Br. 24. Dubrovnik 10. aprila 1909. God. XVIII. Ki IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu M12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini. streciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli. čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). ak se više puta uvršćuju, onda po po- Kodbi. Za priposlana, izjave i po i javno zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Piativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. (==fF=) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Poslovni broj Pr. 3/9 U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku“ na prijedlog Ćć. k. državnog odvjetništva odlučio je da sadržaj ulomka | članka ,Izigrana Sr- bija“ koji počimlje riječima ,Siromašna Sr- bija, moramo i za to“ a završuje riječima .fo Austro-Ugarska ne može“ tiskana na 3 i 4 stupu I. e stranice političkog časopisa ,Dubrovnik“ broj 28, koji je izišao u Dub- rovniku na 6 aprila o. g. pod odgovornim uredništvom Krista P, Dominkovića, sačinja- va zločin smetanja javnog mira po 8465 a) k. z. Potvrđuje se izvršena zapljena; zabra- njuje se dalnje šironje lista u pogledu zapli- jenjenih stavaka; određuje se uništenje za- plijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi se slučajno još zaplijenili suviše rastava dotič- nog štamparskog sloga i objelodanjenje pre- sude u nastajnom broju časopisa i uprav na prvoj stranici, a to sve na temelju $, 498 k. p. i 5. 20 zakona o štampi. RAZLOZI. Iz zaplijenjenih stavaka gorinavedenog članka proističe očito namjera da se razdra- žuje na prezir i mržnju protiv državne up- rave, pak se u njima nazrijevaju skrajnosti zločina predviđena u 8. 65 a) k. z te je s toga red bilo izreći kao u osudi. C, K. Okružni Sud, Odio IV. Dubrovnik, dne 7 aprila 1909. Drobac Maknimo se! Formalnim priznanjem aneksije Bosne i Hercegovine, koje će sa strane potpisnica berlinskog ugo- vora sva prilika kroz najkraće vri- jeme uslijediti, riješiće se privre- ) meno vrlo važno političko pitanje, seci uzvitlalo silnu prašinu u me- đunarodnoj politici. Pozitivni fakat, da su se velike sile našle pobu- đene, da se upletu u pitanje, koje je duboko i gotovo isključivo za- sijecalo u najbitnije interese Srp- skog naroda, nije bez sumnje, 0- sveštan zaštitom pravičnosti jednog slabo zaštićenog elementa, već je izazvan usljed bojazni poremećenja ravnoteže grupacija političkih jedi- nica na evropskom kontinentu. Po- kušaj, da se to opravda zaštićiva- njem pogaženog međunarodnog ugovora, može se smatrati izlikom, koja se i pod koprenom slučajno identificirala sa zaštitom opravda- nih zahtjeva. Na kakav je način riješena sud- bina Bosne i Hercegovine, to je pitanje, u koje sada ne ćemo za- laziti, niti volimo dovoditi u kom- binaciju