aa DUBROVN IZLAZI SVAKE NEDJ ELJE | ra! " : đ,XćX?,? RR = = P= CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAČAJU. — NEFRANKOVANA : PISMA NE PRIMAJU SE. > PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. U Dubrovniku 14. oktobra 1906. Broj 41. a Dubrovnik, 13. oktobra. U politici kao i u privredi i religiji ideje se pobijaju samo idejama, Principi samo princi- bima. Za neko vrijeme mogu možda bajoneti i topovi ugušiti teorije i održati materijalni red, ali ako ove teorije prodru u sferu inteligencije, onda postaju ideje činjenicama; koje odnose pobjedu nad politikom i Privredom. 3 Cavour. <“ U Zadru izlazi jedan pravaški list, koji izdaje jedan “katolički svećenik. List, koji nosi ime , Hrvatska Kruna“, donosi u svom 222 br. od subote 6. oktobra članak protiv »hotratske“ politike Biankinijeve, u kojem čitamo i ovaj pasus : »Došao u Dubrovnik Nadvojvoda i sve bilo u redu, dok vaši saveznici »Srbi“ nisu povriedili gostoprimstvo onom izazovnom ovacijom crno- gorskom prestolonasljedniku. Pun Dubrovnik ,be- čana“, pa doušili nadvojvodi i ovaj ne dao pri oproštaju ruku D.ru Peri Čingriji. Iz toga ste izveli demonstraciju kralja i njegovog nasliednika protiv riečke resolucije. >A mi, mi smo iz svega toga izveli — ko- međiju. Jer drugo i nije. A pošto smo to i kon- statirali, postali smo denuncijanti prama gore, pred priestoljem ! Onaj broj ,Hrvatske Krune“, u kom smo tu komediju zabilježili, a u kom se samomu D.ru Peri Čingriji nije ništa spočitnulo, jer bi to glupost bila, pošto on ne može biti odgovoran za ekzaltacije dubrovačkih »Srba“, odposlan je pred samo priestolje i tamo je po- budio — senzaciju !« U Sarajevu izlazi pravaški list ,Hrvat- ski dnevnik“, kome je vlasnik nadbiskup Stadler, koji uređuje jedan katolički sve- ćenik. U svakom broju toga lista donose se najgrđe denuncije protiv Srba pravosla- vnih i Muslimana. U Zagrebu izlaze ,Hrvatsko pravo“ i »Hrvatstvo“, u Dubrovniku ,Prava Crvena Hrvatska“, u Mostaru ,Osvit“ it. d. it. d. Svi su listovi popovski, svi su listovi de- nuncijantski. Ljudi, koji imaju poziv da čuvaju mo- ral u narodu, ruše ga na najbezobzirniji, na najbezobrazniji način. Njihova nedjela prešla su sve granice. Mi ne znamo dokle će to trajati, dokle će se u ime kršćanske ljubavi Propovijedati mržnja, dokle će ta bezdušna ana klika sijati buru u našem nesretnom narodu. Ali znamo da i naše strpljenje ima Svoje granice. Mi ćemo početi da se branimo i ne ćemo birati sredstava za obranu isto kao što naši napadači ne biraju sredstava Za napadaj. Ne ćemo biti nemoralni u tom Poslu kao oni, ali ćemo biti energičniji nego Oni. Obrana naše slobode, obrana našeg naroda to nam imperativno nalaže. U toj obrani mogu stradati pojedinci, ali ne će stradati, ne može stradati cjelina, ne može stradati misao. U dosadanjem pro- gonjenju Srba mogla je vidjeti ta crna klika i njeni saveznici, kako progoneći pojedince Oi samo koriste misli, koju ti progonjeni Pojedinci zastupaju. Dugi vijekovi nepre- kidne borbe za opstanak učinili su borbu elementom našeg života. Mi bez nje ne mo- žemo napredovati. Sadanja privremena _ma- laksalost to je upravo posljedica nestašice Orbe u ovo posljednje doba. Srbi prepu- Šteni samim sebi izdržali su u prošlim de- cenijima mnogo intriga, mnogo napadaja. društvu sa slobodoumnim Hrvatima oni će to još lakše izdržati. Nas tješi pozdrav naše braće iz Banovine, da Dalmacija nije više odsječena grana. Mi znamo, da je u ai setom vijeku teško vladati bez naroda, a da je nemoguće vladati protiv naroda. Ove najnovije denuncijacije