DUBROVNIK

=== 1717] SVAKE NEDJELJE

a

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —

ZA SRBIJU I CRNU GORU .NA GODINU K 12.—;

ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GOĐINE I NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“.
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
ć PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XV.

Broj 38.

Dubrovnik, 22. septembra. |: s.

Cinjenica, da se prijestolonasljednik nije
oprostio, ni dao ruke pri odlasku dubrova-
čkom načelniku, izišla je izvan gradskog op-
sega i postala je predmet pretresanja mno-
gih srpskih i hrvatskih novina izvan Du-
brovnika. Svi su uvjerenja, da ona mora
nešto značiti. Mi kao posmatrači cijelog do-
čeka i kao zainteresovan faktor osjećamo
stoga dužnost da o ovom političkom  do-
gađaju svoju kažemo.

Ako uzrok ovom postupku nije zabo-
ravnost, što je vrlo lako moguće, najveći

dio naroda ga svodi jedino na _intrigantsko :

rovarenje nekih policajnih i svećeničkih fa-
ktora, jer načelnik sa svoje strane nije ništa
propustio, nije ništa učinio, što bi moglo
opravdati ovakvo držanje. On je u svemu
izvršio svoju dužnost na potpuno zadovolj-
stvo cijelog građanstva i možda je upravo
to bio razlog, da izvjesne ličnosti upotrebe
svu svoju snagu, da načelniku grada Du-
brovnika upravo sada pokažu moć svoga
upliva i svoju_mržnju prema njegovoj lično-
sti i prema političkom pravcu koji zastupa
od riječke resolucije. Mislili su da će na taj
način moći najlakše uspjeti, da pokolebaju
stalno i trajno povjerenje dubrovačkog na-
roda prema svom načelniku, hrvatske stran-
ke prema svom predsjedniku, Srba i Hrvata
prema starješini njihove zajednice. Ali im to
nije uspjelo, niti će im ikada uspjeti. Tako
.cio narod misli.

Naš narod ima svijesti, njim se ne da
više intrigantskom politikom upravljati. Oni,
koji misle da se posluže njegovom ,glupo-
sti“, da na taj način dođu do visokih po-
ložaja, suviše su kasno došli na svijet. Tre-
bali su izabrati drugo vrijeme za svoje ro-
đenje ili bar drugo mjesto za svoje djelo-
vanje. Svojim ćutanjem .narod je najbolje i
najjasnije osudio takvu politiku Mahovca,
Crnice & Comp., koji bi htjeti zastrašiva-
njem u narodu vladati, a izmišljanjem ra-
znih struja, koje ne postoje, stvarati uslove
Za svoj ostanak i napredak u službi. Ćuta-
nje je bilo posljedica straha, koji je izazvao
Mahovec sa dovođenjem silnih žandarama
i finansijera, što su imali kontrolisati jedan
miran i lojalan narod u njegovoj lojalnosti,
i mi ne sumnjamo da će Mahovec & Comp.
ovaj svoj neuspjeh pokušati da prikaže
kao opravdanje svog neumjesnog postupka
i da upotrebi kao podlogu svoje buduće
karijere. Ali neka on i njegova družina za-
pamti da je to, za čim oni žele, u Dalma-
ciji više nemoguće. Pokušaj da se pro-
Vincijom jedne države, u kojoj se uvodi
Opće pravo. glasa, vlada ,u starom smislu
riječi“ (što bi rekao Chlumecky), svršio bi
Sa potpunim fiaskom, jer je potpuno nesu-
Vremen i apsurdan. Ako je u Dalmaciji ovih
Posljednjih dana bilo kakvih pojava, koje bi
neki htjeli prikazati demonstracijama, one
su samo i isključivo izraz narodnog ne-
raspoloženja prema ,starom sistemu“, kojim
im prijeti klika Chlumecky, Mahovec & Comp.
koju narod iz dubine svoje duše prezire.

Narod bez razlike narodnosti i  politi-
čkog ubjeđenja traži jedno isto, i sa puta,
kojim on ide, ne će ga niko moći odvratiti.
Svi želimo i tražimo slobodu i ustavnost bez
silueta Chlumeckog, Mahovca_i Comp. i
mislimo da imamo pravo da očekujemo
ostvarenje naših želja.

