-___————————

=== IZLAZI SVAKE NEDJELJE

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K: Lk

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE 1 NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU. SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

mo e DOPISI SE: ŠALJU. UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
“PISMA NE PRIMAJU SE.

* God. XV.

pk) Dubrovniku 7. oktobra 1906.

Broj 40.

Dubrovnik, 6. oktobra.

Arhiva ministarstva
Kraljevine Srbije obogati se je sad za jednu

, Poznavajući diplomatske tvorevine
grofa Agenora Goluhovskoga sumnjamo da
se je obogatila ujedno i za jednu mudru
stvar. Ne znamo, kako tačno glasi ova naj-
novija nota austro-ugarske monarhije u pi-
tanju trgovinskog ugovora sa Srbijom, ali
po sadržaju, saopćenom u novinama, vidimo
da je naša sumnja opravdana i da je grof
 Goluhovski u lancu svojih pogrješaka njome
stavio samo još jednu kariku, koja se ni
malo ne razlikuje od dosadanjih.

Grofu Goluhovskom se ne čudimo. On
se odavna navikao da s dana na dan do-
življuje neuspjehe svoje politike i stoga je
već izgubio svaki osjećaj za prave političke
uspjehe. Jedan ministar, koji se dotle po-
nizi da ga iza svršetka jedne međunarodne
konferencije sa nadležnog mjesta nazovu
sekundantom jedne strane države, kadar je
učiniti sve. Ali se čudimo vladama austrij-
skoj i ugarskoj, koje ovaj neumjesni postu-
pak odobravaju. Njihova bi dužnost bila
bez sumnje da više obrate pažnje pravim
narodnim interesima, koji su našli ogledalo u
mnogim rezolucijama iz posljednjih dana,
nego čuvanju autoriteta jednog ministra bez
autoriteta i bez stvarnog oslonca u narodnim
predstavništvima. <“ Ki ai odak

To bi naročito morala činiti sadanja
madžarska vlada, koja ima svoj postanak
dobrim dijelom da zahvali prijateljstvu Srba
i Hrvata. Samo na osnovu tog prijateljstva
ona je mogla postići izvjesne uspjehe i pri-
baviti simpatije velikih naroda. Sadanje česte
engleske posjete u Ugarskoj nijesu sigurno
rezultat engleske ljubavi prema madžarskom
Čardašu, nego jedan “čist račun praktičnih
Engleza, koji su u bratimljenju Srba i Hr-
vata sa. Madžarima vidjeli jednu novu snagu,
jednu novu polugu svoje politike. Sami
Madžari bez oslonca na Balkan za njih ne bi
ni sada imali velike vrijednosti kao što je
ni do sada nijesu imali. Mi stoga ne razu-
mijemo sadanjeg postupka madžarskih vla-
dalućih krugova koji se identifikuju sa Go-
luhovskim, koji tjera sasvim protivnu poli-
tiku od one, što je Englezi od _Madžara
očekivaju. A najmanje razumijemo Slovene
austrijske, koji dopuštaju da se u njihovo

spoljnih poslova

ime tjera jedna očito protivslovenska poli-
tika i da se od ministarstva spoljnih po-

slova njihove države stvori jedna obična.

agentura Skodine fabrike. Svojim ponašanjem
oni opravdavaju shvatanje njihovih neprija-
telja da su Sloveni jedna pasivna rasa. :

Politika, koju vodi grof Goluhovski, to
je politika nasilja prema slabijim, politika
poniženja prema jačim. Ona ne može nikad
imati uspjeha, jer ne može nikada stvoriti
ljubavi Balkanaca prema Austriji. Ta će po-
litika doživjeti fiasco, koji možda ne će
toliko osjećati grof Goluhovski, ali će ga
osjetiti narodi austro-ugarske monarhije, koji
su htjeli da žive u dobrim odnosima sa
Balkancima.

Srbija će iza carinskog rata, koji je u izgle-
du, izaći podmlađena. Oslanjajući se na bogat-
stvo svoje zemlje, radinost, inteligenciju i patri-
otizam svojih sinova, na potporu svih proti-
vnika njemačkog prodiranja na istok, ona će
bez sumnje lako pretrpjeti ovu malu eko-
nomsku krizu,i izaći kao nov konkurent a-

ustrijske industrije na Balkanu.

A što će onda raditi austrijski narodi,
kad nestane i ovog jedinog potrošača nji-
hovih produkata ?

Ruski kružok.

