-___———————— === IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K: Lk ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE 1 NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU. SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. mo e DOPISI SE: ŠALJU. UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA “PISMA NE PRIMAJU SE. * God. XV. pk) Dubrovniku 7. oktobra 1906. Broj 40. Dubrovnik, 6. oktobra. Arhiva ministarstva Kraljevine Srbije obogati se je sad za jednu , Poznavajući diplomatske tvorevine grofa Agenora Goluhovskoga sumnjamo da se je obogatila ujedno i za jednu mudru stvar. Ne znamo, kako tačno glasi ova naj- novija nota austro-ugarske monarhije u pi- tanju trgovinskog ugovora sa Srbijom, ali po sadržaju, saopćenom u novinama, vidimo da je naša sumnja opravdana i da je grof Goluhovski u lancu svojih pogrješaka njome stavio samo još jednu kariku, koja se ni malo ne razlikuje od dosadanjih. Grofu Goluhovskom se ne čudimo. On se odavna navikao da s dana na dan do- življuje neuspjehe svoje politike i stoga je već izgubio svaki osjećaj za prave političke uspjehe. Jedan ministar, koji se dotle po- nizi da ga iza svršetka jedne međunarodne konferencije sa nadležnog mjesta nazovu sekundantom jedne strane države, kadar je učiniti sve. Ali se čudimo vladama austrij- skoj i ugarskoj, koje ovaj neumjesni postu- pak odobravaju. Njihova bi dužnost bila bez sumnje da više obrate pažnje pravim narodnim interesima, koji su našli ogledalo u mnogim rezolucijama iz posljednjih dana, nego čuvanju autoriteta jednog ministra bez autoriteta i bez stvarnog oslonca u narodnim predstavništvima. <“ Ki ai odak To bi naročito morala činiti sadanja madžarska vlada, koja ima svoj postanak dobrim dijelom da zahvali prijateljstvu Srba i Hrvata. Samo na osnovu tog prijateljstva ona je mogla postići izvjesne uspjehe i pri- baviti simpatije velikih naroda. Sadanje česte engleske posjete u Ugarskoj nijesu sigurno rezultat engleske ljubavi prema madžarskom Čardašu, nego jedan “čist račun praktičnih Engleza, koji su u bratimljenju Srba i Hr- vata sa. Madžarima vidjeli jednu novu snagu, jednu novu polugu svoje politike. Sami Madžari bez oslonca na Balkan za njih ne bi ni sada imali velike vrijednosti kao što je ni do sada nijesu imali. Mi stoga ne razu- mijemo sadanjeg postupka madžarskih vla- dalućih krugova koji se identifikuju sa Go- luhovskim, koji tjera sasvim protivnu poli- tiku od one, što je Englezi od _Madžara očekivaju. A najmanje razumijemo Slovene austrijske, koji dopuštaju da se u njihovo spoljnih poslova ime tjera jedna očito protivslovenska poli- tika i da se od ministarstva spoljnih po- slova njihove države stvori jedna obična. agentura Skodine fabrike. Svojim ponašanjem oni opravdavaju shvatanje njihovih neprija- telja da su Sloveni jedna pasivna rasa. : Politika, koju vodi grof Goluhovski, to je politika nasilja prema slabijim, politika poniženja prema jačim. Ona ne može nikad imati uspjeha, jer ne može nikada stvoriti ljubavi Balkanaca prema Austriji. Ta će po- litika doživjeti fiasco, koji možda ne će toliko osjećati grof Goluhovski, ali će ga osjetiti narodi austro-ugarske monarhije, koji su htjeli da žive u dobrim odnosima sa Balkancima. Srbija će iza carinskog rata, koji je u izgle- du, izaći podmlađena. Oslanjajući se na bogat- stvo svoje zemlje, radinost, inteligenciju i patri- otizam svojih sinova, na potporu svih proti- vnika njemačkog prodiranja na istok, ona će bez sumnje lako pretrpjeti ovu malu eko- nomsku krizu,i izaći kao nov konkurent a- ustrijske industrije na Balkanu. A što će onda raditi austrijski narodi, kad nestane i ovog jedinog potrošača nji- hovih produkata ? Ruski kružok. .Slavenska Atina“! . Rodno