Br. 24.

Dubrovnik 10. aprila 1909.

God. XVIII.

Ki
IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:

za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu M12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini.
streciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli.
čne objave plaća se 12 para

petitnom retku (sitnijeh slova). ak
se više puta uvršćuju, onda po po-

Kodbi. Za priposlana, izjave i

po
i
javno zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.
Piativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

(==fF=)

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Poslovni broj Pr. 3/9

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA!
Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku“ na
prijedlog Ćć. k. državnog odvjetništva odlučio
je da sadržaj ulomka | članka ,Izigrana Sr-
bija“ koji počimlje riječima ,Siromašna Sr-
bija, moramo i za to“ a završuje riječima
.fo Austro-Ugarska ne može“ tiskana na
3 i 4 stupu I. e stranice političkog časopisa
,Dubrovnik“ broj 28, koji je izišao u Dub-
rovniku na 6 aprila o. g. pod odgovornim
uredništvom Krista P, Dominkovića, sačinja-
va zločin smetanja javnog mira po 8465 a) k. z.
Potvrđuje se izvršena zapljena; zabra-
njuje se dalnje šironje lista u pogledu zapli-
jenjenih stavaka; određuje se uništenje za-
plijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi se
slučajno još zaplijenili suviše rastava dotič-
nog štamparskog sloga i objelodanjenje pre-
sude u nastajnom broju časopisa i uprav
na prvoj stranici, a to sve na temelju $, 498
k. p. i 5. 20 zakona o štampi.
RAZLOZI.

Iz zaplijenjenih stavaka gorinavedenog
članka proističe očito namjera da se razdra-
žuje na prezir i mržnju protiv državne up-
rave, pak se u njima nazrijevaju skrajnosti
zločina predviđena u 8. 65 a) k. z te je s
toga red bilo izreći kao u osudi.

C, K. Okružni Sud, Odio IV.
Dubrovnik, dne 7 aprila 1909.
Drobac

Maknimo se!

Formalnim priznanjem aneksije
Bosne i Hercegovine, koje će sa
strane potpisnica berlinskog ugo-
vora sva prilika kroz najkraće vri-
jeme uslijediti, riješiće se  privre-
) meno vrlo važno političko pitanje,
seci uzvitlalo silnu prašinu u me-
đunarodnoj politici. Pozitivni fakat,
da su se velike sile našle pobu-
đene, da se upletu u pitanje, koje
je duboko i gotovo isključivo za-
sijecalo u najbitnije interese Srp-
skog naroda, nije bez sumnje, 0-
sveštan zaštitom pravičnosti jednog
slabo zaštićenog elementa, već je
izazvan usljed bojazni poremećenja
ravnoteže grupacija političkih jedi-
nica na evropskom kontinentu. Po-
kušaj, da se to opravda zaštićiva-
njem  pogaženog međunarodnog
ugovora, može se smatrati izlikom,
koja se i pod koprenom slučajno

identificirala sa zaštitom  opravda-
nih zahtjeva.

Na kakav je način riješena sud-
bina Bosne i Hercegovine, to je
pitanje, u koje sada ne ćemo za-
laziti, niti volimo dovoditi u kom-
binaciju pošljedice, do kojih u naj-
bližoj budućnosti može dovesti 0-
vako jednostrano i tako reći pri-
silno riješenje. Ali sa svim tim
moramo, kao najbliži susjedi Bosne
i Hercegovine i sinovi jednog na-
roda, računati sa faktom, koji je
stvoren i koji postoji, i prema tome
moramo udesiti svoje držanje.

Iz međunarodne utakmice, koja
je vrlo jasno izbila u pošljednjoj
diplomatskoj igri, srpski narod
mogao je steći dosta jakih pouka,
koje mu nameću određeniji put za
stupanje u budućnost.

Nas su pošljednji događaji za-
tekli potpuno nepripravne, rastro-
jene, bez glave i gotovo bez ika-

“koje je kroz pošljednjih šest mje-

kve direktive, premda tako reći iz
osnova mijenjaju naš položaj. Pri-
znaćemo istinu, da se sa svom
našom pripravnošću cijela ova stvar
ne bi bila drukčije riješila, ali bi-
smo sada, poslije jednog gotovog
čina, mogli imati ipak nekog utje-
caja ma daljni razvitak, koji će i
nas, ne treba sumnjati, dovoljno
zahvatiti. A i kad ne bi postojala
ta vrlo važna pretpostavka, naša
kompaktnost i potpuna pripravnost
na sve što se je oko nas događalo
i što će se u najbližoj budućnosti

događati, bila bi jedan faktor, s ko-
jim bi se moralo računati.

