Br. 6. Faca 1 = VL TAN * rr Dubrovnik 5. februara 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pd i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DU OVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. (==) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Izazivanja. Položaj nas Srba u Monarhiji i Bosni i Hercegovini u ovim mu- tnim i kritičnim momentima uprav je zdvojan. Sva krivica s naše strane, da smo u takav težak po- ložaj zapali, jest ta, što smo Srbi i što svoje ime branimo, i nikako ga se odreći ne možemo. Držanje vlasti prama nama Srbima uprav je izazovno, kao da se, u dana- šnjim kritičnim danima, hoće od nas silom da napravi elemenat, koji će, pod jačinom neobuzdanog i nečovječnog pritiska, da postane nemiran i nepouzdan. Agresivna politika Beča i Pešte kao da hoće da nađe jaka oslona i uhvati čvr- sta temelja na ,buntovničkom“ i » veleizdajničkom“ Srpstvu. Ovako je Srpstvo od prijeke potrebe na- šim usrećiteljima, koliko za uspje- šnije djelovanje u određenom prav- cu, toliko za jače i zgodnije 0- | pravdanje načina toga djelovanja i rada. | Drukčije mi ne možemo nikako da shvatimo svu ovu akciju, koju se sa strane vlade preduzelo proti nama Srbima, naročito u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, a evo se spušta i k nama. Jer evo baš u vremenu, kad se je našu monar- hiju dovelo u težak položaj, u vrlo kritičan zaplet, iz kojega se baš tako lako ne može razvesti, digla se je na Srbe grdna, tajna i otvo- rena hajka, bez ikakva osnova, a koja više liči na izazivanje, nego li na potrebite mjere opreznosti i sigurnosti, kad smo već jednom obijeđeni kao veleizdajnici i ne- pouzdan elemenat. Svakoj državi, pa i našoj mo- marhiji, kad već jednom zapane u težak položaj, kao što je ona dan; danas, naj bolja i naj sigurnija ga- rancija za njen napredak i opsta- * nak svakako je potpuna sređenost u samoj sebi. A kako je u tom pogledu u Austro-Ugarskoj ? Stare se rane ne zacijeliše a nove se, i to grdne, otvaraju. U jubilarnoj godini mađarska sila prolijeva sla- vensku krv u Černovi, u istoj godini njemačka nadutost prolijeva istu krv u Ljubljani. U Češkoj ne- prestana i jaka borba radi tlačenja prava sa strane Nijemaca. U Ma- džarskoj vječito izigravanje i u- gnjetavanje narodnosti, a kod ju- žnih Slavena gadna igra veleizdaje. Na svrhu, za bolju garanciju, na- petost između Beča i Pešte, a vrh svega ovoga izdiže se aneksija Bo- sne i Hercegovine sa istovreme- nom grdnom hajkom na Srbe. Pa kad i pokraj ovake nesre- đenosti vidimo, kakvom se sna- gom i na koji način okomilo na nas Srbe, moramo se silom pitati: što će na svrhu biti? Mješte smi- rivanja i sređivanja, pokor prama nama izbija svakim danom sve jačom žestinom. Zatvaranje ure- dnika ,Srpske Riječi“ u Sarajevu, veleizdajnički proces u Zagrebu, nove denuncijacije i neprestana za- tvaranja neovisnih i poštenih ljudi po Hrvatskoj, i to sve u času i vremenu kad prilike zahtjevaju sređenosti u jednoj državi, za nas ne može drukčije izgledati, nego kao neka nova vrst taktike, prama kojoj oni u Beču računaju, kao jedini način po kojem bi se imao postići cilj. S toga i sva ova pro- gonstva ne možemo nazvati nego izazivanja. Ali, da će ovaizazivanja samošte- te donijeti, to bi se vrlo brzo moglo dogoditi, a to će neminovno stići one, koji na ovaj način hoće da se utvrde. Naši usrećitelji mogli bi znati i uvjeriti se, da državi više šteti domaća nesređenost, nego i jaki vanjski neprijatelj. Jedna sramna presuda u Bosni. Bečki ,Arbeiter Zeitung“, organ austrij- Skih