“o Br. 95. Dubrovnik 1. februara 1909. | God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- | čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog reika 20 phra. E d Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Ke )j Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Aspiracije Bugarske. Već je po novinama bilo govo- ra, da između Austro-Ugarske i Bugarske postoji tajna vojnička konvencija. I doista koincidenca proglašenja nezavisnosti Bugarske i aneksija Bosne i Hercegovine u- dara u oči. Sastanak bugarskog vladara sa Franjom Josipom 1. u Budapestu, a još prije, obilazenje evropskih dvorova sa strane Fer- dinanda, bili su očiti znakovi, da bugarska diplomacija ne spava, i da se nešto sprema. Ministar iz-' vanjskih posala Aehrenthal, koji je više godina bio poslanikom u Pe- trogradu, te je tačno poznavao pri- like u Rusiji, nije se ustezao, i ako se je u Buchlavu sporazumio sa Izvoljskijem, preduzeti sve ko- rake, — po njemu korake opre- znosti, — da izvede znameniti čin, aneksiju Bosne i Hercegovine. Me- đu tim opreznostima možda je i tajna vojnička konvencija sa Bu- garskom. Knez Ferdinand i bugar- ski državnici valjda su razumjeli, da u Petrogradu ne bi nikako o- dobrili, da se u sadašnjim prilika- ma Bugarske izvede, već svršeni čin od 4. oktobra pr. god. — dr- žavni udar. Jesu li Rusi bili iskreni s Bugarskom, to je veliko pitanje. Svakako sadašnji car Ferdinand, ovaj princ njemačke krvi na pri- jestolju jedne slavenske države, i ako je aktivan da podigne moć svojoj državi, on je opet kao Ni- jemac, i mimo savjete slavenske Rusije, potajno radio, da: izvede pomenuti državni udar, e da u isto vrijeme koristi i svojoj državi i njemačkom imperijalizmu. Pitanje je sada, da li se ukr- štavaju interesi Rusije i Bugarske na Balkanu? Mi mislimo, da se baš ukrštavaju, i s toga se baš mo- že i shvatiti onaj. stambulizam u Bugarskoj, koji je prkosio Rusiji a naginjao Austro-Ugarskoj; koji je kršten kao protuslavenski, a tamo u stvari je bio proturuski. Bugari su prožeti idejom Velike Bugarske. Da su oni postali me- galomani, sanjajući, da moraju i- mati prvenstvo na Balkanu, tome su krivi sami Rusi. Poslanik ruski u Carigradu, Ignjatijev, naj više je radio da se u miru Sv. Stefanskom 1878. prisili Tursku, da ustupi bu- dućoj kneževini zemljište: od Vi- dina, Dunava i Dobruče do pred kapiju Jedrene, egejskog mora is- ključujući Kalčidičko poluostrvo, i do pred kapiju Soluna, Ohridskog jezera, Šar-planine i Kosova Polja. Ovako veliku Bugarsku Rusija je htjela stvoriti; ali snadom, da će ova velika Bugarska biti zahvalna i pokorna prama Rusiji. Svakome je poznato, koliko je berlinskim kongresom 1878. bio okrnjen Sv. Stefanski ugovor. Ali su Bugari postali, kako rekosmo, megalomani. Oni su g.. 1885. izvršili državni udar, spojivši s kneževinom Bu- garskom autonomnu Rumeliju, što je prouzrokovalo onaj kobni bra- toubilački rat srpsko-bugarski, pri | .kojem se je jasno pokazao anta- gonizam Austro-Ugarske i Rusije. Austro-Ugarska je uzela u zaštitu Srbiju a Rusija Bugarsku. Svakako, onda je već jasno izbilo na po- vršinu, da je Austro-Ugarska uzela Srbiju u sferu svojih interesa, a Rusija Bugarsku. Kralj Milan, taj srpski Sardanopol, pao je na lije- pak, srnuo nepripravan u rat s Bu- garskom i iznio, usljed odlučnog