Godina XIII.

Broj 8.

Cijena listi.
28 Austro-Ugarsku, “Bosnu :
Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12. X

Za sve ostale zemlje na godinu
ranaka 15 u zlatu. š

Zs Vubrovnik na godinu Kr, 10.

Na pč godine 1 na četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

U Dubrovniku 21 Februara 1904.

Pretplata i oglasi. <

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano. izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20. para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se. više .
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovs«na pisma ne pi-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris.

Izlazi svake nedjelje.

Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Sakristija i Srbi Dubrovčani.

Dubrovnik, 19. februara.

Ovogodišnji pokladi u Dubrovniku po-
kazali su dosta lijepijeh i pikantnijeh pojava,
koje eto uzdižemo do časti uvodnoga članka.
Megju njima svakako u prvom redu spadaju
članci u zadarskoj ,Hrvatskoj Kruni“ protiv
nekolicine hrvatskijeh prvaka u Dubrovniku.
Ti članci i dopisi simptomatični su ne toliko
svojom sadržinom koliko tendencijom, Oni se
u glavnom tiču novoga kursa hrvatske po-
litike i SrbA Dubrovčana.

Ne namjeravamo se ni najmanje uplitati
u raspru, koja je megju dubrovačkijem Hr-
vatima nastala. To je njihov unutrašnji po-
sao. Ali ne možemo mikom preko nje prijeći
u koliko se ta raspra tiče interesa dubro-
vačke općine u opće i Srba Dubrovčana na-
pose. Najbliži je povod raspri sada srpsko-
hrvatski sporazum, koji se je ovijeh poklada
imao pokazati izmjeničnijem  posjećivanjem
zabava u srpskijem i hrvatskijem društvima.
To uzajamno dolaženje SrbA na hrvatske za-
bave.i Hrvata na srpske zabave dijelom je
uspjelo t. j. sa srpske strane potpuno, sa
hrvatske djelomično. Sva srpska društva 0-
dazvala su se pozivima sa hrvatske strane,
dok sva hrvatska društva nijesu se odazvala
pozivima sa srpske strane. Ne iznosimo ovo
kao prijekor, već ovijem hoćemo da bolje u-
tvrdimo najbliži povod raspri megju Hrvatima
u Dubrovniku. Velimo najbliži, jer nije to je-

dini. Ima ih i drugijeh, koji su naravi lične,

društvene i političke. Ličnijeh razmirica ima
u svakoj stranci, s toga im ne dajemo veli-
koga značaja, i ako one mogu biti od pre-
sudnoga značaja kod mase politički nezrele.
Kad oduzmemo lični povod hrvatskoj raspri,
ostaje društveni i politički. I društveni ili ti
socijalni povod, koji se toliko u ,Hrvatskoj
Kruni“ ističe, umjetno i vješto je stvoren, da
se zabašuri pravi i jedini uzrok. Mnogi Hr-
vati ne bi pojmili, zašto da se cijepaju, kad
se ne bi našlo agitatorA, koji ističu opreku
izmegju “,gospar4“ i ,radnikA“. Kad bi pak
tomu bio uzrok socijalistički
zumjeli bismo tu. podjelu izmegju ,gospa-
ra“ i ,radnik4“, ali ni toga nema. Dakle, ostaje
samo politički momenat, a to je, kako smo u
početku članka naglasili, borba protiv novoga
kursa hrvaiske politike i protiv nas Srba.

Vrlo dobro poznajemo dubrovačke Hr-
vate: i one koji pripadaju t. z. stranci ,,go-
spar&“ i one koji pripadaju t. z. stranci
»radnikA“. Ovoj posljednjoj ne pripada. nije-
dan istaknutiji Hrvat od položaja, osim Dr.
Salamuna Mandolfa, koji se ipak ne izlaže,
čekajući valjda, da ga sami dogogjaji gurnu
tamo ili amo. Dakle, ko vodi, ko nadahnjuje
one, koji pripadaju t. z. stranci ,radnikA“?
Na ovo pitanje mi hoćemo da odgovorimo i
da se njim malo pozabavimo. Naše je naj-
dublje uvjerenje, da je sakristija ili ti ul-
tra-klerikalizam sve ovo zamiješuo. Hrvati
to najbolje znaju i cijenimo da -nam ne će
sporiti ovu činjenicu.