pošljedice, do kojih u naj- bližoj budućnosti može dovesti 0- vako jednostrano i tako reći pri- silno riješenje. Ali sa svim tim moramo, kao najbliži susjedi Bosne i Hercegovine i sinovi jednog na- roda, računati sa faktom, koji je stvoren i koji postoji, i prema tome moramo udesiti svoje držanje. Iz međunarodne utakmice, koja je vrlo jasno izbila u pošljednjoj diplomatskoj igri, srpski narod mogao je steći dosta jakih pouka, koje mu nameću određeniji put za stupanje u budućnost. Nas su pošljednji događaji za- tekli potpuno nepripravne, rastro- jene, bez glave i gotovo bez ika- “koje je kroz pošljednjih šest mje- kve direktive, premda tako reći iz osnova mijenjaju naš položaj. Pri- znaćemo istinu, da se sa svom našom pripravnošću cijela ova stvar ne bi bila drukčije riješila, ali bi- smo sada, poslije jednog gotovog čina, mogli imati ipak nekog utje- caja ma daljni razvitak, koji će i nas, ne treba sumnjati, dovoljno zahvatiti. A i kad ne bi postojala ta vrlo važna pretpostavka, naša kompaktnost i potpuna pripravnost na sve što se je oko nas događalo i što će se u najbližoj budućnosti događati, bila bi jedan faktor, s ko- jim bi se moralo računati. Sve se oko nas kreće i razvija svu moguću djelatnost, da iz pro- mjene stanja, koja nije neznatna, aprofitira i što bolje zaštiti svoju nacionalnu egzistenciju, a mi, Srbi na Primorju, spavamo mrtvim snom, tješeći se valjda rastrojstom, koje sve obara i ništa ne podiže. A dokle će sve ovo ovako ? Srpstvo preživljuje teške i sud- bonosne dane. Svaki brežuljak na- ših zemalja iskićen je krstovima, ji ripravljeni. srpskoj narod- uT TAKTHKO TH4E, koji. sup pravljeni pako “ pano na 6yne ymjepeHo, ako je xrjeno, noj misli, a mi sami kujemo ek- sere, kojima će se na krst priko- vati. Sva naša ljubav prema toj misli izgleda nam kao poljubac, da se pospješi potpuna sahrana. Dvanaesti čas kuca; osviće nam veliki petak. Hoće li iza svega to- ga nastupiti uskrsnuće, hoće li se naš život preporoditi, to od nas ovisi. Vrijeme je došlo da se rasčisti i naša politička atmosvera i da od sebe stvorimo jedan faktor, koji će kao kompaktna cjelina iskakati na površinu u obrani časti i ime- na narodnog. Ovako rastrgane raznosi nas vrtlog političkih do- gađaja, kao pljevu uznemirene stru- je zdračne atmosvere. Naše je mišljenje, da bi naj- bolje bilo, kad bi gospoda posla- nici, pokazavši tako i sa svoje strane interesa za naša narodna pitanja, a stupivši u veze sa svim pozvanim faktorima, saz- vali jednu Skupštinu Srba na Primorju, na kojoj bi se sve, bez preše i vrtoglavice, pretreslo; na kojoj bi se iznijelo sve što smeta našem pravilnom razvit- ku, na kojoj bi se najozbiljnije proučila sva pitanja i prema to- me stvorilo jedno stanje, koje bi bilo u potpunom skladu sa općim