Godina X1l1.

Cijena Hrt.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu

ĐĐ

Hercegovinu na godinu Kruna Hi ' |
; ža: Šrbiju i Crnu

Srbi goru .
dinu Kruna 12. . am

Za“ sve ostale zemlj

2 e n
rapska 15 u zlatu. Č _
Za Vubrovnik Na godinu Kr, 10,
! Na PO godine i na četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

U Dubrovniku 18 Decembra 1904.

Broj 51.

Pretplata i oglasi.

Salju se administraciji Dubrovnik#

Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopiki se ne vraćaju.

Za oglase priposlano. izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para
od retka (sitnijeh slova). Ako se viš+

puta štampaju, po pogodbi.
Defrankovsna pisma ne mi-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i

a RR Še sukao <
Kako se trguje našom sirotinjom.

sašli oru pe na pozvani ljudi

ina regjenog potrebama na-
roda, najbolje dokazuje to, što baš oni, koji si.
ptensntski zapuštaju i uništuju uvijete opstanka
našem narodu, opravdavaju sebe bacajući krivicu
na narod 1 na razne prestavnike njegovih inte-
resa, Vladini se ljudi izgovaraju prema prigo-
vorima zbog žalosnog stanja Dalmacije poka-
Zujući prstom na naš nemar i na strastvenost
narodnosne borbe nametnute odozgo. Ne samo
dakle, što pozvani ljudi u Dalmaciji ništa ne
rade .na obranu naroda protiv sistematskog i
smišljenog upropašćivanja Dalmacije odozgo i
i sa strane već svojom ravnodušnosti i neradom
prema tome najopasnijem oružju narodnih u-
gnjetača još im pružaju izgovor, koji —- ne va-
rajmo se — njima u velike vrijedi pred javno-
sti. Tako ne samo, da stradamo od tugje obi-
jesti već pred svijetom izgledamo kao vinovnici
svoje nevolje. Što po kad i kad naši pozvani
ljudi stanu da riječima boj biju protiv onih,
koji hoće po što po to našu propast, to još bo-
lje osvjetlaje žalosni njihov nerad. Za zlo znadu
a neće protiv njega ništa da rade.

Još nam se žalosnijom Prikazuje ta ravno-
dušnost, kad promislimo, da bi ipak bilo do-
voljno srestava, da se uspješno povede borba
protiv zločinačke ruke, koja nas hoće da istra-
ži, jer hoćemo nećemo sa vrlo malim izuze-
cima u Dalmaciji je jedan narod a interesi se
pojedinih njegovih dijelova još dosta dobro
slažu, «da dozvola uvijeta._ za smišljen i uspje-
šan rad.

Iza onih govora u predprošlom zasijedanju
zagrijala su se srca u narodu nadom, da će biti
rada, ali na žalost do danas nešto je bolje sa-
mo u riječima a rada još ne vidimo.

Tu se je skoro dala lijepa prilika, da Dal-
macija dobije dobar temelj za pozitivan rad u
obrani narodnog napretka a to je bila parobro-
darska kriza. Mjesto da se tom prilikom stvori
jaka privredna organizacija u toj vrlo važnoj
grani zarade, kojom se je moglo postepeno
osnažiti druge izvore i uliti krvi u ukočene u-
dove naroda, svršili smo kao obično mrvicama
a da se pozvani ljudi, prestavnici narodnih in-
teresa nijesu ni sastali na dogovor. Ogromna
njihova većina nije ni bila u stanju, da pojmi
važnost tog presudnog časa.

Većina se naših pozvanih ljudi tuži na
mrtvilo u narodu. A ko je tome kriv? Kako
da ne pane u mrtvilo narod, koji kraj sve svo-
je nevolje, nailazi kod prestavnika svojih inte-
resa, kod svojih 'izbranih na toliko neznanje,
na toliku ravnodušnost i koji od naroda barem
do tu skoro zahtijevahu žrtve i oduševljenje za
ubijanje rogjene braće radi postignuća nekih
zlosretnih ideala nametnutih sramotnim računi-
ma odozgo, fanatizmom bolesnog mozga, nesta-
šicom ozbiljnosti i ljubavi, ličnim aspiracijama
it. d. To je mrtvilo baš moralo, da upozori
pozvane ljude, da ono, što se od naroda traži
ne odgovara njegovom srcu, uvjerenju i potre-
bama. Mjesto da se poklone tom ćutke izreče-
nom sudu i krenu razumnijom stazom, oni 0-
stadoše pri svome a sad se tuže, ako je taj na-
rod djelomično izgubio i sposobnost, da Pai
ozbiljnije stvari, čak se ni ne usugjuju ništa ni
preduzimati od bojazni prema tom mrtvilu. A
baš tu griješe i radi popravljanja dosadanjih
griješaka morali bi nastojati, da oživi u narodu
svijest svog dobra a to će najlakše posti bi
rajući ono, gdje narod najviše strada. Tome vo-
di najbolje put ispitivanja uzroka našoj nevolji
a ti će uzroci pokazati srestva, za koja će na-
rod imati dovoljno smisla. To najbolje pokazuju
uspjesi postignuti od srpskog plemena na a
vrednom polju. Skromni su istina ali u razmje-
ru prema njihovoj snazi. Baš radi toga mi !
itu brigu privrednim  pitanji-
da li se tiču samo Srba
ka, koji se su tim bavili

