Godina XII, U Dubrovniku 1 Marta 1905 Broj 9 Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu. i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostala zemlje na godinu : franaka 15 u zlatu. : Za Vubrovnik na godinu Kr, 10 Na pć godine 1 na četvrt godine i surazmjerno. : Pojedini broj lista 20 para. xi Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se, Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris 1 CaBa KocamoBnh. Ay6poBHHE, 28 ve6pyapa Ha 24. np. Mj. UpHMHIH CMO Ox Ipa- BOCIABHG ONIITHHO ONMIBCKE OBAj TEJTETpAM: EberoBo BucokonpeocBenmreHoTBo Casa KocanoBuli, 6Gusin METPONOJHT na6po-6ocaneku, upecemu ce jyrpoc y Bjequuocr. Ca murpononarTom CaBom KocanoBuliem umuesaBa ca monpnimra noBuje epieke 6op6e O Hapoguo ume u o mapoguy uacr uopjek u Op6uu, y mpasom emueny pnjeum; exe y rpo6 jena og omujex jakujex snmagaja, sa Koje ey cTapu PumM;BaHu HMAJIH BEOMA STOJE pujeu: frangar non flectar_r. j. upe6uliem me aiu me ne hem npuriyTn. CaBa KocanoBuli npoxusuo je y esojoj mHoronanalienoj gomosuuu, Bocuu u Xepne- TOBHHH, NOGTA 6ypue u Temge gane: 6yay oz rm. 1875., okynanujy u npse rogune OKy- nanuje. Tlo ogynanuju, Casa Kocanosuli je 6uo upsu Cp6uu MuTponojuT y na6po-G6ocanekoj enapxnju. Ibera je ua To Bucoko upeBeno nocTojaHeTBo Nozurna 95yGaB u BOJA napona, e kojom ce omga omu koju mory jom me Gjexy nouezu jaBHo u OTBOpeno rarparu. Kao uran -neuyTanuje, xoja je, mo espmenoj oKynanuju, umara y PBeu, nosnao je u Bu/uo, u na NyTy Kpo3 Barpe6 m y Besy, mro xrepukamna uponaranga nomoliy Xppara cupema napoyy y Bocmu u Xepnerosunu. On je Tro Henpu- “AO y KIBMXHNH, KOja HOGH narnuue: Memo- apu uporomon Hegjeska, u koja je orpar Heuje roguue csujera yraegaga. IlIro je ao apxuMmaHapuT cBojujem ouuMa BH/HO M €BO jujem ymuma czymao, rpećano je ga kao mu- TPONOJHT, KOju HOCH BCJHEY O/LOBOpHOCT upeg Borom u epnekum napogom, enpujeuu onoga ce najemeprnunuje onpe KJepugaJno- Bjepekoj nuponarangu. Om je gao MHTPONOJHT y Tome npasuy u njerao y oG6pauy epnerBa H UpaBOCIABIBA Hy upomoBujenamy Bjepeke rpnjeuBocru mely Bocamuma u XepneroB- numa, pas6pahenujem njepom. Kosuko je mu- Tponozmura KocanoBulia napog Bomuo, goxa- BHBAJA CY IBETOBA YIPAB TpHyMeAIHA IyTO- Bawa mo Bocuu u XepneroBuuu. Ibera je BOJHO, /By6HO H uacrTuo u Cp6uu npaBocaaBin H MYCIHMAH H KaTOJHK. TakaB pax u upa- Bau IBeTOB Zomao je y oupeky ca uueBuma H pagom okyrnauuone Brage. Bop6a je Guma ecToKa usmeljy murponozuva CaBe u 6ocaH- oke Blaze. Jeguom ce muuuerap Kazaj To- JuKO Guo safopasuo, za je y MATpONOJuTO- Boj co6u Oz IByTHHE INTANOM O IATOC KyiAO, a OHJ/ANIGH NHBHJIRH apJaTye GapoH Dezop Hukomuhi nuje uu .upujerwa mrezuo, agu cy TARH NOCTyINIU ysHjek HAHJASHJIH HA ZOCTO- janorsen ogroBop KocamoBuheB. V roj me- paBnoj 6op6u muje muxaxBo uygo, za je za- 6po-GocaHeKu MHTPONOJT NOIETAO, T. j. CaBa, Kocanosuli ogerynuo je ca murponmojuTeke orozune. MHOTH Cy OHZA NpuToBapau Tomy KOPAKy eroBy, roBopelin, za je umao yenpa- jaru, NOE Ta CaMa BJAZA He MaKHe; agu, NaHac mo CMpTH teroBoj, usrega, za je Tako u 6uno, jep 6eukomy uery ,Neue Freie Presse“ jaBipajy us CapajeBa, GuBa, us CapajeBekora ,Informalions-Bureau“-a, za je MuTponojuT Casa KocamoBuli 6mo MagHyqT ca _cBora mjeera y emopasyMy o ouganieujeM eEymenckujem marpujapxom. HapaBeoku, 0Boj Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Zasarića Bujeera rpeća NOTBP/A, AIH KAZ 6H m Guza HCTHHHTA, GpyEa He 6u mara Ha CaBy Ko- canouha Beli ma oszramisera narpunjapxa, KOJH Je HA HaBAJBUBAIBA