narodnim interesima, bez primjese ličnih zadjevica i nesu- glasica. Ovaj apel upravljamo gospodi poslanicima, jer su oni barem po imenu aktivni članovi narodnog tijela. Oni su s toga pozvani da učine ono, što čast narodna izi- Skuje; inače neka ne varaju ni sebe ni drugoga narodnim povjerenjem. Bolje čestitke žalosnih uskršnjih praznika nijesmo mogli učiniti. beuka WrTamna npama Gp6nju nocjuje cnopa3yma, beorpan, 6 anpuna. Harnena Bpno ynaniHo Ipxaie ay- cTpujeke, HapouuTo 6euke, UWTaMrne ro- cnuje cnopa3šyma uameby Aycrpo-Yrapcke u Cp6uje y nuTawy GanKkaHcKke KPH3€, Koja umana na ose Buje 3emibe NOBeJe NO BPNO KPHTHuHOT M noruGeIeHor cy- Koća. Bau cana, kan ce je Cp6uja no- Kazana u ogsuiue 6ojanHa y NnoluTOoBaiey Mey HaApogHux 3aKkibyuaka, u mocsiuje CB4X OHHx o6eliađa ca cTpaHe AycTpuje ako Cp6uja npucraHe Ha OHO, HA LITO je HanoKkoH mMopana curom pa3soja npu- JIHKA Na HM NpucTaHe, Bpnio ynana y odu Npxaitbe aycrpujeke HapouuTo 6euke uwuTamne. HoeHo je npxase Nouijio u no Te rpaHuue, na je u cam nonycnyx6eHu .Fremdenblatt“ uawao 3a NyxHOCT, — na aKO TO HE OJITOBApa HCKPEHOCTH — na npeKkopH cBoje NpyluTBo pajiH nperje- paHux ucnana npora Cp6uju u Bnana- najyfioj nuuacTuju y oj. la osako 1up- KAH€e HMA y CBOjy TeHneHuHjy, O. TOME uuje norpeća MHOr6 npuuaTu, anu 6a- peM, LITO Ce TAKTHKE THu4e, Cana je Mo- aKO HHIITA, aju GapeM oHe HauBHuKe, na 3aupxu 3a uac ua cBojoj cTpaHn. H onBuue upcko npxame Geuke LITAMNE, HAMJIA3H KOJ HAC Ha CBE Behe He3a10BOJbCTBO, jep ocum TeHneHuuje, Huje nako MofiH XJIANOKPBHO NIPETPTIJBETH CBE OHe naxu u 6esocHoBHe ceH3aniuje, Koje Ta iuTaMna Kyje. HcruHa na cmo MH Tome ca Geuke cTpaHe HAyuHH, AJIH oBo npeBpuyje csaky mjepy. O6a3supyhi ce Ha OBAKOBO TIHCAiHs6e, jyuepamieu ,Onjek“ nouuo je oBaj una- HAK : Aycrpujecku JIMCTOBH, KOj4 y riHTa- IbHMA CNOJEHE IOJIHTHKE M MEDyHApOJI- HHX OlHoca cToje 6nucko aycTpujekoj BJIAJIH, OTNOMEJIH CY HACPTATH HA Cpll- CKH KpambeBcku mnom. Ha Hauuu Kojum Ce OHH CNJKE KPO3 NJTH HH3 FOJHHA OHH CY IIOHOBHJIH CBE CTAPE CIIJIETKE H nourpujanu cBe cTape KJIEBET& TIpoTHB Kpama Ilerpa u i#erose nuHacruje. Hac Cp6e TaKBH NOCTynuu4 aycTpujeckux JiuH- CTOBA H€ MOTY BHIIE HH y36yNHTH HH HaJbyTHTH. Hanau jasuor MEseia CaMo je ouna onacaH Kan je no6po CMHLIJbEH, Kan je MCTHHHT MJIH BPJIO CJIHHAH HCTH- HH, H KAJ CE HE BHJE PJKHE H CYMIbH- Be no6yne Koje cy ra usa3ssane. Hacp- Taju aycTpujeke IuTaMl1le HA Hau Bna- nanauKu RBOp HHTH Cy NOGpO CMHLIJBE- HH, HHTH Cy MA y HajMaHOj CHTHHLH Bje- poBaTHH a TO Nu HCTUHHTH. HbuxOBe pyaHe no6yne u cysuiuie cy jacne, jep Hacpraju nona3se usa jeuuor jakor cy- Kko6ća u3ameby Cp6uje u AycTpo-yrapcke, Hajnocne, IHXOBO HECTO IIOHABJIbAHE, HHXOB MOHOTOHH puTaM Koju noncujeka Ha nanarajcku HayueHy mekuujy, noka- 3yje Na ce Ty