ostavljaju nas stoga potpuno mirne. Mi smo svjesni da se ni u čem nijesmo ogriješili o svoju dužnost. Ako neko ima računa da spontane, nepripravljene omladinske ovacije prika- zuje kao demonstraciju, neka to i dalje čini. Mi znamo da je bilo i da će biti nepatriot- skih Hrvata, koji će ovu manifestaciju odu- ševljenja zajedničke omladine predstavljati kao makinaciju srpsku isto kao što je bilo nepatriotskih Srba, koji su — kao onaj u gradačkoj ,Tagespost“ — htjeli odgovor- nost za to baciti na ,lukave“ Hrvate, koji da su tu stvar započeli, da Srbe predstave nelojalnim. Zlih ljudi ima svagdje. Nas ne boli, kad to čine kojekakve od naših neprijatelja pla- ćene protuve, ali nas boli, kad to čine vjer- ski propovjednici, koje mi plaćamo, kad se među njima nađe i takvih, koji su toliko obraz izgubili, da svoje denuncijanstvo otvo- reno priznaju i da se njime javno ponose. Neka se onda kasnije niko ne čudi, ako se moradnu pojedinci kao svećenici kajati za ono, što su učinili kao političari. RA : Y Antun Fabris. Na današnji dan javilo se prije dvije go- dine iz Dubrovnika — >Fabris je umro.« I ci- jelo Srpstvo je zaplakalo. Svak je bio svjestan da je tim srpska misao mnogo izgubila. Um, poštenje i energija kod nas su rijetko udruženi. A to je sve sadržavala jedna riječ — Fabris. Stoga je ta riječ postala razumljiva i idealna Srbima svima i svuda, stoga je svaki Srbin osjetio, da je nešto svoje vlastito izgubio, kad je čuo da je Srpstvo Fabrisa izgubilo. Sudbina mu nije dopustila da dočeka vi- dan uspjeh rada, kome je on temelj udario. On, veliki idealista, nije mogao ni sanjati da će uspjesi tako brzo doći, da će iza sloge srpsko- hrvatske doći tako brzo srpsko-hrvatska koa- licija i srpsko-hrvatska vlada. A ipak je radio, radio je za budućnost, radio je za druge, jer je znao da on toga doživjeti ne će. Sad, da je živ, on bi sa vijencem slave višio onu istu dužnost, koju je vršio sa vijen- cem mučeničkim, sad bi on znao iskoristiti da- našnju situaciju, koja je dobrim dijelom njegova zasluga. On, koji je stvorio, znao bi je naj bo- lje cijeniti. A ovako? Ovako nama preostaje samo da nad nje- govim grobom naričemo i da ćekamo buduća svjesna pokoljenja, koja će na tom kamenu, o koje su se tolike bure razbile, sazidati crkvu našu, crkvu jedne lijepe i uzvišene misli! Iz Bosne i Hercegovine. U okupiranim re izgleda da je još srednji vijek. U posljednje vrijeme dolaze nam takve vijesti, da svakoga moraju iznenaditi. Opoziciona štampa se nemilosrdno od preven- tivne cenzure kasapi, njeni urednici dobivaju dnevno po nekoliko tužaba ,radi uvrede pošte- nja“ vladinih činovnika. Sad opet javljaju o premetačinama u tri varoši i o jednom proklet- stvu. Tako se radi u glavnim gradovima, gdje ima domaće inteligencije. Kako je tek u varo- šicama i selima? Ljudi, koji danas stoje na vrhovima bo- sansko-hercegovačke uprave, toliko su nespo- sobni političari, da moraju iznenaditi svojom nesposobnosti i naj običnijeg lajika u politici, Oni hoće ljubav tamošnjeg naroda da zadobiju nasiljem. Za njih su uzalud svi događaji iz naj bliže prošlosti, uzalud sva istorija našeg naro- da. Oni svu svoju političku mudrost i na dalje osnivaju samo na nasilju i intrigiranju. Oni zaboravljaju da žive u dvadesetom vijeku, kad ništa ne može ostati sakriveno, kad ništa ne može ostati bez brze reakcije. Uzdržavamo se za sada od daljeg komen- tara donoseći dopise naših dopisnika, koji sami za se naj rječitije govore. Sarajevo, 7 oktobra. (Premetačina u Sarajevu). Već smo se navikli na rasprave protiv urednika opozicional- nih