JUBA UNI ZI SVAKE NEDJELJE —_—_ = —_—— === CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“, DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA ; PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA God. XV. PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. U Dubrovniku 28. oktobra 1906. Broj "43. Dubrov nik 27% oktobra. Grof Agenor Goluhovski nas govore i jučer pjevali Slavopjeve SU: ZA- Ko nema vlasti, : e koji su do himne njegovoj mudrosti. mijenili bijedni nekrolozi, pe dh veli Dečka i peštanska BI oveko Red io i doc na dnevni koja se više nikad .. . Ooluhovskoga, : “ec. Podignuti ne će. Austrija je u tom odista čudna zemlja. Jedan pali ministar : njoj je uvijek i jedan pali poli- tičar, koji Više nikakve uloge u javnom ži- votu ne igra. Stoga se Goluhovski tako čvrsto držao jednom dobivene stolice, stoga se je tako teško od nje odvojio. Njegova ličnost nas se u ostalom slabo tiče. Mi bismo sad jedino željeli znati, da li je s Goluhovskim zajedno pala i Goluhovskoga politika. Po demisijama raznih ministara, šefa generalnog štaba i poslanika carigradskog izgleda da je odista neka nova akcija u izgledu, Ili to možda znači bankrot jedne stare, neuspjele akcije? Mi mislimo da ima mnogo više razloga za ovu drugu pretpo- ostavku i da je ona vjerojatnija. Radi toga sumnjamo da su Goluhovskog srušili jedino tapadaji madžarskih novina. Oni su možda bili povod, ali uzrok leži mnogo dublje. Politika grofa Goluhovskog, koja je ponizila Austro-Ugarsku monarhiju do ste- penajednog običnog ,sekundanta“ Njemačke, koja je na se privukla nepovjerenje savezne Italije i mržnju balkanskih naroda, nije. bila nikakva politika. Do sada su to propovije- dali samo opozicionalni listovi, sad to pri- znaju i vladini krugovi. “Mi bilježimo s neprikrivenom radosti pad grofa Goluhovskog, čija je ličnost bila prava mora balkanska, koja je ugušivala svaku slobodnu misao, svaki slobodni po- kret na Balkanu. Ali, ako njegov pad ne znači ujedno i pad njegove politike, uzaludno se radovati. Spoljna politika jedne države, koja pre- tenduje na naziv velevlasti, ne smije biti osnovana na puzenju prema jačim i na na- silju prema slabijem. Ona mora biti svijesna Svoga cilja i rezultat unutarnje državne snage. Je li to u današnjim prilikama Austro- Ugarske monarhije moguće — to je drugo Pitanje. Novi ministar spoljnih poslova imao je prilike u svom zadnjem boravištu da se uvjeri o istinitosti ovog principa. On će imati skorih dana i priliku da položi svoj Prvi ministarski ispit — u delegacijama i u trgovinskim pregovorima sa Srbijom i da pokaže, da li je iz najnovije istorije naučio ono, što je trebao naučiti. Ako on ne bude potpuno samostalan, ako bude samo oruđe u rukama drugih faktora, kao što je bio grof Goluhovski, i uspjeh njegove