GocAHCKE Blage mo- NyeTHO H npuerao. Capajeseku , Iuformations- Bureau“, NyimTaweM oHe Bujecru y' eBujer, SaMO JONI BHIME NOoxHXEe yenomeny Kocauo- BuheBy y cpnekom HAPOAy, Te TAKO, NocInje CMPTH IBIOBO, ZiKe My u onaj jenuuu npu- ToBop, H upukasyje Bprora mokojaaka y mor Nyaom eBnjeriy epnekora opna u MyueHHKa. CapajeBeku ,Informations-Bureau“ oemm pe- deHOTa ZWKe = NpPOTHB mprBa KocanoButia neuje omryax6e. Ow qrypa y esnjer: za je Kocanosuli npaBno negmpuiura BlAZH BeJHKOCPICKHJEM aruTanujama u za je rakohep zozasno y 0YK06 ca kA- HoHoeKujeM nponucuma. Kag osage om TyxGe us CapajeBa zoljy, staue caMo m je- muHo To: ga je Casa Kocanosuli 6uo no6ap Cp6uu u upaBu mpaBociaBnuu MuTponoluT, jep Mu Bplo zo6po pasymu- jemo jesu rocmoge ma Gocamekoj BJAAH. /lo& mumy o Benuko-eprekujem aruranujama, jom um HekO MOXe H NOBJepoBaru, au neka Gyay ynjepeuu, za uukora ue ke mok ynje- PHTH, Za Cy H. NP. KJEPHKAJHU XpBATH H caBjeruninu 6ocaueke Brage Tpenrien u Xep- MAH 60/6H IPABOCIABHNU TEOZLOSH Og MuTpO- nozura Case KocanoBnlia. Maurponozur Casa KocanoBnli naje ympo y poguoj my semzu, y Bocuu. Kaz je gpe erao Guru ga6po-6ocaneknjeM MUTPOIOJHTOM, muje My Guo gonyumreno, ga ce y CapajeBy HACTAHH, HOK Ce zgonysu us Gnjezmora eBujera pasmeliy no ogyuupanujem sem/pama. CaBa Kocanosuliuamao je yrouuumra y Ilpuoj Topu. šKusno je y Onmusy, raje je u ympo. M mu, ca oBora crapniekora epnekora upumopja, npuzpyxyjeMo ce onlioj mamocru, Kojy uujeto Opmerso uegasyje nag rpo6om OJIMuuora u yrgegnora woBjeka u CpGima, Muiponojura Case KocanoButia. IR Omladinsko pitanje. (Iz omladinskih krugova). Beč, 22. II. Omladinski pokreti kod srpskoga naroda mogu se na dvoje razdijeliti. Prvi je pokret čisto literarne prirode, njegov je najizrazitiji predstavnik Vuk; ovaj je trajao do g. 1858., tj. do godine, kad su najbolji učenici Vukovi: Branko, Daničić i Gjura Jakšić dokončali borbu (i dali čistom srpskom jeziku ono mjesto, koje je i zaslužio. Kako se vidi, prvu Vukovu omla- dinu u njenom pokretu, koji je urodio dobrim plodom, rukovodio je književni preporod srp- skoga naroda. Vukova omladina sa svojim vo- gjom dobro je vidjela, da srpska književnost treba da se prilagodi modernom shvatanju lite- rature, tj. da joj je osnovica čista narodna misao; ona nikako nije mogla da nastavi tra- dicije srpsko-dubrovačke literature i slaven o- serpsko shvatanje literature, moralo je da za uvijek iščezne! S bolom u duši gledao je kla- sični naš pjesnik Mušicki, kako mu se izmiče zemlja i nestaje terena, koji je bio zamijenjen zdravijem shvatanjem Vukove omladine. Vu- kova srpska omladina preporodila je ne samo srpski narod, nego i hrvatski. Ona je svoj je- zik dala Hrvatima, koji su u ilirskom pokretu, kome je najviše doprinio Vukov pokret, primili srpski jezik i srpske tradicije za svoje. Prvi dakle pokret srpske Omladine imao je na sebi srpsko narodno obilježje. Tome su nam najvidniji dokaz patrijotske pjesme Gju- rine, Brankove i Kaćanskoga. Obilježje ovoga pokreta bilo je narodno srpsko. pi Drugi pokret bio jo pod Svetozarom Markovi- | ćeni. Ko je njega izazvao? Iza burne god. 1848., kojuje dobro osjetio srpski narod pod krunom svetoga Stefana u pokojnoj srpskoj Vojvodini, bile su bačene sasvim nove ideje u svijet. Dok je pri uranku devetnćstoga vijeka “deviza fran- cuskijeh enciklopedista libertć, egalitć, frater- Nitć, i velika francunska revolucija sasvijem zbrisala stare srednjevjekovne tradicije o na- rodu i slobodi, i dok su ideje Karla Alberta i