Da vidimo, što sakristija hoće. Teško
je u malo riječi zbiti sve zahtjeve i žalbe,
upravljene na t. z. stranku ,gospara“. Sa-
kristija veli::

1. da dva tri ,gospara“ zapovijedaju,
a da ostali moraju slušati. — Pošto je
to unutarnja hrvatska stvar, ne ćemo se
miješati.  — igo:

pokret,  ra-

2. Da ,gospari“ zanemaruju ,radni-
ke“ i društva njihova. — I ovo je unu-
tarnja hrvatska stvar, pa se ne ćemo miješati.

3. Da općina ne daje ,Hrvatskoj
Glazbi“ šakom i kapom i da je ne šalje
po selima, kad su tamo svečanosti.

Ovdje se zaustavljamo. Općina već daje
»Hrvatskoj Glazbi“ godišnju pomoć od 2000
kruna. I ovo je dosta, jer preko polovine
općinskijeh prihoda plaćaju oni koji se ne
priznavaju Hrvatima. A zašto sakristija ne
otvori popovsku blagajnicu, koja broji par
milijuna, pa ne daje ,Hrvatskoj Glazbi“ sve
što joj treba? Zar da općina izdržava ,Hr-
vatsku Glazbu“ i plaća i udaranje po selima u
strančarske svrhe?

4. Da se ,gospari“ koji su na općini
ne brinu za hrvatsku propagandu.

Zar bi trebalo, o sakristijo, otvoriti op-
ćinsku blagajnicu, pa iz nje trošiti sve što
treba za hrvatsku propagandu? A zašto vi
ne otvorite popovsku kasu?

Ovo je ekonomski program sakristije,
koja vodi t. z. stranku ,radnika“. Ovaki eko-
nomni programi doveli su mnogu dalmatin-
sku općinu do ruba propasti, pa bi valjda
sakristija htjela, da to do kraja i u Du-
brovniku izvede.

Muzika, agitacija i propaganda hrvatska;
to je alfa i omega rada sakristije, kao u
vrijeme Rimljana panem et circenses
(kruh i igre).

Ovo se ne tiče samo Srb& već svijeh
općinara, kojijem interesi dubrovačke općine
stoje na srcu.

Sada da pregjemo na politički program
sakristije, a to se tiče samo Srbi. U kratko
sakristija ne priznaje Srbe, a pošto u Du-
brovniku ima mnogo Srbi, treba ih uništiti.
A kako? Na to pitanje sakristija odgovara,
da se treba povratiti na staru borbu iz go-
dinA devedesetijeh, a metodom Tončić-Ohlu-
metzki-Kaćanski. Za preporuku jedne taktike,
treba pokazati na uspjehe njezine. Doći na
općinu, kao one godine gospodnje 1899.,
veoma malo znači, jer je tu bila aktivna
vlada, policija i sakristija, te ako se ova tri
faktora opet slože, može g. 1905. doći na
općinu čista klerikalna-hrvatska stranka. Ali
od ,uzimanja u posjed“ jedne općine meto-
dom godine 1899. do uništenja Srb& velika
je razlika. Eto i sami vidite, gospodo od sa-
kristije, da pored gonjenja, zatvaranja i sum-
njičenja Srbi u Dubrovnika postoje kao mo-
ćan društveni i politički faktor, preko koga
se ne može tako lako prijeći na dnevni red,
Kad bismo učinili pravi bilans borbe, koja
se je posljednjijeh godina vodila u Dubrov-
niku, nepristrani sudija morao bi reći, pošto
uzme u obzir sve okolnosti, da su Srbi Du-
brovčani održali megdan. Svaka druga stran-
ka, da je morala izdržati sve ono što je
srpska stranka u Dubrovniku podnijela i pre-_|
trpjela, bila bi ge raspala i ne bi više po-
stojala. Pošto je srpska stranka živa i čila,
znači, da je ona u Dubrovniku samonikla i
da joj je korijenje duboko u zemlji, koje se
ne di iščupati. Borba protiv opstanka srp-
ske stranke u Dubrovniku uzaludna je i
štetna je po interese grada Dubrovnika. Ona
se može uporediti s borbom Don Kihota pro-
tiv mlina. :

