_— pa U Dubrovniku 80. Dećembra 1894. Cijena listu Ubrovnik na godinu fior, A, ZA dani " Barsku . “Bovinu na godinu Ža Srbiju i dinu for, B. : Bosnu i for, 4,50. rnu Goru na go- Za avo ostalo franaka 15 u KR doe. na godinu Na po godine surazmjorno, i na četvrt godine Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi čalju so administraciji ,DUBROV- NIKA“. Dopisi se čelju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja« ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma ne pri maju se. Broj 58. o Godina III. BOKA KOTORSKA. Hr je . + a Vati, zvali se oni Obzoraši ili Prava- ši, kao pra ša Va braća, glož : ; , 6 Se samo o se radi o otimačini, nda, kad ga što je naše, što je i j huljenje a Je srpsko, kad se radi o a imena i oi ju isti na štetu Srpskijeh interega. ae. i radi vidiš ,Hrvatsku« uz bok Ofzorat a »Narodni List“ uz bok Jedinstva“, a Sv druge male hrvacke novine gdje aplaudiraju i slave pobjedu hrvackijeh korifeja i po- raz srpske misli širom bijela s živi veliki hrvacki narod. Od nekog zemana naša Boka postala je toj nesugjenoj našoj braći nova Meka. Pru- žili na nju svoje čapke eda hbi je zgrabili za sebe. Pošto su osvojili, kako kažu oni, svu Dalmaciju od Raba do Sutorine, odlučili da osvoje i onaj dio, koji se proteže od Sutori- ne do Spiča, koji se zove Boka. Prividna i maglovita Struja, koja se je u njihov prilog pojavila, zanijela ih je, da već Boku svojom smatraju, i ne fali nego da zloglasni Frank dogje da je svečano u posjed uzme, kao što vijeta, gdje Neki neslani članci, koji izagjoše i da- nas još izlaze u ,Narodnom Listu“ pod nat- pisom: ,Stanje u Boki“ dovoljni su bili, da ohrabre hrvacku žurnalistiku, da pletu lovor- vijence onijem hrabrijem junacima, koji Bo- ku preporodiše i koji je privedoše u spaso- nosnu hrvacku stranku. Toj žurnalistici ti su članci pravo remek-djelo, oni su zanimljivi i ozbiljni, svrnuli su općn pažnju ne samo či- talaca, nego i pojedinijeh stranaka, pa čak i moćnijeh vladajućijeh krugova, i biste li vje- rovali? Ove članke prate u samome Beču i u Ministarstvu. Uz to nam kaže ta žurnali- stika da su ovi članci uzvitlali veliku buru. Da nebi ove žurnalistike te nam ovo javi, vjera i Bog, niko se nebi ni stavio, a kamo li so na to ozbiljno obazreo. Mi smo te članke po našem pozivu či- tali, ali im ne dadosmo važnosti, jer su plod ugrijane glave, koja sve obratno vidi nego je u stvari, a ishod zanešenosti, koja u svo- me poletu izmišlja nevjerovatne stvari. Pro- pustismo i preko volje, da ih rešeta naš do- 9 prisvojenju Svega ono- Izlazi svake Nedjelje. pisnik iz Boke, s prostoga razloga da se nji- | hova golotinja prekaže i laži prekažu. Naši članci pod natpisom: ,Glau iz Boke“ svoj i zadatak vijerno ispuniše. Mi smo mučali, jer je dovoljno bilo ga- mo pero našeg dopisnika, i smijali se videći čime se Hrvati pitaju i kako im je i mrvica dostatna da se posile. Mi šćasmo i u napri- jed mučati, da nas nije izazvao članak splje- čkog ,Jedinstva“ Br. 41., gdje se ovaj list bavi tijem glasovitijem člancima, a u zvi- jezde kuje zlatnoga sastavitelja istijeh na ve- liku slavu hrvacke Boke. Čitajući hrvacke novine, kako u najno- vije doba pišu o našoj Boki, reklo bi se da je Boka s kraja na kraj hrvacka, i da je Sr- bi nasilno svojakaju. Evo kako je spljeeki list Jedinstvo“ prestavlja svojijem čitatelji- mo, što će naravno i ostali hrvacki listovi prenijeti: ,Školske vlasti idu na ruku Srbi- ma. Zatira se na sve moguće načine hrva- stvo. Ć. K. Cinovnici javno rade i govore proti Hrvatima. Katolicima prave na sve moguće smetnje. Ponižuju se katoličke škole i hrvacki učitelji. Protektorišu se rišćani. O. K. Oblast, na čelu joj Ragazzini i parobro- darski agenti svi su se urotili proti Hrvati- ma. Ako je svuda uporište srbstva o pravo- slavlje u Boki je najviše. Ako gotovo svuda Srbi vode nebratsku i neslavensku politiku bokeljski su rišćani oteli barjak1!??....