DUBROVNIK === 1717] SVAKE NEDJELJE a CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU .NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GOĐINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA ć PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. Broj 38. Dubrovnik, 22. septembra. |: s. Cinjenica, da se prijestolonasljednik nije oprostio, ni dao ruke pri odlasku dubrova- čkom načelniku, izišla je izvan gradskog op- sega i postala je predmet pretresanja mno- gih srpskih i hrvatskih novina izvan Du- brovnika. Svi su uvjerenja, da ona mora nešto značiti. Mi kao posmatrači cijelog do- čeka i kao zainteresovan faktor osjećamo stoga dužnost da o ovom političkom do- gađaju svoju kažemo. Ako uzrok ovom postupku nije zabo- ravnost, što je vrlo lako moguće, najveći dio naroda ga svodi jedino na _intrigantsko : rovarenje nekih policajnih i svećeničkih fa- ktora, jer načelnik sa svoje strane nije ništa propustio, nije ništa učinio, što bi moglo opravdati ovakvo držanje. On je u svemu izvršio svoju dužnost na potpuno zadovolj- stvo cijelog građanstva i možda je upravo to bio razlog, da izvjesne ličnosti upotrebe svu svoju snagu, da načelniku grada Du- brovnika upravo sada pokažu moć svoga upliva i svoju_mržnju prema njegovoj lično- sti i prema političkom pravcu koji zastupa od riječke resolucije. Mislili su da će na taj način moći najlakše uspjeti, da pokolebaju stalno i trajno povjerenje dubrovačkog na- roda prema svom načelniku, hrvatske stran- ke prema svom predsjedniku, Srba i Hrvata prema starješini njihove zajednice. Ali im to nije uspjelo, niti će im ikada uspjeti. Tako .cio narod misli. Naš narod ima svijesti, njim se ne da više intrigantskom politikom upravljati. Oni, koji misle da se posluže njegovom ,glupo- sti“, da na taj način dođu do visokih po- ložaja, suviše su kasno došli na svijet. Tre- bali su izabrati drugo vrijeme za svoje ro- đenje ili bar drugo mjesto za svoje djelo- vanje. Svojim ćutanjem .narod je najbolje i najjasnije osudio takvu politiku Mahovca, Crnice & Comp., koji bi htjeti zastrašiva- njem u narodu vladati, a izmišljanjem ra- znih struja, koje ne postoje, stvarati uslove Za svoj ostanak i napredak u službi. Ćuta- nje je bilo posljedica straha, koji je izazvao Mahovec sa dovođenjem silnih žandarama i finansijera, što su imali kontrolisati jedan miran i lojalan narod u njegovoj lojalnosti, i mi ne sumnjamo da će Mahovec & Comp. ovaj svoj neuspjeh pokušati da prikaže kao opravdanje svog neumjesnog postupka i da upotrebi kao podlogu svoje buduće karijere. Ali neka on i njegova družina za- pamti da je to, za čim oni žele, u Dalma- ciji više nemoguće. Pokušaj da se pro- Vincijom jedne države, u kojoj se uvodi Opće pravo. glasa, vlada ,u starom smislu riječi“ (što bi rekao Chlumecky), svršio bi Sa potpunim fiaskom, jer je potpuno nesu- Vremen i apsurdan. Ako je u Dalmaciji ovih Posljednjih dana bilo kakvih pojava, koje bi neki htjeli prikazati demonstracijama, one su samo i isključivo izraz narodnog ne- raspoloženja prema ,starom sistemu“, kojim im prijeti klika Chlumecky, Mahovec & Comp. koju narod iz dubine svoje duše prezire. Narod bez razlike narodnosti i politi- čkog ubjeđenja traži jedno isto, i sa puta, kojim on ide, ne će ga niko moći odvratiti. Svi želimo i tražimo slobodu i ustavnost bez silueta Chlumeckog, Mahovca_i Comp. i mislimo da imamo pravo da očekujemo ostvarenje naših želja. NE JED OR JARKO AT TE VR IZRASTI) % Dr. IGNJAT BAKOTIĆ. 