listova. Sad su došle na red premetačine. U petak 5 0. m. premetnuta je kuća profesora Šćepana Grdića, kod koga stanuje njegov brat Vasilj Grđić, bivši urednik »Srpske Riječi“. Njih ni jednog nije bilo kod kuće. Došao je istražni sudija sa pisarima, poslužiteljem, policajnim ko- mesarom i mahalbašom i svaku sitnicu prebrao, ali nije ništa našao. U odluci, kojom su kasnije izvijestili profesora Šćepana Grđića o preme- tačini, stoji da su premetačinu izvršili, jer po- stoji sumnja da je novinar Vasilj Grđić počinio Zločin uvrede Veličanstva i da se pisma i spisi 6 tom nalaze u njegovom sadanjem stanu. O daljem razvitku stvari izvijestiću Vas. Mostar, 9 oktobra. (Gradsko vijeće. Premetačine u Mostaru i Nevesinju. Jedna anatema). Kako sam već je- dnom prilikom spomenuo, našem gradskom vi- jeću istekao je mandat na 19 septembra, a novi izbori nijesu obavljeni, niti su za to uči- njene kakove pripreme. Sadanji štatut grad- ske opštine predvidio je ovakav slučaj, te, prema $ 18. istog, vijeće ima dai dalje oba- vlja poslove do novijeg izbora, na osnovu čega je gradsko poglavarstvo sazvalo članove vijeća u sjednicu za 8. o., kojoj je bio dnevni red: izbor komisije za pregledavanje i potpisi- vanje vina, te proračun za 1907. godinu. Obzirom na okolnost, što se popisivanje vina beš štete ne bi moglo odlagati, vijeće je izabralo komisiju za taj posao, dočim jedno- glasno je odbilo učešće u izradi proračuna za- htijevajući, da se već jedan put potvrdi od na- ročitog odbora izrađeni štatut, te da se na osnovu novog štatuta ustanovi proračun. * Politička vlast u Nevesinju pretražila više uglednijeh građana pravoslavnih i muslimana pod izgovorom, da traži nekakve zabranjene spise. Pretraživano je po stanovima i dućanima. Iz Mostara je izaslan u Nevesinje naročiti dr- Žavni odvjetnik, koji je u Nevesinju poveo istragu nad dotičnim građanima. U Mostaru je pretražena kuća Luke Grđića. Razumije se, da se ni kod koga nikakvi zabranjeni spisi nijesu našli, što znači, da je vlast opet nasjela nekoj denuncijatskoj duši. * U prošlu nedjelju zbio se ovdje jedan do- gađaj, koji nas opominje na doba inkvizicije. Zbio se čin anatemisanja i prokletstva u ovda- šnjoj rimokatoličkoj crkvi. Evo što je u stvari: Askultant kod okružnog suda g. Tambić sporječkao se u kafani sa jednim pješadijskim kapetanom, uslijed čega je kapetan Tambića pozvao na dvoboj, kojeg je Tambić i prihvatio, te prilikom dvoboja pozvao za svoje svjedoke N. Spuževića i Oreča. Tambić je pobijedio ka- petana. Zbog ovog dvoboja (?) bacila je rimokato- lička crkva anatemu i prokletstvo, koliko na Tambića toliko na Oreča i Spuževića, koje je prokletstvo u prošlu nedjelju svečano proglasio sveštenik u crkvi. Na razjašnjenje ove anateme mi dodajemo đ naše strane, da su Tambić, Oreč i Spužević napredni Hrvati, za slogu sa Srbima i pristaše riječke rezolucije. \ Mostar, 11 oktobra. (Demonstracije). Uprava ovdašnje duhan- ske fabrike saopštila je juče mnogim fadenicama, da za danas ne dolaze na rad, jer za njih nema dovoljno posla. Pri svemu tome radenice su došle, da rade; ali njih oko stotinu nije pri- pušteno na rad, uslijed čega su ove demonstri- rale pred fabrikom,a zatijem se vratile kućama. Uzrok nedostatku posla dolazi otuda što ovda- šnja fabrika iz Sarajeva dobavlja gotove ciga- rete zvane ,Bosna“, protiv čega radenice nego- duju i zahtijevaju, da se i ovi cigareti izrađuju u ovdašnjoj fabrici. U siromašnoj Hercegovini skoro jedino uspijeva duhan. Siromašna Hercegovina bi mo- rala imati naj više udjela i pri njegovom