=

DUBROVNIK

IZLAZI SVAKE NEDJELJE

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 1%.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE. NA GODINU ;

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
: PISMA NE PRIMAJU SE. S

PLATIVO I UTUŽIVO.U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XV.

U Dubrovniku 25. novembra 1906.

Broj 47.

Dubrovn ik, 24. novembra.

Delegacije se Ponovo  sjutr j
Dalmacija je njihovom am o, a
jek malo pažnje Poklanjala. To je isto radila
cijela Austrija. Tek je nova Ugarska Ugar-
ska neodvisne stranke počela smatrati dele-
gacije. jednim vrlo važnim faktorom javnoga

života. Spoljna politika i Vojna pitanja ni--

jesu mogla ostati više isključiva domena je-
dnog vrlo uskog" kruga ljudi, koji ne uče-
stvuju u javnom životu, nego su morali je-
dnom postati samo rezultanta cjelokupne unu-
tarnje politike. Taj veliki preokret u shva-
tanju osnove i cilja jedne vrlo važne ustanove
djelovao je i u drugoj poli monarhije. Sad
se i Cislajtanija počela za tu ustanovu ozbilj-
no interesovati.

Spoljna politika grofa Goluhovskoga,

koja se bila stavila u službu vojničke ka-

marile i koja je u carinskom sporu sa Sr-
bijom pretrpjela sjajan fiasko, mnogo je do-
prinijela ovom naglom preokretu mišljenja.
Ekonomski interesi, koji su do sad imali
tako mali upliv na vođenje spoljne politike,
izgleda da će u brzo postati jedino presudni.
U jednoj nenacionalnoj državi, koja je tek
na putu demokratisanja, to je sasvim  razu-
mljivo. Posljedica ovih ekonomskih interesa
mora naravno biti jako interesovanje za

. spoljnu politiku, jer rđavo vođena spoljna

svijeta puni su naše dike,

“politika “može < Austro-Ugarskoj monarhiji
vrlo lako da otme jedino izvozno područje

— Balkan, s kojim je Dalmacija tako usko

. skopčana.

Vojna politika mora također biti izraz

unutarnje i spoljne politike. Ona ne smije

više biti samo polje za rad nekolicine ambi-
cioznih generala. Njena ultima ratio

mora služiti jedino za obranu ekonomskih

interesa države, a ne za osiguranje i na-

gradu pojedinih državljana. To je shvatanje

sadanje generacije, koja u politici igra gla-
vnu ulogu.

Mala Dalmacija sa svojim jednim  je-
dinim predstavnikom ne može u delegacija-
ma mnogo zahtijevati, ni mnogo učiniti. Ali

ona ipak može, priključujući se ovom mo-
dernom shvatanju, dati svoj glas za jednu
dobru stvar. Skretanje pažnje na ekonomska
pitanja, dok je Dalmacija u sadanjem polo-
žaju, za nju je od vrlo velikog značaja, jer
je svoj njezinoj današnjoj bijedi uzrok, što
se njena obala ne smatra kao neiscrpivo
blago za ekonomsko unapređenje, nego j e-
dino kao teren za vojne operacije. Pitanja
spoljne i vojne politike stoga imaju i za
nju vrlo veliku važnost.

Pitanje uprave u Bosni i Hercegovini,
koje također spada pred forum delegacija,
ima za Dalmaciju mnogo većeg značaja nego
i za jednu drugu provinciju. Birokratska,
apsolutistička tamošnja uprava ne dopušta
Dalmaciji kao primorju da od svog priro-
dnog zaleđa ima ikakve koristi. Ako se
istinski želi voditi ekonomsko unapre-
đenje Dalmacije, mora u njenom zaleđu ne-
stati takvog sistema uprave. Međutim  pro-
goni tamošnjih opozicionih novina i novi-
nara predskazuju novu eru, koja se ne će
ni malo razlikovati od stare Kalajeve.

Jedini predstavnik Dalmacije imaće da-
kle široko polje za rad. Mi radoznalo očeku-
jemo da vidimo, kolik i kakav će biti taj rad.

Pad crnogorske vlade.