1 Li piši NaSAE VA M rase <a Nenadno nam iz Sinja stiže crna vijest, da je u ponedjeljak na večer preminuo je- dan od pošljednjih boraca iz doba srpskog narodnog pokreta na Primorju; da je za- mijenio ovaj život jedan od naj agilnijih radnika na polju narodnog preporoda; da je prestalo da kuca jedno pošteno srce i iščezao jedan svijetao um ; da su zanijemila usta jednog odlučnog i svijesnog branioca narodnih i ljudskih prava; da se je preselio u vječnost Dr. /enjat Bakotić. Premda je smrt neminovna pošljedica ljudske starosti, ipak je ovaj nenadani udar ožalostio sve Srbe na Primorju, jer su svi bez razlike vjere i staleža duboko poštovali spremnost, odlučnost i neokaljanu karakter- nost pokojnikovu. S imenom D.ra Bakotića spojeno je nekoliko vrlo lijepih, uprav zla- tnih stranica istorije našeg političkog života. U svim fazama narodnog razvitka on je o- stao vazda isti: svijetao um, energičan pa- triota i pošten čovjek. Te tri vrline bez- uvjetno su potrebite predstavniku jednoga naroda. Bakotić ih je posjedovao u punoj mjeri; one ga nijesu iznevjerile ni u naj žešćim borbama između braće Srba i Hr- vata, ni u najkritičnijim i najžalosnijim mo- mentima Srpske Narodne Stranke na Pri- morju. U njegovoj. osobi svak je uviđao garanciju, da se Srpska Stranka ne će oda- lečiti od srpske narodne misli, koja nikada nije skrećala s puta općih slavenskih interesa. Vjera ga nije odnarodila. Znao je, da i kao katolik po svom uvjerenju mora biti Srbin. Porijeklo, jezik i običaji bili su mu putevođa. Kao predsjednik Srpske Stranke i ,Srp- skoga Bratstva“, koje je njegovo djelo, po- svjedočio je najljepše, koliko je bilo oprav- dano = povjerenje Srba na Primorju. To povjerenje nije iščezlo čak ni onda, kad se je Bakotić sasvijem povukao u privatni život. Njegovu odluku, koja je teško došla baš onda kad smo ga najviše trebali, mi smo vrlo dobro razumjeli i opravdali. Intrige i nepatriotske spletke skrale su mnoge odlične rodoljube ; njega su pak uklonile s javnoga poprišta u privatni život. On se ipak nije mogao otresti javnoga rada ; do konca svoga života pratio je naš rad i pomagao riječju i djelom gdje je trebalo. Tu vrlinu malo je koji imao! Kao javni radnik i kao privatan čovjek bio je isti. Za poštenje i pravicu izlagao se je vazda; ni prijetnje, ni sila žalosnog si- stema, u kome je u njegovo doba bila oli- čena sva moderna brutalnost i tiranija, nijesu ga mogle skrenuti s puta, kojim je bio po- šao. Kao takav se je rodio, kao takav je živio, kao takav je evo i umro. Dr. Ignjat Bakotić bio je ponos Srba na Primorju. Njegova pojava nas je jačala, njegova nas je riječ silila ma rad. Danas može da nas jača i sili samo njegova svi- jetla uspomena i njegov rad, koji je prestao biti aktivan, ali koji će i u budućnosti da- vati plodova. Zalost narodna u toliko je veća, u ko-. liko je moralno veći čovjek, kojega je na rod izgubio. ' * Ji Ignjat je potomak stare ugledne porodice Bakotića iz ubavih Kaštela u Dalmaciji, Rodio se je u Gomilici 1835. Svršivši osnovnu školu, upiše se u gimnaziju u Spljetu, koju je svršio s vrlo dobrim uspjehom. Kao i mnogi naši stari pravnici, ode u Padovu, gdje je svršio univer- sitetske nauke i gdje je postigao doktorat prava. Iza svršenih nauka oda se advokaturi, koju je počeo na Rijeci, a nastavio u Spljetu, gdje je otvorio