U Dubrovniku

29. Aprila 1894.

Cijena listi
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu fior, 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBROV-
NIKA“.

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se no vraćnju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća ae
10 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 18.

Izlazi svake Nedjelje.

Opomena za ugled.

Hvalila se je baba s mrtvijem  stareem

a magjarska saborska opozicija s mrtvijem |

Košutom. Sve im novine poplaviše tamo ne-
ke njegove riječi iz pregjašnjijeh godina, u
kojijema proriče, kad umre, da će ime nje-
govo biti sila koja će rušiti ministarstva; a
kad ono — danas vladini listovi likujući ve-
le, da je Košut micao ministarstva dok je bio
živ, poslije smrti ih utvrgjuje.

Vekerlov kabinet je sa impozantnom ve-
ćinom izašao iz ovog zaista mučnog položa-
ja. S jedne strane velik otpor reforme o
obaveznom gragjanskom braku, pa usred ge-
neralne debate o njemu pade i smrt Košu-
tova. Već prije toga je desetak članova istu-
pilo iz liberalne stranke, jer su bili protivni
obaveznom gragjanskom braku, a u to umre
Košut, ovaj ljubimac narodni, i, da tako ka-
žemo, nije bilo sumnje da hladan državni
razlog neće morati podleći opštem sentimen-
talizmu. A vlada ne samo da nije došla u
oprijeku sa osjećajima narodnijem, nego je
još našla načina i da bude učesnik opšte ža-
losti i da odgovori opštijem višijem  politič-
kijem interesima državnijem — učinila je
više no što bi se opozicija prije toga i u
snu nadala. Sabor je izjavio porodici svoju
žalost, položiv vijenac na odar a kao tijelo
učastvovalo pri pogrebu. Dalje se svakako
nije moglo ići a da ne udare kola u brijeg,
da se ne povrijedi Kruna.

To je znala i opozicija, ali je znala i to
da se take prilike ne ragjaju svaki dan, pa
je skovala nekolike bombe, da njima digne
Vekerlov kabinet. Nego joj nije upalilo.

Baš tu ne davno krajni ljevičar Ugron,
duhovit govornik, podnio je bio saboru pri-
jedlog, da se vladi izjavi nepovjerenje, što
nije zvanično učestvovala u žalosti za Košu-
tom, jer je tijem povrijedila narodne osjeća-
je i ogriješila se o uspomenu imena sa kojijem
je skopčan razvitak parlamentarne ustanove
magjarske. Istakao je, biva, da se na zgra-
dama državnijem nijesu vile erne zastave,
nijedan član vlade nije učastvovao u pogre-
bu, a i presjednik saborski baron Banfi je

našao nekog prečeg posla, pa niti je bio na |

pogrebu, niti se je stavio na čelo izaglanici-

—

ma saborskijem u Turin. Ministar presjednik
Vekerle mu je odbio: da se vlada ne može
povoditi za osjećajima i sentimentalisati, nego
u prvom redu zrelo promisliti i promjeriti,
pa djelanjem odgovoriti pravijem i višijem
interesima državnijem; glavno je u ovoj pri-
lici, da su ti očuvani bili, nijesu povrijegje-
na bila prava Krune a nije se došlo ni u
oprijeku sa opštijem izlijevima žalosti. Došlo
je poimenično glasanje i prijedlog za nepo-
vjerenje bi odbačen sa 104 glasa.

Košutov kulitus sada uzima odregjeniji
oblik, i osjećaji se dijele od aktivne politike;
idolu se svome dive i klanjaju, a po svome
umu djelaju. Dva sina Košutova obasiplju
počastima, za jednoga od njih Frana nadaju
se da će biti aktivan u političkoj borbi, pa
ga svaka stranka gleda da ulovi za sebe, jer
zna koliko bi to mamac bio.

Magjari su u toj svojoj žalosti svakako
daleko zabasali, netaktično su povrijedili sta-
re rane i doveli narodnostima u Ugarskoj u
živo sjećanje sve grozote iz gragjanskog ra-
ta 1848. godine. Žalosno je pak da se je i
sa srpske strane pokazalo saučešće u toj tu-
zi. I bez te rane Srbi u Ugarskoj imali su
predosta da trpe u ove dane. Objesna svje-
tina je napadala na srpske domove, lupala
prozore i vrata na svakoj kući, gdje nije
bila istaknuta crna zastava u knak žalosti
a kako da je Srbi u Ugarskoj istaknu, kad
im je otac ili djed poginuo ili na vješalima
izdahnuo za tu njihovu slobodu?

