JUBA

UNI

ZI SVAKE NEDJELJE

—_—_ =
—_—— ===

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“,
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
; PISMA NE PRIMAJU SE.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM

RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA

God. XV.

PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

U Dubrovniku 28. oktobra 1906.

Broj "43.

Dubrov nik 27% oktobra.

Grof Agenor Goluhovski

nas govore i
jučer pjevali
Slavopjeve SU: ZA-
Ko nema vlasti,

: e koji su do
himne njegovoj mudrosti.
mijenili bijedni nekrolozi,
pe dh veli Dečka i peštanska
BI oveko Red io i doc na dnevni
koja se više nikad .. . Ooluhovskoga,
: “ec. Podignuti ne će. Austrija
je u tom odista čudna zemlja. Jedan pali
ministar : njoj je uvijek i jedan pali poli-
tičar, koji Više nikakve uloge u javnom ži-
votu ne igra. Stoga se Goluhovski tako
čvrsto držao jednom dobivene stolice, stoga
se je tako teško od nje odvojio.
Njegova ličnost nas se u ostalom slabo

tiče. Mi bismo sad jedino željeli znati, da li je
s Goluhovskim zajedno pala i Goluhovskoga
politika. Po demisijama raznih ministara, šefa
generalnog štaba i poslanika carigradskog
izgleda da je odista neka nova akcija u
izgledu, Ili to možda znači bankrot jedne
stare, neuspjele akcije? Mi mislimo da ima
mnogo više razloga za ovu drugu pretpo-
ostavku i da je ona vjerojatnija. Radi toga
sumnjamo da su Goluhovskog srušili jedino
tapadaji madžarskih novina. Oni su možda
bili povod, ali uzrok leži mnogo dublje.
Politika grofa Goluhovskog, koja je
ponizila Austro-Ugarsku monarhiju do ste-
penajednog običnog ,sekundanta“ Njemačke,
koja je na se privukla nepovjerenje savezne
Italije i mržnju balkanskih naroda, nije. bila
nikakva politika. Do sada su to propovije-
dali samo opozicionalni listovi, sad to pri-
znaju i vladini krugovi.
“Mi bilježimo s neprikrivenom radosti
pad grofa Goluhovskog, čija je ličnost bila
prava mora balkanska, koja je ugušivala
svaku slobodnu misao, svaki slobodni po-
kret na Balkanu. Ali, ako njegov pad ne
znači ujedno i pad njegove politike, uzaludno
se radovati.

Spoljna politika jedne države, koja pre-
tenduje na naziv velevlasti, ne smije biti
osnovana na puzenju prema jačim i na na-
silju prema slabijem. Ona mora biti svijesna
Svoga cilja i rezultat unutarnje državne
snage. Je li to u današnjim prilikama Austro-
Ugarske monarhije moguće — to je drugo
Pitanje. Novi ministar spoljnih poslova imao
je prilike u svom zadnjem boravištu da se
uvjeri o istinitosti ovog principa. On će
imati skorih dana i priliku da položi svoj
Prvi ministarski ispit — u delegacijama i u
trgovinskim pregovorima sa Srbijom i da
pokaže, da li je iz najnovije istorije naučio
ono, što je trebao naučiti. Ako on ne bude
potpuno samostalan, ako bude samo oruđe
u rukama drugih faktora, kao što je bio
grof Goluhovski, i uspjeh njegove politike
biće jednak uspjehu politike grofa Golu-
hovskog. Čitava ova sadanja buka značiće
u tom slučaju samo jednu nepotrebnu pro-
mjenu firme.

a

[NaCHHK NPABOCNABKE  NAJMATHHCKE UDKBE
H HOBK KYDC,

Y pyćpuuu »Enapxujeke BujecTu“ a non na-
CNOBOM ,lOTaLMja npasocnaBHor cBelreHcTBa“ go-
HOCM OpPFaH NaJIMATUHCKO-HCTapCKO-GeuKE enapxnje
y CBOM cenrTemM6apckoM 6pojy BujecT o jenuornacuom
yeBojeisy 3aKoHna 0 KOHFPYH  NpaBoćnasKor napo-
XMjCKOF CBEIITEHCTBA ca CTpaHe buHaHcujekor on-
6opa uapeBuuckor Bujehia.