mjesto slavnog Gundulića“ | ,Centar_gorde dubrovačke repu- blike"! Tim imenima nazivaju južni, zapadni i istočni Slaveni ,bijeli Dubrovnik“, koji živo- pisno leži na obali sinjeg Jadrana, u sjeni tanko- vrhih ćempresa, razgranatih palma, miomirisnih olcandra i stoljetnih agava. Juče kuca slaven- sko srce gledajući tu slavensku ljepoticu pri- morja, još jednako mladu, punu života, ne gle- dajući na stoljeća, koja je prevalilu. Dubrovnik se može dičiti nv samo svojom starinom, punom slave i veličine, već i time što u njemu živi slavenski duh, što u njemu kuća, puno sile, puno ljubavi slavensko srce. Zar se nijesu u njemu sastali i kao braća zagrlili Srbin i Hr- vat? Zar nije na čelu sloge njegov dostojni i od sviju Slavena uvaženi gradski nučelnik ? Dubrovnik se može ponositi mnogim znameni- tim ljudima, koji rade na polju kulture u du- hovnom i materijalnom smislu; u njemu su jedna uz drugu zapadno-evropska i slavenska kultura, ali ova posljednja nije u punoj mjeri. O ovome uprav i namjeravam govoriti. Kad dobro promotrimo, vidjećemo da je južno sla- venstvo potpuno harmonično predstavljeno; za- padne Slavene predstavljaju vrijedni i neumorni Česi i zapadna slavenska štampa, a često se čuje na ulici češki i poljski razgovor. . Uzaludno ište oko ruski list, dnevnik ili knfigu, uzaludno napreže se uho da čuje jezik istočnog Slavenstva. Dubrovčani ne poznaju ruskog jezika, našto bi im onda i ruski listovi? A međutim u Berlinu, Beču, Parizu i makar u kome većem gradu Njemačke, Bugarske, Srbije, Hrvatke i Česke, ruske knjige sretaju se na svakom koraku, ane samo kod specijalista nau- čnjaka (što se, razumije se, može naći i u Du- brovniku). Dubrovčani ne izučavaju ruski jezik i teško je naći među njima ljubitelja istog, kao što to vidimo u Zlatnom Pragu i svuda po Oe- Skoj i Moravskoj koje su tako reći zasijane »ruskim kružok“-ima; takovi-se još nalaze i u bijeloj Ljubljani, lijepom Zagrebu i primorskom Trstu. Ne treba ni govoriti o Srbiji, Bugarskoj i Crnoj Gori, gdje se ruski jezik uči u školama. Ostavimo na stranu i Berlin, čijih pet univer- sitetskih profesora čitaju o Rusiji, i gdje se ruski jezik predaje u vojničkim i trgovačkim školama ; i u Parizu izučaje se ruski jezik na univerzitetu, u mnogim zavodima a u najvećoj mjeri u ,kružok“-ima. U vrijeme, kad je moja otadžbina impo- nirala samo svojom spoljašnjom, fizičkom silom, ja bih se zadovoljio iznošenjem samo fakta, da je naš veliki, slobodni i snažni ruski je- zik (kako ga Turgenjev naziva) tud u je- dnom slavenskom centru, kao što je Dubro- vnik. Ali u doba, kad je pun mlađanih sila sjeverni junak zbacio sa sebe lance tuđinskog birokratizma, u doba kad je narodna slavenska Rusija spremna stupiti kao ravna _među ravne u veliku porodicu slavenskih naroda, ona svo- jom duhovnom snagom, književnosti, iskustvom i jezikom ima pravo na priznanje moralnog značaja. Poznati Rusiju onaku kakva je u sa- moj stvari, poznati rusku dušu, njene ideale, težnje nije moguće ne znajući ruske književno- sti i jezika; prijevodi idopisi stranih listova ne daju nikakvog znanja. Ne samo sa idealnog, već prosto s praktičnog gledišta poznavanje ru- skog jezika, u periodi stupanja Rusije u novi Život, vrlo je važno za Slavene. Kad većina ruskih putnika bude slobodna kretati se na jug i zapad, to će, razumije se, radije posjetiti one krajeve, gdje bude znala, da izvjesna grupa ljudi poznaje njihov jezik ; ruski naučnjaci, pje- snici i drugi poći će onamo, gdje će ih razu- mjeti, a trgovci će radije dolaziti u dodir s o- nima, koji znaju njihov jezik. I uopće, nema ništa neobičnog, ako Rus govori s Nijemeem na njemačkom, s Francuzom na francuskom, a u većini slučajeva i s jednim i s drugim na svo- me rodnome