U Dubrovniku 29. Aprila 1894. Cijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior, 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćnju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća ae 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 18. Izlazi svake Nedjelje. Opomena za ugled. Hvalila se je baba s mrtvijem stareem a magjarska saborska opozicija s mrtvijem | Košutom. Sve im novine poplaviše tamo ne- ke njegove riječi iz pregjašnjijeh godina, u kojijema proriče, kad umre, da će ime nje- govo biti sila koja će rušiti ministarstva; a kad ono — danas vladini listovi likujući ve- le, da je Košut micao ministarstva dok je bio živ, poslije smrti ih utvrgjuje. Vekerlov kabinet je sa impozantnom ve- ćinom izašao iz ovog zaista mučnog položa- ja. S jedne strane velik otpor reforme o obaveznom gragjanskom braku, pa usred ge- neralne debate o njemu pade i smrt Košu- tova. Već prije toga je desetak članova istu- pilo iz liberalne stranke, jer su bili protivni obaveznom gragjanskom braku, a u to umre Košut, ovaj ljubimac narodni, i, da tako ka- žemo, nije bilo sumnje da hladan državni razlog neće morati podleći opštem sentimen- talizmu. A vlada ne samo da nije došla u oprijeku sa osjećajima narodnijem, nego je još našla načina i da bude učesnik opšte ža- losti i da odgovori opštijem višijem politič- kijem interesima državnijem — učinila je više no što bi se opozicija prije toga i u snu nadala. Sabor je izjavio porodici svoju žalost, položiv vijenac na odar a kao tijelo učastvovalo pri pogrebu. Dalje se svakako nije moglo ići a da ne udare kola u brijeg, da se ne povrijedi Kruna. To je znala i opozicija, ali je znala i to da se take prilike ne ragjaju svaki dan, pa je skovala nekolike bombe, da njima digne Vekerlov kabinet. Nego joj nije upalilo. Baš tu ne davno krajni ljevičar Ugron, duhovit govornik, podnio je bio saboru pri- jedlog, da se vladi izjavi nepovjerenje, što nije zvanično učestvovala u žalosti za Košu- tom, jer je tijem povrijedila narodne osjeća- je i ogriješila se o uspomenu imena sa kojijem je skopčan razvitak parlamentarne ustanove magjarske. Istakao je, biva, da se na zgra- dama državnijem nijesu vile erne zastave, nijedan član vlade nije učastvovao u pogre- bu, a i presjednik saborski baron Banfi je našao nekog prečeg posla, pa niti je bio na | pogrebu, niti se je stavio na čelo izaglanici- — ma saborskijem u Turin. Ministar presjednik Vekerle mu je odbio: da se vlada ne može povoditi za osjećajima i sentimentalisati, nego u prvom redu zrelo promisliti i promjeriti, pa djelanjem odgovoriti pravijem i višijem interesima državnijem; glavno je u ovoj pri- lici, da su ti očuvani bili, nijesu povrijegje- na bila prava Krune a nije se došlo ni u oprijeku sa opštijem izlijevima žalosti. Došlo je poimenično glasanje i prijedlog za nepo- vjerenje bi odbačen sa 104 glasa. Košutov kulitus sada uzima odregjeniji oblik, i osjećaji se dijele od aktivne politike; idolu se svome dive i klanjaju, a po svome umu djelaju. Dva sina Košutova obasiplju počastima, za jednoga od njih Frana nadaju se da će biti aktivan u političkoj borbi, pa ga svaka stranka gleda da ulovi za sebe, jer zna koliko bi to mamac bio. Magjari su u toj svojoj žalosti svakako daleko zabasali, netaktično su povrijedili sta- re rane i doveli narodnostima u Ugarskoj u živo sjećanje sve grozote iz gragjanskog ra- ta 1848. godine. Žalosno je pak da se je i sa srpske strane pokazalo saučešće