poraza kod Slivnice, tanji kraj. Ko je želio, da se slavenski narodi na Balkanu ne učvrste ni politički ni ekonomski, postigao je time svoj cilj, jer su se dva bratska naroda za uvijek zavadila. Pitanje je sada, je li Bugarska slijepo oruđe Rusije; hoće li Bu- garska da bude sputana u sferu interesa Rusije? Na ovo pitanje nije mučno odgovoriti. Bugarska se diplomacija oprezno drži Rusije, tu je po srijedi plemensko srodstvo, ista religija, koja veže ta dva naroda, a mora da se računa i na geograf- ski položaj. Bugarska diplomacija ne propušta nikakvu priliku gdje može da se okoristi, pa zato se ulagiva i zapadnim vlastita i vreba na sve, što bi joj moglo donijeti koristi, samo da se dočepa želje- nog cilja. Na taj se način može protumačiti, što je prije proglaše- nja nezavisnosti, bila u sporazumu sa Austro-Ugarskom, a lako da se je između njih i sklopila tajna voj- nička konvencija. Bi li bio potre- bit tako uzak sporazum sa Austro- Ugarskom, da je Bugarska bila sigurna od zaštite i pomoći sa strane. Rusije ? Sigurno da ne. Ru- sija je uvidjela, da ta novostvorena država na Balkanu nije nikakav kanat azijski, kao Kiva i Bukara, već da je država, u kojoj je narod žilav i pun samosvijesti, te da hoće da se emancipuje od svakoga, te da bude nezavisna u potpunom smislu riječi. Rusija je već uvidjela, da Bugarska aspirira ne samo na Maćedoniju nego i na Rumeliju a s vremenom i na sam Carigrad. Eto tu se očito ukrštavaju budući interesi Rusije i Bugarske. Projek- tirane reforme od Rusije i od nekih zapadnih vlasti za Maćedoniju, od- nosno za tri vilajeta, bile su trn u oku Bugarskoj, jer se je tim re- formama išlo, da se Maćedonija dočepa autonomije kao i Krit. Tom autonomijom išlo se je možda za tim, da se dovede na prijestolje opet jednog princa iz koje nesla- venske dinastije; htjelo se, da se paralizira borbu i težnje Bugarske i Srbije, koje su željele da na koji način prošire svoje granice do E- gejskog mora. Autonomna Maće- donija, pod jednim njemačkim ili engleskim princom, imala je da, jednoj ili drugoj zajamči ekonom- ski upliv na Balkanu i na Istoku. Tu dakle dolaze u sukob, među ostalim, i interesi Njemačke i En- gleske. Turska je proglašenjem u- stava iznenadila Evropu, a još više one vlasti koje su joj plele mrežu. Projektirane reforme za Maćedoniju ostadoše bez smisla i snage. Pri svoj ovoj diplomatskoj akciji izgleda, da će Bugarska izvući naj više koristi, i tako “početi realizi- rati svoje aspiracije, biva proširiti granice u smislu Sv. Stefanskog mira. Sami su Rusi uvidjeli, da je njihova diplomacija učinila veliku pogrješku, kad je Sv. Stefanskim mirom htjela da stvori onako ve- liku Bugarsku. Rusija, koja još nije ostvarila, i ako legendaran, testa- menat Petra Velikog, ona ipak svo- jom diplomatskom akcijom nastoji da ga izvrši. Ona je već zamislila, da preko Persije i Male Azije, s vre- menom, zaokruži Crno More, koje bi postalo rusko jezero, a Bostor s Carigradom i Dardanelima — ta vrata Crnog Mora — u programu su ruske politike, da sve to dođe pod skiptar velikog bijelog cara. Hoće li se te osnove ruske diplo- macije moći realizirati, to će tek daleka budućnost moći potvrditi. Neposlušna Bugarska, koja hoće da obnovi granice nekašnjeg pro- stranog carstva za Simeona Veli- koga i za Ivana Asčna ll. nije