Godina IX. U Dubrovniku 6 Maja 1900. Broj 18. Cijena listu Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11, Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu Kr, 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. DUBROVNIK Pretplata: i oglasi Salju se sčainiskadiji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglas& priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća ge 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake N edjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Slike iz sabora 4. Ko će naslijediti saborsku većinu? Naši pravaši, kaonoti razmažena djeca, veoma su nestrpljivi. Još nijesu ni punoljetni postali, već se staraju za oporuku svojijeh roditelja narodnjaka, a ovi ne će ni da čuju za pravljenje oporuke, govoreći, da je još rano, da oni misle još dosta živjeti. Radi to- ga nastao je razdor, pa i borba izmegju ro- ditelja i njihove razmažene djece, biva, izme- gju narodnjaka i pravaša nasljedstva radi. Po Borčić-Perićevoj teoriji ,u ratu kao u ratu“, u ovogodišnjem saborskom zasjedanju ne bi se bilo reklo, da su narodnjaci duhov- ni roditelji pravaša a ovi nezahvalna djeca njihova; izgledalo je, da se bore dva stara okorjela protivnika, i Pravaški poslanik Dr. Trumbić zapodio je pitanje o nasljedstvu hrvatske narodne stranke, koju je nazvao , vladinim ratilom“. On je kazao: ,Narodna stranka svojim po- stupanjem utire put jednoj novoj budućnosti. Koaliranje s autonomašima pri izborima raz- nih općina kvas je jednom novom elementu u javnom životu. Uz priličan indiferentizam za hrvatstvo, uz najnovije nastojanje da se po raznim mjestima narodnjaci stope sa ostan- cima autonomaštva, uz ekonomske neprilike, koje danomice sve to više rastu po Bijeloj semlji,; sprema se polje jednom novom ele- mentu u javnom životu. U taku koaliciju osvoje vrsti bit će rado primljen svak, ko nema političkog značaja ni osvjedočenja. A vlada, spremna uvijek da podupire što je nenaravno i hrvatstvu(!) na odmet(!!), poti- cat će i podupirat će svom snagom takav pokušaj, kao jedino spasonosan i koristan materijalnim probitcima zemlje. Ne će pra- vaši biti njezini (t. j. hrvatske narodne stran- ke) nasljednici, već ovakova smjesa, u kojoj će naći mjesta i narodnjaci i srbi(!) i auto- nomaši pa i pravaši, koji su takovi samo po imenu.“ No ovaj attaque odgovorili su govor- nici većine: ,Naši nasljednici biti će Hrvati, a ne kakva mješavina.“ Dr. Trumbić na to je rečenomu još ovo nadodao: ,Ovakovi po- javi (t.j. zbližavanje narodnjaka i autono- maša) češće se pomaljaju osobito u gradovi- mai u znatnim mjestima, gdje hrvatska svijest nije još duboko prožela gragjanske slojeve i gdje je borba izmegju narodnjaka i autonomaša bila više puta vogjena radi stranačkih pobuda i osobnih obzira, a pod hrvatskom zastavom, bez da je hrvatska svi- jest bila potpuno srea osvojila, Sada se na- lazimo pred jednom novom fazom, u kojoj stari stranački odnošaji izmegju narodnjaka i autonomaša nemaju više razloga, le ge ele- menti s jedne i s druge strane, odgojeni u jednakoj društvenoj atmosferi i zadojeni ta- lijanskim odgojem, privlačuju izmjenično. Apa- tija, kojom narodna stranka danas prati sta- ri svoj zahtjev glede sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, približava srodne elemente, ko- ji su se nekoč dijelili u tabore aneksionista i autonomaša. Raspoloženje ovih elemenata vlada podražuje tim, što pod izgovorom do- bro shvaćene koristi zemlje sokoli sve razne stranačke elemente na zbliženje i zajednički rad, prost od starih stranačkih nazora. Sve su prilike pogodne, da ovaj kvas donese naumljene posljedice, a narodna stranka već se je uputila tom novom stazom tim, što je stala bratimiti «e po raznim mjestima s ne- hrvatskim elementima, s kojim je prije vodi- la dugotrajnu borbu. Na takovu koaliciju ete- rogenih elemenata, na takovu smjesu rekwu- tiranu iz svih slojeva i iz svih stranačkih redova, on (t.j. Dr. Trumbić) je smjerao; a da takav pokušaj, koji se već danas na- lazi u zametku, uspije, pobrinut će se vladi- na mudrost.