posvećujemo osob
ma “bez obzira na to,
ili svih u opće. Iz člana m
mogao je svak vidjeti, odakle potiče zlo. Ali

odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić.

sudeći po onome, što vidimo, čini piju 99: ds
mnogi pozvani ili nemogu ili neće da raniju,

izlazi svake nedjelje.

Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

u čemu je i koliko je zlo. Nije ni čudo, kad se
tim ni ne bave ozbiljno.

. Da zaključimo ova posmatranja, donosimo
i danas jedan prilog ispitivanju naše novolje,
koji je u toliko važniji u koliko se u njemu
jasnije nego li u kakvom drugom ogleda veza
izmegju naših nevolja i potrebom ozbiljne o-
brane smišljenim i pregalačkim radom. Evo u
čemu je stvar.

Prema statistističkim podacima trgovačkog
savjeta uvezeno je u Trst u posljednje pet go-
dina 806,0383 kvintala pamučnog ulja a izveze-
no samo 171,514. Ostalo je dakle u Trstu 634,519
kvintala pamučnog ulja. Naprotiv je uvezeno
za to vrijeme u Trst maslinova ulja 362,938
kvintala a izvezeno 791,351. Usporegjujući ove
brojke dolazimo do Pitanja, kamo se djedoše
ono 6834.000 kvintala pamučnog ulja, što ostade
u Trstu? Valjda ih nije grad Trst polokao. Da-
lje nastaje pitanje, odkud Trstu ono 428,413
kvintala maslinova ulja, što je u više izvezao,
nego li što je uvezao? Valjda mu se nije to
ulje rodilo na maslinama posagjenim po tršćan-
skoj kaldrmi!

U ovim brojkama mi dolazimo, do za nas
strašne činjenice, da se barem 400,000 kvintala
pamučnog ulja u pet godina prodalo prijevarno
kao maslinovo ulje. Kraj takove lopovske kon-
kurencije, je li čudo, da je cijena našemu ulju
spala i da se gajenje masline našem seljaku ne
isplaćuje, premda bi mu ta grana proizvodnje
vrlo unosna mogla biti, kad nebi bilo takove
prevare. Ulje bi kod nas mogao seljak, da pro-
daje barem za 50% skuplje. To izlazi iz uspo-
regjenja proizvodnje maslinova ulja i potrošnje,
iz čega proizlazi, da tršćanska pijaca pokriva u
stvari jedva trećinu potraživanja. Kad bismo taj
višak potrošnje pokriven u stvari pamučnim
uljem i prepolovili cijena bi maslinovom ulju
morala, da poskoči barem za polovicu.

I Dalmacija mora da trpi, da nekoliko va-
ralica na ovako nečuven način otimlje hljeb iz
usta tolikom broju svojih seljaka, koji od ma-
sline žive. I baš iz onih krajeva, gdje maslina
najbolje uspijeva, najviše se narod seli, jer je
sasvim prirodno, da mu se njezino gajenje ne
isplaćuje. Toliko se o tome govori, kako bi ma-
slina bolje ragjala, da je narod ne zapušta. Bez
sumnje boljim obragjivanjem bio bi i plod veći
ali to zahtijeva veći trošak za seljaka a uz to
maslina ne ragja redovno. Kad bi cijena ulju
bila prirodna a ne vještački ubijena, seljak bi
sam pregnuo oko nje i nebi žalio truda, ali
ovako zalud mu je svako znanje i trud.