.Slavenska Atina“! . Rodno mjesto slavnog
Gundulića“ | ,Centar_gorde dubrovačke repu-
blike"! Tim imenima nazivaju južni, zapadni i
istočni Slaveni ,bijeli Dubrovnik“, koji živo-
pisno leži na obali sinjeg Jadrana, u sjeni tanko-
vrhih ćempresa, razgranatih palma, miomirisnih
olcandra i stoljetnih agava. Juče kuca slaven-
sko srce gledajući tu slavensku ljepoticu pri-
morja, još jednako mladu, punu života, ne gle-
dajući na stoljeća, koja je prevalilu. Dubrovnik
se može dičiti nv samo svojom starinom, punom
slave i veličine, već i time što u njemu živi
slavenski duh, što u njemu kuća, puno sile,
puno ljubavi slavensko srce. Zar se nijesu u
njemu sastali i kao braća zagrlili Srbin i Hr-
vat? Zar nije na čelu sloge njegov dostojni i
od sviju Slavena uvaženi gradski nučelnik ?
Dubrovnik se može ponositi mnogim znameni-
tim ljudima, koji rade na polju kulture u du-
hovnom i materijalnom smislu; u njemu su
jedna uz drugu zapadno-evropska i slavenska
kultura, ali ova posljednja nije u punoj mjeri.
O ovome uprav i namjeravam govoriti. Kad
dobro promotrimo, vidjećemo da je južno sla-
venstvo potpuno harmonično predstavljeno; za-
padne Slavene predstavljaju vrijedni i neumorni
Česi i zapadna slavenska štampa, a često se
čuje na ulici češki i poljski razgovor.

. Uzaludno ište oko ruski list, dnevnik ili
knfigu, uzaludno napreže se uho da čuje jezik
istočnog Slavenstva. Dubrovčani ne poznaju
ruskog jezika, našto bi im onda i ruski listovi?
A međutim u Berlinu, Beču, Parizu i makar u
kome većem gradu Njemačke, Bugarske, Srbije,
Hrvatke i Česke, ruske knjige sretaju se na
svakom koraku, ane samo kod specijalista nau-
čnjaka (što se, razumije se, može naći i u Du-
brovniku). Dubrovčani ne izučavaju ruski jezik
i teško je naći među njima ljubitelja istog, kao
što to vidimo u Zlatnom Pragu i svuda po Oe-
Skoj i Moravskoj koje su tako reći zasijane
»ruskim kružok“-ima; takovi-se još nalaze i u
bijeloj Ljubljani, lijepom Zagrebu i primorskom
Trstu. Ne treba ni govoriti o Srbiji, Bugarskoj
i Crnoj Gori, gdje se ruski jezik uči u školama.
Ostavimo na stranu i Berlin, čijih pet univer-
sitetskih profesora čitaju o Rusiji, i gdje se
ruski jezik predaje u vojničkim i trgovačkim
školama ; i u Parizu izučaje se ruski jezik na
univerzitetu, u mnogim zavodima a u najvećoj
mjeri u ,kružok“-ima.

U vrijeme, kad je moja otadžbina impo-
nirala samo svojom spoljašnjom, fizičkom silom,
ja bih se zadovoljio iznošenjem samo fakta,
da je naš veliki, slobodni i snažni ruski je-
zik (kako ga Turgenjev naziva) tud u je-
dnom slavenskom centru, kao što je Dubro-
vnik. Ali u doba, kad je pun mlađanih sila
sjeverni junak zbacio sa sebe lance tuđinskog
birokratizma, u doba kad je narodna slavenska
Rusija spremna stupiti kao ravna _među ravne
u veliku porodicu slavenskih naroda, ona svo-
jom duhovnom snagom, književnosti, iskustvom
i jezikom ima pravo na priznanje moralnog
značaja. Poznati Rusiju onaku kakva je u sa-
moj stvari, poznati rusku dušu, njene ideale,
težnje nije moguće ne znajući ruske književno-
sti i jezika; prijevodi idopisi stranih listova ne
daju nikakvog znanja. Ne samo sa idealnog,
već prosto s praktičnog gledišta poznavanje ru-
skog jezika, u periodi stupanja Rusije u novi
Život, vrlo je važno za Slavene. Kad većina
ruskih putnika bude slobodna kretati se na jug
i zapad, to će, razumije se, radije posjetiti one
krajeve, gdje bude znala, da izvjesna grupa
ljudi poznaje njihov jezik ; ruski naučnjaci, pje-
snici i drugi poći će onamo, gdje će ih razu-
mjeti, a trgovci će radije dolaziti u dodir s o-
nima, koji znaju njihov jezik. I uopće, nema
ništa neobičnog, ako Rus govori s Nijemeem na
njemačkom, s Francuzom na francuskom, a u
većini slučajeva i s jednim i s drugim na svo-
me rodnome jeziku, ali je osobito teško i ne-
prijatno, kad sa Slaveninom mora govoriti na
sveslavenskom t. j. na njemačkom jeziku.