socijalista, donosi pod ovim naslovom ovu bilješku: >Niti aneksija, kojom je izmijenjen državno-pravni položaj okupiranih ze- malja, niti opasnost od međunarodnih zapleta, i od neprijatelja na Drini i pod Lovćenom:; sve to nije moglo ni- šta da izmjeni ni u nesposobnosti ni u brutalnim osjećajima činovnika i sudova u Bosni. Ono što nam se ja- vlja danas iz Sarajeva, zvuči kao u- pravo nevjerovatno. Urednik ,Srpske Riječi“ osuđen je na 7 mjeseci, a je- dan saradnik na godinu dana teške tamnice — zbog veleizdaje? Ova je veleizdaja počinjena time, što su se ova dva novinara usudili, da publikuju u listu doslovni prijevod jednog članka iz peštanskog poluslu- žbenog lista ,Pester Loyda“, koji tako predano služi Aehrenthalu! Veće sa- movolje zaista već ne može da bude, i dok su ovakve presude mogućne, prestaje svaka pravna sigurnost. Ako se ovake presude smatraju sa politi- čkog gledišta, one su velike greške. Da je srpska vlada podmitila su- dije, ne bi oni donijeli druge presude, Zar se ne pomišlja na to, da se glas o takvom nasilju brzo raširi po cijeloj zemlji, da se on duboko usađuje u uvrijeđena srca i da ovakve presude služe kao dokaz, da su Bosanci pod austrijskom upravom zaista stavljeni van zakona? Ovakve krvave presude nikad nijesu učvršćavale gospodarstvo jedne države nad jednim narodom i samo lud čovjek može da se nada, da će se zbog straha i širenja brutalne nepravde, izmiriti nezadovoljan narod sa stanjem stvarit« Hurepnesanuja zacrynuuka Muxanja bjenanuuoBuha H LP. HA MHHHCTpa 34 36MaJbCKY oGpaHy o ilova0anocidu h. u k. sojeke. OnTyxuuua y sarpećaukoM rnpouecy panu ,Beneu3naje“, koja je omramrnaHa Kao npunor oHnjeniie»uM cry. ,Hapo- HuM HoBuaMa“ u Ha Taj Hau4uH Bpno pacrnpocTpateHa 6una # y HHOCTPAHCTBJ, CANPKH HA CTp. 25. H OBO NOCNOBLIE TipeBeneHo : Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. (1813. — 1909). I. U redu novijeh Obilića, koje rodi majka Srpkinja u prošlom vijeku, toj »strašnoj eri ljudskijema koljenima“, koji se boriše svijem silama, da o- slobode braću svoju ispod teškog jar- ma tuđinskog i obnove staru slavu i državu srpsku, među prvim junacima, vojskovođama i glavarima, ostaće za sva vremena, dokle bude javorovijeh : gusala i pisane istorije srpske, dokle bude srca u Srbina za svoje ime na- rodno i svete amanete, — i dično ime skoro preminulog velikog Srbina — popa Bogdana Zimonjića. S njim nestaje i potonji od onog negda velikog broja izabranih sinova našeg naroda, koji su u sebi sjedi- njavali sve vrline, i kao junaci, i kao vojskovođe i harakteri, koji su po- znavali jade narodne i zlo i dobro s narodom svojim bratski dijelili i na ratni poklič s pluga i motike prihva- ćali ubojno oružje. I ako je on na daleko bio čuven i u mnogom odvojio od ostalih glavara-i-prvaka, on se ipak nije nikad grabio za čašću i slavom, i da ga vrline i viteška djela njegova sama sobom ne ista- koše pred ostale, on bi bio i ostao prosti borac, ali samo takav, kakav je bio i kao glavar i vojvoda na kr- vavim razbojištima, prvi među prvima sa britkom sabljom u viteškoj desnici. S njim liježe u hladan grob i za- dnji od onijeh vitezova, koji su po- red goleme hrabrosti, bili ujedno i neobične sreće junačke, da je narod naš sam sobom zadobio tvrdo uvje- renje, da ih olovo nikako ne bije, i čitave legende o njima stvorio. I zbilja naš slavni Zimonjić bio je rijetke sreće mimo ostale. I ako je počinio prava čuda od junaštva, kud je god dopirao, a nadasve pak na krvavom Vučijem Dolu, na Ravnome, Mura- tovici, Planoj i na Krstacu, gdje je