pre- rađivanju, jer je to jedina njezina industrija. Srbija ma putu preobražaja. Ugledni ,Trgovinski Glasnik“ u članku pod ovim natpisom piše: >Naše žito ne ide više u ,pogranični pro- met“ da podiže tuđu industriju. Ono je na tri strane našlo sebi puta i ni najmanje ne zazire od austro-ugarske visoke carine. Sulina, Varna i Solun dali su mu novi pravac i uputili ga na pijace, koje ničeg zajedničkog nemaju s našim državnim nabavkama. Strahovali smo: šta ćemo i kuda ćemo s hranom poslije uvećanih carina od strane Austro-Ugarske, a danas, kad hrana gravitira Varni i Solunu, naš poljoprivrednik od svake metarske cente dobiva dinar više. Naše svinje, u mjesto da pretrpe po ne- koliko zaraza od Beograda do Pešte, a na štetu naših privrednika, ne potucaju se sada dalje od Beogradske Klanice. Tu se pokolju i meso nji- hovo preradi. Sa svih strana javljaju se kupci, i samo jedna kuća iz Bordoa zaključila je po- godbu za 100.000 kgr. mesa. Bezbrojne ponude stižu ministarstvu na- rodne privrede za razna industrijska preduzeća: preradu mesa, voća, zelena, drveća i ostalih si- rovina. Trgovačko Udruženje gotovo je da pre- duzme destilaciju nafte, a pojedinci i korpora- cije javljaju se za fabrikaciju spiritusa, artije, izradu poljoprivrednih sprava itd, Duh inicijative probuđuje se, i naša zemlja na putu je preobražaja. Počeli smo se otresati učmalosti i one rđe, koja nas je nagrizala če- tvrt vijeka. Počeli smo uviđati, da Beč i Pešta nijesu naše jedino uzdanje, nijesu naša jedina sreća, naš jedini spas.« Na adresu talijanske akademske omladine. Pred malo dana imali su talijanski akade- mičari iz Dalmacije svoj redoviti sastanak u Zadru. Jedan govornik govoreći o novo osno- vanomu zavodu Sv. Dimitrija u Zadru, te kri- tikujući osnovu nastave i vaspitanja u zavodu, došao je do jedne veoma besmislene zamjerke, pri kojoj su svi učesnici kongresa pokazali svo- ju zasukanu mržnju i ponižavanje svega što je naše ne znajući se pri tome držati dostojanstva svoga položaja i uščuvanja pretpostavljene im kulture i naobrazbe. Govornik je naime Pri pre- tresanju osnove obuke na tako nemili način i- sticao talijansku kulturu, a da ta više odskoči, htio je da istakne niskoću stepena našeg ulju- đenja pominjanjem Kraljevića Marka i narodnih pjesama. Kad je pomenuo Markovo ime, u dvo- rani nastade smijeh i veselost isto kao pri spo- minjanju narodnih pjesama. Dante na jednu stranu, a narodne pjesme na drugu — kaže govornik — a prolomila dvorana smijehom i veselošću, a kad je govornik kazao, 8 da ne uvrijedi inteligenciju protivnika ,narodne pje- > sme na jednu, a Dante na drugu“, onda opet ponovni smijeh mladića. Čujte, talijanski kole- ge, i našu riječ: Mi se vama smijemo veselije nego vi našim svetinjama, jer one su tako vi- soke, da ne čuju vašeg smijeha. Našijem su se narodnijem pjesmama divili i dive se i Talijani i Nijemei i Francuzi i Inglezi; njihovu je lje- potu, divotu i slatkoću shvatio i uživao i Her- der i Gčthe i Fortis i Tomaseo i dr. mnogi ka- ko onda tako i danas, a vi ste toliko maleni, tako neznatni, da sve to ne možete da dokuči- te. A ako je i jednoga od vas savjest zakinula za takav čin, koji pokazuje ignoranciju, to malo nježnosti sigurno mu je još ostalo od lijepe naše narodne pjesme, jer vas je polovinu čitavu ro- đena majka na koljenima babovala pjevuckajući narodne pjesme. Kamo sreće, da poznate silu struna djedovskih nam gusala! Ah, lijepo je i slatko ime Talijan, mi se divimo ideji, koju je to ime u svoje vrijeme snovalo i ostvarilo, mi se veoma rado laćamo i Danta i svih drugih