Cavoura o slobodi i ujedinjenju narodnom sla- vile pobjedu, iza g. 1848. bilo je drukčije. Prva perioda prošloga vijeka bila je narodna ili pa- triotska. Ona je stvarala Francuze, Talijance, Nijemce itd., druga perioda poznata pod ime- nom socijalnog pokreta, ona je stvarala ljude. Ovijem ljudima bile su primijenjene teorije Marksove, Engelsove i Lasalove. Prvi pokret odjeknuo je i kod nas Srba. To je Karagjor-. gjeva i Miloša Obrenovića borba za slobodu srpskoga naroda, i kašnje Vukova omladina, oba su pokreta stvarala Srbe, dok je Marko- vićev pokret htio da stvori samo ljude. U to- me stoji divergencija Vukove i Svetozareve omladine. Dok je prvoj omladini karikteristika i tip bio srpski, druga je bila više humanitarna. Po ovoj posljednjoj izgledalo je, da Srbi prije Pripadaju jednoj humanitarnoj ustanovi nego jednom narodu. Ovoj posljednjoj patriotski za- nos bio je jezuitstvo. Nikako da mi ovim pori- čemo svaku vrijednost Markovićevoj socijali- stičnoj omladini; ali ona je za Srbe na Balkanu bila još prerana, Narod, koji još nije došao do svoga cilja ima i mora da ima drugijeh uzvišenijeh ideala. Ni u Italiji nije bilo socijalista prije nego se ispunila poznata Cavourova rečenica. To isto vrijedi i za Nijemce u njemačkom carstvu, koji su se zagrijavali idejama svojih narodnih vo- gja, prije nego li idejama socijalista, koje da- nas stječu sve više i više pristaša, i ako im i sam car stoji na putu. Markovićev pokret za Srbo bio je preura- njen. Ali nikako ne mislimo, daje ostao bez ko- visti On je Srbima bio od velike koristi na ekonomskom polju. To nam najbolje dokazuje svijetla uspomena nezaboravnoga Koste Tauša- novića, najboljeg gjaka Svetozara Markovića i Jaše Tomića. Ovaj posljednji je mnogo zaslu- žan za ekonomski razvitak kod Srba; to mu se nikako ne može poreći ni sa protivne strane. Pokret Markovićev danas već može da se na- zove pokojnim. Jer osim beogradske ,grupe ve- likoškolaca socijalista“, koja svako godine 'pro- vede po koje djelo socijalističkih korifeja, ona o sebi života ne daje. Kad govorimo o ovome, spominjemo još i \asu Pelagića. : Današnja omladina treba da nagje sredinu izmegju ovih dvaju pokreta, stojeći svakako na čisto nacijonalnom stanovištu. Naravno današ- nja omladina ne može da se ograniči samo na literaturu, kako što je to uradila Vukova omla- dina. Onda se je to moglo, kad je omladina bila gotovo jedina inteligencija srpska. Danas pored imena, koja su u literarnoj republici ste- kla gragjansko pravo i svoje simpatije, nepo- znato ime jednoga ma kako darovitog ,početni- ka“ili književnog ,brucoša“, ne bi našlo čitalaca, koji bi za patriotsku dužnost htjeli da se ,žrtvu- ju“, tj. da pročitaju sastavak do kraja, izuzevši naravno koju kratku pjesmicu (koju bi kakav gimnazijalac mogao da prepiše u album svoje Julije!). To nam najbolje dokazuju svi gjački listovi, počamši od ,Mlade Srbadije“ pa sve do beogradskog ,Pokreta“ kome regbi čitaju već mrtvačko opijelo. Danas su se literarne prilike kod nas sasvim promijenile. Naša literatura ide danas svojim nogama, ona nije više bolesnik kome ,klecaju slabačka kolena“, nego mladić u naponu svoje mladenačke snage i rza. Ono što govorimo o gjačkijem listovima, kojim ipak ne poričemo svaku vrijednost, govorimo i nji- hovoj najbližoj braći — književnim almanacima, što je kod naše akademske omladine u velikoj modi, pored svega obilja srpskih beletrističnih listova, kojim obiluje srpska literatura kako ri- jetko koja druga. Mi mislimo da je