= ="=—=j"<—-—_—_—_—_—_—_—_—_—_—:> === 171,7] SVAKE NEDJELJE "God xu === RKO ooo rannaga CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA: SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“, DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE;PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO_PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE 1.JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. (PINE U Dubrovniku 30. septembra 1906, Broj 39. Du brovnik, 29, septembra. Stanje u Srpskoj Narodnoj“ Stranci: na Primorju postalo je od nazad nekoliko vre- ika predmet kritike raznih ličnosti i raznih novina, Mi bismo željeli da je to odavna bilo, jer je za svaku javnu stvar potrebna javna kritika, Sadanje Pisanje shvaćamo samo kao odjek. spljetske skupštine, odjek, koga će nestati postepeno sa našim postepenim uda- ljivanjem: od dana 1. septembra, kad smo se ui Spljetu sastali. Odjek će bivati svaki čas Slabiji i mi ćemo mirovati sve do iduće skupštine kao što smo i do sada činili. Toga se bojimo i to nam je žao, vrlo žao. Mi smo svi bez izuzetka ljudi od tem- peramenta. Za čas planemo i za čas se sti- šamo. U javnim poslovima ne samo da to nije dovoljno, nego često puta može biti i štetno. Strpljenje i izdržljivost tu su mnogo potrebniji nego temperamenat. A mi upravo toga nemamo. Pritišteni dugotrajnom birokratskom vla- davinom mi smo pustili da naša otadžbina postane jedna velika kancelarija, u kojoj se više pazi na udobnost pojedinih ljudi, nego na život cijelog naroda, u kojoj se mnogo Više intrigira, nego što se stvara. Mi smo radi toga izgubili volju za rad, izgubili osjećaj dužnosti, koji igra glavnu ulogu u javnom životu.svakog. naroda... Stoga- su «svi naši faktori upućeni da u prvom redu stvaraju ljude, svijesne svojih dužnosti i svojih prava, ljubitelje rada i slobode. Treba naj prije stvarati demokratske članove i tek onda stva- rati organizaciju stranke na demokratskoj osnovi. Raditi protivno značilo bi zidati kuću bez plana, bez novaca i bez materijala. »Srpska Zora“, koja je na se uzela iz- vjestan dio ove teške dnžnosti, slabo, vrlo slabo napreduje. To je naj bolji dokaz, ko- liko je kod nas daleko od kritike do stvar- nog rada, koliko je kod nas slabo razvijena svijest o pravoj narodnoj politici. Nabaci- vati se sa velikim frazama nije teška stvar, ali je teška stvar raditi. Političko djelovanje srpske stranke sve- deno je na minimum. Radi sistema vlada- vine u državi ni uloga većine u našoj do- movini nije baš tako velika. U toliko je više manjina osuđena da bude jedan skoro. ni- jemi statista. Stoga je polje rada naše stranke ograničeno za sada na kulturno i privredno djelovanje i organizovanje. Tek kad u tom pogledu svaki udovoljimo svojim dužnosti- ma, tek kad narod kulturno i ekonomski podignemo, moći ćemo misliti na pravi po- litički rad, kome će biti osigurani uspjesi. Jedan događaj iz posljednjih dana može nam u tom pogledu poslužiti kao primjer. Njemački narodni savjet u Češkoj kapituli- rao je pred organizacijom češkog kulturnog i ekonomskog rada i izdao proglas na svoje njemačke saplemenike, da uče češki. Bez sli- čnog rada, bez slične organizacije ne ćemo ui mi nikad doći ni do kakva uspjeha. ,Srpska Zora“ je zametak takvog rada, Ona treba da stvori kulturno i ekonomski jake i organizovane Srbe. Kad imadnemo ta- kve Srbe, mi ćemo tek onda imati jaku srpsku stranku, tek onda ćemo moći govo- riti o radikalnoj izmjeni njene organizacije. Govoriti o tome prije, znači samo bacati prah u oči sebi i drugima. — I U ,Srpskoj Zori“ je široko polje za svakoga, ko odista hoće da radi. Ograni- čiti se samo na kritiku rada ili nerada dru- gih ličnosti ne samo da nije