“ šk Dr. Trumbić misli, da bi sva ta koali- cija heterogenih elemenata bila naperena pro- tiv stranke prava. Vara se, jer taka zami- šljena koalicija bila bi naperena protiv svake narodne stranke, a u prvom redu protiv Srp- ske narodne stranke, koja po svojoj prošlosti zazire od bezimenijeh koalicija. Dr. Trumbić na nešto drugo je ciljao. On kao izobražena osoba predvigja fiasco politike stranke prava, te je hoće unaprijed prikazati mučenicom. Po tome se vidi, da pravaši nijesu momci za junačku borbu; eto iza prve izgubljene bitke očajavaju, jer je vlada protiv njih, a bez vlade, vide, da ne mogu ništa. Ali vlada nije na cijeloj liniji protiv njih, već samo u Dalmaciji, a u Dubrovniku i u Boki Kotor- skoj s njima je. A što bi bilo danas od Hr- vata, da im je kao Srbima na Primorju bi- lo izdržati dvadesetogodišnju borbu protiv hrvafskijeh stranaka i protiv vlade, pa ipak ostati živi i krjepki? Da Dr, Trumbić pozna nepristrasnu povjest narodno-političke borbe, njega ne bi današnje političko stanje iznenadilo. Onaj za- metak koalicije heterogenijeh elemenata, što ga on donekle i pravom predvigja, nije ni- kakvo iznenagjenje, već će biti prirodna po- sljedica neprirodne politike hrvatske. Mi smo to u članku, prigodom smrti Dra. Miha Klaića, naglasili, Taj članak ne možemo u cjelini preštampati radi odmjerenoga prostora u listu; navešćemo dvije- stavke: » Ovijem dogagjajima (t. j. poslije prusko-italijansko- austrijskoga rata g. 1866) treba zahvaliti, što se u Dalmaciji u relativno kratko vrijeme potisnula s uprave zemlje autonomna stranka, a na njeno mjesto stupila narodna a kasnije hrvatska stranka. Ovo naše mišljenje potkre- pljuju mnogi i mnogi izbori, gdje se samo silom uspjelo. Ne kažemo ovijem, da Srbi i Hrvati ne bi bili jednako potisnuli autonomnu stranku — bi, ali nešto kasnije, a onako je vlada u velike pomogla izvojevati pobjede, koje danas skupo plaćamo.“ , Nagla promjena u političkijem odnošajima naše pokrajine, ne stvorivši u većini naroda narodne svijesti, dala je vladi moćno orugje, da stvara većine po svojoj volji.“ Ovo u ostalom i sam Dr. Trumbić izmegju redaka priznaje, kad veli da u gra- dovima i u većim mjestima hrvatska svijest nije prožela gragjanske slojeve, i da se iz- megju narodnjaka i autonomaša više puta vodila borba radi stranačkijeh pobuda i osob- nijeh obzira, a pod hrvatskom zastavom, i da ta borba nije osvojila srca za hrvat.tvo. Iz ovakijeh pretpostavaka morao je Dr. Trum- bić doći do drugijeh zaključaka. Kad je tako u gradovima i u većim mjestima, sasvijem je prirodno, da vo selima, megju nepismeni- jem seljacima, sto puta gore stoji sa hrvat- skom svijesti. Da nije svećenika i učitelja, većina seljaka glasovala bi za koga mu drago. .Spljetski varošani i danas su većinom auto- nomaši, i ako italijanski ne znaju. Da u Dubrovniku i Boki Kotorskoj nema vjerskog fanatizma, ne bi bilo ni jednoga Hrvata. Biankini je u saboru konstatovao, da su se neki seljaci u Makarskoj sramili hrvatske trobojnice. Eto, kako izgleda ta toliko slavljena hrvatska svijest u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, pokraj svijeh pučkijeh i srednjijeh škola, koje su rasadnici Hrvatstva, pokraj vlade i zemaljskog odbora, pokroj svećenstva i či- novuičkoga aparata, što je sve, s malijem izuzetkom, u službi Hivatstva. Pretpostavimo, da se ovo sve okrene protiv Hrvatstva, kao što je redovito protiv Srpstva, od vlade, ze- maljskog odbora, svećenstva, činovništva do škola; kako bi onda izgledalo hrvatstvo? U kratko bi vrijeme od današnje većine u sa- boru postala manjina, i to mikroskopična. Ali se ne bojte, pravaška gospodo, to se u Austriji ne će nikada dogoditi. Hrvatstvo je elemenat tako mek i agilan, da se dade od njega umjesiti što se hoće. I za to je moguće, da se dogodi sve ono što je Dr. Trumbić u svome govoru navijestio, samo ako vlada ushtije. Dugo bi bilo, da o