“ Ovako piše spljecki list, koji. neće da zna za nagle skokove pravaškijeh junaka, ni za ubitačni ekskluzivizam poštenijeh Franko- vaca, pa još obraza ima da pri kraju svoga članka dovikne: ,Ako ovo nije istinito, go- spodo oko ,Dubrovnika“, izvolite pobiti“. Kad bi mi hijeli pobiti, nebi nam mno- go truda zapalo, da spljeeškom listu dokaže- mo, kako je njega pa i ostale hrvacke listo- ve poznati pisao članaka ,Stanje u Boki“ u ,Narodnom Listu“ grdno prevario i naveo ih da se bruče pred ljudima, koji Boku po- znadu, kao i mi. Ali nećemo, jer bi baš mi mogli uzvitljati veliku buru, koja bi mogla nanijeti veliku sablazan na štetu časti i ime- na onijeh, koji bi htjeli da Boku pohrvate. Čovjekoljublje naše, a i dostojanstvo štampe koju zastupamo, to nam ne dopušta. Ragje ćemo drugijem putem okrenuti. Nešto ćemo uz put reći što će ipak razumljivo biti a iz ćega će svak moći prave zaključke izvesti. — Bora, bilo s istorijskog bilo s narodnog gledišta, bila je uvijek, pa i danas je srpska. Dok se je ona isključivo i svestrano u tome duhu okretala, dotle je bilo u njoj mira, slo- ge, ljubavi, vjerske ustrpljivosti, pa došljedno svake božije blagodati. Vjere su napredovale i oval: usporedo, s obje strane vladalo je načelo: brat mio, koje vjere bio. Ali hrvacka proždrljivost zinu i na Boku. Hrvacko drža- vno pravo ne pomaže, narodni osjećaji skroz srpski daju jaki otpor krvackoj gramzivosti, pa se dohvatiše spasonosne ideje, da kato- lici mogu biti samo Hrvati, jer je Srpstvo identificirano sa pravoslavljem. Prost i neuk puk povjerova toj hrvackoj nauci srednjega vijeka, prevari se, zavede se, upade u stu- picu i tako nasta nekakvo Hrvastvo u Boki, koje ipak slaba temelja ima za budućnost, ma što radili neki zanešenjaci i ma što trum- becali hrvacki listovi. Ovo skovano Hrvastvo u Boki zače na- ravno neku akciju, te se poče razmetati pod plaštem vjere i kidisati na svo što je srpsko. Jedna trećina stanovnika cijele Boke stala je da Boku prestavlja, i da u njezino ime go- vori. Pregnula čak ova jedna trećina, da osta- le dvije trećine o zid pritisne ili da ih k se- bi privede. Ali ove dvije trećine neće da se odrode, neće da tugje ime prisvoje, neće da od svoga ni pedalj popuste, te nastala nara- vno reakcija. Izmegju njih podiže se jaki be- dem, te novoj struji hrvacke otimačine ne da se ni približiti, svaku preponu, koju susreta nepravdom smatra, a ipak hoće da naprijed stupa, hoće da prodre silom, kad joj inače ne može da bude. Stvara neprilika, da o se- bi glasa dade, pa otada sve one trzavice, svi oni nemiri, sve one razbuktane strasti, što harakteriše hrvastvo svuda, pa i u Boki. Ogromna većina bokeljskijeh sinova sto- ji na braniku imena i časti, pravde i istine. Neznatna manjina prkosi joj, htjela bi da je navuče, da djedovinski amanet zapušti a pri- hvati pogibeljne misli novo skovane. Ali to se neće nikada dogoditi, tama ge pred svje- tlosti gubi, a budna srpska bokeljska svijest znati će i moći će odoljeti i toj časovitoj na- jezdi. S toga neka