Mijuškovića vlada je pala. To je prvi uspjeh
prve crnogorske skupštine. Na prvoj. njenoj sje-
dnici to se već moglo predvidjeti. Ispitati sve
psihološke uzroke o ovom postupku skupštine
nije laka stvar za onoga, koji nije u Crnoj Gori
dugo živio. Javni život crnogorski nije se do
sada razvijao pred očima cijelog svijeta, niti je
nalazio izraza u organima javnosti. Stoga je
za sve ljude spolja vrlo teško ući u dubinu
uzroka raznih pojava. Ovo što se sad dogodilo,
može se ipak vrlo lako razumjeti. Suvereno na-
rodno predstavništvo želi da pokaže i da dokaže
svoju suverenost. To je mnogo lakše bilo uči-
niti s jednim negativnim postupkom, nego s je-
dnim pozitivnim, jerje za pozitivan rad potrebna
egzekutivna vlast, u koju legislativa ima povje-
renje, a toga ovom prilikom u Crnoj Gori nije
bilo. Pad _Mijuškovićevog kabineta za nas je
stoga potpuno razumljiv. Niz velikih i opra-
vdanih nezadovoljstava, od kojih veliki dio po-

tiče i iz starog sistema, pali su na njegovu
glavu i on, koji je stvorio prvu ustavnu vladu,
morao je pasti kao prva žrtva ustavnosti. To je
nužna ironija sudbine.

Mi još ne znamo nove ministarske liste,
ali ne sumnjamo da će ona biti pravi izraz
volje narodnog predstavništva i da će biti sa-
stavljena od ljudi, u čije lično poštenje ne
smije niko sumnjati. Samo neograničeno na-
rodno i vladaočevo povjerenje u stanju je novim
ministrima omogućiti uspjeh njihove teške, vrlo
teške zadaće, jer u Crnoj Gori treba mnoge
stvari iz osnova počimati ili iz osnova mijenjati.

Knjaz Gospodar, čije se ustavno raspolo-
ženje jasno ogledalo u :potpuno parlamentarnom
postupku pri izboru nove vlade, ne će sigurno
stvarati nikakve zapreke bujici, koja se zove
volja narodna. Bolje je deset ministarskih kriza,
nego i jedna sjenka od državne krize. Ustavnost
je u Crnoj Gori jedna nova stvar, ali ujedno i
jedna vrlo popularna stvar. — Crna Gora je u
zavidnom položaju da može bez ikakve opasno-
sti za državne interese mijenjati svoje vlade,
ali ne može bez opasnosti za spokojstvo Crno-
goraca mijenjati sisteme vladavine. Istorija Sr-
bije u posljednjim decenijama je jasan primjer,
koji se bez sumnje u Crnoj Gori ne će ponoviti.

Srbi u Hrvatskoj.
Zagreb, 20./XI.

»Mi se moramo veseliti ovakvim Srbima i
moramo ih na grudi privinuti“.

Tim je riječima zastupnik Zagorac u ju-
čeranjoj sjednici hrvatskog sabora odao prizna-
nje srpskom radu za oslobođenje Hrvatske. Ka-
rakteristično je svakako, da je to učinio jedan
viđen predstavnik stranke, koja stoji na stano-
vištu programa od 1894. i da je to učinio jedan
katolički. svećenik, jer velika većina pravaša-
svećenika, koja se kupi oko ,Hrvatstva“ i ,Hrv.
Prava“ poriče Srbima svaki patriotizam. Jedan
predstavnik stranke, koju zastupaju ti listovi i
za koju je i suviše jasno da služi samo Beču i
nikome više, rekao je nekih dana javno u sa-
boru, da će Hrvatska tek onda biti slobodna,
kad Srbe, trećinu svoga stanovništva, protjera.

Ova izjava poslanika Zagorca najbolja je
satisfakcija Srbima za onu uvredu.

Za vrijeme Kuenove uprave Srbima se
stalno bez razloga predbacivalo potpomaganje
Kuenova sistema. Narod srpski, koga zastupa
samostalna i radikalna stranka, pokazao je i
dokazao je, kad je došlo do stvarnog rada za

oslobođenje zajedničke otadžbine, da je njemu
Hrvatska isto tako mila kao i svim pravim hr-
vatskim patriotama, da mu je svakako mnogo
milija, nego nekim političkim frazerima, kojima

“je uvijek na ustima Velika Hrvatska. U pozna-

toj Chavrakovoj okružnici bilo je zapisano naj-
više Srba — najbolji znak, da se je Chavrak
od njih mnogo bojao.

Sad, kad je došlo do pozitivnog rada srpske
i hrvatske koalićije, Srbi se opet pokazuju kao
jedan vrlo patriotski, ozbiljan i diseiplinovan
sastavni dio njezin. Izbor predsjednika sabora
iz njihove sredine jasno pokazuje, koliko koa-
licija njihov rad cijeni.