svoju kancelariju. Još 1861. istakao se na političkom polju i od tada je bio između prvih, naj vatrenijih i naj istaknutijih boraca srpske narodne misli. Kad je 1879. nastao rascjep između Srba i Hrvata, Dr. Bakotić se je živo zauzimao oko osnivanja jednog lista, koji bi zastupao i branio srpske interese. U tome je dosta pomagao ne- zaboravljenom Savi Bjelanoviću. Zamisao o po- kretanju srpskog organa privela se je kraju tek 1880. Tad je počeo da izlazi ,Srpski List“, koji se kasnije, radi ondašnjih prilika, izmjenio u ,Srpski Glas“. Bakotić je pomagao i podu- pirao ovaj list i moralno i materijalno. Godine 1883. bude Bakotić izabran u knin- skom izbornom srezu za poslanika na dalma- tiuskom saboru. Kao poslanik se je proslavio sa svojim patriotskim besjedama. Njegov osobiti govornički dar i gvozdena logika protivnike su često puta dovodili do zabune, i ako mu iz po- litičkih razloga nijesu priznavali opravdanost njegovih tužaba i zahtjeva. Njegov kratki par- lamentarni rad istorija našeg političkog života zabilježiće zlatnijem slovima. Premda je ostavio parlamentarno polje, ostao je ipak aktivan član Srpske Stranke. Vrhunac njegova političkog rada bio je osnivanje društva ,Srpsko Bratstvo“. On se je sav založio za ostvarenje svog ideala, kojim je težio uzdignuti Srpsku Stranku na ugledan položaj, dostojan srpskoga imena. S malom iznimkom svi Srbi na Primorju radosno su prihvatili ovu njegovu zamisao, i kad je 19. no- vembra 1898. spljetska skupština ogromnom ve- ćinom glasova prihvatila pravila ovog društva, u isto vrijeme iz priznanja aklamacijom izabere Bakotića za predsjednika Srpske Stranke i »Srpskog Bratstva“. On je bio duša ovoga dru- štva, čiji blagotvorni utjecaj Srbi na Primorju osjetiše već prve godine njegova opstanka. Gadne spletke, koje su vidljivo u ono doba izbijale u našoj pokrajini, podmetnu nekakvu ne- zakonitost ovoj srpskoj ustanovi i koncem jula 1899. politička vlast raspusti ,Srpsko Bratstvo“. Vijest o raspustu svakoga je Srbina bila porazila, ali nije iznenadila, jer su bili pripravni na sve u- dare, koji su svakog časa dolazili iz okužene at- mosvere ondašnjeg političkog života u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki Kotorskoj. To je doprini- jelo, da se je Dr. Bakotić povukao u privatni život, premda se ni poslije nije mogao otresti javnoga rada. Dvije godine iza toga bude Bakotić po- zvan na Cetinje kao predsjednik vrhovnog suda. On se tomu pozivu rado odazvao, ali je malo zatijem morao da napusti to mjesto i da se vrati u svoju užu otadžbinu. Povratio se je i nastanio u Sinju, gdje je ispustio svoju ple- menitu dušu. U privatnom svom advokatskom radu o- sobito u političkim procesima, davao' bi maha svojim osjećajima. Njegove obrane u procesu Buttier-Metličić radi članaka u ,Draškovu Ra- bošu“, činile su pravih senzacija. U njima je otkrio svoju dušu, te su ga u jednom tršćan- skom listu napali radi veleizdaje. Na to reagi- raju mlađi pravnici u Spljetu i dadu mu javno priznanje. Između njih bilo je sudskih činovni- ka, koje radi toga otpuste iz službe, kao n. p. današnjeg hrvatskog prvaka Trumbića. I mlađem našem pokoljenju biće, bez su- mnje, poznata ona znamenita rasprava nepre- žaljenog našeg urednika A. Fabrisa i srpskog renegata Mehmed Efendije Spahića pred poro- tnim sudom u Spljetu. U živoj nam je uspo- meni ona njegova energičnost pri upadima pred- sjednikovim, doviknuvši mu na primjedbu zašto se toliko za njih zauzimlje: ,Kad zakon do- zvoljava braniti lupeže, lopove i razbojnike, valjda mi ne će kratiti braniti poštene ljude!