NE JED OR JARKO AT TE VR IZRASTI)
% Dr. IGNJAT BAKOTIĆ. 1
Li piši NaSAE VA M rase <a

Nenadno nam iz Sinja stiže crna vijest,
da je u ponedjeljak na večer preminuo je-
dan od pošljednjih boraca iz doba srpskog
narodnog pokreta na Primorju; da je za-
mijenio ovaj život jedan od naj agilnijih
radnika na polju narodnog preporoda; da
je prestalo da kuca jedno pošteno srce i
iščezao jedan svijetao um ; da su zanijemila
usta jednog odlučnog i svijesnog branioca
narodnih i ljudskih prava; da se je preselio
u vječnost Dr. /enjat Bakotić.

Premda je smrt neminovna pošljedica
ljudske starosti, ipak je ovaj nenadani udar
ožalostio sve Srbe na Primorju, jer su svi
bez razlike vjere i staleža duboko poštovali
spremnost, odlučnost i neokaljanu karakter-
nost pokojnikovu. S imenom D.ra Bakotića
spojeno je nekoliko vrlo lijepih, uprav zla-
tnih stranica istorije našeg političkog života.
U svim fazama narodnog razvitka on je o-
stao vazda isti: svijetao um, energičan pa-
triota i pošten čovjek. Te tri vrline  bez-
uvjetno su potrebite predstavniku jednoga
naroda. Bakotić ih je posjedovao u punoj
mjeri; one ga nijesu iznevjerile ni u naj
žešćim borbama između braće Srba i Hr-
vata, ni u najkritičnijim i najžalosnijim mo-
mentima Srpske Narodne Stranke na Pri-
morju. U njegovoj. osobi svak je uviđao
garanciju, da se Srpska Stranka ne će oda-
lečiti od srpske narodne misli, koja nikada
nije skrećala s puta općih slavenskih interesa.

Vjera ga nije odnarodila. Znao je, da
i kao katolik po svom uvjerenju mora biti
Srbin. Porijeklo, jezik i običaji bili su mu
putevođa.

Kao predsjednik Srpske Stranke i ,Srp-
skoga Bratstva“, koje je njegovo djelo, po-
svjedočio je najljepše, koliko je bilo oprav-
dano = povjerenje Srba na Primorju. To
povjerenje nije iščezlo čak ni onda, kad se
je Bakotić sasvijem povukao u privatni život.
Njegovu odluku, koja je teško došla baš
onda kad smo ga najviše trebali, mi smo
vrlo dobro razumjeli i opravdali.

Intrige i nepatriotske spletke skrale su
mnoge odlične rodoljube ; njega su pak
uklonile s javnoga poprišta u privatni život.
On se ipak nije mogao otresti javnoga rada ;
do konca svoga života pratio je naš rad i
pomagao riječju i djelom gdje je trebalo.
Tu vrlinu malo je koji imao!

Kao javni radnik i kao privatan čovjek
bio je isti. Za poštenje i pravicu izlagao se
je vazda; ni prijetnje, ni sila žalosnog si-
stema, u kome je u njegovo doba bila oli-
čena sva moderna brutalnost i tiranija, nijesu
ga mogle skrenuti s puta, kojim je bio po-
šao. Kao takav se je rodio, kao takav je
živio, kao takav je evo i umro.

Dr. Ignjat Bakotić bio je ponos Srba
na Primorju. Njegova pojava nas je jačala,
njegova nas je riječ silila ma rad. Danas
može da nas jača i sili samo njegova svi-
jetla uspomena i njegov rad, koji je prestao
biti aktivan, ali koji će i u budućnosti da-
vati plodova.

Zalost narodna u toliko je veća, u ko-.

liko je moralno veći čovjek, kojega je na

rod izgubio. '
* Ji

Ignjat je potomak stare ugledne porodice

Bakotića iz ubavih Kaštela u Dalmaciji, Rodio

se je u Gomilici 1835. Svršivši osnovnu školu,
upiše se u gimnaziju u Spljetu, koju je svršio
s vrlo dobrim uspjehom. Kao i mnogi naši stari
pravnici, ode u Padovu, gdje je svršio univer-
sitetske nauke i gdje je postigao doktorat prava.
Iza svršenih nauka oda se advokaturi, koju je
počeo na Rijeci, a nastavio u Spljetu, gdje je
otvorio svoju kancelariju.

Još 1861. istakao se na političkom polju i
od tada je bio između prvih, naj vatrenijih i
naj istaknutijih boraca srpske narodne misli.

