Godina X1l1. Cijena Hrt. Za Austro-Ugarsku, Bosnu ĐĐ Hercegovinu na godinu Kruna Hi ' | ; ža: Šrbiju i Crnu Srbi goru . dinu Kruna 12. . am Za“ sve ostale zemlj 2 e n rapska 15 u zlatu. Č _ Za Vubrovnik Na godinu Kr, 10, ! Na PO godine i na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 18 Decembra 1904. Broj 51. Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnik# Dopisi se šalju uredništvu, Rukopiki se ne vraćaju. Za oglase priposlano. izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova). Ako se viš+ puta štampaju, po pogodbi. Defrankovsna pisma ne mi- maju se. Vlasnik, izdavatelj i a RR Še sukao < Kako se trguje našom sirotinjom. sašli oru pe na pozvani ljudi ina regjenog potrebama na- roda, najbolje dokazuje to, što baš oni, koji si. ptensntski zapuštaju i uništuju uvijete opstanka našem narodu, opravdavaju sebe bacajući krivicu na narod 1 na razne prestavnike njegovih inte- resa, Vladini se ljudi izgovaraju prema prigo- vorima zbog žalosnog stanja Dalmacije poka- Zujući prstom na naš nemar i na strastvenost narodnosne borbe nametnute odozgo. Ne samo dakle, što pozvani ljudi u Dalmaciji ništa ne rade .na obranu naroda protiv sistematskog i smišljenog upropašćivanja Dalmacije odozgo i i sa strane već svojom ravnodušnosti i neradom prema tome najopasnijem oružju narodnih u- gnjetača još im pružaju izgovor, koji —- ne va- rajmo se — njima u velike vrijedi pred javno- sti. Tako ne samo, da stradamo od tugje obi- jesti već pred svijetom izgledamo kao vinovnici svoje nevolje. Što po kad i kad naši pozvani ljudi stanu da riječima boj biju protiv onih, koji hoće po što po to našu propast, to još bo- lje osvjetlaje žalosni njihov nerad. Za zlo znadu a neće protiv njega ništa da rade. Još nam se žalosnijom Prikazuje ta ravno- dušnost, kad promislimo, da bi ipak bilo do- voljno srestava, da se uspješno povede borba protiv zločinačke ruke, koja nas hoće da istra- ži, jer hoćemo nećemo sa vrlo malim izuze- cima u Dalmaciji je jedan narod a interesi se pojedinih njegovih dijelova još dosta dobro slažu, «da dozvola uvijeta._ za smišljen i uspje- šan rad. Iza onih govora u predprošlom zasijedanju zagrijala su se srca u narodu nadom, da će biti rada, ali na žalost do danas nešto je bolje sa- mo u riječima a rada još ne vidimo. Tu se je skoro dala lijepa prilika, da Dal- macija dobije dobar temelj za pozitivan rad u obrani narodnog napretka a to je bila parobro- darska kriza. Mjesto da se tom prilikom stvori jaka privredna organizacija u toj vrlo važnoj grani zarade, kojom se je moglo postepeno osnažiti druge izvore i uliti krvi u ukočene u- dove naroda, svršili smo kao obično mrvicama a da se pozvani ljudi, prestavnici narodnih in- teresa nijesu ni sastali na dogovor. Ogromna njihova većina nije ni bila u stanju, da pojmi važnost tog presudnog časa. Većina se naših pozvanih ljudi tuži na mrtvilo u narodu. A ko je tome kriv? Kako da ne pane u mrtvilo narod, koji kraj sve svo- je nevolje, nailazi kod prestavnika svojih inte- resa, kod svojih 'izbranih na toliko neznanje, na toliku ravnodušnost i koji od naroda barem do tu skoro zahtijevahu žrtve i oduševljenje za ubijanje rogjene