= DUBROVNIK IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 1%.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE. NA GODINU ; FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA : PISMA NE PRIMAJU SE. S PLATIVO I UTUŽIVO.U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. U Dubrovniku 25. novembra 1906. Broj 47. Dubrovn ik, 24. novembra. Delegacije se Ponovo sjutr j Dalmacija je njihovom am o, a jek malo pažnje Poklanjala. To je isto radila cijela Austrija. Tek je nova Ugarska Ugar- ska neodvisne stranke počela smatrati dele- gacije. jednim vrlo važnim faktorom javnoga života. Spoljna politika i Vojna pitanja ni-- jesu mogla ostati više isključiva domena je- dnog vrlo uskog" kruga ljudi, koji ne uče- stvuju u javnom životu, nego su morali je- dnom postati samo rezultanta cjelokupne unu- tarnje politike. Taj veliki preokret u shva- tanju osnove i cilja jedne vrlo važne ustanove djelovao je i u drugoj poli monarhije. Sad se i Cislajtanija počela za tu ustanovu ozbilj- no interesovati. Spoljna politika grofa Goluhovskoga, koja se bila stavila u službu vojničke ka- marile i koja je u carinskom sporu sa Sr- bijom pretrpjela sjajan fiasko, mnogo je do- prinijela ovom naglom preokretu mišljenja. Ekonomski interesi, koji su do sad imali tako mali upliv na vođenje spoljne politike, izgleda da će u brzo postati jedino presudni. U jednoj nenacionalnoj državi, koja je tek na putu demokratisanja, to je sasvim razu- mljivo. Posljedica ovih ekonomskih interesa mora naravno biti jako interesovanje za . spoljnu politiku, jer rđavo vođena spoljna svijeta puni su naše dike, “politika “može < Austro-Ugarskoj monarhiji vrlo lako da otme jedino izvozno područje — Balkan, s kojim je Dalmacija tako usko . skopčana. Vojna politika mora također biti izraz unutarnje i spoljne politike. Ona ne smije više biti samo polje za rad nekolicine ambi- cioznih generala. Njena ultima ratio mora služiti jedino za obranu ekonomskih interesa države, a ne za osiguranje i na- gradu pojedinih državljana. To je shvatanje sadanje generacije, koja u politici igra gla- vnu ulogu. Mala Dalmacija sa svojim jednim je- dinim predstavnikom ne može u delegacija- ma mnogo zahtijevati, ni mnogo učiniti. Ali ona ipak može, priključujući se ovom mo- dernom shvatanju, dati svoj glas za jednu dobru stvar. Skretanje pažnje na ekonomska pitanja, dok je Dalmacija u sadanjem polo- žaju, za nju je od vrlo velikog značaja, jer je svoj njezinoj današnjoj bijedi uzrok, što se njena obala ne smatra kao neiscrpivo blago za ekonomsko unapređenje, nego j e- dino kao teren za vojne operacije. Pitanja spoljne i vojne politike stoga imaju i za nju vrlo veliku važnost. Pitanje uprave u Bosni i Hercegovini, koje također spada pred forum delegacija, ima za Dalmaciju mnogo većeg značaja nego i za jednu drugu provinciju. Birokratska, apsolutistička tamošnja uprava ne dopušta Dalmaciji kao primorju da od svog priro- dnog zaleđa ima ikakve koristi. Ako se istinski želi voditi ekonomsko unapre- đenje Dalmacije, mora u njenom zaleđu ne- stati takvog sistema uprave. Međutim pro- goni tamošnjih opozicionih novina i novi- nara predskazuju novu eru, koja se ne će ni malo razlikovati od stare Kalajeve. Jedini predstavnik Dalmacije imaće da- kle široko polje za rad. Mi radoznalo očeku- jemo da vidimo, kolik i kakav će biti taj rad. Pad crnogorske vlade. Mijuškovića vlada je pala. To je prvi uspjeh prve crnogorske skupštine. Na prvoj. njenoj sje- dnici to se već moglo predvidjeti. Ispitati sve psihološke uzroke o ovom postupku skupštine nije laka stvar za onoga, koji nije u Crnoj Gori dugo živio. Javni život crnogorski nije se do sada razvijao pred očima cijelog