Slobodno sakristiji i unaprijed ustrajati
u ulozi Don Kihota, koji je lomio svoja ,u-

bojna“ koplja protiv čvrstijeh mlinova,

Iz dvije tamnice u jednu!)

/ I u ovo zadnje doba po novinama se pro-
nosio glas, da će Austro-Ugarska, naravno uz
privolu Rusije, definitivno pripojiti Bosnu-Her-
cegovinu. d

Takove su se glasine do sad u višekrat
pronosile, ali ko da sve nekud zapinje. Moje je
potpuno uvjerenje; da će se pitanje okupiranih
zemalja istom onda konačno riješiti, kad se ri-
ješi cijelo balkansko pitanje, a sva je prilika
da smo od toga daleko. I

Rusija je u toliko glede Balkana spora-
zumnna s Austro-Ugarskom, u koliko ona voli
i svoje interese tamo žrtvovati, nego li dopu-

stiti, da Austrija u uniformi njemačkog pionira:

maršira po tim slavenskim zemljama. A kakve
namjere ima Austrija na Balkanu, najbolje ih
je otkrila svojom dosadašnjom upravom u Bo-
sni-Hereegovini.

Ma šta, neki naivni austrijski državnici
misle, da kad je pokojni Kallay pokazivao ko-
jekakvim“turistima Potemkinova sela po Bosni,
da je tim Evropu uvjerio o tamošnjoj uzor-
upravi?

U oči okupacije Bosne-Hercegovine u hr-
vatskim političkim krugovima vladale su dvije
struje. Jedni su bili protivni, da Austrija zapo-
sjedne te dvije zemlje, jer su znali za njezine
namjere; drugi su pak zagovarali to zaposjed-
nuće u ime hrvatskoga historičnoga prava.

Nije sad korist raspravljati o kojekakvim
historičnim pravima, nego računati na faktične
opstojnosti, te ja cijenim, da su veliku. pogrešku
učinili oni Hrvati, koji su rado pozdravili, kad
su austrijske čete ušle u Bosnu.

Da Hrvatska faktično uživa državne pre-
rogative, tad bi moglo biti opravdano svojatanje
Bosne sa strane Hrvatske, ali pošto je danas
Hrvatska lišena svojih državnih prava, a u ru-
kama je Magjara i Nijemaca, tražiti Bosnu u
takovim opstojnostima, znači to hrvatsko hi-
storično pravo učiniti stafažom u njemačke i
magjarske interese.

Kad je nazad godina u hrvatskom saboru
u Zagrebu bio iznesen prijedlog o združenju
Dalmacije s Hrvatskom, pokojni Starčević prvi
je ustao proti takovu prijedlogu, jer da bi, uz
opstojeće prilike, to združenje značilo prijeći iz
dvije tamnice u jednu. To bi se dogodilo i
Bosni-Hercegovini, kad bi, uz današnje prilike,
ušle u zajednicu makar sa srodnim elementima
u dunavskoj monarhiji**).

S toga Slaveni u ovoj monarhiji, a oso-
bito Hrvati, kad uza se ne mogu steći pjevi-
druga, nek ne traže plačidruga, te zdrava sla-
venska politika zahtijeva, da svi Slaveni u ovoj
monarhiji budu otporno protivni njezinoj ek-
spansiji na Balkanu, pa i konačnom pripojenju
Bosne-Hercegovine.

udim se, da Hrvati nijesu sve do sad re-
flektovali i na jednu drugu okolnost, koja je
nastala okupacijom Bosne-Hercegovine, biva, da
je od tad znatno oteščano, pače gotovo onemo-
gućeno pitanje o združenju Dalmacije s Hr-
vatskom i na temelju same opstojeće hrvatsko-
ugarske nagodbe.