za- ista po ćudi Rusiji. Pa ipak se je nedavno ministar Izvoljski u svom ekspozeu izrazio povoljno o Bu- garskoj. Ovdje se, mislimo, mogu zgodno primijenuti riječi umnog državnika francuskog Talleyrand-a : ,da su čovjeku date riječi, da s nji- ma sakrije svoje namisli“, pa s toga nije čudo, ako je Izvoljski i za Bu- gare imao nekoliko međenih riječi. Prema ovakovom smjeru bugar- ske politike, razumije se, da di- plomate u Sofiji izbjegavaju bratski sporazum sa Srbijom i Crnom Gorom, i da oni sasvim odvojeno rade. Hoće li oni u svom planu o a a nai vo e o | on Ruža od hartija. Lucian Viktor Maunier. Zar ne znaš? reče mi Jaja, dola- zeći: Umrla je sirota Lujza. — Lujza? Koja to Lujza? I navaljen u mojoj naslonjači, sa perom u ruci, gledao sam smješeći se Jaju, koja skidaše svoj šešir pra- veći male grimose, te je tako razčeš- ljala kosu. — Pa da, prihvati ona, dobro se sjećaš, samo si zaboravio: Lujzu onu veliku, veliku plavušu koja je uvijek . prolazila pored tebe, kad je išla u erkvu, Lujza Ruso. Sjetih se Lujze Ruso. — Kako, kako? Ona je umrla? oh! pričaj mi to, rekoh, misleći na sasvim druge stvari; udišući, srećan, miris mladosti koji se rasprostro u sobi sa ljubljenom. — To je vrlo žalosno! odgovori mala, posadivši se, kao što joj je to bio običaj, sada je dolazila da me uz- nemiri u mom poslu, na moje desno koljeno. Ona je patila odavno. .Čak su očekivali da svrši u početku zime. Znam da si je ogovarao nekada zbog njenog pobožnog izgleda, ali zaista! to bješe dobra djevojka koja bješe ne- srećna, oh! tako nesrećna! »Nije njena greška, poslije svega toga, što ju je njena majka još malu dala u bratstvo du Sacrć-Coeur-a. Oh! to je nije više zanimalo. Toliko puta, kada druge iz radionica idahu na bal, primjećavali su da se u sebi ljuti. Po- misli kako joj je moralo biti dosadno samoj sa svojom majkom koja često ne bješe ljubazna. Za razonođenje: misu. Zar nije to smiješno, jako smi- ješno ? .Ona bješe sasvim mršava i vrlo blijeda. Držali su je za grudobolnu. I samo njena majka to nije opazila. To pada ipak u oči. Treba li također reći da to bjehu ljudi vrlo, vrlo siro- mašni, a bijeda, sprječava da se bude dobar. Da bi izbjegla grdnje, Lujza se ubijaše radeći. To je upravo tako. Mašina, ništa nije tako rdavo! Napo- sljetku pala je bolesna, jako bolesna! .Kako bi ona voljela da je bila ljubljena! Bogorodice! da, to je lijepo, lijepo, biti djevica i nositi veliku za- stavu na procesijama, sa bijelim velom, ali sve to ne ispunjava srce, vidiš li! Ma da se i suviše uzdizala nad svojim drugaricama koje imađahu obožava- oce, u duši svojoj zavidjela im je. (Go- vorila je za njima kao kakva stara bigotkinja. Možeš misliti da bez pare i bolesnu, niko je nije tražio za ženu. Ona je slušala, također, ispovijesti ma- lih koje se izdavahu; izgledaše da joj čini zadovoljstve, kad čuje da se priča o sastancima, poljupcima, o svemu, svemu... Ostale, zadovoljne nijesu se dale moliti da bi pričale. A Lujza, poslije bješe prepuna tuge. .Pa ipak! jednom, ona je mislila da će moći biti srećna. To bješe na- rodna svetkovina. Ona se nalazaše, u veče, gledajući barake sa Marga- ritom i Emom. Od jednom .gospoda“ ovih dviju dodoše u društvu jednog njihovog prijatelja iz Pariza. I eto ti ovog gdje nudi svoju ruku Lujzi. Druge dvije uzeše svaka svog.