Priznanje pravih hrvatskih rodoljuba za
Srbe je dovoljno. Na prazne riječi frankovih,
odnosno bečkih, sluga oni se stoga ne nalaze
za potrebno obazirati. Onaj, koji vrši u redu
svoju dužnost prema otadžbini, ne treba nikad
ozbiljne pažnje da poklanja onima, kojima je
jedini zadatak negiranje te dužnosti. Narod se
već privikaje cijeniti ljude samo po njihovom
radu, a ne po njihovom govoru. Pritisak odo-
zgo i cgorčenje odozdo do sada je davalo prava
na opstanak elementima, kojima je dužnost kon-
sekventno negiranje. Sad prevlađuje raspolože-
nje za pozitivan rad, a to donosi neraspoloženje
prema isključivo negativnim elementima. Koa-
licija stoga može biti sigurna za uspjeh njene
politike. Ona samo mora ostati na okupu, ostati
vjerna svom programu. Slobodoumni Srbi će je
bez sumnje u tom slučaju potpomagati u nje-
nom teškom zadatku, bez obzira na ispade ko-
jekakvih neuračunjlivih činilaca.

Iz Bosne. ,

Iza premetačina sad su došli progoni. Znak
je, da se spremaju ,oštre mjere“. To se na sve
strane u Bosni osjeća. Ministar Burian, koji je
u prošlim delegacijama obećao uvođenje sloboda
političkih, sad ih uvodi na taj način da progoni
novinare. Proljerani su Petar Kočić, poznati
književnik, Stijepo Kobasica, urednik Srpske
Riječi“ i da se vladi ne predbaci pristranost,
Cherubin Šegvić i Barbić od ,Hrv. Dnevnika“.
Petar Kočić i Stijepo Kobasica uputili su ze-
maljskoj vladi ovaj protest:

Faktične pretpostave, na kojima se napa-
dnuta presuda osniva “ne odgovaraju činjeni-
cama.

Mi nijesmo svojim ,razdražljivim i izazi-
vačkim radom prouzrokovali događaje od 25. i
26. oktobra 1906. Uzrok tim događajima treba
tražiti izvan naših osoba. Sve te događaje pro-

Q muzeju sa našim vezovima.
“ Piše Jelica Belovićeva.

Srpski i hrvatski narodni slog vezenja vr-

lo je lijep i posve originalan, Postanjem siže u
davnu starinu, te se je dugo (do u najnovije
doba) u. narodnoj tradiciji održao čist. Orna-
mentika mu je posve zasebna, u njoj se vide
tragovi motiva staroegipatskih, staroindijskih,
bizantinskih i modernih, koji nijesu ipak nigdje
nego vazda prerađeni u duhu
ske mašte. Narodne vezi-
lačke tehnike veoma su obilne i starodavne, a
mnoge i danas još nijesu pon
nalnoj vezilačkoj umjetnosti." To je 1 razlog, što
osobito posljednjih pedeset godina alga“
stranci poznavači obilaze sve hrvatske .
i neumorno sabiru naše krasne narodne motive
pa ih onda _— obično ne pod pisana
nom — odnesu u tvornice, u modne obe : :
veziljačke atelijere čitave Evrope. Muzeji sveg
naročito u Belgiju,

Njemačku i Italiju odneseni su japana
vezovi pod naslovom orijentalski. Bi dd
nje vrijeme, da su se u Hrvatskoj hej mi
umjetničkog srea i duha, koji post 21 mai Ki
rom pregnuše da urede takov mi mje.
bar dio imovine ostane u oke“ Do pse ia
muzejem prvu potpunu sliku dno :
rodne hrvatske i srpske vo? industrije.
1 Vidi o tom moju radnj
1906, te radnju dičnog pro
Vića u srpskoj akademiji:

slijepo imitirani,
svježe i tvorne slaven

iku j kademije,

u zborniku Jug a 2
jeko Vida Vuletića Vukaso
1901. i 1906., sa prekrasnim

Slikama naših vezova.

Katalogom u ruci može svaki rodoljub, a
i svaki stranac, proučavati bogatu hrvatsku ve-
zilačku umjetnost na najtačniji i najpregledniji
način. Osim novijih vezova imade ovdje starina
od više stotina godina, imade komada, koji su

upravo rariteti. A kako je bogat naš jezik i u -

tehničkom nazivlju za ovu struku, vidi se tako-
đer iz kataloga, gdje je glavno nazivlje obilje-
ženo u tri jezika za jasnije orijentovanje naše i
strane publike.!