“ Nadali smo se, da će i Srpstvu i uopće našem Primorju još za dugo koristiti njegova slobodna i otvorena riječ, ali nam ga neumitna smrt ote iz zagrljaja, ostavivši nam samo nje- gova djela i svijetlu uspomenu, * x * Rad i život D.ra_ Ignjata Bakotića o- tvorena je knjiga, koja može samo koristi donijeti. Praštajući se u momentu, kad se mrtvi ostanci predaju materi zemlji, kličemo neustrašivom borcu i svijetlome karakteru, drugu nenaknadivog našeg Fabrisa, muče- nika dubrovačkih kazamata, neprežaljenom D.ra Ignjatu Bakotiću : Slava i hvala! Sprovod. Kaštel Gomilica, 20 septembra 1906. Juče bijahu donešeni iz Sinja — gdje je pokojnik preminuo — mrtvi ostanci dr. Ignjata Bakotića, i bili su sahranjeni u mje- snom groblju. Sprovodu učestvovalo prilično malo na- roda, jer se nije znalo ni za smrt ni za pokop ni kada će ni gdje biti. Tako je pok. u oporuci zavještao. Ipak došlo je bogato odaslanstvo Srba iz Knina, a na čelu im načelnik; tako isto i iz Šibenika, sa srpskim poslanikom dr. Kovačevićem i Dr. Kurajicom Govorili su nad _mrtvijem ostancima : Dr. Kovačević, na ime srpske stranke, gosp. Petar Magazin, u ime akademske omladine, gosp. Dušan Amanović, na ime Kninske Krajine, kao svom bivšem poslaniku i gosp. Vikentije Arambašin, na ime Kaštelana. Sprovodu je učestvovala, a na čelu načelnikom Miolinom bratska hrvatska op- ćina Sućuraška. Na grobnicu su položeni mnogi vijenci, od kojih Šibenički sa srpskijem trakama. * Sprovodu su učestvovale mnoge srpske, hrvatske i talijanske ličnosti iz cijele pokrajine. Hercegnovi, 20 septembra. — Na glas o smrti neprežaljenog D.ra Ignjata Bakotića općina telegrafski izrazila sinu pokojnika svoje saučešće, a Srpska Čitaonica i Herceg- novsko Radničko Društvo u po stijega izvje- sili svoje zastave u znak žalosti. Iz Dubrovnika je poslato u znak ža- lovanja nekoliko telegrama, a predsjedništvo Srpske Stranke još i vijenac i dalo se za- stupati preko g. D.ra Luja Mazzi u Sinju. ETE TUD POVOD POPIS VOL C Yecuma no Ieruwa.* (On Hamer uapouuTor u3sBjeurTaua), HmnosaHTHH npuuek uemkujex Cokonatma y Ily6poBHuKky u jolu uMno3šaHTHHju pacraHak, u3a3Ba- ie y Hama Heky 6oja3aH, Koja je moruuana oryna, IITO CMO MHCJIHJIH, Na cješepHa Hama 6paha He he nali cnuuHu npujeMm y Koropy u Lipuoj Topu. Ha Haluy Benuky panocT 6oja3aH je 6uJra cKpo3 HeonpaB- nana. Y Koropy Hac je uiuuekana Maca cBujera ca oGensuje Mysuke. Tek ce je naka npurby6una y3 oćany, uaneTuwe npencrasuuuu Koropa Ha nany6y, Te KPO3 yCTa r. HaueJHuKa u oMranuuua J[pamxo- Buha nosnpasuiie cBoje rocTe. Uecu uM saxBajiuine Ha 6parekoM npujeMy. Kruuaiy: ,)Kusjenu“ u »Ha3nap“ uuje 6uno kpaja. To ce je nonosuno u ucnpen x«asane Jlojmu, koja je 6una Bpno rujeno uckuheHa u pacBujeTjbeHa u ucnpeu Koje je KOHLG- Tpupana Xps. Tna36a. CyTpa naH 6. aBr. y neT caru nobocmo njeuuuue nyT Hberywa. Kako uuje 6uno Kona, c Hama uhaxy u HeKe name. TlyT je 6uo Bpno TeroraH. Bemuka ya- 6pnuua, Kojom BONu CTApH NyT, oGnuna nac je my- TuM 3HojeM. Y3 TO, na ra jou BHile npeKpaTuMo | — Kako je sroiHo npumjeTuo nocnanuk Knoau — »nešel jsem ani starfm, ani novYm ale kozim putom“. Tlocnuje nocTa nyror neHTpaa y3 BpneTHe * Y nommenuu 6poj uuje Morno yhu panu npeoGuiHa Ma- Tepujana. — Yp.