u toj tu- zi. I bez te rane Srbi u Ugarskoj imali su predosta da trpe u ove dane. Objesna svje- tina je napadala na srpske domove, lupala prozore i vrata na svakoj kući, gdje nije bila istaknuta crna zastava u knak žalosti a kako da je Srbi u Ugarskoj istaknu, kad im je otac ili djed poginuo ili na vješalima izdahnuo za tu njihovu slobodu? Nego ova jedno mi Srbi imamo dobro da utuvimo i primimo od magjarskog naro- da: kako valja da poštujemo svoje velike lju- de. Oni ih bezgranično poštuju i nije čudo što ih sve više i imaju. U kratkom toku od ovo nekoliko mjeseća oni su evo i pred ci- jelijem svijetom u dva maha dokazali tu svo- | ju plemenitu osobinu, a koliko gu tijem sebi podigli ugled kod sviju naroda, svjedoče stup- ci stranijeh novina, koji opisuju jubilej knji- ževnika starine Jokaja i pogreb političara Košula. Omiljeni i sad uvjenčani književnik Jokaj nije epohalna pojava, on nije stvorio, da ka- žemo, nov pravac za novu školu u njihovoj književnosti, on je samo veoma plodan pri- povjedač sa bezmjernom fantazijom; da je naš Vidaković s njim živio, možda bi se i omjerili. I tom svome omiljenom pripovjeda- ču su vrijedni čitaoci i zahvalni narod sku- pili 200.000 fiorina, polu mu je presjednik Akademije dao na dan jubileja kao dar na- rodni, a za polu će biti izdana cjelokupna djela njegova. Pogledajmo na sebe i oborimo oči od stida. Kod nas je još u modi ona nesretna borba protiv autoriteta, koju su već izgusta- li i sami njeni roditelji. Čika Jova Zmaj nam je pjesmama odgajio srpsku svijest, sa nje- govom pjesmom majka uspavljuje odojče svo- je, njegovijem pjesmama pjevaju i plaču dje- ca, deklamatori na javnijem zabavama još i danas njegovijem riječima pale u slušaocima svojijem ponos srpski; pa uz koliko gorčine prima on četiri hiljadice dinara od srpske viade; sa kolikom mu se drskošću odriječe i iskrenost osjećaja u pjevanju? Pa nam čak i odličniji ljudi toliko zabasaju, da se dadu u neukusno čeprkanje po privatnom i poro- Vuk St. Karadžić nam je na osvitku vi- jeka povratio veselje života i onaj jezik što duši verige raskova. Njegov jezik, kako još jednom rekosmo, njegov pravopis i duh narodne slave otvoriše srpskome narodu ne- dogledne staze književnoga napretka, i zajam- Vise za Sva vremena moralno a donekle i stvarno gospostvo srpskoga jezika u ostalijem srodnijem plemenima u Hrvaćana i Slove- naca. Njegovome se geniju pokloniše i Ko- pitar i Daničić i Miklošić; pa eto punijeh trideset godina i pokojnik još počiva u >ant- Marksovom groblju u Beču, koji će se rasko- pati, a neće se znali za grob tog srpskog velikana, a to sve sa našeg nehajstva i na- šeg nemara. Sima Milutinović Sarajlija tvorom i zbo- rom ogledao se je i trudio za svoj rod na junačkom i na književnom polju. Njemu se po Tacitu kazati može: ,Admiratione te po- tius et immortalibus laudibus et, si natura suppeditet, aemulatu decoremus“. — Pa šta vidimo? Naši se književnici prepiru o pra- vom mjestu njegova groba na paliluskom groblju u Biogradu; neki njegovi rukopisi još čame, niko i ne razbira za njih, a kamo li da ih vidi na svijet izdane; radi se da Godina III. mu se podigne vidljivi spomenik u Sarajevu a odbor prosi besplatno mjesto, gdje će ga podići, jer je oskudica u novcu, pošto se je mislilo i očekivalo mnogoj većoj zamašnoj svoti. A gdje su drugi junaci, književnici, pje- snici i umjetnici, čija smo imena po gotovo i zaboravili, i ako su nas oni jako odužili, da im milo za drago