svijeta, niti je nalazio izraza u organima javnosti. Stoga je za sve ljude spolja vrlo teško ući u dubinu uzroka raznih pojava. Ovo što se sad dogodilo, može se ipak vrlo lako razumjeti. Suvereno na- rodno predstavništvo želi da pokaže i da dokaže svoju suverenost. To je mnogo lakše bilo uči- niti s jednim negativnim postupkom, nego s je- dnim pozitivnim, jerje za pozitivan rad potrebna egzekutivna vlast, u koju legislativa ima povje- renje, a toga ovom prilikom u Crnoj Gori nije bilo. Pad _Mijuškovićevog kabineta za nas je stoga potpuno razumljiv. Niz velikih i opra- vdanih nezadovoljstava, od kojih veliki dio po- tiče i iz starog sistema, pali su na njegovu glavu i on, koji je stvorio prvu ustavnu vladu, morao je pasti kao prva žrtva ustavnosti. To je nužna ironija sudbine. Mi još ne znamo nove ministarske liste, ali ne sumnjamo da će ona biti pravi izraz volje narodnog predstavništva i da će biti sa- stavljena od ljudi, u čije lično poštenje ne smije niko sumnjati. Samo neograničeno na- rodno i vladaočevo povjerenje u stanju je novim ministrima omogućiti uspjeh njihove teške, vrlo teške zadaće, jer u Crnoj Gori treba mnoge stvari iz osnova počimati ili iz osnova mijenjati. Knjaz Gospodar, čije se ustavno raspolo- ženje jasno ogledalo u :potpuno parlamentarnom postupku pri izboru nove vlade, ne će sigurno stvarati nikakve zapreke bujici, koja se zove volja narodna. Bolje je deset ministarskih kriza, nego i jedna sjenka od državne krize. Ustavnost je u Crnoj Gori jedna nova stvar, ali ujedno i jedna vrlo popularna stvar. — Crna Gora je u zavidnom položaju da može bez ikakve opasno- sti za državne interese mijenjati svoje vlade, ali ne može bez opasnosti za spokojstvo Crno- goraca mijenjati sisteme vladavine. Istorija Sr- bije u posljednjim decenijama je jasan primjer, koji se bez sumnje u Crnoj Gori ne će ponoviti. Srbi u Hrvatskoj. Zagreb, 20./XI. »Mi se moramo veseliti ovakvim Srbima i moramo ih na grudi privinuti“. Tim je riječima zastupnik Zagorac u ju- čeranjoj sjednici hrvatskog sabora odao prizna- nje srpskom radu za oslobođenje Hrvatske. Ka- rakteristično je svakako, da je to učinio jedan viđen predstavnik stranke, koja stoji na stano- vištu programa od 1894. i da je to učinio jedan katolički. svećenik, jer velika većina pravaša- svećenika, koja se kupi oko ,Hrvatstva“ i ,Hrv. Prava“ poriče Srbima svaki patriotizam. Jedan predstavnik stranke, koju zastupaju ti listovi i za koju je i suviše jasno da služi samo Beču i nikome više, rekao je nekih dana javno u sa- boru, da će Hrvatska tek onda biti slobodna, kad Srbe, trećinu svoga stanovništva, protjera. Ova izjava poslanika Zagorca najbolja je satisfakcija Srbima za onu uvredu. Za vrijeme Kuenove uprave Srbima se stalno bez razloga predbacivalo potpomaganje Kuenova sistema. Narod srpski, koga zastupa samostalna i radikalna stranka, pokazao je i dokazao je, kad je došlo do stvarnog rada za oslobođenje zajedničke otadžbine, da je njemu Hrvatska isto tako mila kao i svim pravim hr- vatskim patriotama, da mu je svakako mnogo milija, nego nekim političkim frazerima, kojima “je uvijek na ustima Velika Hrvatska. U pozna- toj Chavrakovoj okružnici bilo je zapisano naj- više Srba — najbolji znak, da se je Chavrak od njih mnogo bojao. Sad, kad je došlo do pozitivnog rada srpske i hrvatske koalićije, Srbi se opet pokazuju kao jedan vrlo patriotski, ozbiljan i diseiplinovan sastavni dio njezin. Izbor predsjednika sabora iz njihove sredine jasno pokazuje, koliko koa- licija njihov rad cijeni. Priznanje pravih hrvatskih rodoljuba za Srbe je dovoljno. Na prazne riječi frankovih, odnosno bečkih, sluga oni se stoga ne nalaze za potrebno obazirati. Onaj, koji