braće radi postignuća nekih zlosretnih ideala nametnutih sramotnim računi- ma odozgo, fanatizmom bolesnog mozga, nesta- šicom ozbiljnosti i ljubavi, ličnim aspiracijama it. d. To je mrtvilo baš moralo, da upozori pozvane ljude, da ono, što se od naroda traži ne odgovara njegovom srcu, uvjerenju i potre- bama. Mjesto da se poklone tom ćutke izreče- nom sudu i krenu razumnijom stazom, oni 0- stadoše pri svome a sad se tuže, ako je taj na- rod djelomično izgubio i sposobnost, da Pai ozbiljnije stvari, čak se ni ne usugjuju ništa ni preduzimati od bojazni prema tom mrtvilu. A baš tu griješe i radi popravljanja dosadanjih griješaka morali bi nastojati, da oživi u narodu svijest svog dobra a to će najlakše posti bi rajući ono, gdje narod najviše strada. Tome vo- di najbolje put ispitivanja uzroka našoj nevolji a ti će uzroci pokazati srestva, za koja će na- rod imati dovoljno smisla. To najbolje pokazuju uspjesi postignuti od srpskog plemena na a vrednom polju. Skromni su istina ali u razmje- ru prema njihovoj snazi. Baš radi toga mi ! itu brigu privrednim pitanji- da li se tiču samo Srba ka, koji se su tim bavili posvećujemo osob ma “bez obzira na to, ili svih u opće. Iz člana m mogao je svak vidjeti, odakle potiče zlo. Ali odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić. sudeći po onome, što vidimo, čini piju 99: ds mnogi pozvani ili nemogu ili neće da raniju, izlazi svake nedjelje. Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. u čemu je i koliko je zlo. Nije ni čudo, kad se tim ni ne bave ozbiljno. . Da zaključimo ova posmatranja, donosimo i danas jedan prilog ispitivanju naše novolje, koji je u toliko važniji u koliko se u njemu jasnije nego li u kakvom drugom ogleda veza izmegju naših nevolja i potrebom ozbiljne o- brane smišljenim i pregalačkim radom. Evo u čemu je stvar. Prema statistističkim podacima trgovačkog savjeta uvezeno je u Trst u posljednje pet go- dina 806,0383 kvintala pamučnog ulja a izveze- no samo 171,514. Ostalo je dakle u Trstu 634,519 kvintala pamučnog ulja. Naprotiv je uvezeno za to vrijeme u Trst maslinova ulja 362,938 kvintala a izvezeno 791,351. Usporegjujući ove brojke dolazimo do Pitanja, kamo se djedoše ono 6834.000 kvintala pamučnog ulja, što ostade u Trstu? Valjda ih nije grad Trst polokao. Da- lje nastaje pitanje, odkud Trstu ono 428,413 kvintala maslinova ulja, što je u više izvezao, nego li što je uvezao? Valjda mu se nije to ulje rodilo na maslinama posagjenim po tršćan- skoj kaldrmi! U ovim brojkama mi dolazimo, do za nas strašne činjenice, da se barem 400,000 kvintala pamučnog ulja u pet godina prodalo prijevarno kao maslinovo ulje. Kraj takove lopovske kon- kurencije, je li čudo, da je cijena našemu ulju spala i da se gajenje masline našem seljaku ne isplaćuje, premda bi mu ta grana proizvodnje vrlo unosna mogla biti, kad nebi bilo takove prevare. Ulje bi kod nas mogao seljak, da pro- daje barem za 50% skuplje. To izlazi iz uspo- regjenja proizvodnje maslinova ulja i potrošnje, iz čega proizlazi, da tršćanska pijaca pokriva u stvari jedva trećinu potraživanja. Kad bismo taj višak potrošnje pokriven u stvari pamučnim uljem i