Br. 6.

Faca 1 = VL TAN * rr

Dubrovnik 5. februara 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na pd i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju, Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DU

OVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para

petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

(==)

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Izazivanja.

Položaj nas Srba u Monarhiji i
Bosni i Hercegovini u ovim mu-
tnim i kritičnim momentima uprav
je zdvojan. Sva krivica s naše
strane, da smo u takav težak po-
ložaj zapali, jest ta, što smo Srbi
i što svoje ime branimo, i nikako
ga se odreći ne možemo. Držanje
vlasti prama nama Srbima uprav
je izazovno, kao da se, u dana-
šnjim kritičnim danima, hoće od
nas silom da napravi elemenat,
koji će, pod jačinom neobuzdanog
i nečovječnog pritiska, da postane
nemiran i nepouzdan. Agresivna
politika Beča i Pešte kao da hoće
da nađe jaka oslona i uhvati čvr-
sta temelja na ,buntovničkom“ i
» veleizdajničkom“ Srpstvu. Ovako
je Srpstvo od prijeke potrebe na-

šim usrećiteljima, koliko za uspje-

šnije djelovanje u određenom prav-

cu, toliko za jače i zgodnije 0- |

pravdanje načina toga djelovanja
i rada. |

Drukčije mi ne možemo nikako
da shvatimo svu ovu akciju, koju
se sa strane vlade preduzelo proti
nama Srbima, naročito u Bosni i
Hercegovini, Hrvatskoj, a evo se
spušta i k nama. Jer evo baš u
vremenu, kad se je našu monar-
hiju dovelo u težak položaj, u vrlo
kritičan zaplet, iz kojega se baš
tako lako ne može razvesti, digla
se je na Srbe grdna, tajna i otvo-
rena hajka, bez ikakva osnova, a
koja više liči na izazivanje, nego
li na potrebite mjere opreznosti i
sigurnosti, kad smo već jednom
obijeđeni kao veleizdajnici i ne-
pouzdan elemenat.

Svakoj državi, pa i našoj mo-
marhiji, kad već jednom zapane u
težak položaj, kao što je ona dan;
danas, naj bolja i naj sigurnija ga-
rancija za njen napredak i opsta-

*

nak svakako je potpuna sređenost
u samoj sebi. A kako je u tom
pogledu u Austro-Ugarskoj ? Stare
se rane ne zacijeliše a nove se, i
to grdne, otvaraju. U  jubilarnoj
godini mađarska sila prolijeva sla-
vensku krv u Černovi, u istoj
godini njemačka nadutost prolijeva
istu krv u Ljubljani. U Češkoj ne-
prestana i jaka borba radi tlačenja
prava sa strane Nijemaca. U Ma-
džarskoj vječito izigravanje i u-
gnjetavanje narodnosti, a kod ju-
žnih Slavena gadna igra veleizdaje.
Na svrhu, za bolju garanciju, na-
petost između Beča i Pešte, a vrh
svega ovoga izdiže se aneksija Bo-
sne i Hercegovine sa istovreme-

nom grdnom hajkom na Srbe.

Pa kad i pokraj ovake nesre-
đenosti vidimo, kakvom se sna-
gom i na koji način okomilo na
nas Srbe, moramo se silom pitati:
što će na svrhu biti? Mješte smi-
rivanja i sređivanja, pokor prama
nama izbija svakim danom sve
jačom žestinom. Zatvaranje ure-
dnika ,Srpske Riječi“ u Sarajevu,
veleizdajnički proces u Zagrebu,
nove denuncijacije i neprestana za-
tvaranja neovisnih i poštenih ljudi
po Hrvatskoj, i to sve u času i
vremenu kad prilike zahtjevaju
sređenosti u jednoj državi, za nas
ne može drukčije izgledati, nego
kao neka nova vrst taktike, prama
kojoj oni u Beču računaju, kao
jedini način po kojem bi se imao
postići cilj. S toga i sva ova pro-
gonstva ne možemo nazvati nego
izazivanja.

Ali, da će ovaizazivanja samošte-
te donijeti, to bi se vrlo brzo moglo
dogoditi, a to će neminovno stići
one, koji na ovaj način hoće da
se utvrde. Naši usrećitelji mogli
bi znati i uvjeriti se, da državi
više šteti domaća nesređenost, nego
i jaki vanjski neprijatelj.

Jedna sramna presuda u Bosni.

Bečki ,Arbeiter Zeitung“, organ austrij-
Skih socijalista, donosi pod ovim naslovom
ovu bilješku:

>Niti aneksija, kojom je izmijenjen
državno-pravni položaj okupiranih ze-
malja, niti opasnost od međunarodnih
zapleta, i od neprijatelja na Drini i
pod Lovćenom:; sve to nije moglo ni-
šta da izmjeni ni u nesposobnosti ni
u brutalnim osjećajima činovnika i
sudova u Bosni. Ono što nam se ja-
vlja danas iz Sarajeva, zvuči kao u-
pravo nevjerovatno. Urednik ,Srpske
Riječi“ osuđen je na 7 mjeseci, a je-
dan saradnik na godinu dana teške
tamnice — zbog veleizdaje?