vrši u redu svoju dužnost prema otadžbini, ne treba nikad ozbiljne pažnje da poklanja onima, kojima je jedini zadatak negiranje te dužnosti. Narod se već privikaje cijeniti ljude samo po njihovom radu, a ne po njihovom govoru. Pritisak odo- zgo i cgorčenje odozdo do sada je davalo prava na opstanak elementima, kojima je dužnost kon- sekventno negiranje. Sad prevlađuje raspolože- nje za pozitivan rad, a to donosi neraspoloženje prema isključivo negativnim elementima. Koa- licija stoga može biti sigurna za uspjeh njene politike. Ona samo mora ostati na okupu, ostati vjerna svom programu. Slobodoumni Srbi će je bez sumnje u tom slučaju potpomagati u nje- nom teškom zadatku, bez obzira na ispade ko- jekakvih neuračunjlivih činilaca. Iz Bosne. , Iza premetačina sad su došli progoni. Znak je, da se spremaju ,oštre mjere“. To se na sve strane u Bosni osjeća. Ministar Burian, koji je u prošlim delegacijama obećao uvođenje sloboda političkih, sad ih uvodi na taj način da progoni novinare. Proljerani su Petar Kočić, poznati književnik, Stijepo Kobasica, urednik Srpske Riječi“ i da se vladi ne predbaci pristranost, Cherubin Šegvić i Barbić od ,Hrv. Dnevnika“. Petar Kočić i Stijepo Kobasica uputili su ze- maljskoj vladi ovaj protest: Faktične pretpostave, na kojima se napa- dnuta presuda osniva “ne odgovaraju činjeni- cama. Mi nijesmo svojim ,razdražljivim i izazi- vačkim radom prouzrokovali događaje od 25. i 26. oktobra 1906. Uzrok tim događajima treba tražiti izvan naših osoba. Sve te događaje pro- Q muzeju sa našim vezovima. “ Piše Jelica Belovićeva. Srpski i hrvatski narodni slog vezenja vr- lo je lijep i posve originalan, Postanjem siže u davnu starinu, te se je dugo (do u najnovije doba) u. narodnoj tradiciji održao čist. Orna- mentika mu je posve zasebna, u njoj se vide tragovi motiva staroegipatskih, staroindijskih, bizantinskih i modernih, koji nijesu ipak nigdje nego vazda prerađeni u duhu ske mašte. Narodne vezi- lačke tehnike veoma su obilne i starodavne, a mnoge i danas još nijesu pon nalnoj vezilačkoj umjetnosti." To je 1 razlog, što osobito posljednjih pedeset godina alga“ stranci poznavači obilaze sve hrvatske . i neumorno sabiru naše krasne narodne motive pa ih onda _— obično ne pod pisana nom — odnesu u tvornice, u modne obe : : veziljačke atelijere čitave Evrope. Muzeji sveg naročito u Belgiju, Njemačku i Italiju odneseni su japana vezovi pod naslovom orijentalski. Bi dd nje vrijeme, da su se u Hrvatskoj hej mi umjetničkog srea i duha, koji post 21 mai Ki rom pregnuše da urede takov mi mje. bar dio imovine ostane u oke“ Do pse ia muzejem prvu potpunu sliku dno : rodne hrvatske i srpske vo? industrije. 1 Vidi o tom moju radnj 1906, te radnju dičnog pro Vića u srpskoj akademiji: slijepo imitirani, svježe i tvorne slaven iku j kademije, u zborniku Jug a 2 jeko Vida Vuletića Vukaso 1901. i 1906., sa prekrasnim Slikama naših vezova. Katalogom u ruci može svaki rodoljub, a i svaki stranac, proučavati bogatu hrvatsku ve- zilačku umjetnost na najtačniji i najpregledniji način. Osim novijih vezova imade ovdje starina od više stotina godina, imade komada, koji su upravo rariteti. A kako je bogat naš jezik i u - tehničkom nazivlju za ovu struku, vidi se tako- đer iz kataloga, gdje je glavno nazivlje obilje- ženo u tri jezika za jasnije orijentovanje naše i strane publike.! Naumila sam da vezove u pojedinim vi- trinama porazmjestim po tehnikama, kojima pripadaju, dakle u 1. dio najprije: krstačke vezove brojem (Kreuzstichstiekereien, Points a croix) i sve podvrste uz ovu glavnu vrstu, za- tim pošavne vezove brojem (gezihlte Flach- stickerei) i napokon kere i čitme (Spitzen- arbeiten, Points). U