m Br. 7. Dubrovnik 9. februara 1909. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- vinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUDROV God. XVIII. POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ps- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. C—s=5>) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Jedan osvrt na prošlost. Proces ,veleizdajnicima“ u Hr- vatskoj i Slavoniji, ako ne dođe do abolicije, vodiće se do malo dana. Ko i malo zna za uzroke objede radi veleizdajstva ili kome je došla pod ruku već izdana op- tužba krivaca, taj će biti jamačno zapazio, da su joj najviši grijeh, koji je od ona 53 čestita i pošte- na Srbina stvorio ,veleizdajnike,“ boje srpske narodne zastave. Koliko su gospodari u Hrvat- skoj sami sebi nedosljedni, biće dovoljno ako ovdje iznesemo od- govor bana Hederwary-a g. 1902 na interpelaciju šidskog poslanika g. Dr. Svetislava Šumanovića, koju je podnio u hrvatsko-slavonskom saboru prilikom naredbe kotarske oblasti u Gospiću, u kojoj se za- branjuje srpska zastava i svako obilježje u narodnim bojama, jer da su ta obilježja protudržavna. Ban Hederwary kazao je dakle tada — po stenograiskom izvje- ŠĆUu —-— OVO : >Visoki sabore! Ja ću si uzeti slobodu, da odmah odgovorim na sa- da stavljenu interpelaciju. Budući da sam već više puta imao prilike, da se o predmetu, o kojem se govori u interpelaciji, izjavim i da sasma jasno obilježim svoje stanovište, mislim, da ne ću morati mnogo toga ponavljati, i da ću moći sasma kratko odgovo- riti na interpelaciju. Ja se ni najmanje ne razlikujem od velepoštovanog g. zastupnika šidskog u shvaćanju pitanja, koji smisao može imati narodno erkvena zastava. Ja sam svoje mišljenje o tome već imao zgode istaknuti, naime, da ta zastava želi izražaja dati onoj organizovanoj autonomiji, koju pravoslavni živalj u ovim zemljama po zakonu uživa. Da ne bude u tom nikakove dvojbe, da se samo tomu daje ovim znakom iz- ražaja, a da on ne ima možda kakav politički značaj, to je, kako je već rečeno, određeno, da se na izvjesnim javnim zgradama, gdje bi se mogla isticati narodno crkvena zastava, ona se smije samo uz zemaljsku zastavu isticati. Budući da se tu radi o zva- ničnim javnim zgradama, treba da- kako dobro paziti što se tamo radi. Ako se pako boje iste zastave na- laze može biti na cigaretpapiru ili drugdje, opet to ne može značiti ništa drugo, nego da se hoće dati izražaja čuvstvu ljubavi prema stvari, koju ta srpska crkveno-narodna zastava ra- prezentira (Odobravanje). Dakako, da može biti raznih mnijenja o tome, imaju li se čuvstva ovako ili onako izraziti, to je manje više stvar ukusa. Ja sam dakle uvijek dao izražaja mišljenju, da se ne smije, da se ne može i da bi bilo u velike štetno u isticanju te narodno-crkvene zastave, gledati nešto protudržavna, protumo- narhična ili čak antidinastična. Mi- slim da bi bila uvrjeda za cijelu 2e- mlju, da se kažej da je jedan veliki dio naroda nevjeran dinastiji, za koju je sam toliko krvi prolijevao. (Odo- bravanje.) Ako se ipak iz stranačko političkih obzira prikazuje ovo kao da je proti interesom države, proti interesom osigurane autonomije ovih zemalja, to se može činiti samo na- vla$š i hotice, ali bezrazložno“. U daljem svom govoru ban je o- sudio naredbu kotarske oblasti u Qdo- spiću kao neumjesnu, nekompetentnu i bezrazložnu. Osvrčući se na prošlost, kad je ban Hrvatske dao ovakovu zva- ničnu izjavu o srpskoj zastavi i ispoređujući taj fakt sa današnjim držanjem u Hrvatskoj sa strane vlasti prama Srbima i srpskoj na- rodnoj zastavi, možemo tačno da stvorimo sud kakav režim vlada u toj nesretnoj zemlji. Radi srpske zastave danas leže u tamnicama pošteni Srbi, a radi nje će brzo morati odgovarati sudu kao vele- mar