I zbilja, kad bi se sutra Dalmacija zdru-
žila s drugom polom carevine, onda bi ovoj
poli earevine, biva Nijemcima, bila sa svih

*) Ovaj smo članak dobili od jednog vrijednog hrvat-
skog novinara iz Dalmacije, koji u svojoj čednosti želi
da mu ne turamo ime u javnost. U pismu, kojim je po-
pratio svoj krasni članak, čita se i ovo: ,Držim da ne će
biti na odmet ako i ja sa strane rečem svoju o stanovištu,
koje bi imali zauzeti Hrvati prema jako škakljivom bo-
sansko-hereegovačkom pitanju, o kome ste Vi u više na-
vrata, pak, eto, i u zadnjem broju Vašega! lista, izrazili
svoje mnijenje“.

**) Ne bud mi uročak, ako ovdje trkomice natuknem,
da kad bi naš Don Jure Biankini bio imao ovo pred
očima, ne bi, doista, u austrijskim delegacijama, bio za-
uzeo ono stanovište prema zapremljenim zemljama, koje
je zauzeo ovo zadnjih dana i koje od srea želim da više
nikad ne zauzme.

Don Jure ne bi smio smetnuti s uma ove značajne
riječi, koje je izrekao pok, Starčević kad je bio zdrave
pameti:

»Hrvati, moleći Austriju, postadoše prosjaci, a kla-
njajući joj se, postadoše .,..+.,“

strana zatvorena vrata na Balkan. I to je pravi
uzrok, radi kojega odlučujući faktori u Austriji
ne će ni da čuju više za aneksiju Dalmacije
Hrvatskoj, pače i sami mjerodavni krugovi u
Ugarskoj o tome su izgubili svaku nadu, a to
najbolje svjedoči izjava bivšeg ministra pred-
sjednika Szela u peštanskom saboru, kad je tu
nedavno očito kazao, da, uz opstojnosti nadošle
nakon dualizma, više nije moguće od Austrije
reklamovati Dalmaciju. <
= Zbilja :da je čudo, kako se hrvatski po-
litički krugovi još nijesu sjetili, da je ekspan-
sivna politika austro-ugarske carevine na Bal-
kanu znatno spostirala hrvatsko pitanje, te
prema tome udesili i shodnu političku orien-
taciju.
Iz ,Slavenske Misli“ u Trstu.