mudro, nego nije ni patriotski. Samo onaj, koji sam bar nešto uradi, ima pravo na zahtjev, da se u javnim poslima na njegov "glas pažnja obrati. Ynpasnu . oz6op = Cpncke Hapojue Crpanke na“Ilpumopjy ynyruo je y cmucay openaća _oprauušanuje Crpauke “nosnBe CBHM NipejejezuunuMa gocazatbux Mjecuux O/IGOpa, “ naueuuuuMa cprnckux _ onmhuna u npencjeunuuMa CBuxX CprcKHX APYINTABA, ma OHu y cBojoj ormhuuu u kpajy_goroBop- HO CA430By CKYTIITHHY 4aHOBA Cpneke Ha- pongne Crpanke, ua kojoj Tpe6a na ce uBa- Gepe Mjecuu on6op."Ckyriuuruna rpeGa a no Moryhuocru Gyue TaKO CasBaHa, ja cBa- KH WaH CTpaHke Gyne Ha Hy IO3BAH. Ako koje Cpneko .pyuqrBo uuje cmy- uajHo noGuo rno3uBa, a eu za yuecrByje Y Ca3HBY H OJPXKAIY CKYINUTHHE, YMOJbABA Ce. IpyluTBeHa ynpaBa za To y najpahem poky jasu IlIpencjenuuky YnpaBuor Oz6o- pa Cpneke Haponue Crpauke Tocm. Ip. AuTyuy [1ysee34 _— JlyGpoBuux. TY Dr. Ignjat Bakotić.“ Bilo je to nazad mnogo godina, koliko ih običajno doživljuje ljudsko stvorenje u ovom vi- jeku napretka i okajanja, a Dr. Ignjat Bakotić stajaše kao čedni, nu ipak srčani.i vrsni borac u redovima Narodne, te u svome začetku idealne stranke. Osviješćenje doprinijelo je napretku naroda, uopće, a žalosti se pomoliše upravo iz probuđene svijesti, kad iskočiše na vidik sve naše tegobe, socijalne i upravne mizerne ne- prilike. U to doba mladi odvjetnik, sin prostih roditelja, rođen godine 1837 u Kaštel-Gomilici, iz Senja i Rijeke (god. 1867-1875), gdje je vr- šio odvjetničko zvanje, započe svoje rodoljubno, značajno djelovanje, u potpunom suglasju sa ostalim pregaocim narodne misli, koji ostadoše u rodnom zavičaju. Godine 1875 povrati se u Spljet, te se tu i nastani sve do godine 19083, kad bi pozvan, da kao Predsjednik Knjaževskog Velikog Suda na Cetinju, i onom junačkom kršu posveti svoj pravedni pošteni rad. Poslije samo 4 mjeseca dana morao se je povratiti!... Zašto?... Za Crnom Gorom bijaše oduševljen, zanesen, nije mogao da prostim, praznim riječima dovoljno pohvali tamošnje prilike... ljubio je silno svoj narod i obožavao je onu junačku krv, a pri spominjanju i uzdisao | Sa Cetinja stiže u Sinj, da nastavi svoje odvjetničko zvanje u onoj ubavoj varoši, gdje ga zateče neminovna smrt, dana 16 septembra u 10!/, sati noći. Ostavio je za sobom crnu udovicu, svoju milu drugaricu, koja je kao anđeo štititelj, pu- nih četrdeset godina, čuvala ga i njegovala u njegovom od davna poremećenom zdravlju ; vri- jednog sina Dr. Luja i kćer Mariju. Skromni sprovod do prvoga mosta, popra- tio je evijet Sinjske Inteligencije dubokim ga- nućem i mirnom tišinom, po izričitoj želji vrlog čednog pokojnika. Zastupan je Upravni Odbor Srpske Na- rodne Stranke na Primorju, Općine : Sinj, Knin i Vrlika, te mjesne vlasti i odvjetnici sinjski. Kao član narodne stranke, uz svoje vrsne drugove, prijatelja pokojnog Save Bjelanovića, uzor Srbina, zaslužnih rodoljuba vit. Jose Ku- lišića, Petranovića i t. d., nastojao je da po- digne poniženi naroda ponos, da izliječi tolike griješne udarce nanesene svome narodu od ro- đenih sinova, da izravna tolike nečuvene napa- daje na naj nevinije ljudske sloboštine. Dirnuti neizmjernim patnjama svog vječito prosjačkog naroda, nametnuše sebi kao svetinju, dužnost okajanja grijeha i zločinstva pretrpljenih od * Ovaj članak o zaslužnom pokojniku potiče iz pera jednog vrlo. uglednog člana srpske stranke. Pr. Ur, istoga, u jednom kolu sa slavnim, u to doba, hrvatskim prvacima, Srbi i Hrvati bratski i složno, u idealnoj ljubavi, naj iskrenijim zanosom, započeše onaj dični narodni preporod. Prirođena težnja za idea- lem slobode, pravde, nezavisnosti, priskoči im u pomoć u rušenju kletih veriga, te okovaše misli, duhove i