U ovom se primjeru vidi dvoje. Prvo, što
vlada uza sve zakone, trpi neku prevaru, koja
golemu štetu nanosi Dalmaciji. Naravno, da u
Dalmaciji ima njemačkih seljaka, ne samo
bi se zakoni, koji postoje, strogo primjenjivali
već bi se i naročiti zakon izdao na zaštitu pra-
vog maslinovog ulja, kao što imamo drugih
sličnih zakona. A_ nije moguće, da vlada za ovu
prevaru u velikom stilu nezna. Zar nema na-
rod pravo, kad kaže, da su zakoni za male lo-
pove a ne za velike. Osim te, recimo, ravnoduš-
nosti vlade, koja se neda već poznatim sistemom
prema Dalmaciji protumačiti, nailazimo u ovom
primjeru na ogromnu štetu, koja nam dolazi od
naše ropske zavisnosti prema Trstu. U ovom
pogledu svraćamo pažnju čitalaca na ono, što
smo već pisali prilikom fuzije naših parobroda.

Nemožemo ni za čas misliti, da će vlada
išta učiniti protiv ove prevare. Šta više ona će
se po običaju izgovoriti, da je to naša krivica,
što se ne trudimo, da povećamo proizvodnju
ulja intensivnijim obragjivanjem prema savje-
tima njezinih ,putujućih“ učitelja. Ne ostaje
nego emancipacija od Trsta. Ali ova se neda
od pojedinaca izvesti. Tu treba velikog rada i
to sistematskog, koji nesmije da se ograniči na
ovu granu već na sve važnije grane prometa.
Zar nije vrijeme, da se maknemo, kad smo na
to spali, da svojom sirotinjom podržavamo one,
koji nas nagone, da selimo sa rogjene grude? Ne
radi se ovde o napretku već o opstanku. Naj-
strašnija nam je borba za opstanak nametnuta
a mi još ne otvaramo očiju. I čitavo P6 miljona

naroda predato je na milost i nemilost nekolici-
nji tršćanskih trgovaca! A naši pozvani ljudi
pri svemu ovome drijemlju!

Čemu je pokrajinska i općinska autono-
mija? U njoj imamo oružje, koje nijesmo nikad
umjeli upotrebiti na svoju obranu već samo,
kako ćemo narod otrovati izmećarskom bratskom
borbom. Zašto u toj autonomiji nemožemo doći
do privrednog programa, kojim bismo barem
toliko mogli postići, da spriječimo ovako sra-
motnu trgovinu sa ono malo sirotinje, što nam
narodu još ostaje, da drži kožu pri kostima?

Iseljivanje iz Austro-Ugarske.

» Peterburgskija Vjedomosti“ donose čla-
nak iz Beča o izseljivanju naroda iz Ausro-U-
garske. Iz toga doznajemo, da se seli dvostru-
ko naroda više nego što iznosi normalni broj
novaka. Dalje kaže, da izseljivanje neprestano
raste. 1858 iznosio je postotak izseljene mlado-
sti, koja se je morala prikazati na novačenje
4% a taj je razmjer do 1894 već narasao na
19%. Obično se seli narod iz gusto naseljenih
krajeva. U Austro-Ugarskoj nalazimo protivnu
pojavu. Narod se seli baš iz najregje naseljenih
krajeva, kao što je istočna Galicija, Bukovina,
sjeverna Ugarska, Hrvatska, Dalmacija, Herce-
govina. I baš se sele oni narodi, koji su eko-
nomski i politički najviše gnječeni a to su Ma-
lorusi, Slovaci, Hrvati i Srbi. Ističe kako u Nje-
mačkoj opada broj izseljenika, premda se narod
množi. Na posljetku iznosi i kritikuje zakonski
nacrt za suzbijanje izseljivanja.

Ovo malo riječi daje nam potpunu sliku
unutrašnje politike u monarhiji. Narod ne može
prosto, da živi od pritiska i mora seliti. Lijeka
protiv toga država ne traži. Jedino bi vojni mi-
nistar htio, da sadrži mladost u vojnoj službi i
zato treba zakon. Tu imamo u kratko politiku
s njezinim ciljevima i sredstvima.:I ako se na-
rodi u ovakim prilikama ne osjećaju sretnima,
to je velika izdaja ili što slično.

Žalosno je, što inteligencija ovih gnječenih
naroda dobrim dijelom nema srea ni odvažno-
sti da brani narod i da mu pomogne, da očita
bukvieu politici, koja ga tjera nevoljom iz za-
vičaja.

TIpuspena u Ilpocpjera.

Hpuu  Banjemraj ,Cpnekoj gopu“ Ty
cKOpo je ympo y lly6poBHuKy HEr/alieu TproBau
CresaH Jenauuli u ocraBuo je ,Cpnekoj 3opu 3a-
Bjemuraj y u3Hocy on 200 xp. ManeH je ucTuHa aJmu
npeMa rnpunukaMa noKkojiuKAa BEJluK M y TOJIHKO
3HaMeHuTuju. OBo je npsu 3asjemuraj “Cpnekoj 30-
pu“. Y oBome ce rmnpumjepy ornena oma nyua Cp-
GuHa TproBua, Koju. HeMoxe a na ce He cjeTu Ha-
POIHHX yCTAHOBA.