Nego ova jedno mi Srbi imamo dobro
da utuvimo i primimo od magjarskog naro-
da: kako valja da poštujemo svoje velike lju-
de. Oni ih bezgranično poštuju i nije čudo
što ih sve više i imaju. U kratkom toku od
ovo nekoliko mjeseća oni su evo i pred  ci-

jelijem svijetom u dva maha dokazali tu svo- |

ju plemenitu osobinu, a koliko gu tijem sebi
podigli ugled kod sviju naroda, svjedoče stup-
ci stranijeh novina, koji opisuju jubilej knji-
ževnika starine Jokaja i pogreb političara
Košula.

Omiljeni i sad uvjenčani književnik Jokaj
nije epohalna pojava, on nije stvorio, da ka-
žemo, nov pravac za novu školu u njihovoj
književnosti, on je samo veoma plodan pri-
povjedač sa bezmjernom  fantazijom; da je

naš Vidaković s njim živio, možda bi se i
omjerili. I tom svome omiljenom pripovjeda-
ču su vrijedni čitaoci i zahvalni narod sku-
pili 200.000 fiorina, polu mu je presjednik
Akademije dao na dan jubileja kao dar na-
rodni, a za polu će biti izdana cjelokupna
djela njegova.

Pogledajmo na sebe i oborimo oči od
stida. Kod nas je još u modi ona nesretna
borba protiv autoriteta, koju su već izgusta-
li i sami njeni roditelji. Čika Jova Zmaj nam
je pjesmama odgajio srpsku svijest, sa  nje-
govom pjesmom majka uspavljuje odojče svo-
je, njegovijem pjesmama pjevaju i plaču dje-
ca, deklamatori na javnijem zabavama još i
danas njegovijem riječima pale u slušaocima
svojijem ponos srpski; pa uz koliko gorčine
prima on četiri hiljadice dinara od srpske
viade; sa kolikom mu se drskošću odriječe
i iskrenost osjećaja u pjevanju? Pa nam čak
i odličniji ljudi toliko zabasaju, da se dadu
u neukusno čeprkanje po privatnom i poro-

Vuk St. Karadžić nam je na osvitku vi-
jeka povratio veselje života i onaj jezik što
duši verige raskova. Njegov jezik, kako
još jednom rekosmo, njegov pravopis i duh
narodne slave otvoriše srpskome narodu ne-
dogledne staze književnoga napretka, i zajam-
Vise za Sva vremena moralno a donekle i
stvarno gospostvo srpskoga jezika u ostalijem
srodnijem plemenima u Hrvaćana i Slove-
naca. Njegovome se geniju pokloniše i Ko-
pitar i Daničić i Miklošić; pa eto punijeh
trideset godina i pokojnik još počiva u >ant-
Marksovom groblju u Beču, koji će se rasko-
pati, a neće se znali za grob tog srpskog
velikana, a to sve sa našeg nehajstva i na-
šeg nemara.

Sima Milutinović Sarajlija tvorom i zbo-
rom ogledao se je i trudio za svoj rod na
junačkom i na književnom polju. Njemu se
po Tacitu kazati može: ,Admiratione te po-
tius et immortalibus laudibus et, si natura
suppeditet, aemulatu decoremus“. — Pa šta
vidimo? Naši se književnici prepiru o pra-
vom mjestu njegova groba na paliluskom
groblju u Biogradu; neki njegovi rukopisi
još čame, niko i ne razbira za njih, a kamo
li da ih vidi na svijet izdane; radi se da

Godina III.

mu se podigne vidljivi spomenik u Sarajevu
a odbor prosi besplatno mjesto, gdje će ga
podići, jer je oskudica u novcu, pošto se je
mislilo i očekivalo mnogoj većoj zamašnoj
svoti.

A gdje su drugi junaci, književnici, pje-
snici i umjetnici, čija smo imena po gotovo
i zaboravili, i ako su nas oni jako odužili,
da im milo za drago vratimo?