tjelesa potištenog roda. I tako, u potpunoj slozi, zbilja teklo je sve dotle, dok se narodna stranka nije dočepala vlasti u zemlji. U toj evoluciji, koja se nije po- stepeno razvijala, nego letimice preskočila na- ravni svoj tok, a tomu dopriniješe žalibože, nenaravni faktori u svetinjam narodnim : Vlada i sveštenstvo, izgubi se i bratska sloga. Izčezoše narodni ideali, omalaksaše svjesniji borci, te u obmani sjajnih političkih uspjeha ne mogoše nazrijeti nazadak, zatim i propast zdrave na- rodne misli. Odskočiše sebični stvorovi na ru- ševinam propale svijesti, izginule narodne ener- gije. Nastade prelom u stranci; razbraćena braća, odvojena, pohrliše u bratoubitački rat. Dična narodna stranka postade od jednom isključivo hrvatskom strankom, a Srbi osnovaše Srpsku Stranku. U ovoj zadnjoj, po uvjerenju, osjećaju i radu, zauze odlično mjesto, odmah iz početka, i Dr, Ignjat Bakotić. Narodna probuđena svijest bila bii po sebi, bez pomoći neprirodnih elemenata, pobije- dila, i koliko bi suza, koliko jada, koliko štete u toj nesvijesnoj borbi ostalo prišteđeno našem jednokrvnom narodu! Koliko li pravog temelji- tog napretka ne izgubismo u tom dugom nizu godina ? Narodna stranka dočepala se vlasti..... Vlasti?... puste ironije!... Bili bilo moguće i u današnjim našim prilikama govoriti o kakvoj vlasti, u pravom smislu riječi, pri dubokom ispitivanju odnošaja svake stranke, koja sači- njava većinu u zemlji, a počiva na podlozi čisto-rodoljubne, zdrave misli? Ko je kumovao tomu brzom, grčevitom pokretu, taj je zaista i vladao, a prvaci i postignuta moć stranke po- stadoše prosto, slijepo oruđe. Nastade dakle prelom u stranci. Klerikalna prevlast, koja je bila sveosve podgrizla deblo narodnog stabla, kriva je najviše tomu, zbog isključivosli težnja i krutog egoizma, a zatim uticaj onih ostali , kojim nije bilo do ozbiljnog osviješćenja narodnog i do narodne budućnosti. Tada, kad i naj pošteniji elementi, opiti nezasluženom, nenadanom slavom, zalutaše u kolu mržnje, progonstva, nečovječnosti, na štetu svoje rođene braće, ostade na braniku pravde i slobode i naš miljenik Dr. Bakotić. Ne iz mržnje, niti iz protivnosti, protiv svoje jedno- krvne braće, no iz nužde da obezbijedi svoj nacionalni opstanak, da spasi slobodni duh, koji se bijaše tek počeo isticati u krvnim cije- vima narodnog organizma, Dr. Ignjat i ostali suborci upregoše sve sile, da očuvaju barem nešto od one zdrave, začetne misli, koja je gr- lila sva srodna plemena u jedan bratski zagrljaj, da se bore za svetu slobodu potištenog naroda svog. Tada i nastupiše teški dani. Tirjanstvo vladajuće stranke zametnu rat sa Srbima, na smrt i život. Pravda, slična osu- dama inkvizicije, dijelila se Srbima. Ime Srbin, to bratsko ime, postade u ustima brata kato- ličkog sinonimom podlog stvora, značilo je u opće odmetnik vjere, narodnosti, zavjerenik u državi, buntovnik koji se svakom redu protivi mučke i iz potaje. Toliko terorizma razvila je * klerikalna hrvatska stranka pod pokrovitelj- stvom moćnijih ! Toliko zablude u bratskoj duši! Denuncijacije i progonstva na dnevnom su redu. Mnogi Srbi i pravoslavne vjere, u tako nesno- snom stanju, pritajiše svoje ime, narodnost. Mnogi činovnici, svi časnici, razni trgovci, posjednici, čak i prostiji težaci, zanijekaše sami sebe i svoju bitnost. U takovim okolnostima uzmiče rodoljublje u slabijim ustravljenim gru- dima, i samo neznatni broj mučenika ostade na junačkom mejdanu. Između tih ističe se vazda Dr. Bakotić Srbin katolik! Rekoh katolik, pošto Srbin i katolik bijahu pojmovi nepristupni niskom ste- penu kulture ondašnjih vremena, pak sve i do nazad_malo_mjeseca [dok osviješćena Hrvatska Stranka Prava, ne istaknu