Ova je veleizdaja počinjena time,
što su se ova dva novinara usudili,
da publikuju u listu doslovni prijevod
jednog članka iz peštanskog poluslu-
žbenog lista ,Pester Loyda“, koji tako
predano služi Aehrenthalu! Veće sa-
movolje zaista već ne može da bude,
i dok su ovakve presude mogućne,
prestaje svaka pravna sigurnost. Ako
se ovake presude smatraju sa politi-
čkog gledišta, one su velike greške.

Da je srpska vlada podmitila su-
dije, ne bi oni donijeli druge presude,
Zar se ne pomišlja na to, da se glas
o takvom nasilju brzo raširi po cijeloj
zemlji, da se on duboko usađuje u
uvrijeđena srca i da ovakve presude
služe kao dokaz, da su Bosanci pod
austrijskom upravom zaista stavljeni
van zakona? Ovakve krvave presude
nikad nijesu učvršćavale gospodarstvo
jedne države nad jednim narodom i
samo lud čovjek može da se nada, da
će se zbog straha i širenja brutalne
nepravde, izmiriti nezadovoljan narod
sa stanjem stvarit«

Hurepnesanuja

zacrynuuka Muxanja bjenanuuoBuha
H LP. HA MHHHCTpa 34 36MaJbCKY oGpaHy
o ilova0anocidu h. u k. sojeke.

OnTyxuuua y sarpećaukoM rnpouecy
panu ,Beneu3naje“, koja je omramrnaHa
Kao npunor oHnjeniie»uM cry. ,Hapo-
HuM HoBuaMa“ u Ha Taj Hau4uH Bpno
pacrnpocTpateHa 6una # y HHOCTPAHCTBJ,
CANPKH HA CTp. 25. H OBO NOCNOBLIE
TipeBeneHo :

Pop Bogdan Zimonjić
vojvoda gatački.
(1813. — 1909).
I.

U redu novijeh Obilića, koje rodi
majka Srpkinja u prošlom vijeku, toj
»strašnoj eri ljudskijema koljenima“,
koji se boriše svijem silama, da o-
slobode braću svoju ispod teškog jar-
ma tuđinskog i obnove staru slavu i
državu srpsku, među prvim junacima,
vojskovođama i glavarima, ostaće za

sva vremena, dokle bude javorovijeh :

gusala i pisane istorije srpske, dokle
bude srca u Srbina za svoje ime na-
rodno i svete amanete, — i dično
ime skoro preminulog velikog Srbina
— popa Bogdana Zimonjića.

S njim nestaje i potonji od onog
negda velikog broja izabranih sinova
našeg naroda, koji su u sebi sjedi-

njavali sve vrline, i kao junaci, i kao
vojskovođe i harakteri, koji su po-
znavali jade narodne i zlo i dobro
s narodom svojim bratski dijelili i na
ratni poklič s pluga i motike prihva-
ćali ubojno oružje. I ako je on na
daleko bio čuven i u mnogom odvojio
od ostalih glavara-i-prvaka, on se
ipak nije nikad grabio za čašću
i slavom, i da ga vrline i viteška
djela njegova sama sobom ne ista-
koše pred ostale, on bi bio i ostao
prosti borac, ali samo takav, kakav
je bio i kao glavar i vojvoda na kr-
vavim razbojištima, prvi među prvima
sa britkom sabljom u viteškoj desnici.

S njim liježe u hladan grob i za-
dnji od onijeh vitezova, koji su po-
red goleme hrabrosti, bili ujedno i
neobične sreće junačke, da je narod
naš sam sobom zadobio tvrdo uvje-
renje, da ih olovo nikako ne bije, i

čitave legende o njima stvorio. I zbilja
naš slavni Zimonjić bio je rijetke
sreće mimo ostale. I ako je počinio
prava čuda od junaštva, kud je god
dopirao, a nadasve pak na krvavom
Vučijem Dolu, na Ravnome, Mura-
tovici, Planoj i na Krstacu, gdje je i
turski barjak sam svojom rukom oteo,
nikad ga nije shvatilo neprijateljsko
olovo, do jednom: samo preko svi-
tnjaka, a da ga ne ožledi ni najmanje,
na Presjeci u Duzi krvavoj kod Vučije
Bare. On je još jedini živi junak.i voj-
skovođa vezivao prošlost našu sa
sadašnjošću, i mi se ne osjećasmo
tako odalečeni od minulih. vremena,
koja su čak i od. kad pamti mlađi
naraštaj tolike silne promjene i teške
prilike sobom donijela, da se je i naš
dični i nepobjeđeni junak i vojvoda
toj većoj i nadmoćnijoj sili i sudbini
morao pokoriti.