politike biće jednak uspjehu politike grofa Golu- hovskog. Čitava ova sadanja buka značiće u tom slučaju samo jednu nepotrebnu pro- mjenu firme. a [NaCHHK NPABOCNABKE NAJMATHHCKE UDKBE H HOBK KYDC, Y pyćpuuu »Enapxujeke BujecTu“ a non na- CNOBOM ,lOTaLMja npasocnaBHor cBelreHcTBa“ go- HOCM OpPFaH NaJIMATUHCKO-HCTapCKO-GeuKE enapxnje y CBOM cenrTemM6apckoM 6pojy BujecT o jenuornacuom yeBojeisy 3aKoHna 0 KOHFPYH NpaBoćnasKor napo- XMjCKOF CBEIITEHCTBA ca CTpaHe buHaHcujekor on- 6opa uapeBuuckor Bujehia. Ha KOHLy Te BujecTu HanonaH je oBaj auauajuu KOMEHTAap ; »IloTauuja noMeHyTa, ucTO u neHcuje monMu- »PuBahe ce 43 ApXaBHHX cpencTaBa, onako ucTo »KAO LITO C6& H3 IPKABHHX CpencTaBA »Uuja sa enuckorne, u3naje noTa- 34 KOHCHCTOpuje, 34 rpanie 6OrOCIIOBCKH naHac, a TO ne ucro Guru nox Jlammauuja 6yne npunanana nJEMJbAMA KOje CY 3ACTynaH€ y UapeBukcKOM Bujeky »Y Beuy. A.can M4 NuTaMO: KO 6u NnogMupuBao »CB6 OBE OTPOMH€ TPOLIKOBE 34 npaBocnaBHy LIp- »KBY. M CBCIITEHCTBO y 341apeckoj 4 KOTOpcKOj. Enap- »*uju, na ce cyrpa llanmauuja npunpyxu rpaHcju- »TABCKOM nujejiy MOHapxuje? Ha oBo he MOpaTH »Rlo6po 4 Bpno no6po na npoMucne oHu nonuruuKu »J6YAH, KOj4 naHnac ca oHakoM wuBoufiy pane, na ,ce Nanmauuja onujenu og 3semarma 3aCTyNnaHux _y ,uapeBuHckoM Bujehiy“. »UpkKABA HM nNapoxujekux noMoBa, sa »3aBON MH CjeMeHuuTe. OBo je oBako OBakO Nucae IpaBocnaBHor upkBeHor JucTa y laHauiee no6a onsuue je cuMnTomMarKuHo a na 6u ce npeko era Moro MykoM npehiu. Y 14 ro- NuHa cBora HeonaxeHor xuBora .TnacHuk je jom jetuomM nokyiao ga ocrasu cmoje ueo6paheHo up- KBOHO IIOJBE H NA 3ara34 y HesadajiHy nomMafiy mo- NuTuKy. Taj je npsu nokyuaj 6uo xyne cpehe ; npa- BOCNABIBy NOMOrao Huje a KOnukO je CprcTBy on- MOrao 3a To Heka ra Bor mura. lanac oneT ,TnmacHuk“ ocjeha norpe6y na H3Mbe 43 BHHOTPAJA FOCNOJIREP H Na HATJACH cBoje CTAJAJIHLITE NpaMa AKTyANHUM NONHTHUKHM nuTA- HuMa_ynyliyjyiu. naume nonuruuke IBYNE HA OHO, HA tUTO Tpe6ajy na rnpomucne u Tpaxefiu_ on isux ONTOBOpa Ha rmuTaie, Ko he nouMupuBaTu cBe OFPOMH€ TPOIIKOBE OKO NPABOCNABHE LPKBE, KAJ ce Hanmauuja orprHe 43 Tonnor 3arpibaja 3emMaJba 3ACTJNAHHX y LapeBuHCcKOM Bujeliy. Mu BonuMo BjepoBaTu na je npu nocTaBIbaHy OBOr nuTaiwa ,TnačHuk“ 6uo Heu3mjepHo HaHBaH, Hero na ce je npaBuo HeBjenir u pauyuao Ha Heo- GasjemiTeHocT csojux uuTanana. Hnu je sap Mucnuo ,TnacHuk“ na je AycTpuja jenuua npxaBa Ha CBHjeTy, Koja je ysena Ha ce6e 6pury, na ce cTapa u 3a nyxoBHe rnorpeć6e cBojux NonaHuKa, MJIH 34p Ta pura He cnaja y onhe ene- MEHTApPH& IJXKHOCTH CBaKe IpkaBe ? TIpasocnaBHux Bjepuuka uma Ha CBHjeTy mnpe- KO CTO MMJIHjOHA, HMA HX CKOpO u4eTupu mumHjoHa Y uuTaBoj MoHapxuju, uma ux Tpu mMujiujoHa y ca- MOj Yrapekoj a uma ux y BaHoBuHu oKoJio 700,000. Tla ko ce 3a cBe oso OrpoMHO XpucTOBO cTano Opune, Taj