Sve se oko nas kreće i razvija
svu moguću djelatnost, da iz pro-
mjene stanja, koja nije neznatna,
aprofitira i što bolje zaštiti svoju
nacionalnu egzistenciju, a mi, Srbi
na Primorju, spavamo mrtvim
snom, tješeći se valjda rastrojstom,
koje sve obara i ništa ne podiže.
A dokle će sve ovo ovako ?

Srpstvo preživljuje teške i sud-
bonosne dane. Svaki brežuljak na-
ših zemalja iskićen je krstovima,

ji ripravljeni. srpskoj narod- uT TAKTHKO TH4E,
koji. sup pravljeni pako “ pano na 6yne ymjepeHo, ako je xrjeno,

noj misli, a mi sami kujemo ek-
sere, kojima će se na krst priko-
vati. Sva naša ljubav prema toj
misli izgleda nam kao poljubac, da
se pospješi potpuna sahrana.

Dvanaesti čas kuca; osviće nam
veliki petak. Hoće li iza svega to-
ga nastupiti uskrsnuće, hoće li se
naš život preporoditi, to od nas
ovisi.

Vrijeme je došlo da se rasčisti
i naša politička atmosvera i da od
sebe stvorimo jedan faktor, koji
će kao kompaktna cjelina iskakati
na površinu u obrani časti i ime-
na narodnog. Ovako  rastrgane
raznosi nas vrtlog političkih do-
gađaja, kao pljevu uznemirene stru-
je zdračne atmosvere.

Naše je mišljenje, da bi naj-
bolje bilo, kad bi gospoda posla-
nici, pokazavši tako i sa svoje
strane interesa za naša narodna
pitanja, a stupivši u veze sa
svim pozvanim faktorima, saz-
vali jednu Skupštinu Srba na
Primorju, na kojoj bi se sve,
bez preše i vrtoglavice, pretreslo;
na kojoj bi se iznijelo sve što
smeta našem pravilnom  razvit-
ku, na kojoj bi se najozbiljnije
proučila sva pitanja i prema to-
me stvorilo jedno stanje, koje
bi bilo u potpunom skladu sa
općim narodnim interesima, bez
primjese ličnih zadjevica i nesu-
glasica.

Ovaj apel upravljamo gospodi
poslanicima, jer su oni barem po
imenu aktivni članovi narodnog

tijela. Oni su s toga pozvani da
učine ono, što čast narodna izi-
Skuje; inače neka ne varaju ni sebe
ni drugoga narodnim povjerenjem.
Bolje čestitke žalosnih uskršnjih
praznika nijesmo mogli učiniti.

beuka WrTamna npama Gp6nju
nocjuje cnopa3yma,

beorpan, 6 anpuna.

Harnena Bpno ynaniHo Ipxaie ay-
cTpujeke, HapouuTo 6euke, UWTaMrne  ro-
cnuje cnopa3šyma uameby Aycrpo-Yrapcke
u Cp6uje y nuTawy GanKkaHcKke KPH3€,
Koja umana na ose Buje 3emibe NOBeJe
NO BPNO KPHTHuHOT M noruGeIeHor  cy-
Koća. Bau cana, kan ce je Cp6uja no-
Kazana u ogsuiue 6ojanHa y NnoluTOoBaiey
Mey HaApogHux 3aKkibyuaka, u mocsiuje
CB4X OHHx o6eliađa ca cTpaHe AycTpuje
ako Cp6uja npucraHe Ha OHO, HA LITO
je HanoKkoH mMopana curom pa3soja npu-
JIHKA Na HM NpucTaHe, Bpnio ynana y odu
Npxaitbe  aycrpujeke  HapouuTo  6euke
uwuTamne. HoeHo je npxase Nouijio u no
Te rpaHuue, na je u cam nonycnyx6eHu
.Fremdenblatt“ uawao 3a NyxHOCT, —
na aKO TO HE OJITOBApa HCKPEHOCTH —
na npeKkopH cBoje NpyluTBo pajiH nperje-
paHux ucnana npora Cp6uju u Bnana-
najyfioj nuuacTuju y oj. la osako 1up-
KAH€e HMA y CBOjy TeHneHuHjy, O. TOME
uuje norpeća MHOr6 npuuaTu, anu 6a-
peM, LITO Ce TAKTHKE THu4e, Cana je Mo-

aKO HHIITA, aju GapeM oHe HauBHuKe,
na 3aupxu 3a uac ua cBojoj cTpaHn.