vratimo? Jest, sve to mi znamo i nekijem cini- zmom motrimo, nije nam žao mladosti uzda- nice svoje. Surovom rukom joj razoravamo uzore i ideale, gasimo i to malo svijetiljnika umu i sreu njenom i ostavljamo je da ne- iskusna luta po mraku. Je li čudo što nam mladost po velikijem školama čami u apati- ji, kad joj se razoravaju ideali u književnosti, sumnjiče uzori u politici i taje ugledi odu- ševljenja? : Nad grobovima i na razvalinama je tišina sa svijem prirodna, i nemojte joj se pa će dahnuti novijem životom. j Blagv magjarskom narodu! Dvije minu- le proslave su mu velika škola plemenitosti — a nama opomena za ugled. eon Ideja. Narod je nešto coneretum; narodnost je nešto abstractum. — Narod je tijelo od mnogijeh tjelesa sastavljeno, a narodnost je duh onog ogromnog tijela, što proističe iz svijeh pojedinijeh duša, i javlja se jezikom. Ovako je uvijek bilo, i uvijek će se duh ja- vljati jezikom. — I nebeski se Duh javi ognjenijem jezicima da sastavi Crkvu, to jest novi narod, od narod& što su na zemlji, da bi u Hristu svi narodi bili jedan narod bra- ća bez poglavara, jer Otac sviju nas boravi na nebesima. — ,Knezovi narodni zapovije- »daju narodu, i poglavari upravljaju njim; »ali megju vama da ne bude tako; nego ko- nji hoće da bude prvi, da vam bude sluga“. — Mat. XX. 26, 27. — U Slavenstvu čita- ju se sad ove riječi, i to znači, da mi svoje savjesti nijesmo izguhili. Narod je tijelo; narodnost je duh. Vi- diš i brojiš narod kao vidiš i brojiš po po- Podlistak. Vjerovanje stvari kojijeh nem za ,Dubrovnik“ piše N. N. (nastavak) . Athapsake, Samojedo, Tunguse i mnoge dru- ge sjeverne narode, radi silne gupersticije, spopane halučinacija sa nekom nervoznom uzrujanosti, koja Prihvati i ostale, pa se širi od plemena do pleme- na. Naročito udari ona ženskinje te budu kao bi- Jesne, pa cijela zemlja je ko bonica mahnitačka, Nadogje grč, koji učenjaci krstiše psihićkijem grčem, pa bijesno jauču, u kolo se hvataju, da je grdoba vidjeti. Na taj način ge pojavi i flagelantizam, biva, bičevanje. Već su Grci i Rimljani znali za nj, jer pripovijedaju, kad bi služili božici Diani ili N eptu- nu, poglavita Obreda se je vršila šibanjem. U sre- dnjem vijeku najprvi Talijanci pa gotovo cijela Evropa kao da je pomahnitala, kupilo se muško i žensko, djeca i ljudi, te sprovode činili šibajuć je- dan drugoga i sami sebe do krvi. Uz to žestoki plač i kukanje, Pjevanja Po zemljama nestalo, mu- : ko da je nigda nije ni bilo, trgovina prekinu- a porodice rastrkane. To činjahu da okaju grijehe. Vladari i papa zbunjeni, smeteni, što da rade pred s zabludom, Eto dakle kako suporsticija može < priljepljiva. Mnoge supersticije prijegju iz na- roda u narod, iz jednog naraštaja u drugi pod dru- gijem imenom, dapače mi znamo, da nema ni je- dna supersticija a da š njom ne gagja kakva dru- ga slična drugoga vijeka i naroda. Neke sguporsti- cije pak su potekle iz prvašnjijeh naravnijeh po- treba, pa napredovanjem kulture nestale te potrebe & ostala njihova supersticija, kojoj narod ne zna ni znamenja. Nošto slično biva i u životinja. Pas n. pr. kad hoće da leže, vije se oko sebe nekoliko puta, dok se ne savije te leže. Čemu to? Učevni ljudi kažu da su gusi pašnjaci, gdje raste visoka trava, bili njegova pradomovina, te kad mu je bilo leći, trebalo je da polomi oko sebe visoku travu te tako načini mjesto, gdje će se smjestiti. Sada kad se je pripitomio, te ne živi u pašnjacima, ipak to čini bez potrebe