tome pravaše po- bliže uvjerimo. Naglasićemo samo jednu stvar, pa po tome neka sude, koliko odlučujući faktori ozbiljno cijene hrvatsku politiku. Po- znato je cijelome svijetu, da je svaka austrij- ska vlada veći protivnik sjedinjenju naše pokrajine sa Hrvatskom i Slavonijom nego li Srbi i Autonomi zajedno, pa ipak svaka austrijska vlada stvara hrvatsku većinu i svijem srestvima je podržava protiv onijeh stranaka, koje stoje na austrijskom stanovištu, biva, koje su protivne sjedinjenju. Ako je dalmatinska vlada u posljednje vrijeme stala udarati malo po prstima pravaše, to se de- šava samo u onijem predjelima, gdje pra- vaši ratuju sa narodnjacima, dok su u Du- brovniku i u Boki Kotorskoj pravaši u vla- dinoj milosti, i to Srba radi. Ovijem redom mogli bi poći dalje, ali i iz ovoga je jasno, da je bilo sasvijem iz- lišno pitanje, što ga je Dr. Trumbić postavio, biva, ko će naslijediti današnju saborsku ve- ćinu, jer to pitanje, po današnjem političkom stanju, ne će riješiti ni pravaši ni narodnjaci već Visoka Vlada, a za to ide zasluga sve Hrvate bez razlike. Oni su htjeli u kratko vrijeme sve i svakoga pohrvatiti i još k tomu stvoriti , Veliku Hrvatsku“. Dobili su većinu u saboru, ali nijesu osvojilt narodnu dušu, i ne će je zadobiti, jer rušeći srpske narodne ideale i osobine nemaju čijem da ih nado- mjeste, pa s toga i stvaraju masu bez pra- voga osjećaja i bez narodne svijesti, koju kasnije mogućnići mogu da vode kamo hoće. A to su pravaši već počeli kušati. Nastavićemo još koju sliku, da bolje utvrdimo što smo do sada napisali. a mi Risan — Perast Baiprava što se povela u dalmatinskom sabo- ru o molbi općine peraške za premještaj kotarskog suda iz Risna u Perast veoma je značajna sa više gledišta. Najglavnije je pak, što je tom prigodom iznesen još jedan rječiti prilog nevoljnomu ekono- mnomu stanju Boke Kotorske, koje stanje dovelo je općinu perašku do koraka, da nastoji na štetu Svoga susjeda sebi nešto pomoći, služeći se u tome poslu i neplemenitim sredstvima, biva, osvađom, koju je časni Smerchinieh žigosao. Ona osvada, biva, isti- canje krvavijeh dogagjaja g. 1869. i 1882. i Bian- kinijevo držanje dalo je raspravi i političku tenden- ciju, što u velike treba žaliti. To je doprinijelo, da bokeljski poslanici nijesu mogli ostvariti svoju pr- vašnju odluku, biva: ne upuštati se u raspravu i izaći iz sabornice, te prepustiti ostalim poslanicima đa odluče po savjesti. Kad je jednom zao udes ta« ko htio, bokeljski poslanici morali su ustati u obra- nu pravice i morala, velimo morala, jer se pred- stavka općine peraške o nj ogriješila. Bokeljski poslanici statističkim i drugim po- dacima dokazali su, da nema razloga za premještaj suda iz Risna u Perast; u isto vrijeme priznali su i žalosno ekonomsko stanje Perasta, ali ne bi htjeli, da se na štetu Risna koristi Perastu, već bi željeli, da vlada na drugi način pomogne Perastu i podigne njegovo skučeno materijalno stanje. Neopravdanost molbe peraške općine priznali su i dva poslanika, od kojih jedan pripada autono- mnoj a drugi pravaškoj stranci. Dr. Smerchinich (autonom) u lijepom govoru kazao je: Da ne vidi razloga koji bi pravdao premještanje. U takim pi- tanjima imaju prevladati načela praktične koristi, a ne ona sentimentalizma i drugih svrha, koja skri- vaju administrativne odmazde ili političke predra- sude. Samo osnivanje suda u Risnu govori, da on dalje tu ostane. Topografski razlozi, broj stanovni- štva i trgovački razvitak, što su naveli 'Trojanović i Vukotić, potkrepljuju zaključak prizivnog suda, da predloženo premještanje nije potrebito ni shodno. Uzalud se traži u predstavkama općine peraške je- dan sami razlog koji bi opravdao premještanje. Ne nalazi se u stvari već napomena na prošlu veličinu, kojoj danas odgovara najžalosnije opadanje. Sumnja, da bi se premještanjem suda peraške ekonomue pri- like popravile. Slaže se s Vukotićem, da je sudbina Perasta na žalost sudbina većega dijela primorskih Varošica