u ce nako no6puHyo u 3a oHo cToTu- MAK XMIBAJA NyilA GOKOKOTOpCKO-NyGPOBAYKO-CIIH- "aHCKE H 3alapCcKkO-HCTapcKo-6euKe Enapxuje, Ko- jama cana y MeKoM 3arpibajy 3emasba sacTynamux y uapeBuHckomM Bujeliy TeKy nmoTouu MJIHjeka M Mena. A TH NOTOLH MjHjeKA u Mena 3Hady na ce MpeTBope y pujeke xyuu u oura 3a oHora, koju Xohe na npasenuo ouujeHu 6naronaTu naHaliie ynpaBe 3a NnpaBocJaBHH Hapou H“ CB&LITEHCTBO y Hanmauuju. Heka Ham camo ucTopuja 3unasa npa- BOCNABHHX UpKaBa y O6poBuy, J/[puuiuy u KoTopy Cyne npumjep cycpeTJ6HBOCTU UHCNUTABCKE ynpaBe NpaMa NyXOBHHM noTpećama npaBocnasior Hapoja, HEKA HAM IIMTAHE CIIJBETCKE UPKBE nokaKe Cnpe- MHOCT OHHHCKE BNANe JA HAME KEJBE HCIIYHH, HEKA HAM KAXy, KAKO MM je Tpu CpUy, CBH OHM mpaRBo- CNABHM CBEIUTEHHLH KOj4 H3 ceocKe KOJuĆE, y kojoj eTaHyjy, rjenajy cBor KaTonuukor KOJIery Kako ce pasmehe y yno6uom napoxujekoM noMy — a Heka HAM HA KOHLIy ycmoMeHe u3 roguua 1832—1835, koje u cam I'nacHuk sHa ga y ucToM 6pojy onako JIHjeTIO OKABM, IIOKAXKY CBE CJIANOCTH npu6aBJbeHe NpaBOcnaBJ6y Og aycrpujeke ynpaBe. Anu, 3a guBHo uyno, TnacHuk je u TIopen.cBera oBora jenuucTBeHa nojasa y uujemoj nanMaTuHcKOj jaBuocTu. lok ce cBu, jeuHoM MHLIJBY H jeNHHM TJACOM, HA JAHAlLE>y yNpaBy TyXK€E, NOK Cy Halle JyKE 3a- NyIUT&H€, HAILE MOuBApe HETIpOCyIEHE, HALE XKe- JbE3HHLE. HE carpabeHe, Hale uiKOJIE Nopyiiene, Halle uecTe HenpoćuBeHe, Hauwa TprosuHa ycaxna, Hale: TIOJBOLJEJICTBO NpONaNo, HaluH BHHOFPAlH 0- nyerjenu, nok cam Beu npusnaje u kaje cBoje rpu- jexe u cBoj nemap — jenuuu _y Tom onfieeM janu- KOBaHy ycTaje InacHak, ga rnere BujeHne cnaBe aycTpujekoj ynpaBu! č Ho ce u na To Huje Tako, NoKJuK ITgacHu- KOB He 6u 6uo HH OHIA OCHOBAH. CBaKH HApOl, OCHM EKOHOMCKHX NIOTpEĆA, UMA CBOje NONATHUKE, HAPOJIHE, KYJITJpHe HJEAJIE, a KAJ ra Tu uneanu Hernje 30By, onga je rpujeuiHo ogBpa HaTu ra nosusoM Ha MaTepnjanie KOPHCTH. Kan 6u naueno ,ubi bene ibi patria“ spu- jenuno 3a NpaBocnaBHu HaApoj M HeroBo cBelITeH- CTBO, OHNA u I'nacHuKoB.amen 640 onpaBnaH, aju ce MH HaaMO na je MopaJt TOr Hapoga u Tor cBe- uuTeHcTBa jom TONMKO BUCOK, da ra ce sa jenaH 3AKOH O KOHFPyH jOlI. He MOXKE Na KyNH. ETO, TO Cy OHA pas3MHlibaHa, Ha Koja je TnacHHK nosBao name nonuruuke eyne. Tu cy Ibynu Be OgaBHa HA 4HCTy y OBOM NOFNENy, OHM Bei ONABHA 3HALy 46&MY Ce HApOJ MOXE HALATH OJ n3EMAJBA 3ACTYPAHHX HA UapeBuHCKOM Bujehiy“ a CTOFOJIMIIHA nNpunanuocT lanmauuje rujeM 3emMJba- Ma ucnyuuna je iwe3suuy ucropujy ongseh nujenumM yenomeHama a na 6u jom Tpećano pasMHLIJbAHA. Ha oHo O HCMY TH NONHTHUKH IBYIH Tpe6ajy cana na pa3MHIIJbAjy, OHO LITO HE MOFy na npećoje, OHO LITO MX y H>MXOBY MCKPEHOM TIPETAJALITBY MOpa na Oropuu aju He Moxe na. oMeTe, To je cnosHaie, na y3 60k paHkOBNyKy, dyPTHMAITBy M Jleononny KnyMELUKOM Hanase nporu ce6u