= gom oro
TlosogoM: pyCKO-JAmaHcKOra para,

»CamoyupaBa“, opraH cazamibe Brage H 6Kyn-
mruneke Beliane y OCpćuju, gouocu onaj uanak:
»Illro ce gasuo ca erpaxoBamem upezsuljajo,
TO je namac eBpyieno jeno. Masa npekuna nuno-
MaTCEHX  oguomaja nmameljy Pyemje u Janana jom
Ce UPETUOCTAB/b4O, JA HMA Hale 38 MHPAH HEXOZ
Osora myunora sauaer». Ilocmegwa naBjemraju 7a-
muza ey oemosa u Ty nany. Cag Beli ua Kpdjibem
HCTOKy NJamMTu KpBaBa opća, Kuja ce OTiouea
Ha MOPY, Za Ce UpOlyxu m 3aBpiiu Ha 6yxy.
pIlogeruk oBe 6opće ssasBao je y esemy eBu-
jery cajuo marepecoBame, koje je ma Bankauekom
HonyoerpBy nmojagauo “jom u — jesuBom 30Gwom.
Balkaneku Hapoja e7vBeHege KpBu umajy ce para
uzamiuru noeenuna ose 6vpće, kojy ey »sjemrau
HHTpBrama upuupemuju u maa3gBaju neupujaremu
Pyeuje u CnoBeucrBa, kome je oda upapojua uorT-
nopa a samruruuua, Xrjezo 6u ce ga ce Pyeuju Be-
2&y pyke 6vp6om Ha gAJeKOM HCTVKY, KaKO Ću Co
u y Esponu u y Mazoj Aanja u game Ha Ilepeaj-
eKOM 34/BEBy 1 Tu6ery CBpUINJIH ZAKUIC NOCJOBB,
3a Koje ey Besanu Kpynuu mfirepecu u Pyenje u
GaJIKAHCKUX CJIOBCHCEHX napoja. My TOMe ce yc-
1,610, Alu KOJHKO, TO“ ie nokasaTa najekopuja 6y-
nyliaocT, uuje uam je uarjege ysalya uperjenaru
daraljamuma. Ma WTa' Ham oda HOCAJA, Ha Hama
je sa ganac ny2xuocT, 'ga ce ue mogdjemo KJoBy-
JOocTa; oma y6uja nyxy nozer, 6ea kojera ce ne
MoDy  NOdeKaTU € ORVIBHAM  CamoNOyAJABEM = CBe
Tenigolie koje mam Beli og cag craBbajy y Mare,
majeme para pyeko-jarlauekora. V mjeero ga ce no-
najemo gnomysocra, kpja je aeua6jexua Nocmeuna
erpaxosaa, Gume je nga ce, emjezo rgegajyhiu y
Gynyliaoer, ma KAKO Ham ce oma nupuxasusaja je-
3HBA, CUpeMAMO, KaKO Hac aanenaljege ue 6u 3a-
TEK.IC EBCHTY4AJHOČTU "Koje Ham oda, BjepoBaTno,
Hocu. Kg je emjenocr HeupomMuuupeHa moske Guru
NOHeKag mo mTerda; gamac uam ce ou:, erjenajem
UpuJuKA y Kojuma ce nuzusamo, upenopyuyje Kao
Ny2&HOGCT, 0 KOjy ce ue emujemo rpujemnra uag un
OHa, aKO. Og nac 6yge saxrujesusa MA. KAKBO 2€p-
TBC M ua bux mopuno Gura roTosu, jep ce zauac
panu o namoj agpxaBuoj u uanaonijuvj 6ynyliao-
eTo, uuje ey oeduse y omacuoeru zra 6yay KoHaguo
doapuBedemoryliduM. nocbeganama  pyeku-jamane-
oKona para. Kaz je-y UeTaey OBako Kpyuau ua-
Tepe, HeMA BOJIHKUX XKpTaKA 34 HAapOA KOjm, CBu-
jeerau: eBoje upomiocTa, xuliv u mooke za okaBu. V
npomjioeru esojoj umaMO MHOF0 UOYKC 0 TOM, € KA-
KBHM CAMONO?XKpTBOBABEM TpeĆu Y9yBATU ITV Ce OJ
Upegaka nacujegu.Io Kao eBeTa amaneT.
»Mysamoje, 36uza, nal zgauaunwu uomoaj,
alu sup je gakia Guo nojoxaj uarmuux upegaka y
odu zoraljija, unjy ce Grorozniunibany eupemamo ga
upocziBamo ose roguue? Humu ey upeuu, y osgaui-
IGUM' TEIIKHM NpAJUKAMA MONAH u oymjeu ua Hu-
ura oTBOpuTu c71060/y ApxkaBy, Na Noenyau Kao
yagawe OCpaerBy ; ua nama je, kag je mmamo, ga je
ouyBamo meuospujeljeuy og eBux ouaenocru, y Ko-
juma ce gaHae Haja3su H Ona u Be CplUeKO uJeMe.

.A;sap uje Jagile VuyBaTa, Hero a ersoparu? M

upuje nouerka pyeo-jamanekora para Hani 100-
aj muje 6uo zak; o6jasa para ra je yduuuza jom
Tescam. šamro? IIpeg-osum naraen spnjegu sacra.
TA H O IBeMy IOpaŠMHCJATH HAPOYHTO Ca,, KAJ ce
ua BalkaBy, BjeMITA“KHM HHTPHTAMA, NOeJO H8a-