današnjoj omladini kudi kamo od preče potrebe jedan omladinski 0r- gan, Jer svaki gjak, koji se bavi literaturom sa uspjehom ili bez uspjeha, on može svoje rado- ve publikovati. Kako mi shvaćamo taj omla- dinski list? Taj Jist imao bi da bude centralni organ srpske akademske omladine. On bi bio čisto omladinski list tj. tretirao bi pitanje omla- dinsko. Beletristikom se ne bi nikako bavio. Prije bi se u svakom velikom mjestu, gdje žive Srbi gjaci, morao da organizuje po jedan odbor, | koji bi pratio omladinsku literaturu i prouča- vao ovo pitanje kod onih naroda u čijoj se sre- dini nalazi. Donoseći izvještaje iz svijeh centara, omladina bi se megjusobno upoznavala, ovo bi je van svake sumnje podstrekavalo na rad. Danas se često u gjačkom ambijentu čuje tužba, da i ako ima dobre volje zarad i oduševljenja, da fali pokretača, da fali jedan spiritus movens. Dobro, kad se taj jedan ne može da nagje (u što u veliko sumnjamo), za što no bi njih de- set ili više preduzeli tu ulogu? Za to bi opet najbolja prilika bila — omladinski list, jer bi se tu izmijenjivale misli i sporazum bi se postigao lakše nego na drugom mjestu. Ovaj omladinski list pripravio bi teren jednoj neda- lekoj skupštini ujedinjene omladine u Beču, na kojoj bi se sprovela tako željena i potrebita organizacija omladinska. K. moe m Izjava. . U ,Agr. Tagblatt“-u od 5. februara 1908. izašla je izjava gradačkoga universitetskog prof. Gumplovića, u kojoj veli, da je u varšavskoj »Pravdi“ dokazao da Hrvati nijesu ,pleme“ i da se ja u tom pogledu nijesam na njega s pra- Vom pozvao. Tek mi je danas došao do ruka ljubljan- ski ,Slovenski Narod“ od 10. februara, koji provagja tu izjavu iz ,Pravde“. Gosp. Gum- plović dokazuje, da sam se ,jer svesrpska ten- dencija ne obiluje teorijama“ pozvao na nje- govu teoriju, kako su Hrvati ,pleme“ (u so- cijološkom smislu riječi), koje će se s vreme- nom pretopiti u srpsku narodnost, ogragjujući so, da on nije nigdje rekao za Hrvate da su »pleme“. On je šta više rekao, da ,hrv. slav. dalm. kraljevina sačinjava posebnu »historij- sku-političnu individualnost.“ Da izvučem gosp. profesora iz neprilike, jer sam slutio, da je. ovo njegovo pisanje po- šljedica zlonamjernog rgjavog obaviještenja, uputio sam na njega, čim sam pročitao ,Agr. Tagblatt“, ovo pismo (njemački): Beč ?/i Veleštovani gosp. profesore, Učinili ste mi čast i obazreli se u Vašoj izjavi u ,Agr. Tagblatt“-u“ na moj članak ,Srbi i Hrvati“. Ja se nijesam poslužio Vašom teorijom da dokažem ,da Hrvati moraju postati Srbi“ (nje- gove riječi). Vi ste sigurno u tom pogledu rgja- vo informisani. Ja sam upotrebio samo Vaše definicije iz »Allgem, Staatsreeht“-a o plemenu, narodu i narodnosti da dokažem, da Srbi i Hrvati nijesu u socijološkom pogledu ,plemena“. Moje ostale dedukcije baziraju na Mancinijevoj definiciji narodnosti. Vaše teorije o rasama, koju ste sigurno imali u vidu povodom ove izjave nijesam ni jednom riječi spomenuo. Molim vas, poštovani gosp. profesore, da u interesu istine date izraza vašem cijenjenom mišljenju u ovom pogledu na način, koji Vam bude izgledao zgodan i dovoljan. S poštovanjem itd. Od gosp. Gumplovića dobio sam 12/11 od- govor (njemački), u kome veli, da je on dao izjavu i tim je stvar svršena. Pismo završuje riječima: , Vaš su članak tako shvatili ZZrvati (u pismu je riječ podvučena) kao što ja izno- sim u svojoj izjavi — ja mislim, da nijesu Hr- vati Vaš članak rgjavo shvatili.“ To je u kratko istorija ovih izjava i ko- respondencije.