u opraH Hekana HNEaJIHOr NnpaBocJTaBHor HapolHor cBeliTeHcTBa nj Hanmauujy. IL Srpski odgovor. Posljednja nota srpske vlade upućena u Beč glasi: »Na notu e. i kr. otpravnika poslova upućenu Kr. Predsjedniku Ministarskog Savjeta i Ministru Inostranih Djela, G. Pašiću, 17/30 septembra ove godine, čast mi. je, po nalogu svoje Vlade, odgovoriti slijedeće : U cijelom toku trgovinskih pregovora sa susjednom monarhijom, Kraljevska Vlada ruko- vodila se i rukovodi se iskrenom željom, da se što prije dođe do trgovinskog ugovora zasno- vanog na obostranim ustupkama, i tako poje- dnako korisnog za obe susjedne države. U toku samih pregovora, Kraljevska Vlada dala je ne- sumnjivih dokaza o ovome svome raspoloženju. Poštarev ispit Bo SEIČIĆA — (Kraj). mrene + Stevan Sremac, Beogrud. “Gospodin ispitivač se opet zamislio. Opet uyrće bradu, žmiri i zbira čelo od silnih: misli. *“— Eh; — mahnu najzad rukom. — Uzmi- Mo: ovakav slučaj. Stigne vam jedan oglas, Književan Oglas u otvorenoj kuferti adresovan na Adis Ababu... Addis Ababa... Možda poi ima nekih Srba i tamo? Ko bi to znao“... —— -- Pa naravno, — umješa se gospodin predsjednik, da bi. pomogao kandidatu, i. am što ne pretpostaviti ? Svaki dan odjek še masama seli naš svijet u Ameriku... i *. U Adis Ababu u Abisiniji, a Abisi- nija je u Africi, — .veli ispitivač grape Darni i je već bi što je svoga suparnika (koji Je Me u unutrašnjosti) useknuo zbog geografskog neznanja, s “< Pa ima neko o tamo da piše... E, kud, na koji to za Adis Ababu poslati? Piše se ova napisa mu): Addis Ababa. : : = Ja mislim na Lapovo, — patike "2: Sasvim dobro! Na, Lapovo proroci Opet se zamislio gospodin ispliva Opet pita: | Pao o“ “— Ali, recimo, nije pls" Šalje otae novac sinu, koji u : tirodne nauke. Kud onda? O davde nekome Srbinu koju ćete poštu sad .; ko (i mo nego uputnica. Londonu študira dakle? * — Od Lapova! — odgovara kandidat. — Od Lapova, dabome. — Ali sada nije uputnica, nego letre de valeur? Šta ćemo sad? Kud sad? — reče go- spodin ispitivač i pogleda ponosno po komisiji, koja je šarala neke saksije s evijećem po artiji ispred sebe — Kud sad? —:K Lapovu? — odgovori onaj. — K Lapovu, dabome! — potvrđuje ovaj. Poslije kraće pauže razmišljanja i dobova- nja prstima po stolu, opet će gospodin ispitivač: — Ali, recimo, otišao odavde jedan naš Srbin; otišao bestraga daleko. Recimo, otišao u Buenos-Ajres, u Argentini, — veli gospodin ispitivač, a došlo mu da se malo prošali, da humorom začini svoj predmet, (jer on nije bio samo poznat kao strog ali i pravičan, nego je bio i poznat kao čovjek šaljivčina), — pa, kao rodoljub i dobar Srbin, sjetio se i svoje otadžbine. Vuče ga srece amo, a ne može — daleko je... Kud je, sebe, Južna Amerika, a kud je Srbija 1?... A prijelo mu se kao dobrom patrijoti malo