prepolovili cijena bi maslinovom ulju morala, da poskoči barem za polovicu. I Dalmacija mora da trpi, da nekoliko va- ralica na ovako nečuven način otimlje hljeb iz usta tolikom broju svojih seljaka, koji od ma- sline žive. I baš iz onih krajeva, gdje maslina najbolje uspijeva, najviše se narod seli, jer je sasvim prirodno, da mu se njezino gajenje ne isplaćuje. Toliko se o tome govori, kako bi ma- slina bolje ragjala, da je narod ne zapušta. Bez sumnje boljim obragjivanjem bio bi i plod veći ali to zahtijeva veći trošak za seljaka a uz to maslina ne ragja redovno. Kad bi cijena ulju bila prirodna a ne vještački ubijena, seljak bi sam pregnuo oko nje i nebi žalio truda, ali ovako zalud mu je svako znanje i trud. U ovom se primjeru vidi dvoje. Prvo, što vlada uza sve zakone, trpi neku prevaru, koja golemu štetu nanosi Dalmaciji. Naravno, da u Dalmaciji ima njemačkih seljaka, ne samo bi se zakoni, koji postoje, strogo primjenjivali već bi se i naročiti zakon izdao na zaštitu pra- vog maslinovog ulja, kao što imamo drugih sličnih zakona. A_ nije moguće, da vlada za ovu prevaru u velikom stilu nezna. Zar nema na- rod pravo, kad kaže, da su zakoni za male lo- pove a ne za velike. Osim te, recimo, ravnoduš- nosti vlade, koja se neda već poznatim sistemom prema Dalmaciji protumačiti, nailazimo u ovom primjeru na ogromnu štetu, koja nam dolazi od naše ropske zavisnosti prema Trstu. U ovom pogledu svraćamo pažnju čitalaca na ono, što smo već pisali prilikom fuzije naših parobroda. Nemožemo ni za čas misliti, da će vlada išta učiniti protiv ove prevare. Šta više ona će se po običaju izgovoriti, da je to naša krivica, što se ne trudimo, da povećamo proizvodnju ulja intensivnijim obragjivanjem prema savje- tima njezinih ,putujućih“ učitelja. Ne ostaje nego emancipacija od Trsta. Ali ova se neda od pojedinaca izvesti. Tu treba velikog rada i to sistematskog, koji nesmije da se ograniči na ovu granu već na sve važnije grane prometa. Zar nije vrijeme, da se maknemo, kad smo na to spali, da svojom sirotinjom podržavamo one, koji nas nagone, da selimo sa rogjene grude? Ne radi se ovde o napretku već o opstanku. Naj- strašnija nam je borba za opstanak nametnuta a mi još ne otvaramo očiju. I čitavo P6 miljona naroda predato je na milost i nemilost nekolici- nji tršćanskih trgovaca! A naši pozvani ljudi pri svemu ovome drijemlju! Čemu je pokrajinska i općinska autono- mija? U njoj imamo oružje, koje nijesmo nikad umjeli upotrebiti na svoju obranu već samo, kako ćemo narod otrovati izmećarskom bratskom borbom. Zašto u toj autonomiji nemožemo doći do privrednog programa, kojim bismo barem toliko mogli postići, da spriječimo ovako sra- motnu trgovinu sa ono malo sirotinje, što nam narodu još ostaje, da drži kožu pri kostima? Iseljivanje iz Austro-Ugarske. » Peterburgskija Vjedomosti“ donose čla- nak iz Beča o izseljivanju naroda iz Ausro-U- garske. Iz toga doznajemo, da se seli dvostru- ko naroda više nego što iznosi normalni broj novaka. Dalje kaže, da izseljivanje neprestano raste. 