u pokrajini, ali ge nije nijednoj od njih ni sujelo, da drugim otimlju, bez ikakva razloga, što ove posjeduju. U naravi je ljudskoj prirogjena borba za opstanak; ali gdje se u postizavanju vla- stitih ciljeva služi neopravdanim i nedozvoljenim sredstvima, dužnost je odlučujućih faktora obuzdati h ne pomagati ih. To vrijedi u konkretnom sluča- ju, komu se osim razloga sentimentalnosti pridru- žuje još jedan koji nije pošten, a to su insinuaci- je: općina se peraška u jednoj predstavci namjesni- ku žalila, što je sud usprkos dogagjajima g. 1869. i 1882. ostao u Risnu. Tendecioznost take podvale ne treba osvijetliti; kad je jedno pitanje podupr- to takim sredstvima, ono je unaprijed osugjeno; drukčijim postupkom povlagjivale bi se policajske pobude, koje treba da svak savjestan ogudi. — Mrkušić (pravaš) rekao je, da se nalazi u sretnome položaju, te može gledati na stvar o kojoj se rasg- Pravlja, kroz bridnjak potpune objektivnosti, potpune nepristranosti, bez ikakve privlačivosti ni na desno ni na lijevo. Živio je 17 godina u Boki; pozna Boku, pozna odnošaje pojedinih mjesta; s toga će Svoj glas udesiti jedino u smislu pristojnosti u Prilog pravici. Čuo je razloge navedene u prilog i proti, te se mogao uvjeriti, da pravica vojuje za Risan. Istina je, gladan je Risan, gladniji je Pe. rast; ljubi Perast, ljubi i Risan: ali ne misli, da je pravedno oteti zalogaj RBisnu, da se pomogne Perastu. Ima u Boki dosta vojske, te ako visoka vlada želi pomoći Perastu, neka tu smjesti jedan bataljun vojske, pa će na taj način bolje i obilatije pomoći Perastu, kako i zaslužuje, nego li premje- štanjem suda, i tako ne će biti krivo ni Risnu. Uvjeren je, da je u ovom pitanju pravica sa strano Risna, te će glasovati za predlog da sud ostane u Risnu. Predlog Vukotićev: ,Sabor dalmatinski ne pristaje da kotarski sud iz Risna bude premješten u Perast“ bio je usvojen većinom glasova, što treba da uvjeri Peraštane, da je njihov zahtjev neprave- dan, te da je kao taki morao propasti. Mi se nadamo, da će ova cijela stvar opame- titi općinu perašku, pa da će se opet uhvatiti u ono kolo, u kome je bila u vrijeme najljuće borbe u Boki, biva: u mira i ljubavi sa Srbima Bokeljima raditi za svoj i ostale Boke napredak. U to ime uvrštujemo ovaj dopis, koji je poslao jedan prijatelj našega lista iz Boke: »Ove se godine riješavalo u dalmatinskom sa- boru pitanje o premještenju 6. k. kotarskog suda iz Risna u Perast. Kao što je poznato, sabor je izrazio mišljenje, da je najbolje, da kotarski gud i dalje u Risnu ostane. Slijedeći primjer našijeh srp- skijeh poslanika, koji su zgodno rekli, da je njihov položaj težak u ovome pitanju, pošto su im oba mjesta jednako mila, sa srpskog se gledišta zbilja nerado govori o ovoj stvari. Risan je skroz i skroz odlično srpsko mjesto, a Perast je najbolje od svi- jeh mjesta u Boki dokazao, da je jedno vjera a drogo narodnost — onda, kad je vjerski fanatizam htio, od braće da stvori krvnike. Ali je nevolja naj- bolja škola, Nevolja, koja je pala na naša mjesta, koja hoće, da ih istraži, primirila je i bratoubojič- ki poznati rat, koji se bijaše rasplamtao na očitu propast našu, Danas moraju naša mjesta glagju da se bore, dobro je u saboru rekao časni poslanik Mrkušić, moraju da se kao piikli bogalji mole, da im se pruži komad kruha da se prehrane. Ovo ni- jesu pretjeranosti, nego gola istina, svakome Boke- lju dobro poznata. »Perast, koji je njekad brojio do blizu tri hi- ljade stanovnika, danas jedva da ima trista njih, koji tu s mukom žive. Uz to se i ovi neprestano iseljavaju, tako da je gotova stvar, da će ovo mje- sto, kroz godinu — dvije, sasvijem opušćeti. Risan opet, njekad bogato trgovačko mjesto, u nedalekoj budućnosti čeka isti udes, koji je Perastu već glave došao. Pitanje je, kako se na ovo spalo. Griješilo se u Boki i izvan nje. Domaća mladost ostavlja svoja ognjišta i seli ge, jer su prilike m < vla- da slabo vjeruje našijem gorućijem potrebama. Ali“ Oo