Ha KOHLy Te BujecTu HanonaH je oBaj auauajuu
KOMEHTAap ;

»IloTauuja noMeHyTa, ucTO u neHcuje monMu-
»PuBahe ce 43 ApXaBHHX cpencTaBa, onako ucTo
»KAO LITO C6& H3 IPKABHHX CpencTaBA
»Uuja sa enuckorne,

u3naje noTa-
34 KOHCHCTOpuje, 34 rpanie
6OrOCIIOBCKH
naHac, a TO
ne ucro Guru nox Jlammauuja  6yne npunanana
nJEMJbAMA KOje CY 3ACTynaH€ y UapeBukcKOM Bujeky
»Y Beuy. A.can M4 NuTaMO: KO 6u NnogMupuBao
»CB6 OBE OTPOMH€ TPOLIKOBE 34 npaBocnaBHy LIp-
»KBY. M CBCIITEHCTBO y 341apeckoj 4 KOTOpcKOj. Enap-
»*uju, na ce cyrpa llanmauuja npunpyxu rpaHcju-
»TABCKOM nujejiy MOHapxuje? Ha oBo he MOpaTH
»Rlo6po 4 Bpno no6po na npoMucne oHu nonuruuKu
»J6YAH, KOj4 naHnac ca oHakoM wuBoufiy pane, na
,ce Nanmauuja onujenu og 3semarma 3aCTyNnaHux _y
,uapeBuHckoM Bujehiy“.

»UpkKABA HM nNapoxujekux noMoBa, sa
»3aBON MH CjeMeHuuTe. OBo je oBako

OBakO Nucae IpaBocnaBHor upkBeHor JucTa
y laHauiee no6a onsuue je cuMnTomMarKuHo a na
6u ce npeko era Moro MykoM npehiu. Y 14 ro-
NuHa cBora HeonaxeHor xuBora .TnacHuk je jom
jetuomM nokyiao ga ocrasu cmoje ueo6paheHo up-
KBOHO IIOJBE H NA 3ara34 y HesadajiHy nomMafiy mo-
NuTuKy. Taj je npsu nokyuaj 6uo xyne cpehe ; npa-
BOCNABIBy NOMOrao Huje a KOnukO je CprcTBy on-
MOrao 3a To Heka ra Bor mura.

lanac oneT ,TnmacHuk“ ocjeha norpe6y na
H3Mbe 43 BHHOTPAJA FOCNOJIREP H Na HATJACH cBoje
CTAJAJIHLITE NpaMa AKTyANHUM NONHTHUKHM  nuTA-
HuMa_ynyliyjyiu. naume nonuruuke IBYNE HA OHO,
HA tUTO Tpe6ajy na rnpomucne u Tpaxefiu_ on isux
ONTOBOpa Ha rmuTaie, Ko he nouMupuBaTu cBe
OFPOMH€ TPOIIKOBE OKO NPABOCNABHE LPKBE, KAJ ce
Hanmauuja orprHe 43 Tonnor 3arpibaja 3emMaJba
3ACTJNAHHX y LapeBuHCcKOM Bujeliy.

Mu BonuMo BjepoBaTu na je npu nocTaBIbaHy
OBOr nuTaiwa ,TnačHuk“ 6uo Heu3mjepHo HaHBaH,
Hero na ce je npaBuo HeBjenir u pauyuao Ha Heo-
GasjemiTeHocT csojux uuTanana.

Hnu je sap Mucnuo ,TnacHuk“ na je AycTpuja
jenuua npxaBa Ha CBHjeTy, Koja je ysena Ha ce6e
6pury, na ce cTapa u 3a nyxoBHe rnorpeć6e cBojux
NonaHuKa, MJIH 34p Ta pura He cnaja y onhe ene-
MEHTApPH& IJXKHOCTH CBaKe IpkaBe ?

TIpasocnaBHux Bjepuuka uma Ha CBHjeTy mnpe-
KO CTO MMJIHjOHA, HMA HX CKOpO u4eTupu mumHjoHa
Y uuTaBoj MoHapxuju, uma ux Tpu mMujiujoHa y ca-
MOj Yrapekoj a uma ux y BaHoBuHu oKoJio 700,000.
Tla ko ce 3a cBe oso OrpoMHO XpucTOBO cTano
Opune, Taj u ce nako no6puHyo u 3a oHo cToTu-
MAK XMIBAJA NyilA GOKOKOTOpCKO-NyGPOBAYKO-CIIH-
"aHCKE H 3alapCcKkO-HCTapcKo-6euKe Enapxuje, Ko-
jama cana y MeKoM 3arpibajy 3emasba sacTynamux y
uapeBuHckomM Bujeliy TeKy nmoTouu MJIHjeka M Mena.