H onBuue upcko  npxame  Geuke
LITAMNE, HAMJIA3H KOJ HAC Ha CBE Behe
He3a10BOJbCTBO, jep ocum TeHneHuuje,
Huje nako MofiH XJIANOKPBHO NIPETPTIJBETH
CBE OHe naxu u 6esocHoBHe ceH3aniuje,
Koje Ta iuTaMna Kyje. HcruHa na cmo
MH Tome ca Geuke cTpaHe HAyuHH, AJIH
oBo npeBpuyje csaky mjepy.

O6a3supyhi ce Ha OBAKOBO TIHCAiHs6e,
jyuepamieu ,Onjek“ nouuo je oBaj una-
HAK :

Aycrpujecku  JIMCTOBH, KOj4 y riHTa-
IbHMA  CNOJEHE  IOJIHTHKE M MEDyHApOJI-
HHX OlHoca cToje 6nucko aycTpujekoj
BJIAJIH, OTNOMEJIH CY HACPTATH HA  Cpll-
CKH KpambeBcku mnom. Ha Hauuu Kojum
Ce OHH CNJKE KPO3 NJTH HH3 FOJHHA
OHH CY IIOHOBHJIH CBE CTAPE CIIJIETKE H
nourpujanu cBe cTape KJIEBET& TIpoTHB
Kpama Ilerpa u i#erose nuHacruje. Hac
Cp6e TaKBH NOCTynuu4 aycTpujeckux  JiuH-
CTOBA H€ MOTY BHIIE HH y36yNHTH HH
HaJbyTHTH. Hanau jasuor MEseia CaMo
je ouna onacaH Kan je no6po CMHLIJbEH,
Kan je MCTHHHT MJIH BPJIO CJIHHAH HCTH-
HH, H KAJ CE HE BHJE PJKHE H CYMIbH-
Be no6yne Koje cy ra usa3ssane. Hacp-
Taju aycTpujeke IuTaMl1le HA Hau Bna-
nanauKu RBOp HHTH Cy NOGpO CMHLIJBE-
HH, HHTH Cy MA y HajMaHOj CHTHHLH Bje-
poBaTHH a TO Nu HCTUHHTH. HbuxOBe
pyaHe no6yne u cysuiuie cy jacne, jep
Hacpraju nona3se usa jeuuor jakor cy-
Kko6ća u3ameby Cp6uje u AycTpo-yrapcke,
Hajnocne, IHXOBO HECTO IIOHABJIbAHE,
HHXOB MOHOTOHH puTaM Koju noncujeka
Ha nanarajcku HayueHy mekuujy, noka-
3yje Na ce Ty NOHABIbA CBA CTApaA HCTO-
puja, CaMO Ca C Maibe M3TFJIELA HA yC-
njex. Esponcko jao mMHuHjee, Ha uujy
o6MaMy H LMJbajy OB4 HMdAMHH HANANH
aycTpujekuX nucToBa, nosHaje Bpilo 1o-
6po CBYy JNAKHOCT TE IbHXOBE  HOTE,
jep je 4HCTPYM&HAT HA KOME C& OHA CBHP4
BPJIO patuTuMoBaH Te onaje phase u 1uHc-
XapMOHMUKE 3ByKE. Y3 TO, M CAMH_CBH-
padu, jeno M3 CTape HaBuke, upyro
36or 6e3yMH€ pa3npaxeHocTu Koja ux
je cnonana, Hujecy y cTaiey ga CTBOpe
He3ZaMHTEPpeECOBAHHM CJIJLIAOLUMA  HHKA-
KBy uny3Mjy Koja 6u um sano6una 6ap
HajMaWH HO CHMnaTuja ...

*%

ki

Y muca#y aycrpujeke uwraMmne ona-
xajy ce nako nBa uuma. JenaH je ga ce
y Cp6uju usasope Henosjepeie npema
Eurneckoj, najeneprnuHujeM 3acrynuuuy
CPIICKHX HAUHOHAJIHHX uHTEpECA H Npema
Lipuoj Fopu, naj sjepuujoj casesuuuu
cpncke unpxase. PaHuje je TakBA TAKTHKA
ayCcTpnjcKHX JIHCTOBA HMANA NpunuuHY
Npoxogiey #4 y Cp6uju u Ha cTpann.
lanac je OHa WKaprupaHa, u HHKO ce
BHLIJE H& Bapa Na C H:OM MA IITA pauyHa.
Cp6uja ce He MOoxe OoGMAHYTH NA nocy-
Mića y no6pe Hamjepe EHrmecke Hu y
Tonne cumnaruje Lipue ope. Huko Hu
y Eurneckoj Hu y Lipuoj Topu Hu y cHy
H& CAHbA HA KOpake O KOjuMa riHiiy ay-
CTpujeku JIHCTOBH, HHTu Cp6r'a uma za
cTpenu on Te nsuje npujaremcke up-
xaBe. 3Ha ce naHac Bpno no6po onakne
hona3u cse sno sa Cp6ujy, u uera ce
Tpe6a uyBaTH K40 OJ XHBe BaTpe.