jeziku, ali je osobito teško i ne- prijatno, kad sa Slaveninom mora govoriti na sveslavenskom t. j. na njemačkom jeziku. Sve slavenske zemlje imaju do sad ako će i po jedan krug ljubitelja ruskog jezika, jedini izuzetak pravi Dalmacija (i okupirane zemlje Bosna i Hercegovina). Do lani ni Hrvatska nije ga imala, ali prošle godine, znameniti njeni ljudi kao Dr. Fr. i Ed. Potočnjak i slavni spi- satelj Šandor Đalski uz pripomoć nekoliko o- dličnih Srba i Čeha osnovali su takav ,ruski kružok“, koji je dobio potvrdu od vlade, kao i oni u Beču, Pragu, Brnu, Ljubljani i Trstu. U Dubrovniku pak, među naprednom i željnom nauke mladeži nalazi se mnogo takih, koji osje- ćaju potrebu duhovnog zbliženja i poznanja književnosti štampe i jezika svoga sjevernoga brata. Takođe je vrlo moguće, da će se i među starijim ljudima naći takih, koji će po primjeru onih u Hrvatskoj uzeti brigu te ustanove na sebe, da će Srbin i Hrvat kao braća zajednički naći mjesto, gdje će se duhovno zbližiti Slaven s juga, zapada i istoka i da će slavenska Atina i ovaj put dobiti palmu prvenstva u Dalmaciji. . Prof. N. Zabolotski. Položaj Dalmacije. »Novi Srbobran“ donosi pod gornjim na- slovom ovaj članak: Od neko doba nastale su u Dalmaciji u- pravo nesnosne prilike. Beč je pritisnuo čita- vom svojom snagom, da uguši tamo svaku slo- bodniju misao. U Dalmaciji je inaugurisan si- stem konfiskacija i progona, kakav smo mi za- pamtili za vrijeme grofa Kuena. Protiv nosioca naše narodne politike operiše sei sa strane naj viših faktora na sve moguće načine, smicalicama i intrigama, pa čak i demonstrativnim činima. Treba se samo sjetiti onih grubih povreda takta, koje su bile naperene protiv Čingrije i Trumbića. Ovome se ne treba čuditi. Ko zna, kako je u Beču zazoran naj noviji politički preokret u Hrvatskoj, tome će biti jasno sve. Dalmacija je stekla naj većih zasluga za taj preokret, za- pravo bez nje ne bi bilo od svega toga ništa, pa je zato i izdana iz Beča parola: Udri po Dalmaciji. Zdrav smisao srpskih'i hrvatskih prvaka u Dalmaciji umio je da pronađe nove osnove, novi pravac za našu narodnu politiku. Hvala taktičnosti srpskoga vodstva i razboru hrvatske stranke stvoreni su i svi uslovi za uspjeh toga političkog pravca, koji će pod imenom ,novog kurza“ biti ovjekovječen u istoriji srpskog i hrvatskog naroda. Pomoću Dalmacije, koja je znala da nas emancipuje od bečkih upliva i da nas kako tako zbliži s predstavnićima nezavi- sne politike madžarske, oslobodili smo se i mi ropstva. A već smo bili mislili, da iskra slobode nikada ne će vrenuti ispod našega mračnoga svoda. Oslobođena Hrvatska! To je ono strašilo, kojega se u Beču boje naj više. Hrvatska je trebala da ostane bečka rezerva za slučaj sviju mogućih ratnih operacija. Hrvatska je trebala da ostane most za bečko prodiranje na Istok. U Hrvatskoj je trebao i dalje da plamti gra- đanski srpsko-hrvatski rat, koji bi konačno iskopao grobove svima i Srbima i Hrvatima. »Gospogja Walewska“. (raj) Dakle, Kazimir pita, da li će se spomenuti suza i uzdaha, što su prosuli u zanosnoj sućuti nad stranicama ,Heloize“, a Marija odgovara ,Hoću“ ; onda je pita, hoće li se spomenuti du- gih razgovora, kojim su nagađali dolazak slave i veličine prožeti snažnom vjerom u budućnost Poljske, i kad su jedan drugom obećavali dati za nju i život, a Marija odgovara ,Hoću. Hoću“. Zamislimo samo: Marija isto odgovara i onda kad se tiče slobode i slave Poljske, kao kad se radi o suzama i uzdasima njihovim nad obo- žavanom ,Heloizom“; Marija takva rodoljupka, patriotka, pa pri pominjanju tijeh svetijeh snova i ideala o domovini, ne pokazati ni malo od svoga zanosa! keš. Evo jednoga primjera još gdje se osjeća glabost i manjkavost pjesnikovih riječi i izraza. Nadolazi Ana i nalazi Kazimira s Marijom u razgovoru. Kazimir ode i ostaše njih dvije. Walewska: I što ti jošte reče knez? Ana: Da znaš! Promatrajuć' mi kose: — krasna slika, zaokružena u ebanov okvir! — W. Oh, bože moj! A. Pa još: — A kad Francezi te sedefne vam ugledaju oči, g: “još. pomislit će: to je sliko Greuze, . Kavalir zbilja! Dugo li je čekat! AT doć će, doć će .... Već ih želim vidjet. 