Kad je 1879. nastao rascjep između Srba
i Hrvata, Dr. Bakotić se je živo zauzimao oko
osnivanja jednog lista, koji bi zastupao i branio
srpske interese. U tome je dosta pomagao ne-
zaboravljenom Savi Bjelanoviću. Zamisao o po-
kretanju srpskog organa privela se je kraju
tek 1880. Tad je počeo da izlazi ,Srpski List“,
koji se kasnije, radi ondašnjih prilika, izmjenio
u ,Srpski Glas“. Bakotić je pomagao i podu-
pirao ovaj list i moralno i materijalno.

Godine 1883. bude Bakotić izabran u knin-
skom izbornom srezu za poslanika na dalma-
tiuskom saboru. Kao poslanik se je proslavio
sa svojim patriotskim besjedama. Njegov osobiti
govornički dar i gvozdena logika protivnike su
često puta dovodili do zabune, i ako mu iz po-
litičkih razloga nijesu priznavali opravdanost
njegovih tužaba i zahtjeva. Njegov kratki par-
lamentarni rad istorija našeg političkog života
zabilježiće zlatnijem slovima.

Premda je ostavio parlamentarno polje,
ostao je ipak aktivan član Srpske Stranke.

Vrhunac njegova političkog rada bio je
osnivanje društva ,Srpsko Bratstvo“. On se je
sav založio za ostvarenje svog ideala, kojim
je težio uzdignuti Srpsku Stranku na ugledan
položaj, dostojan srpskoga imena. S malom
iznimkom svi Srbi na Primorju radosno su
prihvatili ovu njegovu zamisao, i kad je 19. no-
vembra 1898. spljetska skupština ogromnom ve-
ćinom glasova prihvatila pravila ovog društva,
u isto vrijeme iz priznanja aklamacijom izabere
Bakotića za predsjednika Srpske Stranke i
»Srpskog Bratstva“. On je bio duša ovoga dru-
štva, čiji blagotvorni utjecaj Srbi na Primorju
osjetiše već prve godine njegova opstanka.

Gadne spletke, koje su vidljivo u ono doba
izbijale u našoj pokrajini, podmetnu nekakvu ne-
zakonitost ovoj srpskoj ustanovi i koncem jula
1899. politička vlast raspusti ,Srpsko Bratstvo“.
Vijest o raspustu svakoga je Srbina bila porazila,
ali nije iznenadila, jer su bili pripravni na sve u-
dare, koji su svakog časa dolazili iz okužene at-
mosvere ondašnjeg političkog života u Dalmaciji,
Dubrovniku i Boki Kotorskoj. To je doprini-
jelo, da se je Dr. Bakotić povukao u privatni
život, premda se ni poslije nije mogao otresti
javnoga rada.

Dvije godine iza toga bude Bakotić po-
zvan na Cetinje kao predsjednik vrhovnog suda.
On se tomu pozivu rado odazvao, ali je malo
zatijem morao da napusti to mjesto i da se
vrati u svoju užu otadžbinu. Povratio se je i
nastanio u Sinju, gdje je ispustio svoju ple-
menitu dušu.

U privatnom svom advokatskom radu o-
sobito u političkim procesima, davao' bi maha
svojim osjećajima. Njegove obrane u procesu
Buttier-Metličić radi članaka u ,Draškovu Ra-
bošu“, činile su pravih senzacija. U njima je
otkrio svoju dušu, te su ga u jednom tršćan-
skom listu napali radi veleizdaje. Na to reagi-
raju mlađi pravnici u Spljetu i dadu mu javno
priznanje. Između njih bilo je sudskih činovni-
ka, koje radi toga otpuste iz službe, kao n. p.
današnjeg hrvatskog prvaka Trumbića.

I mlađem našem pokoljenju biće, bez su-
mnje, poznata ona znamenita rasprava nepre-
žaljenog našeg urednika A. Fabrisa i srpskog
renegata Mehmed Efendije Spahića pred poro-
tnim sudom u Spljetu. U živoj nam je uspo-
meni ona njegova energičnost pri upadima pred-
sjednikovim, doviknuvši mu na primjedbu zašto
se toliko za njih zauzimlje: ,Kad zakon do-
zvoljava braniti lupeže, lopove i razbojnike,
valjda mi ne će kratiti braniti poštene ljude!“

Nadali smo se, da će i Srpstvu i uopće
našem Primorju još za dugo koristiti njegova

slobodna i otvorena riječ, ali nam ga neumitna
smrt ote iz zagrljaja, ostavivši nam samo nje-
gova djela i svijetlu uspomenu,

* x *

Rad i život D.ra_ Ignjata Bakotića o-
tvorena je knjiga, koja može samo koristi
donijeti. Praštajući se u momentu, kad se
mrtvi ostanci predaju materi zemlji, kličemo
neustrašivom borcu i svijetlome karakteru,
drugu nenaknadivog našeg Fabrisa, muče-
nika dubrovačkih kazamata, neprežaljenom
D.ra Ignjatu Bakotiću : Slava i hvala!
Sprovod.