Yupasa_ Cpuene 8Bope onnyuuna je u ope
ronuHe nornoMofiu cBoje cupomMaliHe umaHoBe, ce-
IbaK€, Ha6aBoM  pasnuuuTora cjeMmeHa u amara.
Mone ce c Tora upyiurBeHu nosjepeHuuu na jaBe,
no cBpxe Tekyhliera mjecena Hajnajbe, BpcTy u KO-
nukoliy cjemeHa IITO KEJIE, Na MM CE TOIAJBE.

Hapyu6e koje cTurHy y JaHyap Helie ce yse-
TH y HHKAKAB O63Hp.

On YnpaBe ,Cprcke 3ope“.
TIpecjenuuK
MATEJ LIIAPHR.

Pyeku amer o ,Upnekoj Bamuu“ y Barpe-
Gy. — Yrnenuu pycku nucT ,Tlerep6yprekuja Bje-
NOMOCTH“ IIHLIE OBO NaHa nog HaTnucoM ,Cp6u y
XpBarcKkoj“ oBo: Kako je mosHaro, y XpBarckoj
XXHBH_ BHIIE On NO MunHjyHa_ Cp6a. XpBaTcku cy
Cp6u Bpno no6po opraHu30BaHH y EKOHOMCKOM TIO-
rneny. EKoHoMcKA jakOCT HbHXOBA, pa3Bulie TproBH-
H6E HT. 1. M343BAJIH Cy Ha3au neCeT rouHa mo-
Tpe6y ocuuBawa ,Cpncke Banke“ y Barpe6y, rpe-
nyseha, kon Kora je rmaBHa ygora npunanana —
HA CMPT MyueHoMe og Kpamka Munama — KocTu
TayuwaHoBuliy. Can uma ,Cpncka Banka“ 16 mMu-
nujyHa KpyHa yrora. Ocum Tora 6poju ,Cpncka
Baka“ y kpajesuma AycTpo-Yrapcke go 100 xpe-
NHTHHX 3aBoja CA CyMOM ynora og 70 mMurujyHa
KPyHa,

ITloMofiy TUX KanuTana aycrpo-yrapcku Cp6u
OCHOBAJIH Cy 200 cprick4x 36MJ6OpaJHHUKHX 3A1py-
ra, Koje u3Boje y ucTo BpujeMe u HaponHe cBpxe.

Huje ToMe TAKO NABHO IITO Cy XpBATH TIOKY-
ian — jao! 6opuTu ce € TOM GKOHOMCKOM  CHA-
roM Cp6a uynHuM cpeucTBuMa y Buny Ganawa Ka-
Mea y rnposope ,Cpnceke Bauke“ y 3arpe6y.

IloBony neceTroguiuwuue 6aHuuHe jena 03-
GuIBHH XxpBaTCKH opraH (ocjeuka ,Haponua O6paHa“)
ca wanomfy CnoMHie TaKH HauuH 6op6e u rnpero-
Pyuyje Xpsaruma na cnujene 6ome  cprickoMe rmpu-
mjepy.

Tako yrneiuu pycku nucT  ,TleTep6ypckuja
BjenoMocTu“ Bonu Beli cag pauyHa o noueTruuma
Haller O36HIBHO CMHLIJBEHOF MHPHOF AJIH ycTpajuor
npuBpenior pana, a TIlpuspenuuk npumjehiyje on
cBoje crpaHe jolu: To npusHnawe ca Tako os6HIeKe
u MjeponaBie cnmaseucke cTpaHe a rises Franck,
Pollak, Spitzer, Kohn, Klein-osa u ocranux cna-
BEHCKHX NyUIMAHA yKAa3yjy HAM NyT, KOjuM MOpaMO
TeK OI can najonnyuuuje u Hajycrpajuuje na mpo-
Ny«yjeMO, AKO KEJIMMO NA NOCTHIHEMO  LHJbEBE
Halle,

HeruHa cBaku nouerak je TexaK, anu u Mu
Cp6u cmo Hajrexe Be npekyxuJiu ra cMo — xBa-
na 6ory — Beli u npornenanu, a on can bemo u
6ome u naxue, jep ocuM 6pojuux u akTHUHHX yc-
njexa cTeknu cMo u cBoje HCKYCTBO H CBoje yBje-
Pee, KPEHyJIH Cy Ce Beli u y Hac u nnaxu u me-
KAHH M TPOMH MH HEMApHH, KPEHYJIH Cy ce Bel u
Hajropu M NOCIbEJIEGH M y HAC, KPeHyIM CMO ce