II. odio sve vezove po pismu (vorgedruckte oder vorgezeichnete Ar- beiten).? I ovih ima: bijelih, šarenih i zlatoveza. Ali morala sam odustati od ove najpreglednije razdiobe i to iz ovih razloga: a) za ovakovu izložbu treba ne samo mnogo više ormara i vi- trina, nego i više dvorana b) treba da su sve ove tehnike (i njihove podvrste) u izložbi za- stupane sa bar priličnim brojem egzemplara. Premda je izložba trg. obrtnog muzeja prva potpuna izložba hrvatskih vezilačkih tehni- 1 Društvo za podizanje gospodarstva u Dalmaciji ima na svom programu i uredbu muzeja za narodnu industri- ju. Ali kad će ta zamisao od papira preći u zbilju? 2 Vidi o tom opširnije studiju: Hrvatska domaća vezi- lačka umjetnost. Dobiva se u knjižari Thier, Sarajevo. Sa slikama. Piše Jelica Belovićeva. (Sva auktorska prava pri- držana). Op. ur. | ka na slavenskom jugu, nijesmo mogli sabrati od svake tehnike toliko egzemplara, da bi se mogla u ukusnoj zasebnoj hrpi izložiti. Od ne- kik tehnika, naročito od onih koje već poginju- ju ili su već posve izumrle, imamo jedva jedan ili dva egzemplara, dočim od drugih tehnika (koje se i danas rade) imamo po 50—60 koma- da veza. Bijelih vezova n. pr. imamo mnogo manje, nego šarenih, vezova brojem opet više, nego vezova po pismu. Uredila sam dakle izložbu tako, da bude ugodna dekorativna slika oku i srcu ne samo laika nego i stručnjaka. Uzimala sam obzira na ekonomiju prostora, a stručnjak će u katalogu naći i onu razdiobu, vazda točno i jedinstveno provedenu, koja nam je nužna za bolje razu- mijevanje ove naše dragocjene narodne imovine. Bilježeći nazivlje vezilačkih tehnika i or- namenata bijaše mi narodna vezilja učiteljicom. Za one tehnike, koje u raznim krajevima ra- zno nazivlju, uzimljem samo jedan naziv, i to onaj koji najbolje iznosi karakter tehnike. Za ornamente najbolje je ostaviti narodni naziv, makar u njem bilo i dijalektičnog mirisa. Ovi su nazivi pod navodnikom, za jasnije tumačenje. Mnoge naše po izvoru staroslavenske (a i starohrvatske) vezilačke tehnike danas po mo- dnim žurnalim nose njemačke, franeuske i tali- janske nazive, bilo u originalu, bilo u rđavu prijevodu, tako n. p. Holbeinova tehnika, Har- danger Arbeit, Reticella, A jour itd. Iz toga razloga uzela sam u katalog i nazivlje njemačko | i francesko, na žalost i u našim krajevima bolje. uobičajeno i poznato, nego naše naro- dno hrvatsko i srpsko tehničko nazivlje. Većina predmeta uzeta je iz zbirke g. dvor- skog dobavljača S. Bergera u Zagrebu, koji ih već više nego dvadeset godina sabire. Ko god posjeti muzejsku polaču, izaći će iz nje ne samo sa većim počitanjem narodne u- mjetnosti nego za cijelo i sa. većim razumije- vanjem ove struke. A to i jest glavna svrha našega muzeja. Samo na osnovu većega razumijevanja i poči- tanja ove važne narodne imovine moći će se opet zazeleniti gotovo usahle grane narodne pri- vrede u ime unosnog eksporta, a po ovome: u svrhu većeg narodnog blagostanja. * Srpske i hrvatske vezilačke tehnike mogu se razdijeliti 1. u vezove brojem (geziihlte Stickerei ohne Vordruck), II. u vezove po pi- sm u (Vordrucekarbeiten). Vezovi brojem jesu: a) krstački sa više podvrsta, b) po- šavni sa više suvrsta, 6) rasplitani (čit- me i kere).! Vezovi popismu jesu: a) bijeli, b) ša- reni, 6) zlato i srebrni. Svi naši narodni zastupnici morali bi slo- žno u saboru poraditi, da se već jednom dobije znatna vladina pomoć za podizanje narodne vez. industrije. Firma Berger ne traži prevelike subvencije, ali osim obećanja još ništa od vlade nije dobila, pa je odlučila svoj velezaslužni rad napustiti. To bi bila golema šteta! ! Vidi knjigu: ,Hrvatska čitma“, Piše: Jelica Belovi- ćeva. Op. ur. (nastaviće se)