Jest, sve to mi znamo i nekijem  cini-
zmom motrimo, nije nam žao mladosti uzda-
nice svoje. Surovom rukom joj razoravamo
uzore i ideale, gasimo i to malo svijetiljnika
umu i sreu njenom i ostavljamo je da ne-
iskusna luta po mraku. Je li čudo što nam
mladost po velikijem školama čami u apati-
ji, kad joj se razoravaju ideali u književnosti,
sumnjiče uzori u politici i taje ugledi odu-
ševljenja? :

Nad grobovima i na razvalinama je
tišina sa svijem prirodna, i nemojte joj se

pa će dahnuti novijem životom. j

Blagv magjarskom narodu! Dvije minu-
le proslave su mu velika škola plemenitosti
— a nama opomena za ugled.

eon
Ideja.

Narod je nešto coneretum; narodnost
je nešto abstractum. — Narod je tijelo od
mnogijeh tjelesa sastavljeno, a narodnost je
duh onog ogromnog tijela, što proističe iz
svijeh pojedinijeh duša, i javlja se jezikom.
Ovako je uvijek bilo, i uvijek će se duh ja-
vljati jezikom. — I nebeski se Duh javi
ognjenijem jezicima da sastavi Crkvu, to jest
novi narod, od narod& što su na zemlji, da
bi u Hristu svi narodi bili jedan narod bra-
ća bez poglavara, jer Otac sviju nas boravi
na nebesima. — ,Knezovi narodni zapovije-
»daju narodu, i poglavari upravljaju njim;
»ali megju vama da ne bude tako; nego ko-
nji hoće da bude prvi, da vam bude sluga“.
— Mat. XX. 26, 27. — U Slavenstvu čita-
ju se sad ove riječi, i to znači, da mi svoje
savjesti nijesmo izguhili.

Narod je tijelo; narodnost je duh. Vi-
diš i brojiš narod kao vidiš i brojiš po po-

Podlistak.

Vjerovanje stvari kojijeh nem
za ,Dubrovnik“ piše N. N.

(nastavak)

. Athapsake, Samojedo, Tunguse i mnoge dru-
ge sjeverne narode, radi silne gupersticije, spopane
halučinacija sa nekom nervoznom uzrujanosti, koja
Prihvati i ostale, pa se širi od plemena do pleme-
na. Naročito udari ona ženskinje te budu kao bi-
Jesne, pa cijela zemlja je ko bonica mahnitačka,
Nadogje grč, koji učenjaci krstiše psihićkijem grčem,
pa bijesno jauču, u kolo se hvataju, da je grdoba
vidjeti. Na taj način ge pojavi i flagelantizam, biva,
bičevanje. Već su Grci i Rimljani znali za nj, jer
pripovijedaju, kad bi služili božici Diani ili N eptu-
nu, poglavita Obreda se je vršila šibanjem. U  sre-
dnjem vijeku najprvi Talijanci pa gotovo cijela
Evropa kao da je pomahnitala, kupilo se muško i
žensko, djeca i ljudi, te sprovode činili šibajuć je-
dan drugoga i sami sebe do krvi. Uz to žestoki
plač i kukanje, Pjevanja Po zemljama nestalo, mu-
: ko da je nigda nije ni bilo, trgovina prekinu-

a porodice rastrkane. To činjahu da okaju grijehe.
Vladari i papa zbunjeni, smeteni, što da rade pred
s zabludom, Eto dakle kako suporsticija može
< priljepljiva. Mnoge supersticije prijegju iz na-
roda u narod, iz jednog naraštaja u drugi pod dru-

gijem imenom, dapače mi znamo, da nema ni je-
dna supersticija a da š njom ne gagja kakva dru-
ga slična drugoga vijeka i naroda. Neke sguporsti-
cije pak su potekle iz prvašnjijeh naravnijeh po-
treba, pa napredovanjem kulture nestale te potrebe
& ostala njihova supersticija, kojoj narod ne zna
ni znamenja. Nošto slično biva i u životinja. Pas
n. pr. kad hoće da leže, vije se oko sebe nekoliko
puta, dok se ne savije te leže. Čemu to? Učevni
ljudi kažu da su gusi pašnjaci, gdje raste visoka
trava, bili njegova pradomovina, te kad mu je bilo
leći, trebalo je da polomi oko sebe visoku travu
te tako načini mjesto, gdje će se smjestiti. Sada kad
se je pripitomio, te ne živi u pašnjacima, ipak to
čini bez potrebe e mu je ušlo u narav.