1858 iznosio je postotak izseljene mlado- sti, koja se je morala prikazati na novačenje 4% a taj je razmjer do 1894 već narasao na 19%. Obično se seli narod iz gusto naseljenih krajeva. U Austro-Ugarskoj nalazimo protivnu pojavu. Narod se seli baš iz najregje naseljenih krajeva, kao što je istočna Galicija, Bukovina, sjeverna Ugarska, Hrvatska, Dalmacija, Herce- govina. I baš se sele oni narodi, koji su eko- nomski i politički najviše gnječeni a to su Ma- lorusi, Slovaci, Hrvati i Srbi. Ističe kako u Nje- mačkoj opada broj izseljenika, premda se narod množi. Na posljetku iznosi i kritikuje zakonski nacrt za suzbijanje izseljivanja. Ovo malo riječi daje nam potpunu sliku unutrašnje politike u monarhiji. Narod ne može prosto, da živi od pritiska i mora seliti. Lijeka protiv toga država ne traži. Jedino bi vojni mi- nistar htio, da sadrži mladost u vojnoj službi i zato treba zakon. Tu imamo u kratko politiku s njezinim ciljevima i sredstvima.:I ako se na- rodi u ovakim prilikama ne osjećaju sretnima, to je velika izdaja ili što slično. Žalosno je, što inteligencija ovih gnječenih naroda dobrim dijelom nema srea ni odvažno- sti da brani narod i da mu pomogne, da očita bukvieu politici, koja ga tjera nevoljom iz za- vičaja. TIpuspena u Ilpocpjera. Hpuu Banjemraj ,Cpnekoj gopu“ Ty cKOpo je ympo y lly6poBHuKy HEr/alieu TproBau CresaH Jenauuli u ocraBuo je ,Cpnekoj 3opu 3a- Bjemuraj y u3Hocy on 200 xp. ManeH je ucTuHa aJmu npeMa rnpunukaMa noKkojiuKAa BEJluK M y TOJIHKO 3HaMeHuTuju. OBo je npsu 3asjemuraj “Cpnekoj 30- pu“. Y oBome ce rmnpumjepy ornena oma nyua Cp- GuHa TproBua, Koju. HeMoxe a na ce He cjeTu Ha- POIHHX yCTAHOBA. Yupasa_ Cpuene 8Bope onnyuuna je u ope ronuHe nornoMofiu cBoje cupomMaliHe umaHoBe, ce- IbaK€, Ha6aBoM pasnuuuTora cjeMmeHa u amara. Mone ce c Tora upyiurBeHu nosjepeHuuu na jaBe, no cBpxe Tekyhliera mjecena Hajnajbe, BpcTy u KO- nukoliy cjemeHa IITO KEJIE, Na MM CE TOIAJBE. Hapyu6e koje cTurHy y JaHyap Helie ce yse- TH y HHKAKAB O63Hp. On YnpaBe ,Cprcke 3ope“. TIpecjenuuK MATEJ LIIAPHR. Pyeku amer o ,Upnekoj Bamuu“ y Barpe- Gy. — Yrnenuu pycku nucT ,Tlerep6yprekuja Bje- NOMOCTH“ IIHLIE OBO NaHa nog HaTnucoM ,Cp6u y XpBarcKkoj“ oBo: Kako je mosHaro, y XpBarckoj XXHBH_ BHIIE On NO MunHjyHa_ Cp6a. XpBaTcku cy Cp6u Bpno no6po opraHu30BaHH y EKOHOMCKOM TIO- rneny. EKoHoMcKA jakOCT HbHXOBA, pa3Bulie TproBH- H6E HT. 1. M343BAJIH Cy Ha3au neCeT rouHa mo- Tpe6y ocuuBawa ,Cpncke Banke“ y Barpe6y, rpe- nyseha, kon Kora je rmaBHa ygora npunanana — HA CMPT MyueHoMe og Kpamka Munama — KocTu TayuwaHoBuliy. Can uma ,Cpncka Banka“ 16 mMu- nujyHa KpyHa yrora. Ocum Tora 6poju ,Cpncka Baka“ y kpajesuma AycTpo-Yrapcke go 100 xpe- NHTHHX 3aBoja CA CyMOM ynora og 70 mMurujyHa KPyHa, ITloMofiy TUX KanuTana aycrpo-yrapcku Cp6u OCHOBAJIH Cy 200 cprick4x 36MJ6OpaJHHUKHX 3A1py- ra, Koje u3Boje y ucTo BpujeMe u HaponHe cBpxe. Huje ToMe TAKO NABHO IITO Cy XpBATH TIOKY- ian — jao! 6opuTu ce € TOM GKOHOMCKOM CHA- roM Cp6a uynHuM cpeucTBuMa y Buny Ganawa Ka- Mea y rnposope ,Cpnceke Bauke“ y 3arpe6y. IloBony neceTroguiuwuue 6aHuuHe jena 03- GuIBHH XxpBaTCKH opraH (ocjeuka ,Haponua O6paHa“) ca wanomfy CnoMHie TaKH HauuH 6op6e u rnpero- Pyuyje Xpsaruma na cnujene 6ome cprickoMe rmpu- mjepy. Tako yrneiuu pycku nucT ,TleTep6ypckuja BjenoMocTu“ Bonu Beli cag pauyHa o noueTruuma Haller O36HIBHO CMHLIJBEHOF MHPHOF AJIH ycTpajuor npuBpenior pana, a TIlpuspenuuk npumjehiyje on cBoje crpaHe jolu: To npusHnawe ca Tako os6HIeKe u MjeponaBie cnmaseucke cTpaHe a rises Franck, Pollak, Spitzer, Kohn, Klein-osa u ocranux cna- BEHCKHX NyUIMAHA yKAa3yjy HAM NyT, KOjuM MOpaMO TeK OI can najonnyuuuje u Hajycrpajuuje na mpo- Ny«yjeMO, AKO KEJIMMO NA NOCTHIHEMO LHJbEBE Halle, HeruHa cBaku nouerak je TexaK, anu u Mu Cp6u cmo Hajrexe Be npekyxuJiu ra cMo — xBa- na 6ory — Beli u npornenanu, a on can bemo u 6ome u naxue, jep ocuM 6pojuux u akTHUHHX yc- njexa cTeknu cMo u cBoje HCKYCTBO H CBoje yBje- Pee, KPEHyJIH Cy Ce Beli u y Hac u nnaxu u me- KAHH M TPOMH MH HEMApHH, KPEHYJIH Cy ce Bel u Hajropu M NOCIbEJIEGH M y HAC, KPeHyIM CMO ce Be cBH OCHM...... OCHM OHHX KOj4 HE ocjehajy HHKAKO BHIL CpricKH, KOj4 Cy 34 CBe, WTO je cpm- CKO CACBHM TJIIH, — TE HEBAJbAJILJE NOKBApeHE pH- cao je cas cBujeT naBHo Beli, Te 4 TakOBe MopaMo u M4 Cp6u usmeby ceće 6pucaru. — sempopagnuuka je saxpyra je enac sa na- NICU Ce.baKa. — ,Haponuu TlokpeT“ Koju usna3u y Jaronuuu, y 6pojy on 7 okTo6pa (24 cenTem6pa) Or. NOHHO je TON HCIIHCAHHM HATIHCOM OBAj YBOJHH uJTaHaK : »Hauw je uapon MaTepnjajiHo HCUPIIJBEH, Hau je Hapou HeBuuaH cBome nocny: oH jou KONa M Ope Ha CACBHM NIPHMHTHBAH HAHHH; OH MaJIO TIPOH3BOJIH M OHO LITO NpoH3Bene — HuKakBe je KaKBohe. Tla sap TaKAB Hapon pauyHa Ha nujeniue naHe, Ha cjajuujy 6ynyhiHocT?!... TakBOM Hapony He ocTaje HHUTA upyro, no na TaBopu, na x«uBu y 6ujenu u CHPOTHIBH, JOKNE Ha nocnujerky He uuuuesHe ca cBujercke nosopuuue. Tla ko lie oBoMe ocuporjenoM, HaMyueHoM u 3anyluTeHOM Hapony noMoliu? Ko hie ra cnacrTu_ on HEMHHOBHE NponacTH? Na mu le my nomofin nojenuuuu ceocku 60- rarauiu, huprapuja, seneHauiu, uuTepexuuje u upyre rnoćaunuje, koju Hapouy oTuMajy u UpHO u3a HOKA- Ta; Koju_My 3ajme 100 kpyua ca 300 u 500 xpy- Ha; Koju My y ockynunu najy 100 kunorpamMa cma- 6or M NoKBApeHOr KYKYPY34, Na My Mory nouuuje yseTu 500 KunorpaMa 3upaBor KyKYypy3a; KOju My y3uMajy HBy, Kyhy, na ra rona u 6oca ca cuTHMO njeuoM ucTjepyjy Ha cokak, na ckanaBa og rnaju, Ha3uBajylin ra nponanuuoM, HepajiHuKOM, pacnuky- Hom. JecT, na nu e Hapony oBaj enemMeHaT rmpu- Tehiu_y nomob?! He u Huan. HuKo nupyru nauemM Hapony He Moxe nomohiu, H& MOX6 ra #3 oBe marTepnjajine 6ujene H3Byuu, He MOXe Fa HHKO Npyru nogufit Ha MOpanHy BHCHHy, no — jenuHo 3eMJbOpajiuuuKe 3anpyre. Houxona je opraHu3anuja TaKBa. JA OH& CBOjy OKOJIHHY MOPAJI- HO NonpaBjbajy u mMaTepujanuo jauajy. JemIbopaj- HHuKE Cy 3augpyre cnac sa Hau Hapoj. Tlpen iwu- XOBHM OFPOMHIIM ycnjecuma nanajy y npax u ceocku 6oraTaliH, M 36J6Haliu, u uHTepenuje, u rnoćanuje H CBH OHM, KOj4 y Hapony rnenajy cpeucrBo 3a cBoje 6orahierse. Tnje ron ce nojase 3eMJbOpalHHuKE 3anpyre — Ty cy fuorapuju u36pojaHu nauu!... Tuorapuja To ocujekia; ona ce 36or Tora npo- THB 36MJ6OPAJHHUKHX 3anpyra u 6opn. Anu Hapon he no6ujenuTu, oH he 6uTu cnacen H ieroB he ce opoHyu orpaHu3saM 6p3o onopaBu- TH, ako 6yne caM KOBau cnoje cpehe, ako ce ynpy- Xu 4 y OpraHu3anujaMa 36MJ6OPANHHUKHM TIOTPAKH ce6u crnaca,