Naumila sam da vezove u pojedinim vi-
trinama  porazmjestim po tehnikama, kojima
pripadaju, dakle u 1. dio najprije: krstačke
vezove brojem (Kreuzstichstiekereien, Points a
croix) i sve podvrste uz ovu glavnu vrstu, za-
tim pošavne vezove brojem (gezihlte Flach-
stickerei) i napokon kere i čitme (Spitzen-
arbeiten, Points). U II. odio sve vezove po
pismu (vorgedruckte oder vorgezeichnete Ar-
beiten).? I ovih ima: bijelih, šarenih i zlatoveza.
Ali morala sam odustati od ove najpreglednije
razdiobe i to iz ovih razloga: a) za ovakovu
izložbu treba ne samo mnogo više ormara i vi-
trina, nego i više dvorana b) treba da su sve
ove tehnike (i njihove podvrste) u izložbi za-
stupane sa bar priličnim brojem egzemplara.
Premda je izložba trg. obrtnog muzeja prva
potpuna izložba hrvatskih vezilačkih tehni-

1 Društvo za podizanje gospodarstva u Dalmaciji ima
na svom programu i uredbu muzeja za narodnu industri-
ju. Ali kad će ta zamisao od papira preći u zbilju?

2 Vidi o tom opširnije studiju: Hrvatska domaća vezi-
lačka umjetnost. Dobiva se u knjižari Thier, Sarajevo. Sa
slikama. Piše Jelica Belovićeva. (Sva auktorska prava pri-
držana). Op. ur. |

ka na slavenskom jugu, nijesmo mogli sabrati
od svake tehnike toliko egzemplara, da bi se
mogla u ukusnoj zasebnoj hrpi izložiti. Od ne-
kik tehnika, naročito od onih koje već poginju-
ju ili su već posve izumrle, imamo jedva jedan
ili dva egzemplara, dočim od drugih tehnika
(koje se i danas rade) imamo po 50—60 koma-
da veza. Bijelih vezova n. pr. imamo mnogo
manje, nego šarenih, vezova brojem opet više,
nego vezova po pismu.

Uredila sam dakle izložbu tako, da bude
ugodna dekorativna slika oku i srcu ne samo
laika nego i stručnjaka. Uzimala sam obzira na
ekonomiju prostora, a stručnjak će u katalogu
naći i onu razdiobu, vazda točno i jedinstveno
provedenu, koja nam je nužna za bolje razu-
mijevanje ove naše dragocjene narodne imovine.

Bilježeći nazivlje vezilačkih tehnika i or-
namenata bijaše mi narodna vezilja učiteljicom.
Za one tehnike, koje u raznim krajevima ra-
zno nazivlju, uzimljem samo jedan naziv, i
to onaj koji najbolje iznosi karakter tehnike. Za
ornamente najbolje je ostaviti narodni naziv,
makar u njem bilo i dijalektičnog mirisa. Ovi
su nazivi pod navodnikom, za jasnije tumačenje.

Mnoge naše po izvoru staroslavenske (a i
starohrvatske) vezilačke tehnike danas po mo-
dnim žurnalim nose njemačke, franeuske i tali-
janske nazive, bilo u originalu, bilo u rđavu
prijevodu, tako n. p. Holbeinova tehnika, Har-
danger Arbeit, Reticella, A jour itd. Iz toga

razloga uzela sam u katalog i nazivlje njemačko |

i francesko, na žalost i u našim krajevima
bolje. uobičajeno i poznato, nego naše naro-
dno hrvatsko i srpsko tehničko nazivlje.

Većina predmeta uzeta je iz zbirke g. dvor-
skog dobavljača S. Bergera u Zagrebu, koji ih
već više nego dvadeset godina sabire.

Ko god posjeti muzejsku polaču, izaći će iz
nje ne samo sa većim počitanjem narodne u-
mjetnosti nego za cijelo i sa. većim razumije-
vanjem ove struke.

A to i jest glavna svrha našega muzeja.
Samo na osnovu većega razumijevanja i poči-
tanja ove važne narodne imovine moći će se
opet zazeleniti gotovo usahle grane narodne pri-
vrede u ime unosnog eksporta, a po ovome: u
svrhu većeg narodnog blagostanja.

*

Srpske i hrvatske vezilačke tehnike mogu
se razdijeliti 1. u vezove brojem (geziihlte
Stickerei ohne Vordruck), II. u vezove po pi-
sm u (Vordrucekarbeiten). Vezovi brojem
jesu: a) krstački sa više podvrsta, b) po-
šavni sa više suvrsta, 6) rasplitani (čit-
me i kere).!

Vezovi popismu jesu: a) bijeli, b) ša-
reni, 6) zlato i srebrni.

Svi naši narodni zastupnici morali bi slo-
žno u saboru poraditi, da se već jednom dobije
znatna vladina pomoć za podizanje narodne
vez. industrije. Firma Berger ne traži prevelike
subvencije, ali osim obećanja još ništa od vlade
nije dobila, pa je odlučila svoj velezaslužni
rad napustiti. To bi bila golema šteta!

! Vidi knjigu: ,Hrvatska čitma“, Piše: Jelica Belovi-
ćeva. Op. ur. (nastaviće se)