ravnopravnost i brat- sku ne uspostavi opet uzajumnu slogu Srba i Hrvata, kojoj se odazvaše i predstavnici nekada strogo oportunistične Narodne Hrvatske Stranke. Ona stranka, od koje se nije bilo ni nadati da će tako važno pokrenuti pitanje i riješiti ga u korist istine, pravde i napretka! Opet sinu zora starog narodnog preporoda, ali tolike izgubljene godine odoše u nepovrat! Kod jednakih krajnih ciljeva usposta- vljen je opet jedinstven rad. Dr. Ignjat Bakotić, to skromno, čedno stvo- renje, skroz i skroz moralno i značajno, ne po- sjedujući mal da ne ništa osim poštenja, vrućeg rodoljubnog osjećaja i svog odvjetničkog zvanja, koje je on pretvorio u pravi Apostolat, svoju neizmjernu svijest, djelom i duhom prednjačio je svima i toliko energije razvio, koliko nije bilo moguće ni slutiti, posmatrajući blagost izražaja, silnu dobrotu njegovu. U nj se ugle- - daše svi svijesni članovi srpske stranke. Bla- gom, duhovitom riječi i sa onom svijesti koja vodi mučeništvu, borio se za srpstvo, borio se je i/gladovao, ali klonuo nije. Taj neokaljani Srbin, toliko umoran i naobražen mogao je jedva da sa svojim radom preživi! ? Napisao je mnoštvo članaka u raznim no- vinama, od velike političke vrijednosti. Još go- dine 1863 napisao je broširu na talijanskom jeziku: ,I partiti in Dalmazia“, u kojoj je za- govarao sjedinjenje. Kad su se zemljišne knjige uvodile u Dalmaciji, tiskao je u ,Pravu“ studiju potpunu o zakonu Zemljišnjih knjiga. Njegovo osobito zauzimanje pri osnivanju »Srpskog“Bratstva“, kojega je bio jedini Pred- sjednik, ostati će u vječitoj uspomeni potomstva. Iz Bratstva pukla ,Zora“ i tada stoprv se smi- rio oduševljeni pokojnik, koji nije mogao pre- gorjeti svog Bratstva. Izabran je god. 1883 u izbornom kotaru Knin-Drniš-Vrlika narodnim poslanikom. U svim važnijim ,raspravama učestvovao je u Dalmatinskom Saboru, zastupajući vazda stanovište slobode, prava i zakona. Još 1884 govorio je o uvedenju narodnog jezika u e. k. uredima. Branio je sa zanosom izbornu slobodu i oštro osuđivao uveđenje ni- jemštine u Pokrajini, osnovanjem njemačke škole u Zadru. U glasovitoje sjednici 28/11 1887 predložio je da se u e. k. realk. školama uvede ruski jezik kao obvezni predmet izučavanja, a u gimna- zijama kao za tada neobvezni predmet. Još prije toga ustajao je odlučno proti okupaciji Bosne i Hercegovine i to sa gledišta narodnog. Ustaje u Saboru i govori sjajno, u naj li- beralnijem duhu, proti Cesarske naredbe 20/IV. 1854, god. Podupire prijedlog uvedenja slavenske Li- turgije u katol. erkvi. Znameniti su njegovi govori o slobodi štampe, kao i njegovi prijedlozi o preinaci općin- skog pravilnika i općinskog izbornog reda, bra- neći živo općinsku samoupravu. Kritizovao je školske čitanke i osuđivao je zapostavljenje narodnog duha u istim, u pri- tajivanju imena srpskog. Sa velikim znanjem i vještinom raspra- vljao je o ekonomsko-privrednim pitanjima, kao: o diobi općinskih dobara, o zapuštenosti obrtni- čke i zanatlijske nauke. Često se je navraćao na pitanje da se naše Primoje spoji sa glavnom željezničkom prugom. Kori Austriju da sve radi za Nijemce i Mađare a nama namienjuje gra- dnje tvrđava, u tobožnju korist našu. Podupirao je preijdlog o osnivanju Vere- sijsko-Zemljišnog Zavoda; nadalje govorio je u raspravama o ustanovljenju Poljodjelskog Pokrajinskog Vijeća i o podizanju bolnica, Pri verifikaciji jednog izbora, još godine 1883, rekao je, da u Dalmaciji ima samo Hrvata i Srba i dodao: ,ja štujem Hrvata, divim se njegovim vrlinama i ljubim ga koliko mogu ljubiti samoga Srbina: spominje nadalje riječi | Politove: ,Srbi i Hrvati mi smo jedan narod, pa nas ne će razdvojiti ni dva imena, ni vjera ; budućnost je naša!“