našeg čuvenog Kopaoničnog kaj- maka, ili* našeg Visokog kaškavalja, ili naše jedinstvene pršute, ili tako nešto, što se jednom Srbinu patrijoti može u dalekom svijetu da pri- jede... I on sad to traži iz Buenos-Ajresa ; i pri- jatelj neki odavde šalje mu to. Stigne vam jedan takav paket od pet, deset ili više kila pršute da ekspedirate ; ili čabrica kajmaka adresovana na Buenos-Ajres? Pomoću kog našeg mjesta ? — Pomoću Lapova! — odgovori onaj. — Pomoću Lapova, dabome. Na svaki način: pomoću Lapova 1... — tvrdi gospodin ispitivač. Opet tišina, i to poduža. Gospodin ispiti- vač trlja čelo, misli še, uvija bradu odozgo na više i grize je. Pogleda gore po štukatoru, pa najzad zadovoljno vikne: — El, ajd sad samo još ovo jedno! — pa se još jednom malo zamisli. — Ali nije ni dopisna karta, ni neplaćeno pismo, ni pismo plaćeno, ni preporučeno, ni uputnica, ni amanet, ni, najzad, paket; dakle, upamtite dobro, nije ništa od vrijednosti, nego paketić, i u njemu koštice od naših šljiva, ili sjeme od kruški ka- ramanki... dakle, ,mustra bez' vrijednosti...“ I neko sad to šilje iz Srbije u — Carigrad. E sad, kroz koju bi našu poštansku. stanicu po- slali Vi to na naznačeno mjesto? a — Kroz Lapovsku, — odgovori onaj. — Ama pa dabome, kroz Lapovo, da kud briši : bt > — Razumije se: kroz Lapovo! — ču se potvrda oda sviju strana, od svih ostalih sedam članova ispitne komisije gosp. Lake poštara, — Lapovo, razumije se.. Vrlo dobro ! Vrlo dobro!... I taman gospodin ispitivač da izusti jo$ jedno i posljednje pitanje, kad ga predsjednik prekide. Igi — Pa, ja mislim, dosta je, gospodin na- stavniče.., | ps — Paja sam mislio još malo... — veli ispitivač, pa se naže i tiho dodade: — Znate, ja sam mislio, da malo zbunim onako zaobi- laznim pitanjima... Ali.. Kad vi velite. — Pa dostal.. vidi se da zna... — veli predsjednik. — A, nesumnjivo! — tvrde i ona se- dmorica. ji — Dosta, gospodine Lakol.. Vi ste vaš ispit odlično položili... I ja i ostala gospoda, čla- novi komisije, zadovoljni smo vašim odgovorima, Gospodin Lako se klanja. I sad nastaje jedan doista dirljiv prizor u poštansko-telegrafskoj struci. Svi ustaju, prilaze, rukuju se, i čestitaju kandidatu Laki i položeni ispit II. klasu i Vu- kicu vjerenicu. On im, uzrujan onako, blagodari dršćućim glasom, i zariče se, da će se sav po- svetiti poštansko-telegrafskoj struci, jer se, veli, današnji vijek s pravom može nazvati vijekom elektriciteta, vijekom kurziskinja i telefoniskinja. o Brišu se oboje od znoja, i gospodin ispiti- vač i gospodin kandidat, i smiješe se jedan na drugog. ' parno . > Svi hvale kandidata, a gospodin ispiti vač veli: ' — To mi je bio naj bolji dak. Moj dak! — ponavlja ponosito i nastavlja, kako se nada, da će isti Laka u poštansko-telegrafskoj struci načiniti epohu. : j