se ne plaši niko za kato- ličku vjeru, koja nije nikada u Boki bila iz- | ložena opasnosti, pa neće ni od sada, jer su. prošla vremena, ali hrvastvo, koje se pod nje- zinijem plaštem krije ne može bitisati u Bo- ki. Jedno je vjera a drugo narodnost. Kato- ličke je vjere uvijek bilo, biće je dok svijeta bude, ali hrvastva nije nikada bilo, niti će biti. Boka je srpska. Može biti da prevelika revnost naše bra- će u Boki navede koju, koja nebi smjela bi- ti, ali i ta je mnogo opravdanija od nedo- stojnijeh srestava, kojijema se služe ti hrva- oki prišelci. Mi bi drage volje svjetovali na- šu braću Bokelje, da u svakoj prigodi budu kroiki i umiljati, jer umiljato jagnje i dvije ovce pose. Oni su doduše uvijek taki bili dok nije došao luč do nokata, pa priznali istinu one izreke: ,ko se jagnjetom pretvara, toga će vukovi raznijeti“, Lijepo je i pohval- no do neke ruke gledati i trpjeti, ali kad se o glavi radi, svak prene i brani se. Voda je tiha i mirna, ali kad je oganj uzavre, pre- kipi i sam oganj ugasi. Kad kuća gori tre- ba je gasiti, ako si rad da sebe, imanje svo+ je sačuvaš. Hrvastvo je dobar sluga, ali zao gospodar, gdje ono hoće da zagospodari, tre- ba mu se otprijeti kao vodi i ognju. Boka nije hrvacka. Ako dakle i ima koja pjega u stanju naše Boke, prikojasno je Hrvastvo, koje se je ušuljalo, i koje hoće do zavlada. Ali i to će proći, jer će ti začetnici hrvastva uvidje- ti, da im je jalov posao. Sila im pomoći ne- će, jer je tu budna srpska svijest bokeljski- jeh sinova, koja je odoljevala i gorijem na- srtajima, pa će i ovijem. Stanje u Boki po hrvackijem listovima, žalosno je. Mi vjerujemo, jer im se planovi mrse. Žalosno je u toliko što hrvastvo ne napreduje kako bi se hijelo. Zlo bi bilo, da :a hrvacke listove stanje Boke postane bujno i ovijetno, što dakako neće nikada. Dok ge Hrvati budu žalili, dotle mi budimo veseli, a za njihove žalbe ni luka jeli ni lukom vo- njali. Braći našoj u Boki poručujemo: Od sada kao do gada, pa živila srpska Boka! Da svršimo spljeekijem listom kad nas je već za jezik povukao. Eto mi ne umukosmo. Razlozi tog lista ni najmanje nas ne ubijediše, a još manje Podlistal. DUBROVAČKA KNJIŽETNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC VII. Treće doba. Ako u ovo doba omali zvuk dubrovačke Vile, jedva jedvise čuo se jeiu Dalmaciji radi nehaj- stva mletačke vlade. Ali narodni duh opot ne išče- znu sasvijem hvala budi nekijem piscima. To su bili na primjer Nenadić iz Kotora, Ivan Drežis spljeeki kanonik, koji napisa epos u deset pjevanja ,o ljepoti duše“, što on pokloni dubrovačkom sona- tu. Izda još pjesama na čast Sv. Dujma i .»Moli- tvu velikoga maršala Evgenija“. Karamanić iz Visa, Knežević iz Knina, Costa iz Spljeta, i Babić iz Skradina, koji se svi povedose Za glasovitijem rakovićem iz Zadra, prijateljem »Vile ple < Najjači da probudi i uzdrži narodni duh ne gamo u Dalmaciji nego iu Svemu jugoslavenskom narodu bio je Andrija Kačić Miošić malobraćanin iz Makarske. Njegova pjesmarica od 140 pjesema u desetercu slavi junake srpske 1 hrvaoke. On nije . kupio baš narodnijeh pjesama, kao što je to. ura u poslije Vuk, već sam opisa u pjesmi sve junačke Ka zgode srpsko-hrvackoga naroda. Nema sela u Dal- maciji, gdje se njegove pjesmo no poju uz gusle, U tu pjesmaricu umetne tri pjesme sasvijem onako, kako ih je čuo u narodu. Dvije su u osmercu. On je drugi iza Gundulića, koji uvidi veliku narodnu ideju bez obzira na razlikosti vjere i