i turski barjak sam svojom rukom oteo, nikad ga nije shvatilo neprijateljsko olovo, do jednom: samo preko svi- tnjaka, a da ga ne ožledi ni najmanje, na Presjeci u Duzi krvavoj kod Vučije Bare. On je još jedini živi junak.i voj- skovođa vezivao prošlost našu sa sadašnjošću, i mi se ne osjećasmo tako odalečeni od minulih. vremena, koja su čak i od. kad pamti mlađi naraštaj tolike silne promjene i teške prilike sobom donijela, da se je i naš dični i nepobjeđeni junak i vojvoda toj većoj i nadmoćnijoj sili i sudbini morao pokoriti. »CBpxa ce Ta pasaćupe Beli y TOM iuTO ce je, KAKO CE H3BOLH H3 npenuca 3anucHuKa u3aBabeHux 43 ucTpare nporu Josauy Mupkosuhy (n.6p. LI-a3, 6-3, u-3, n-3, e 3) ouuiio seh u y nauy 80jcKy wwupuno pacilipojno djenosare, na He 6u Hama sojcka 3a cmyuaj para ca Cp6ujom u HrTanujom nyuana ua Cp6e TaKO, la ce Beli gecuno, KaKo TO mo-_ Tapbyje cajenok AHTyH Ilesuh (1.6p. LI VI. 4), na u akilusnu Bojauuu y yHubopMu roBope, ,na he ako 6u nono no para ca Cp6ujom, okpeHyTu AycTpuju neba u Tyli4 Haue Ibyne.« Tum ce 6e3 cyMie Teluko npenća- uyje jenuome nujeny fi. u K. Bojcke, na HHje noy3snaH, na e u y 36MIBM My HHOCTpaHCTBy noByli4 nocTa naxise, jep TO norjeue ca caygw6ene crpane, a u uHaue naje rmoBoja MHIIJbEHJY, la će Tujem uujena jasuocT no6ybyje, na ycrTaHe Ha o6paHy rnpoTruB Takora 3na, Koje je yxBaTuno ny6oKka KkopjeHa, a KoMe Tmo- 3BaHe Bojuuuke crapjeruuHe Hehe uru He MOTY Y CBOM LjenokPyTy NA CTAHY HA NIyT. Muiubeee, za je To 3mo yxBaTuno Bprto uy6oka KopjeHa, Hamehie npuje cera CcTunu3auuja HaBeneHor mMjecTa, Koje He roBOpH, na cy ilojedunu TauHo o3Ha- 4eHH BOjuuuu noBpujenunu = BjepHocT, Hero Beli cacsum oiihenuilio nomMuwe Hauwy 8ojcky u yonhe akilusne 80j- .HuKe y yuugopmMu: Upyro uuuyewe,- na ce TujeM jasuocT no6ybyje, na ycTaHe Ha o6paHy rnipoTuB Tora 31a, KOME HA- NJlexHe BojuuuKke cTapjemuHe, He fie uJiu HEMOTy Na HA NyT CTaHy, HaMehie ce #3 UHEPEHMLIE, LITO HEMA HHKAKBA pyTOF, ĆapeM će He MOXKE 3AMHCJIHTH HKAKAB upyr4 iipouecya1inu pasnor, na ce ro- MEHYTA CTABKA Y ONTJKHHLIH HaBeJe. Ta cTaBKA y CTBApH CAIpKH BEJeH3- najy axituenux 'sojnuukux nuya, Koja He noTrnanajy cyn6eHocTu 3arpe6. cyn6. IBOpa, Hero BojuđuKkor cyna. A on rpa- BaHcKkux Jiuua, koja cy onTyxeHa rnpen NpsuM, HeMa Hu jenuo, Koje 6u 6umo OKPHBJEEHO palu Benmeu3najunuke Bese C BojHuuuMa, Koju cy ce To6oxe Tako WTO uapasunu. JaMauHo Huje gakme TO HABEJEHO y ONTYKHHLH KAO NOKA3 KAKBA “4umeHuuKo2 ciltawa. Anu je To cacBuM CyBHIIHO MH 34 CaMy HJIyCTpaLMjy uHHA; jep, ako Huje nokašaHo ca ocranux 5300 penaka Te ONTJKHHLE, NA CY OTITJIKEHHLIH 36upba KPuBH ,Benen3naje“, saucTa HH THX OCaM pelaka, KojuMma ce oKkpuBrIbyje .-.-PrPrJ_|_r]_]_-_-_-_—_—_eoeaeoeo _a.aoao:aaa: jo Kao i svaki drugi čovjek, koji se tek onda osjeti da je ostario kad već u neke godine promijeni preko volje svoj način života, tako je i naš veliki junak Zimonjić, i ako je bio još i za konja i za koplja bojna, i ako po godinama još nije bio za batala, uvi- dio je ipak i prije roka, da njegova junačka mišica nema više maha, da su druge i mučne prilike nastale, i da je sunce njegovo za uvijek zašlo za oblake. Mi smo do skora gledali očima svog silnoga junaka. Divili mu se junačkom stasu i uzrastu i golemoj snazi njegovoj pored sve duboke sta- rosti. Mlađi naraštaj, koji ga po dje- lima i ne poznavaše, niti je i mogao, da ga kao takovog upozna, gledao ga je čuđenjem i divljenjem i — sa- žaljenjem ... Ali, i ako je naš ne- “umrli vojvoda prestao da bitiše u onom u čemu je i sebe i nas proslavio, Md