A TH NOTOLH MjHjeKA u Mena 3Hady na ce
MpeTBope y pujeke xyuu u oura 3a oHora, koju
Xohe na npasenuo ouujeHu  6naronaTu naHaliie
ynpaBe 3a NnpaBocJaBHH Hapou H“ CB&LITEHCTBO y
Hanmauuju. Heka Ham camo ucTopuja 3unasa npa-
BOCNABHHX UpKaBa y O6poBuy, J/[puuiuy u KoTopy
Cyne npumjep cycpeTJ6HBOCTU  UHCNUTABCKE ynpaBe
NpaMa NyXOBHHM noTpećama npaBocnasior Hapoja,
HEKA HAM IIMTAHE CIIJBETCKE UPKBE nokaKe Cnpe-
MHOCT OHHHCKE BNANe JA HAME KEJBE HCIIYHH, HEKA
HAM KAXy, KAKO MM je Tpu CpUy, CBH OHM mpaRBo-
CNABHM CBEIUTEHHLH KOj4 H3 ceocKe KOJuĆE, y kojoj
eTaHyjy, rjenajy cBor KaTonuukor KOJIery Kako ce
pasmehe y yno6uom napoxujekoM noMy — a Heka
HAM HA KOHLIy ycmoMeHe u3 roguua 1832—1835,
koje u cam I'nacHuk sHa ga y ucToM 6pojy onako
JIHjeTIO OKABM, IIOKAXKY CBE CJIANOCTH npu6aBJbeHe
NpaBOcnaBJ6y Og aycrpujeke ynpaBe. Anu, 3a guBHo
uyno, TnacHuk je u TIopen.cBera oBora jenuucTBeHa
nojasa y uujemoj nanMaTuHcKOj jaBuocTu.

lok ce cBu, jeuHoM MHLIJBY H jeNHHM TJACOM,
HA JAHAlLE>y yNpaBy TyXK€E, NOK Cy Halle JyKE 3a-
NyIUT&H€, HAILE MOuBApe HETIpOCyIEHE, HALE XKe-
JbE3HHLE. HE carpabeHe, Hale uiKOJIE Nopyiiene,
Halle uecTe HenpoćuBeHe, Hauwa TprosuHa ycaxna,
Hale: TIOJBOLJEJICTBO NpONaNo, HaluH BHHOFPAlH 0-
nyerjenu, nok cam Beu npusnaje u kaje cBoje rpu-
jexe u cBoj nemap — jenuuu _y Tom onfieeM janu-
KOBaHy ycTaje InacHak, ga rnere BujeHne cnaBe
aycTpujekoj ynpaBu! č

Ho ce u na To Huje Tako, NoKJuK ITgacHu-
KOB He 6u 6uo HH OHIA OCHOBAH.

CBaKH HApOl, OCHM EKOHOMCKHX NIOTpEĆA, UMA
CBOje NONATHUKE, HAPOJIHE, KYJITJpHe HJEAJIE, a KAJ
ra Tu uneanu Hernje 30By, onga je rpujeuiHo ogBpa
HaTu ra nosusoM Ha MaTepnjanie KOPHCTH.

Kan 6u naueno ,ubi bene ibi patria“ spu-
jenuno 3a NpaBocnaBHu HaApoj M HeroBo cBelITeH-
CTBO, OHNA u I'nacHuKoB.amen 640 onpaBnaH, aju
ce MH HaaMO na je MopaJt TOr Hapoga u Tor cBe-
uuTeHcTBa jom TONMKO BUCOK, da ra ce sa jenaH
3AKOH O KOHFPyH jOlI. He MOXKE Na KyNH.