Npyra je uum nucas+y aycrpujekux
NHCTOBA JA 3ACTPANIH HALIY CaNauIHy
nuHacTujy ue 64 nu ce 6auuna y 3awuTuHTy
AycTpo-Yrapcke. Tako je pabeHo c mnpo-
WJIOM nuHacTujoM, na ce cafi noHaBiba
H C OBOM. Camo, aycTpujeku  JIHCTOBH
3a6OpaBHJIH Cy Ha NaTHHCKY H3peKy :
non bis in idem. Tipouwnoj nuHacruju
noHujeno je npujarerecTBo AycT.-Yrapcke
TpuueceT roiuHa TeuKe u ouajue 6opće
C HaponomM, saTum a6nukauujy jenuora u

CMPTHy moru6Hjy npyrora Kpama. Pyka _

aycTpujeka BOK CprICKE BJaALaOLE npo-
NnacTu4, Kao uurTo je Jyuuu noseky6au onseo
XpucTa y pyke IlunaroBux Bojuuka. Tlo-
cnuje Tora TeLIKOF HCKYCTBA HG MOG
Ce HHKAKAB BJIAJAJIALL CPIICKH NpčBApuTH
u nofiH Ha KNH34B NyT Ca Kora ce BHiHe
He noBpaha. CpncKkoM KPAJby, NOKJIE FOL
oH casjecHo BPUIH CBOjy KPAJbeBCKY NJ-
XKHOCT, H NPXKH CBOjy BNaJAJNAYKY 3aKNe-
TBY, H6€ MOX& HuKO 6uTH Beliu npujarem
ou caMora Hapona. Cp6u cy Beli sacu-
Nedu nuuacTuuKuM 6op6ama H CrIJIeTKAMA.
OHu On cBora KPAJbA C IipaBOM Tpaxe
na notwiTyje YcTaB u 34KOH€, NA ONpAKABA
napnaMeHTapHu pen u na Bonu pauyua
o jasHoM MopaJiy. H KaKO CAnauii»H KPAJR
ucnyiaBa HajćaBjecuuje cBe Te norojiće,
CPNICKH HAPOl Je I>HME TIOTIIYHO 34N0B0-
IbaH. Cp6uja ce nocTa Hanaruna ca Ka-
NIPAUHO3ZHOCTH M OCHOHOCTH BJAJLAJNAVKE
H CA IBHXOBE ,IIyH& BNACTH“ Koja je Ga-
ana 3eMJby y aHapxujy u pacrpojcT8o.
H KAN naHac HMA HA KPAJBEBCKOM TIpM-
jecTomy Bnanaoua CTaJIO«KeHOF, TAKTH-
HOT, MCIIpaBHOT y CBHM aKUujaMA, OHA
H Hera H HeroB nom oGacuna “ nowuTo-
BaH€M H Jby6aBJby. 3a Kpamba Cp6uje
uma naHac jenaH Haj Beliu npujarem u
jenau Haj sbyliu_ HenpujaTem. TlpujaTem
je cpneku napon, a uenpujarem ce Cam
jasuo, Te He mMopamMo Harabaru ko je oH
u ruje je... .

Pisma iz sjeverne Dalmacije.
XV.

U nas još kod mnogih prevlađuje
mišljenje, da je naj zgodnije upućivati
podmladak na stalnu zaradu, ili, kako
ge to obično kaže, na kvjetancu. Stari
pogledi u ovom smislu, tako su uvri-
ježeni, da se stalež od kvjetance sma-
tra važnijim i pretežnijim od drugih.

Ova je misao nekada imala svoj
razlog barem u tome, što domaće či-
novništvo, ili nije bilo narodno, da
ga svijet može razumjeti, ili je bilo
odnarođeno. Kao takovo za narodne
potrebe, ili se nije brinulo, ili nije
bilo u stanju, da pozna duh običaje
stanovništva, jer nije bilo u doticaju
sa narodom. Međutim ovaka pregrada,
premda ni do danas nije sasvim išče-
zla, ipak krenula je u mnogočem na
bolje. Mi danas imamo naših domaćih
ginova u svakoj službi, počinjuć od

naj viših činovnika svake struke, puk

Ž