Na taj način mnogi narodi rade stvari, koji-
jem ni sami ne znadu razloga. Neki finski narodi
pa ugarski, slavenski i Francuzi do prešloga vijeka
držali su običaj, da no jedu utrobu od životinja;
radi supersticije ne šćahu ni za ništo da okuse
srce ili jetru ili gljezenu kakve životinje. A nauka
o prastarijem narodima kaže, da ovi narodi, kada
su se glanjali poganskijem bogovima te im žrtve
prinosili, baš bi im utrobu poklonili, ko najplemeni-
tiju žrtvu, Danas im se više ne klanjaju, ali običaj
ostao u narodu kao supersticija. I vodu su stari
narodi držali božanskijem bićem, pa još danas s
toga neki južni Slaveni Skoti i još drugi meću
novaca u izvore od vode za koje misle, da zdravlje
povraćaju. Drugi narodi azijski vrve oko takijeh iz-
vora, da iz njih zdravlje piju. Kako su stari nje-
mački narodi u poganskijem vremenima vješali na

posvećenu mjestu životinjske glave posvetivši ih bo-
govima, tako još danas njemačkomu seljaku visi
na kući ili konjskomu podrumu konjska glava, da
mu odvrati od kuće i konja pakost od čarobije.
Tvrdo vjerovahu stari narodi, da vještice vode obla-
ke u vrijeme tuče, grmljave i oluje, pa eto 1 danas
n. pr. u Spljetu palo puške u oblake, gagjaju u
vještice, kad hoće da ih razbiju, kao Irakle na
stimfaliskom jezeru. Evo pr.njera o tumačenju tje-
lesnijeh fenomena. Kad čovjek spava cirkulacija
krvi može se pozaustavljati pa nam duh  popostaje,
te se osjeća neka tmina, u koju se duh obavije. 'To
je nalično smrti. Kad su naši pradjedovi pogani
bili, vjerovahu u neku tamnu silu, koja je prikazi-
vala noć, zimu, smrt. To im bješe Mora, Morana,
a mi danas vjervjemo, da nas Mora u noći pritisku-
je i davi. Današnje Australce davi demon Koin a
varvari u Americi i Indijanci, kad se prejedu pa
po noći snivaju, a oni vide neke duhove, gdje ih
dave i tlače. Karibi nazivlju ovu Moru Maboja.
Ali treba se najprije prejesti, pa ćeš sve to vidjeti,
bez toga nema ništa, a sad se lijepo zna kako san
i njegove vrsti zavise samo o stanju našeg tijela,
a kamo li da oni slute što će biti. Nego ima još
nešto. Obređe starijeh naroda prihvatili su mlagji
kad su drugu vjeru poprimili, kao komplimente i
etikete. Jer što su stvari pinosili bogovima tekuće
žrtve, biva, libacije, gdje bi prosuli vina, mlijeka,
meda, i t. d. od toga u drugijeh, kad su kršteni bili
nasta običaj napijanja bogu i pokojnicima, pa na-
pokon kod nas to izašlo u napitnice. U starijeh
naroda pa i danas u varvara kihanje bijaše dobro

znamenje, a mišljahu kad k& kiha a boluje, da
će ozdraviti, kad dijete kihne a oni njemu ,Rasti“.

Neki su po kihanju sudili da je ušao u njih
kakav duh, te Amaksgos pri kihanju vapili su svoga
boga Utikso, a pokršteni zavape, kada kihnu ,Stvo-
ritelju neba i zemlje“. Od ovijeh starijeh navada
regbi da se u mlagjijem narodima utvrdio običaj
napijanja i nazdravljanja kad kihnemo. Oneiroman-
tika je nađri-znanost, koja uči tumačenje sana.
Prvi joj podlog bješe to, što se je vjerovalo, da duša
u snu opći s duhovima. Ovo je vjerovanje i naj-
divljijeh naroda. Nego kad neki uvidješe, da se baš
ne zbiva upravo ono što je ko snivao, tad načine
novu nauku, biva, da se može dogoditi i protivno
nego si snivao. I tako Sulus, kad sniva o čijoj
smrti, veli da će dugo živjeti, morto porta vivo.
Mučno je doći kraju tijeh babuština, jer su ponajvi-
še tako lude te stvari, da ih ni znani ljudi ne
umiju protumačiti.

čuditi. Vratite mladosti uzore i ideale njezine

pje