Kaštel Gomilica, 20 septembra 1906.
Juče bijahu donešeni iz Sinja — gdje je
pokojnik preminuo — mrtvi ostanci dr.
Ignjata Bakotića, i bili su sahranjeni u mje-
snom groblju.

Sprovodu učestvovalo prilično malo na-
roda, jer se nije znalo ni za smrt ni za
pokop ni kada će ni gdje biti. Tako je pok.
u oporuci zavještao.

Ipak došlo je bogato odaslanstvo Srba
iz Knina, a na čelu im načelnik; tako isto
i iz Šibenika, sa srpskim poslanikom dr.
Kovačevićem i Dr. Kurajicom

Govorili su nad _mrtvijem ostancima :
Dr. Kovačević, na ime srpske stranke, gosp.
Petar Magazin, u ime akademske omladine,
gosp. Dušan Amanović, na ime Kninske
Krajine, kao svom bivšem poslaniku i gosp.
Vikentije Arambašin, na ime Kaštelana.

Sprovodu je učestvovala, a na čelu
načelnikom Miolinom bratska hrvatska op-
ćina Sućuraška.

Na grobnicu su položeni mnogi vijenci,
od kojih Šibenički sa srpskijem trakama.

* Sprovodu su učestvovale mnoge srpske,
hrvatske i talijanske ličnosti iz cijele pokrajine.

Hercegnovi, 20 septembra. — Na glas
o smrti neprežaljenog D.ra Ignjata Bakotića
općina telegrafski izrazila sinu pokojnika
svoje saučešće, a Srpska Čitaonica i Herceg-
novsko Radničko Društvo u po stijega izvje-
sili svoje zastave u znak žalosti.

Iz Dubrovnika je poslato u znak ža-
lovanja nekoliko telegrama, a predsjedništvo
Srpske Stranke još i vijenac i dalo se za-
stupati preko g. D.ra Luja Mazzi u Sinju.
ETE TUD POVOD POPIS VOL

C Yecuma no Ieruwa.*
(On Hamer uapouuTor u3sBjeurTaua),

HmnosaHTHH  npuuek uemkujex Cokonatma y
Ily6poBHuKky u jolu uMno3šaHTHHju pacraHak, u3a3Ba-
ie y Hama Heky 6oja3aH, Koja je moruuana oryna,
IITO CMO MHCJIHJIH, Na cješepHa Hama 6paha He he
nali cnuuHu npujeMm y Koropy u Lipuoj Topu. Ha
Haluy Benuky panocT 6oja3aH je 6uJra cKpo3 HeonpaB-
nana. Y Koropy Hac je uiuuekana Maca cBujera ca
oGensuje Mysuke. Tek ce je naka npurby6una y3
oćany, uaneTuwe npencrasuuuu Koropa Ha nany6y,
Te KPO3 yCTa r. HaueJHuKa u oMranuuua J[pamxo-
Buha nosnpasuiie cBoje rocTe. Uecu uM saxBajiuine
Ha 6parekoM npujeMy. Kruuaiy: ,)Kusjenu“ u
»Ha3nap“ uuje 6uno kpaja. To ce je nonosuno u
ucnpen x«asane Jlojmu, koja je 6una Bpno rujeno
uckuheHa u pacBujeTjbeHa u ucnpeu Koje je KOHLG-
Tpupana Xps. Tna36a.

CyTpa naH 6. aBr. y neT caru nobocmo njeuuuue
nyT Hberywa. Kako uuje 6uno Kona, c Hama uhaxy u
HeKe name. TlyT je 6uo Bpno TeroraH. Bemuka ya-
6pnuua, Kojom BONu CTApH NyT, oGnuna nac je my-

TuM 3HojeM. Y3 TO, na ra jou BHile npeKpaTuMo |

— Kako je sroiHo npumjeTuo nocnanuk Knoau —
»nešel jsem ani starfm, ani novYm ale kozim
putom“. Tlocnuje nocTa nyror neHTpaa y3 BpneTHe

* Y nommenuu 6poj uuje Morno yhu panu npeoGuiHa Ma-
Tepujana. — Yp.