ETO, TO Cy OHA pas3MHlibaHa, Ha Koja je
TnacHHK nosBao name nonuruuke eyne. Tu cy
Ibynu Be OgaBHa HA 4HCTy y OBOM NOFNENy, OHM
Bei ONABHA 3HALy 46&MY Ce HApOJ MOXE HALATH OJ
n3EMAJBA 3ACTYPAHHX HA UapeBuHCKOM Bujehiy“ a
CTOFOJIMIIHA nNpunanuocT lanmauuje rujeM 3emMJba-
Ma ucnyuuna je iwe3suuy ucropujy ongseh nujenumM
yenomeHama a na 6u jom Tpećano pasMHLIJbAHA.

Ha oHo O HCMY TH NONHTHUKH IBYIH Tpe6ajy
cana na pa3MHIIJbAjy, OHO LITO HE MOFy na npećoje,
OHO LITO MX y H>MXOBY MCKPEHOM TIPETAJALITBY MOpa
na Oropuu aju He Moxe na. oMeTe, To je cnosHaie,
na y3 60k paHkOBNyKy, dyPTHMAITBy M Jleononny
KnyMELUKOM Hanase nporu ce6u u opraH Hekana
HNEaJIHOr NnpaBocJTaBHor HapolHor  cBeliTeHcTBa nj
Hanmauujy. IL

Srpski odgovor.

Posljednja nota srpske vlade upućena u
Beč glasi:

»Na notu e. i kr. otpravnika poslova
upućenu Kr. Predsjedniku Ministarskog Savjeta
i Ministru Inostranih Djela, G. Pašiću, 17/30
septembra ove godine, čast mi. je, po nalogu
svoje Vlade, odgovoriti slijedeće :

U cijelom toku trgovinskih pregovora sa
susjednom monarhijom, Kraljevska Vlada ruko-
vodila se i rukovodi se iskrenom željom, da se
što prije dođe do trgovinskog ugovora zasno-
vanog na obostranim ustupkama, i tako poje-
dnako korisnog za obe susjedne države. U toku
samih pregovora, Kraljevska Vlada dala je ne-
sumnjivih dokaza o ovome svome raspoloženju.

Poštarev ispit
Bo SEIČIĆA —

(Kraj).

mrene + Stevan Sremac, Beogrud.
“Gospodin ispitivač se opet zamislio. Opet
uyrće bradu, žmiri i zbira čelo od silnih: misli.
*“— Eh; — mahnu najzad rukom. — Uzmi-
Mo: ovakav slučaj. Stigne vam jedan oglas,
Književan Oglas u otvorenoj kuferti adresovan
na Adis Ababu... Addis Ababa... Možda poi
ima nekih Srba i tamo? Ko bi to znao“... ——
-- Pa naravno, — umješa se gospodin
predsjednik, da bi. pomogao kandidatu, i. am
što ne pretpostaviti ? Svaki dan odjek
še masama seli naš svijet u Ameriku... i
*. U Adis Ababu u Abisiniji, a Abisi-
nija je u Africi, — .veli ispitivač grape
Darni i je već bi
što je svoga suparnika (koji Je
Me u unutrašnjosti) useknuo zbog geografskog
neznanja, s
“< Pa ima neko o
tamo da piše... E, kud, na koji
to za Adis Ababu poslati? Piše se ova
napisa mu):
Addis Ababa. : :
= Ja mislim na Lapovo, — patike
"2: Sasvim dobro! Na, Lapovo proroci
Opet se zamislio gospodin ispliva
Opet pita: | Pao
o“ “— Ali, recimo, nije pls"
Šalje otae novac sinu, koji u

: tirodne nauke. Kud onda? O

davde nekome Srbinu

koju ćete poštu sad
.; ko (i

mo nego uputnica.
Londonu študira
dakle?

*

— Od Lapova! — odgovara kandidat.

— Od Lapova, dabome.

— Ali sada nije uputnica, nego letre de
valeur? Šta ćemo sad? Kud sad? — reče go-
spodin ispitivač i pogleda ponosno po komisiji,
koja je šarala neke saksije s evijećem po artiji
ispred sebe — Kud sad?