e mu je ušlo u narav. Na taj način mnogi narodi rade stvari, koji- jem ni sami ne znadu razloga. Neki finski narodi pa ugarski, slavenski i Francuzi do prešloga vijeka držali su običaj, da no jedu utrobu od životinja; radi supersticije ne šćahu ni za ništo da okuse srce ili jetru ili gljezenu kakve životinje. A nauka o prastarijem narodima kaže, da ovi narodi, kada su se glanjali poganskijem bogovima te im žrtve prinosili, baš bi im utrobu poklonili, ko najplemeni- tiju žrtvu, Danas im se više ne klanjaju, ali običaj ostao u narodu kao supersticija. I vodu su stari narodi držali božanskijem bićem, pa još danas s toga neki južni Slaveni Skoti i još drugi meću novaca u izvore od vode za koje misle, da zdravlje povraćaju. Drugi narodi azijski vrve oko takijeh iz- vora, da iz njih zdravlje piju. Kako su stari nje- mački narodi u poganskijem vremenima vješali na posvećenu mjestu životinjske glave posvetivši ih bo- govima, tako još danas njemačkomu seljaku visi na kući ili konjskomu podrumu konjska glava, da mu odvrati od kuće i konja pakost od čarobije. Tvrdo vjerovahu stari narodi, da vještice vode obla- ke u vrijeme tuče, grmljave i oluje, pa eto 1 danas n. pr. u Spljetu palo puške u oblake, gagjaju u vještice, kad hoće da ih razbiju, kao Irakle na stimfaliskom jezeru. Evo pr.njera o tumačenju tje- lesnijeh fenomena. Kad čovjek spava cirkulacija krvi može se pozaustavljati pa nam duh popostaje, te se osjeća neka tmina, u koju se duh obavije. 'To je nalično smrti. Kad su naši pradjedovi pogani bili, vjerovahu u neku tamnu silu, koja je prikazi- vala noć, zimu, smrt. To im bješe Mora, Morana, a mi danas vjervjemo, da nas Mora u noći pritisku- je i davi. Današnje Australce davi demon Koin a varvari u Americi i Indijanci, kad se prejedu pa po noći snivaju, a oni vide neke duhove, gdje ih dave i tlače. Karibi nazivlju ovu Moru Maboja. Ali treba se najprije prejesti, pa ćeš sve to vidjeti, bez toga nema ništa, a sad se lijepo zna kako san i njegove vrsti zavise samo o stanju našeg tijela, a kamo li da oni slute što će biti. Nego ima još nešto. Obređe starijeh naroda prihvatili su mlagji kad su drugu vjeru poprimili, kao komplimente i etikete. Jer što su stvari pinosili bogovima tekuće žrtve, biva, libacije, gdje bi prosuli vina, mlijeka, meda, i t. d. od toga u drugijeh, kad su kršteni bili nasta običaj napijanja bogu i pokojnicima, pa na- pokon kod nas to izašlo u napitnice. U starijeh naroda pa i danas u varvara kihanje bijaše dobro znamenje, a mišljahu kad k& kiha a boluje, da će ozdraviti, kad dijete kihne a oni njemu ,Rasti“. Neki su po kihanju sudili da je ušao u njih kakav duh, te Amaksgos pri kihanju vapili su svoga boga Utikso, a pokršteni zavape, kada kihnu ,Stvo- ritelju neba i zemlje“. Od ovijeh starijeh navada regbi da se u mlagjijem narodima utvrdio običaj napijanja i nazdravljanja kad kihnemo. Oneiroman- tika je nađri-znanost, koja uči tumačenje sana. Prvi joj podlog bješe to, što se je vjerovalo, da duša u snu opći s duhovima. Ovo je vjerovanje i naj- divljijeh naroda. Nego kad neki uvidješe, da se baš ne zbiva upravo ono što je ko snivao, tad načine novu nauku, biva, da se može dogoditi i protivno nego si snivao. I tako Sulus, kad sniva o čijoj smrti, veli da će dugo živjeti, morto porta vivo. Mučno je doći kraju tijeh babuština, jer su ponajvi- še tako lude te stvari, da ih ni znani ljudi ne umiju protumačiti. čuditi. Vratite mladosti uzore i ideale njezine pje