izdajnici, a unaprijed im se prijeti smrću. Ono što je prijašnji ban izjavio da je obilježe izražaja čuvstva, bez ikakvog jačeg političkog zna- čaja, današnji ban te iste Hrvatske objeđuje kao nešto veleizdajničkoga i antidinastičnoga. Srpska narodna zastava zakonom je priznata, a po današnjim događajima proizlazi, da su same vlasti radile protiv samih sebe, kad su priznali slobodu isti- canja srpske zastave, koja je ,anti- dinastična“ i ,veleizdajnička. “ Nama Srbima kao da je suđeno da s nama gospodari samovolja i nepravda, ali opet ,svako zlo za bolje“. Radeći uvijek u granicama zakona za svoj opstanak i boreći se za svoja prava, drži nas još, i pokraj sve sile, nepravde i samo- volje naših gospodara, sigurna nada, da ćemo ipak jednom slobodnije dahnuti, kad pravda odnese pob- jedu nad svim onim što nas toliko dugo vremena drži u teškom is- kušenju. GrBapka BpujenKocT nponaje BocHe 4 XepueroBuKe. »Ilapurpaucku TnacHuK“ NoHOocH rioji TOPH>HM HATIIHCOM OBAj uJAHAK, KOjU BPH- jenu kao rnac Cp6a y Typckoj : TlonuTu4uKo - npaBHa BpujeuHocT rmpo- naje BocHe u XepueroBuHe, Kojy je u3Bp- Wua naga Rhamun-naue, 6au Kan 6u oBy nponajy u ono6puna Hauwa Haponua CkyniuTuHa, Huje odakBa KAKO 6H MOFJIH KEIbETU ĆEUKH NOJIHTH4KH TproBUH. Ila- Hac uurgje Ha cBujeTy He imocToju Tp- TOBHHA C JIBYAHMA, A KAMO JIH TPTOBHHA C 4HTABHM HApoluMa. ,Bu ac nponajere KAO CTOKy, NOpyuyjy Hauoj BNanu Myxa- Menakuu u3 BocHe u XepueroBuHe, u ako cMO Bam BjekoBuMa uyBanu uape- BHHY H 34 ty npojujesanu Haluy KpB, anu ce MH H& JaMO nako nponaru. Llu- jema Hauwa Huje Ha rnaBy jena rupa aycTpujekora 3naTa, kako Bu Hac TaMo y lLlapurpany nponajere; — uujeHa je Hawia CMpT uru cno6ona“. H na suuje ose pujemeHocTu Hauwe Gpahle u cyrpa- bana y Bocuu u XepueroBuHu na 6paHe cBoja uoBjeuaHcKka npaBa, osa HeuoBjeuHa TproBuHa, BpijeHa 6e3 3Haia H ripeko Bombe Haume 6pahe y Bocuu u Xepuero- BHHH, H&MaA HH MOPAJIH€ HH NpaBH€ BpH- jenHocTH. TlpakTuuHa nonaTuuKa BpujenHocT 0- Bora AKTA TPFOBAHA HCTO Tako HHje BeJMHKA. Y CJIITHHH, H KAJ 6u BeliuHa HauiHx HapojiHuHx NnocnaHuKa CIIyCTHJIA CE TAKO HHCKO, LA nponaje nuo no guo Hauwe uapesuHe c To6oua, ro- nuTuuKa BpujenuocT nponaje BocHe 4 XepueroBuHe cBena 64 ce HA To, IuITO 6u Harua oToMaHcKA IpXKABHA TIpaBa Guma npogaHa 34 HHIITABHy CyMy OL IBa H nO Munujyua aycTpujekora 3mara. Anu oso jomu Hu #3 naneka He 3Hauu, na je oB4M CBpuieHo c 6ocaHCKO-XEpLUeTOBauKHM TIH- TaeM, H3 Pycuje naa je snaga no6una NOopyKy, Na nuTawe o BocHu u Xepue- FoBHHH HuHje caMO TuTaHe Typcke 4 Ay- cTpuje, Hero na je murae eBporcko. Boba snanuue crpaHke y Ilymu, TyuKoB, Koju ce oBux nada 6aBuo y Hauoj npu- jecTouuuu, u3jaBuo je jenHoM HaluieM ca- panHuky, na Pycuja HuKan Hefie npu3HaTH aHeKkcujy BocHe u XepueroBuHe. Cse py- cKe HOBHH€ y jenaH rmac ocyByjy Tpro- BHHY Halle BNaJE H KAXKy, LA Ne Iby6aB pyckor uapona npema npenopobeHoj Typ- ckoj 6uTu Tpajua 4 CHFyPHA OK CE OTO- MaHCKA LApeBuHa npxu Ha nocTojuoj B4- CHHH, AJIH AKO HbeHA BJALA NouHE na Tpryje jenuuM mno jenuum nujenom uape- BuH&, oHa he csauujy mby6aB u3sry6uTu. HM eHrnecko jaBuo Muujewe y_uyuy. ce nara, ura he Typckoj aycrTpujeka 3a- tuTuTa Ha 6ynyhioj konbepeHuuju. Y oBoj TypcKO-aycTpujekoj TPFOBHHH HAIIH TIPH- jaremu y EBponu Buje noBpakaj Hecpe- THOor yTuuaja Fbemauke u AycrTpuje Ha Hale npxaBHe rnocnoBe, a 6yne Ji4 oBo TauHo, oHna je og3BoHHJo u Halioj ycTa- BHOCTH. Babna oBo H rnokpehie Byrapcky TE CKyrijba _cBojy Bojcky M NpujeTu HaM paTOM. OcumM cBera oBora, npaKT4uHH 3Hauaj nponaje BocHe u XepueroBune jom je MaisH, KAJ ce 3Ha na uBuje cycjenHe HaM npxaBe, — Cp6uja u lipua Topa, xohe zajenuo ca uaniom 6paliom u cyrpajanuma na nponujy KpB 3a cno6ony Hapona Ha BankaHy, a yBjepeHH CMO, LA HH Halie rpabaHe y KocoBckOM BunajeTy u ApHa- YTNyKy He 6u Morma 3a xaTap AycTpnje YSUpKATH HaWA Bnana, na He noby y noMoli uamoj 6paliu y BocHu u Xepue- TOBHHH. .......... ETO y KakaB HesrojaH ronmoxaj no- BORH HEpa3yMHH PAL Halle BJaJe Hay UApeBHHy. Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. ' (1813. — 1909). II. Malo je koji narod na svijetu to- liko bogat u junacima i mučenicima za sveto ime i zlatnu slobodu kao što je naš srpski, a malo koji opet da zna manje o njima i da viteška djela njihova slabije predaje na u- gled svom potomstvu do našeg naroda. Ne mislimo baš na one koji u pro- šlijem vjekovima iza turske provale pogiboše u ljutoj borbi, ili na kdđeu mučeničkom, ili u groznijem apsama, ili inače na teškijem mukama, kakve samo Turčin udaraše onom te je lju- bio vjeru i slobodu više od ugodnosti i naslade varljivog zemnog života; ne mislimo na te, jer su teške i pre- teške bile prilike, nije bilo ni onog, ko će da piše, niti ko će da čita, sve je bilo propalo i obamrlo pod ljutom silom = bijesnog Osmanlije; > stara m. knjiga srpska i prosvijeta — mr- tvim snom počivaše. Ako se što moglo da sačuva po manastirima, to je bilo samo za kratko vrijeme, jer su poha- re, rušenja i paljenja tu ponajviše dopirala. Ne čudimo se dakle, što je tako bilo u onijem vremenima i zgo- dama, ali se čudimo mnogo, da u novijem prilikama mi nijesmo mnogo bolje sreće. Mi i danas baš s novijom istorijom stojimo gotovo najgore. Mla- đi naraštaj čita i zna o Milošu i Mar- ku i o Starini Novaku, zna nešto i o Kara-Gjorgjevim junacima, ali o do- enijim dogagjajima prošloga vijeka zna vrlo slabo, jer i što ima sve je tamo- amo razasuto, te je teško pribrati i ono što je najglavnije. Mi kao da ostavljamo novije dogagjaje tek tre- ćoj generaciji da sudi o njima kad nastanu sasvim druge prilike i kad se za mnogo što-šta više i ne haje. Najgore smo pak sa životopisima na- rodnijeh uzor-junaka, koji bi svud gdje je srpske škole i srpske poro- dice imali da budu prva knjiga za čitanje djeci našoj, da steku sebi ide- ale u narodu svom, da se iz malena očeliče u nacionalnom ponosu. Mi imamo, Bogu hvala, veliki, sinova narodnih, koji u ničem ne pogrgjuju najveće uzore svjetske svijeh vremena, koji su u mnogom i veći i uzvišeniji i od grčkih i rimskih heroja, o kojim djeca naša uče i slušaju svaki dan. Da nije tako, ne bi uzalud pisao slavni Kastelar, da tradicije našeg srpskog naroda nadilaze slavom svojom tradi- cije Maratona i Termopila kao i ratne tradicije cijeloga svijeta; ne bi za- ludu veliki Napoleon Bonaparte na- zvao topolskog heroja Kara-Gjorgja još i većijem od sebe; ne bi Thiers bez smisla iza Sedana sokolio svoje primjerom Srba u borbi za slobodu i poticao ih da uče srpsku historiju ratova za oslobogjenje. Što se tiče životopisa naših junaka uopće vrlo je teška stvar, da se sve prikupi i sredi ujedno, jer Srbin ju- nak malo i nerado o sebi govori i baš će da premuči ono što je najgla- vnije, jer mu je zazorno da sam sebe hvali i uznosi. On je silan i bujan kao i priroda koja ga je dala na svi- jet, on stvara nešto veliko i uzvišeno, a dalje se ne brine, no ostavlja dru- gome da misli o njemu i da ga pro- suđuje po zasluzi. Da se iznese pak potpun životopis našeg slavnog ju- naka Zimonjića, to je mučno i s tog razloga, što bi bilo nužno, za bolje shvaćanje, da se opiše i cijela histo- rija Bosne i Hercegovine i Crne Gore u drugoj polovini prošloga vijeka, jer su život i djela popa Bogdana tako usko spojena sa dogođajima koje su preživljele te naše zemlje, da bi je- dno bez drugoga bilo nepotpuno. Mi ćemo ipak, koliko nam pro- stor lista dopušta i koliko imamo podataka pri ruci, da iznesemo naj prije nešto u kratko o porodici našeg uzor-junaka pa ćemo tada preći na. sami životopis vojvode Bogdana.