—:K Lapovu? — odgovori onaj.
— K Lapovu, dabome! — potvrđuje ovaj.
Poslije kraće pauže razmišljanja i dobova-
nja prstima po stolu, opet će gospodin ispitivač:
— Ali, recimo, otišao odavde jedan naš
Srbin; otišao bestraga daleko. Recimo, otišao u
Buenos-Ajres, u Argentini, — veli gospodin
ispitivač, a došlo mu da se malo prošali, da
humorom začini svoj predmet, (jer on nije bio
samo poznat kao strog ali i pravičan, nego je
bio i poznat kao čovjek šaljivčina), — pa,
kao rodoljub i dobar Srbin, sjetio se i svoje
otadžbine. Vuče ga srece amo, a ne može —
daleko je... Kud je, sebe, Južna Amerika, a
kud je Srbija 1?... A prijelo mu se kao dobrom
patrijoti malo našeg čuvenog Kopaoničnog kaj-
maka, ili* našeg Visokog kaškavalja, ili naše
jedinstvene pršute, ili tako nešto, što se jednom
Srbinu patrijoti može u dalekom svijetu da pri-
jede... I on sad to traži iz Buenos-Ajresa ; i pri-
jatelj neki odavde šalje mu to. Stigne vam jedan
takav paket od pet, deset ili više kila pršute
da ekspedirate ; ili čabrica kajmaka adresovana
na Buenos-Ajres? Pomoću kog našeg mjesta ?

— Pomoću Lapova! — odgovori onaj.

— Pomoću Lapova, dabome. Na svaki
način: pomoću Lapova 1... — tvrdi gospodin
ispitivač.

Opet tišina, i to poduža. Gospodin ispiti-
vač trlja čelo, misli še, uvija bradu odozgo na
više i grize je. Pogleda gore po štukatoru, pa
najzad zadovoljno vikne:

— El, ajd sad samo još ovo jedno! —
pa se još jednom malo zamisli. — Ali nije ni
dopisna karta, ni neplaćeno pismo, ni pismo
plaćeno, ni preporučeno, ni uputnica, ni amanet,
ni, najzad, paket; dakle, upamtite dobro, nije
ništa od vrijednosti, nego paketić, i u njemu
koštice od naših šljiva, ili sjeme od kruški ka-
ramanki... dakle, ,mustra bez' vrijednosti...“ I
neko sad to šilje iz Srbije u — Carigrad. E
sad, kroz koju bi našu poštansku. stanicu po-
slali Vi to na naznačeno mjesto? a
— Kroz Lapovsku, — odgovori onaj.

— Ama pa dabome, kroz Lapovo, da kud
briši : bt
> — Razumije se: kroz Lapovo! — ču se
potvrda oda sviju strana, od svih ostalih sedam
članova ispitne komisije gosp. Lake poštara, —
Lapovo, razumije se.. Vrlo dobro ! Vrlo dobro!...

I taman gospodin ispitivač da izusti jo$
jedno i posljednje pitanje, kad ga predsjednik
prekide. Igi

— Pa, ja mislim, dosta je, gospodin na-
stavniče.., | ps

— Paja sam mislio još malo... — veli
ispitivač, pa se naže i tiho dodade: — Znate,
ja sam mislio, da malo zbunim onako zaobi-
laznim pitanjima... Ali.. Kad vi velite.

— Pa dostal.. vidi se da zna... — veli
predsjednik.

— A, nesumnjivo! — tvrde i ona se-
dmorica. ji

— Dosta, gospodine Lakol.. Vi ste vaš
ispit odlično položili... I ja i ostala gospoda, čla-
novi komisije, zadovoljni smo vašim odgovorima,

Gospodin Lako se klanja.

I sad nastaje jedan doista dirljiv prizor u
poštansko-telegrafskoj struci.

Svi ustaju, prilaze, rukuju se, i čestitaju
kandidatu Laki i položeni ispit II. klasu i Vu-
kicu vjerenicu. On im, uzrujan onako, blagodari
dršćućim glasom, i zariče se, da će se sav po-
svetiti poštansko-telegrafskoj struci, jer se, veli,
današnji vijek s pravom može nazvati vijekom
elektriciteta, vijekom kurziskinja i telefoniskinja.

o Brišu se oboje od znoja, i gospodin ispiti-
vač i gospodin kandidat, i smiješe se jedan na
drugog. ' parno
. > Svi hvale kandidata, a gospodin ispiti
vač veli: '

— To mi je bio naj bolji dak. Moj dak!

— ponavlja ponosito i nastavlja, kako se nada,
da će isti Laka u poštansko-telegrafskoj struci
načiniti epohu. : j