Sve slavenske zemlje imaju do sad ako će
i po jedan krug ljubitelja ruskog jezika, jedini
izuzetak pravi Dalmacija (i okupirane zemlje
Bosna i Hercegovina). Do lani ni Hrvatska nije
ga imala, ali prošle godine, znameniti njeni

ljudi kao Dr. Fr. i Ed. Potočnjak i slavni spi-
satelj Šandor Đalski uz pripomoć nekoliko o-
dličnih Srba i Čeha osnovali su takav ,ruski
kružok“, koji je dobio potvrdu od vlade, kao i
oni u Beču, Pragu, Brnu, Ljubljani i Trstu.
U Dubrovniku pak, među naprednom i željnom
nauke mladeži nalazi se mnogo takih, koji osje-
ćaju potrebu duhovnog zbliženja i poznanja
književnosti štampe i jezika svoga sjevernoga
brata. Takođe je vrlo moguće, da će se i među
starijim ljudima naći takih, koji će po primjeru
onih u Hrvatskoj uzeti brigu te ustanove na
sebe, da će Srbin i Hrvat kao braća zajednički
naći mjesto, gdje će se duhovno zbližiti Slaven
s juga, zapada i istoka i da će slavenska Atina
i ovaj put dobiti palmu prvenstva u Dalmaciji.
. Prof. N. Zabolotski.

Položaj Dalmacije.

»Novi Srbobran“ donosi pod gornjim na-
slovom ovaj članak:

Od neko doba nastale su u Dalmaciji u-
pravo nesnosne prilike. Beč je pritisnuo čita-
vom svojom snagom, da uguši tamo svaku slo-
bodniju misao. U Dalmaciji je inaugurisan si-
stem konfiskacija i progona, kakav smo mi za-
pamtili za vrijeme grofa Kuena. Protiv nosioca
naše narodne politike operiše sei sa strane naj
viših faktora na sve moguće načine, smicalicama
i intrigama, pa čak i demonstrativnim činima.
Treba se samo sjetiti onih grubih povreda takta,
koje su bile naperene protiv Čingrije i Trumbića.

Ovome se ne treba čuditi. Ko zna, kako
je u Beču zazoran naj noviji politički preokret
u Hrvatskoj, tome će biti jasno sve. Dalmacija
je stekla naj većih zasluga za taj preokret, za-
pravo bez nje ne bi bilo od svega toga ništa,
pa je zato i izdana iz Beča parola: Udri po
Dalmaciji.

Zdrav smisao srpskih'i hrvatskih prvaka
u Dalmaciji umio je da pronađe nove osnove,
novi pravac za našu narodnu politiku. Hvala
taktičnosti srpskoga vodstva i razboru hrvatske
stranke stvoreni su i svi uslovi za uspjeh toga
političkog pravca, koji će pod imenom ,novog
kurza“ biti ovjekovječen u istoriji srpskog i
hrvatskog naroda. Pomoću Dalmacije, koja je
znala da nas emancipuje od bečkih upliva i da
nas kako tako zbliži s predstavnićima nezavi-
sne politike madžarske, oslobodili smo se i mi
ropstva. A već smo bili mislili, da iskra slobode
nikada ne će vrenuti ispod našega mračnoga
svoda.

Oslobođena Hrvatska! To je ono strašilo,
kojega se u Beču boje naj više. Hrvatska je
trebala da ostane bečka rezerva za slučaj sviju
mogućih ratnih operacija. Hrvatska je trebala
da ostane most za bečko prodiranje na Istok.
U Hrvatskoj je trebao i dalje da plamti gra-
đanski srpsko-hrvatski rat, koji bi konačno
iskopao grobove svima i Srbima i Hrvatima.

»Gospogja Walewska“. (raj)

Dakle, Kazimir pita, da li će se spomenuti
suza i uzdaha, što su prosuli u zanosnoj sućuti
nad stranicama ,Heloize“, a Marija odgovara
,Hoću“ ; onda je pita, hoće li se spomenuti du-
gih razgovora, kojim su nagađali dolazak slave
i veličine prožeti snažnom vjerom u budućnost
Poljske, i kad su jedan drugom obećavali dati
za nju i život, a Marija odgovara ,Hoću. Hoću“.
Zamislimo samo: Marija isto odgovara i onda
kad se tiče slobode i slave Poljske, kao kad se
radi o suzama i uzdasima njihovim nad obo-
žavanom ,Heloizom“; Marija takva rodoljupka,
patriotka, pa pri pominjanju tijeh svetijeh snova
i ideala o domovini, ne pokazati ni malo od
svoga zanosa! keš.

Evo jednoga primjera još gdje se osjeća
glabost i manjkavost pjesnikovih riječi i izraza.
Nadolazi Ana i nalazi Kazimira s Marijom u
razgovoru. Kazimir ode i ostaše njih dvije.

Walewska: I što ti jošte reče knez?