Be cBH OCHM...... OCHM OHHX KOj4 HE ocjehajy
HHKAKO BHIL CpricKH, KOj4 Cy 34 CBe, WTO je cpm-
CKO CACBHM TJIIH, — TE HEBAJbAJILJE NOKBApeHE pH-

cao je cas cBujeT naBHo Beli, Te 4 TakOBe MopaMo
u M4 Cp6u usmeby ceće 6pucaru. —

sempopagnuuka je saxpyra je enac sa na-
NICU Ce.baKa. — ,Haponuu TlokpeT“ Koju usna3u
y Jaronuuu, y 6pojy on 7 okTo6pa (24 cenTem6pa)
Or. NOHHO je TON HCIIHCAHHM HATIHCOM OBAj YBOJHH
uJTaHaK :

»Hauw je uapon MaTepnjajiHo HCUPIIJBEH,

Hau je Hapou HeBuuaH cBome nocny: oH jou
KONa M Ope Ha CACBHM NIPHMHTHBAH HAHHH; OH MaJIO
TIPOH3BOJIH M OHO LITO NpoH3Bene — HuKakBe je
KaKBohe.

Tla sap TaKAB Hapon pauyHa Ha nujeniue naHe,
Ha cjajuujy 6ynyhiHocT?!...

TakBOM Hapony He ocTaje HHUTA upyro, no
na TaBopu, na x«uBu y 6ujenu u CHPOTHIBH, JOKNE
Ha nocnujerky He uuuuesHe ca cBujercke nosopuuue.

Tla ko lie oBoMe ocuporjenoM, HaMyueHoM u
3anyluTeHOM Hapony noMoliu? Ko hie ra cnacrTu_ on
HEMHHOBHE NponacTH?

Na mu le my nomofin nojenuuuu ceocku 60-
rarauiu, huprapuja, seneHauiu, uuTepexuuje u upyre
rnoćaunuje, koju Hapouy oTuMajy u UpHO u3a HOKA-
Ta; Koju_My 3ajme 100 kpyua ca 300 u 500 xpy-
Ha; Koju My y ockynunu najy 100 kunorpamMa cma-
6or M NoKBApeHOr KYKYPY34, Na My Mory nouuuje
yseTu 500 KunorpaMa 3upaBor KyKYypy3a; KOju My
y3uMajy HBy, Kyhy, na ra rona u 6oca ca cuTHMO
njeuoM ucTjepyjy Ha cokak, na ckanaBa og rnaju,
Ha3uBajylin ra nponanuuoM, HepajiHuKOM, pacnuky-
Hom. JecT, na nu e Hapony oBaj enemMeHaT rmpu-
Tehiu_y nomob?!

He u Huan.

HuKo nupyru nauemM Hapony He Moxe nomohiu,
H& MOX6 ra #3 oBe marTepnjajine 6ujene H3Byuu, He
MOXe Fa HHKO Npyru nogufit Ha MOpanHy BHCHHy,
no — jenuHo 3eMJbOpajiuuuKe 3anpyre. Houxona je
opraHu3anuja TaKBa. JA OH& CBOjy OKOJIHHY MOPAJI-
HO NonpaBjbajy u mMaTepujanuo jauajy. JemIbopaj-
HHuKE Cy 3augpyre cnac sa Hau Hapoj. Tlpen iwu-
XOBHM OFPOMHIIM ycnjecuma nanajy y npax u ceocku
6oraTaliH, M 36J6Haliu, u uHTepenuje, u rnoćanuje
H CBH OHM, KOj4 y Hapony rnenajy cpeucrBo 3a
cBoje 6orahierse.

Tnje ron ce nojase 3eMJbOpalHHuKE 3anpyre
— Ty cy fuorapuju u36pojaHu nauu!...

Tuorapuja To ocujekia; ona ce 36or Tora npo-
THB 36MJ6OPAJHHUKHX 3anpyra u 6opn.

Anu Hapon he no6ujenuTu, oH he 6uTu cnacen
H ieroB he ce opoHyu orpaHu3saM 6p3o onopaBu-
TH, ako 6yne caM KOBau cnoje cpehe, ako ce ynpy-
Xu 4 y OpraHu3anujaMa 36MJ6OPANHHUKHM TIOTPAKH
ce6u crnaca,