»CBpxa ce Ta pasaćupe Beli y TOM
iuTO ce je, KAKO CE H3BOLH H3 npenuca
3anucHuKa u3aBabeHux 43 ucTpare nporu
Josauy Mupkosuhy (n.6p. LI-a3, 6-3,
u-3, n-3, e 3) ouuiio seh u y nauy
80jcKy wwupuno pacilipojno djenosare,
na He 6u Hama sojcka 3a cmyuaj para
ca Cp6ujom u HrTanujom nyuana ua Cp6e
TaKO, la ce Beli gecuno, KaKo TO mo-_
Tapbyje cajenok AHTyH Ilesuh (1.6p. LI VI.
4), na u akilusnu Bojauuu y yHubopMu
roBope, ,na he ako 6u nono no para
ca Cp6ujom, okpeHyTu AycTpuju neba u
Tyli4 Haue Ibyne.«

Tum ce 6e3 cyMie Teluko npenća-
uyje jenuome nujeny fi. u K. Bojcke, na
HHje noy3snaH, na e u y 36MIBM My
HHOCTpaHCTBy noByli4 nocTa naxise, jep
TO norjeue ca caygw6ene crpane, a u
uHaue naje rmoBoja MHIIJbEHJY, la će
Tujem uujena jasuocT no6ybyje, na ycrTaHe
Ha o6paHy rnpoTruB Takora 3na, Koje je
yxBaTuno ny6oKka KkopjeHa, a KoMe Tmo-
3BaHe Bojuuuke crapjeruuHe Hehe uru He
MOTY Y CBOM LjenokPyTy NA CTAHY HA NIyT.

Muiubeee, za je To 3mo yxBaTuno
Bprto uy6oka KopjeHa, Hamehie npuje cera
CcTunu3auuja HaBeneHor mMjecTa, Koje He
roBOpH, na cy ilojedunu TauHo o3Ha-
4eHH BOjuuuu  noBpujenunu = BjepHocT,
Hero Beli cacsum oiihenuilio nomMuwe
Hauwy 8ojcky u yonhe akilusne 80j-

.HuKe y yuugopmMu: Upyro uuuyewe,-

na ce TujeM jasuocT no6ybyje, na ycTaHe
Ha o6paHy rnipoTuB Tora 31a, KOME HA-
NJlexHe BojuuuKke cTapjemuHe, He fie uJiu
HEMOTy Na HA NyT CTaHy, HaMehie ce #3
UHEPEHMLIE, LITO HEMA HHKAKBA pyTOF,
ĆapeM će He MOXKE 3AMHCJIHTH  HKAKAB
upyr4 iipouecya1inu pasnor, na ce ro-
MEHYTA CTABKA Y ONTJKHHLIH HaBeJe.
Ta cTaBKA y CTBApH CAIpKH BEJeH3-
najy axituenux 'sojnuukux nuya, Koja
He noTrnanajy cyn6eHocTu 3arpe6. cyn6.
IBOpa, Hero BojuđuKkor cyna. A on rpa-
BaHcKkux Jiuua, koja cy onTyxeHa rnpen
NpsuM, HeMa Hu jenuo, Koje 6u 6umo
OKPHBJEEHO palu Benmeu3najunuke Bese
C BojHuuuMa, Koju cy ce To6oxe Tako
WTO uapasunu. JaMauHo Huje gakme TO
HABEJEHO y ONTYKHHLH KAO NOKA3 KAKBA
“4umeHuuKo2 ciltawa. Anu je To cacBuM
CyBHIIHO MH 34 CaMy HJIyCTpaLMjy uHHA;
jep, ako Huje nokašaHo ca ocranux 5300
penaka Te ONTJKHHLE, NA CY OTITJIKEHHLIH
36upba KPuBH ,Benen3naje“, saucTa HH
THX OCaM pelaka, KojuMma ce oKkpuBrIbyje

.-.-PrPrJ_|_r]_]_-_-_-_—_—_eoeaeoeo _a.aoao:aaa: jo

Kao i svaki drugi čovjek, koji se
tek onda osjeti da je ostario kad već
u neke godine promijeni preko volje
svoj način života, tako je i naš veliki
junak Zimonjić, i ako je bio još i za
konja i za koplja bojna, i ako po
godinama još nije bio za batala, uvi-
dio je ipak i prije roka, da njegova
junačka mišica nema više maha, da
su druge i mučne prilike nastale, i
da je sunce njegovo za uvijek zašlo
za oblake. Mi smo do skora gledali
očima svog silnoga junaka. Divili mu
se junačkom stasu i uzrastu i golemoj
snazi njegovoj pored sve duboke sta-
rosti. Mlađi naraštaj, koji ga po dje-
lima i ne poznavaše, niti je i mogao,
da ga kao takovog upozna, gledao
ga je čuđenjem i divljenjem i — sa-
žaljenjem ... Ali, i ako je naš ne-

“umrli vojvoda prestao da bitiše u

onom u čemu je i sebe i nas proslavio,

Md