Ana: Da znaš!
Promatrajuć' mi kose: — krasna slika,
zaokružena u ebanov okvir! —

W. Oh, bože moj!

A. Pa još: — A kad Francezi

te sedefne vam ugledaju oči, g:
“još. pomislit će: to je sliko Greuze,

. Kavalir zbilja!
Dugo li je čekat!
AT doć će, doć će ....
Već ih želim vidjet. 3
A hoće 1 ostat u Varšavi dugo?
A ko zna? Možda samo prolaze.
Pa zašto onda dolaze ?

itd.

»sas

>=

Doista treba i čitalac da se posluži ovdje
s pjesnikovim riječima, pa uzdahne: ,oh, bože
moj! Dugo li je čekat!“ a uz to će se sjetit i
Vojnoviće ,Trilogije“, iz koje ovdje miriše jedno
veoma slabo podražavanje.

Ipak u eijeloj radnji pojava Ane odskače.
Ona je jedna nježna, graciozna, naivna a mila
pojava i bez svake sumnje jedino uspjelo okara-
kterizovano lice. Da je Walewska ocrtana onako
lijepo kao Ana, bilo bi sve drukčije, ali Anina
uloga nije tako velika ni zamašna, ona je spo-
redan tip, a Walewska je glavni junak, pa je
vrijeme uzrokom sretna uspjeha. Ali Napoleon
je ovdje neki drugi Napoleon, jer kolikogod
nije bio naj duhovitiji sa ženama, nego ga je
iznosila slava i genijalnost, ipak nije bio ona-
kav, kakav nam se u g. Begovića javlja. Tu je
on ništa manje nego jedan petoškolac, tek izi-
šao iz sjemeništa, pa se našao u društvu žen-
skih i neznao se snaći. A o tomu nas uvjerava

njegovo ponašanje s Marijom. G. Begović je
slabo uradio što je Napoleona tako predstavio,
pa ako je lijepo htio, da na taj način bolje
odskoči značajnost Walewske, jer je opet i tako
promašen cilj.

I svršetak je drame slab i bez potrebnog
upečatka. Romanu je kao žao, što je Kazimir
pokvario caru račune, kad je naime išao u dvor
i na silu htio prodrijeti u sobu gdje je bio Napo-
leon s Walewskom, te htio da je spasi od....
Napoleona, pri čemu je bio ranjen od dvorske
straže. Kad je Marija već odbjegla ,pod krilo
orla“, u porodici Walewskih Roman pogleda
Kazimira ranjena reče:

Sav krvav! Budala!
Pokvarit caru takav t&te-d-tčte !
Ovo je kraj drame. Zbilja lijep vic!

Što. se jezika tiče ima se mnogo što za-
mjeriti, uzevši u obzir i licentia poetica, ali
ćemo zabilježiti, da se u radnji nalazi oblik
»uljezli“ :

; »okruženi smo uljezli u Berlin“.

Možda je i štamparska pogrješka! O jeziku Be-
govićevu biće riječ na jednom drugom mjestu,
*

Nego se je opet pojavio u ,N. Fr. Presse“
— g. Otto Hauser s člankom ,Hin slavisehes

Napoleon-Drama“, gdje g. Begovića u zvijezde
kuje. On je preveo i ,Venus Vietrix“, na koji
se prijevod za čudo naša kritika nije ni oba-
zrela sjem hroničarskih bilježaka. G. Hauser
— koliko smo čuli — ni ne pozna dobro srp-
ski, nego se pomoću češkoga iskopava te pre-
vodi naše pisce i ,slavi ih“. U pomenutom
članku govori istinabog više o Begoviću pje-
sniku nego o dramatičaru Begoviću. Begović
jest pjesnik, to niko ne poriče, ali je ironija
kad g. Hauser piše: ,Die Formen sind ganz
die italienisehen und da das Serbokroatisehe
an und fiir sich eine der wohllautendsten Spra-
chen ist, dem Italienisehen ganz klangverwandt,
so glaubt man Verse Petrarcas oder vielmehr
Polizians zu lesen, nur dass sie. bildmiissiger,
farbenkriiftiger sind, wie eben die eines moder-
nen unserer Jahrhundertwende.“ Zaista čudo,
da g. Hauseru nije došao na pamet Pasooli i
Carducci! Kakav. bi tek tada bio komplimenat!

G. Hauser prevodi i ističe onaj dijalog,
koji smo prije spomenuli i kazali da je vodnji-
kav. Čitavi kontrast! Ali, g. Hauser srpsko
hoću, prevodi ja, gewiss, a ono hoću, hoću pre-
veo je sa gewiss! gewiss! Pogledajmo na ove
riječi, pa ćemo osjetiti razliku u jakosti i into-
naciji, i vidjećemo da su u njemačkom prije-

= zmaadikIa-ro=y;