3 A hoće 1 ostat u Varšavi dugo? A ko zna? Možda samo prolaze. Pa zašto onda dolaze ? itd. »sas >= Doista treba i čitalac da se posluži ovdje s pjesnikovim riječima, pa uzdahne: ,oh, bože moj! Dugo li je čekat!“ a uz to će se sjetit i Vojnoviće ,Trilogije“, iz koje ovdje miriše jedno veoma slabo podražavanje. Ipak u eijeloj radnji pojava Ane odskače. Ona je jedna nježna, graciozna, naivna a mila pojava i bez svake sumnje jedino uspjelo okara- kterizovano lice. Da je Walewska ocrtana onako lijepo kao Ana, bilo bi sve drukčije, ali Anina uloga nije tako velika ni zamašna, ona je spo- redan tip, a Walewska je glavni junak, pa je vrijeme uzrokom sretna uspjeha. Ali Napoleon je ovdje neki drugi Napoleon, jer kolikogod nije bio naj duhovitiji sa ženama, nego ga je iznosila slava i genijalnost, ipak nije bio ona- kav, kakav nam se u g. Begovića javlja. Tu je on ništa manje nego jedan petoškolac, tek izi- šao iz sjemeništa, pa se našao u društvu žen- skih i neznao se snaći. A o tomu nas uvjerava njegovo ponašanje s Marijom. G. Begović je slabo uradio što je Napoleona tako predstavio, pa ako je lijepo htio, da na taj način bolje odskoči značajnost Walewske, jer je opet i tako promašen cilj. I svršetak je drame slab i bez potrebnog upečatka. Romanu je kao žao, što je Kazimir pokvario caru račune, kad je naime išao u dvor i na silu htio prodrijeti u sobu gdje je bio Napo- leon s Walewskom, te htio da je spasi od.... Napoleona, pri čemu je bio ranjen od dvorske straže. Kad je Marija već odbjegla ,pod krilo orla“, u porodici Walewskih Roman pogleda Kazimira ranjena reče: Sav krvav! Budala! Pokvarit caru takav t&te-d-tčte ! Ovo je kraj drame. Zbilja lijep vic! Što. se jezika tiče ima se mnogo što za- mjeriti, uzevši u obzir i licentia poetica, ali ćemo zabilježiti, da se u radnji nalazi oblik »uljezli“ : ; »okruženi smo uljezli u Berlin“. Možda je i štamparska pogrješka! O jeziku Be- govićevu biće riječ na jednom drugom mjestu, * Nego se je opet pojavio u ,N. Fr. Presse“ — g. Otto Hauser s člankom ,Hin slavisehes Napoleon-Drama“, gdje g. Begovića u zvijezde kuje. On je preveo i ,Venus Vietrix“, na koji se prijevod za čudo naša kritika nije ni oba- zrela sjem hroničarskih bilježaka. G. Hauser — koliko smo čuli — ni ne pozna dobro srp- ski, nego se pomoću češkoga iskopava te pre- vodi naše pisce i ,slavi ih“. U pomenutom članku govori istinabog više o Begoviću pje- sniku nego o dramatičaru Begoviću. Begović jest pjesnik, to niko ne poriče, ali je ironija kad g. Hauser piše: ,Die Formen sind ganz die italienisehen und da das Serbokroatisehe an und fiir sich eine der wohllautendsten Spra- chen ist, dem Italienisehen ganz klangverwandt, so glaubt man Verse Petrarcas oder vielmehr Polizians zu lesen, nur dass sie. bildmiissiger, farbenkriiftiger sind, wie eben die eines moder- nen unserer Jahrhundertwende.“ Zaista čudo, da g. Hauseru nije došao na pamet Pasooli i Carducci! Kakav. bi tek tada bio komplimenat! G. Hauser prevodi i ističe onaj dijalog, koji smo prije spomenuli i kazali da je vodnji- kav. Čitavi kontrast! Ali, g. Hauser srpsko hoću, prevodi ja, gewiss, a ono hoću, hoću pre- veo je sa gewiss! gewiss! Pogledajmo na ove riječi, pa ćemo osjetiti razliku u jakosti i into- naciji, i vidjećemo da su u njemačkom prije- = zmaadikIa-ro=y;