politike, što danas razdvaja narod. Kad je sva dubrovačko-dal- matinska pojezija, može ge reći, umjetna, Kačićeva je baš izraz naroda. Pisao je još i u proći ,Kora- blju“, ili ti ,bibličke pripovijetke“. Umrije 1760. U naše dane, kad narod uvigje da bitiše, podiže dva spomenika onoj dvojici, koji su toliko vremena prije razumjeli jedinstvo narodnosti, biva, jedun Ka- čiću u Makarskoj a drugi Gunduliću u Dubrovniku, Narodne pjesme. Vuk piše: ,Dubrovčani ne imaju nikakvu na- rodnu pjesmu“. Donekle je ovo istinito. Izuzmemo li ljubavne neke zgode u kojemu mjestu, koje su već više umjetne nego li narodne, kako ,Mare Lo- pujka“ Preradovića i Sundečića, koja se kao drama prestavlja i u talijanskijem kazalištima, i ,Ljubavi u Rijeci“ Pjerka Bone, ,Zlatka“ Antuna Kazali-a, nBjedna Mara“ Botića, i ,Jelka“ Vica Medini-a mladog dubrovačkog popa, upravo nemamo pjesama čisto narodnijeh. Poslije ćemo reći uzrok. Puk, a na- dasgve dubrovački seljani pjevahu neke pjesme na. rodne, toliko da je Gjuro Ferić kanonik, latinski pjesnik, sakupio 37 tijeh pjesama, i starodavnijeh pjesmica, šta li su bile, i prevede ih u latinske stihove, te ih pošlje njemačkome povjesniku Mil- ler-u, Bolje bi bilo, da ih je onako ostavio kakve su i bile, te bi i do nas došle. Baldo Glavić, du- brovački pop pokupio je i objelodanio skoro sve što je tamo amo mogao čuti od narodnijeh pjesama. Sastavi pjesmaricu junačkijeh i ljubavnijeh pjesama. Stih je deseterac, koji izmjeni starog šesna- jesteroa i četrnajesterca, poznatu ,bugaršticu“ tako nazvanu po nekom muzikalnom orugju osobi- tom, koje se još pomiče gdjegdje po Bosni. Posta- nak ovoga orugja, kaže se, da je iz Bugarske. I ja mislim, da je tako, jer znamo, da se je u Bugar- skoj samo bugarilo. Znamo i to, da je nekad Bu- gar bio zavladao Rašijom i nekijem stranama Hr- vacke, te je moguće da ge je to muzikalno orugje unijelo naseobinom Bugari. Još se bugarštici nije ni sad trag istražio, jer i u nas u Dubrovniku ri- ječ ge još pomiče ,bugariti“ milotužno pjevati (uenjas cantare). Upitaće kogod: Kako se je moglo to u Dubrovniku uvriježiti? Odgovorićemo, jer po- slije: Kogovskog razora srpski narod rasprši se po dubrovačkijem i hrvackijem zemljama, te sa sobom ponese sve svoje običaje. i Veliki njemački pjesnik G&the opazio je ,da svaki narod, kako mijenja svoj društveni položaj, mijenja tako i način pjevanja, i po poetičnom obli- ku mogu se navijestiti činjenice, koje su djelovale na narod“. Kad se je uveo Islam u naše zemlje, neprestano vojevanje Slovinaca s Turcima, bješe po- vod, da u cijelome jugoslavenskom narodu junačka pjesma izmjeni bugaršticu; deseterao izmjeni šesna- jesteroa i četrnajesterea, a gusle zamjeniše staroda- vno glazbilo: bugarštice. I zato Kačić prilagodeći ge svuda uveđenome desetercu sačini junačku pje- gmaricu. I kako kaže Preradović, kad u nazadak udari u trećoj dobi Vila u Dubrovniku, njega Pro- vidnost odredi, da uzbudi slovinski duh: - U Dubravi (biva u Dubrovniku) kada mile Slavulj-ptice žubor popustiše; Ti poprimi gusle javorove, Te se spušti moru u brjegove. Miklošić cijeni da je bugarštica osobita Slo- venima hrvaćkoga plemena, ali to Bogišić pobija. Petar Ektorović u svojoj poslanici Mikši Polegrino- viću iz Hvara vlastelinu, Zadarskom kančeljeru pi- še: ,Prigoda mi se po ovomu napokonjem uskrse- nju, Pelegrinoviću mili, pošti do onoga slavnoga grada, s kim ge mi dičimo, Dubrovnika“. — Pa poslije piše mu o onom svom znamenitom spisu,