NOHABIbA CBA CTApaA HCTO- puja, CaMO Ca C Maibe M3TFJIELA HA yC- njex. Esponcko jao mMHuHjee, Ha uujy o6MaMy H LMJbajy OB4 HMdAMHH HANANH aycTpujekuX nucToBa, nosHaje Bpilo 1o- 6po CBYy JNAKHOCT TE IbHXOBE HOTE, jep je 4HCTPYM&HAT HA KOME C& OHA CBHP4 BPJIO patuTuMoBaH Te onaje phase u 1uHc- XapMOHMUKE 3ByKE. Y3 TO, M CAMH_CBH- padu, jeno M3 CTape HaBuke, upyro 36or 6e3yMH€ pa3npaxeHocTu Koja ux je cnonana, Hujecy y cTaiey ga CTBOpe He3ZaMHTEPpeECOBAHHM CJIJLIAOLUMA HHKA- KBy uny3Mjy Koja 6u um sano6una 6ap HajMaWH HO CHMnaTuja ... *% ki Y muca#y aycrpujeke uwraMmne ona- xajy ce nako nBa uuma. JenaH je ga ce y Cp6uju usasope Henosjepeie npema Eurneckoj, najeneprnuHujeM 3acrynuuuy CPIICKHX HAUHOHAJIHHX uHTEpECA H Npema Lipuoj Fopu, naj sjepuujoj casesuuuu cpncke unpxase. PaHuje je TakBA TAKTHKA ayCcTpnjcKHX JIHCTOBA HMANA NpunuuHY Npoxogiey #4 y Cp6uju u Ha cTpann. lanac je OHa WKaprupaHa, u HHKO ce BHLIJE H& Bapa Na C H:OM MA IITA pauyHa. Cp6uja ce He MOoxe OoGMAHYTH NA nocy- Mića y no6pe Hamjepe EHrmecke Hu y Tonne cumnaruje Lipue ope. Huko Hu y Eurneckoj Hu y Lipuoj Topu Hu y cHy H& CAHbA HA KOpake O KOjuMa riHiiy ay- CTpujeku JIHCTOBH, HHTu Cp6r'a uma za cTpenu on Te nsuje npujaremcke up- xaBe. 3Ha ce naHac Bpno no6po onakne hona3u cse sno sa Cp6ujy, u uera ce Tpe6a uyBaTH K40 OJ XHBe BaTpe. Npyra je uum nucas+y aycrpujekux NHCTOBA JA 3ACTPANIH HALIY CaNauIHy nuHacTujy ue 64 nu ce 6auuna y 3awuTuHTy AycTpo-Yrapcke. Tako je pabeHo c mnpo- WJIOM nuHacTujoM, na ce cafi noHaBiba H C OBOM. Camo, aycTpujeku JIHCTOBH 3a6OpaBHJIH Cy Ha NaTHHCKY H3peKy : non bis in idem. Tipouwnoj nuHacruju noHujeno je npujarerecTBo AycT.-Yrapcke TpuueceT roiuHa TeuKe u ouajue 6opće C HaponomM, saTum a6nukauujy jenuora u CMPTHy moru6Hjy npyrora Kpama. Pyka _ aycTpujeka BOK CprICKE BJaALaOLE npo- NnacTu4, Kao uurTo je Jyuuu noseky6au onseo XpucTa y pyke IlunaroBux Bojuuka. Tlo- cnuje Tora TeLIKOF HCKYCTBA HG MOG Ce HHKAKAB BJIAJAJIALL CPIICKH NpčBApuTH u nofiH Ha KNH34B NyT Ca Kora ce BHiHe He noBpaha. CpncKkoM KPAJby, NOKJIE FOL oH casjecHo BPUIH CBOjy KPAJbeBCKY NJ- XKHOCT, H NPXKH CBOjy BNaJAJNAYKY 3aKNe- TBY, H6€ MOX& HuKO 6uTH Beliu npujarem ou caMora Hapona. Cp6u cy Beli sacu- Nedu nuuacTuuKuM 6op6ama H CrIJIeTKAMA. OHu On cBora KPAJbA C IipaBOM Tpaxe na notwiTyje YcTaB u 34KOH€, NA ONpAKABA napnaMeHTapHu pen u na Bonu pauyua o jasHoM MopaJiy. H KaKO CAnauii»H KPAJR ucnyiaBa HajćaBjecuuje cBe Te norojiće, CPNICKH HAPOl Je I>HME TIOTIIYHO 34N0B0- IbaH. Cp6uja ce nocTa Hanaruna ca Ka- NIPAUHO3ZHOCTH M OCHOHOCTH BJAJLAJNAVKE H CA IBHXOBE ,IIyH& BNACTH“ Koja je Ga- ana 3eMJby y aHapxujy u pacrpojcT8o. H KAN naHac HMA HA KPAJBEBCKOM TIpM- jecTomy Bnanaoua CTaJIO«KeHOF, TAKTH- HOT, MCIIpaBHOT y CBHM aKUujaMA, OHA H Hera H HeroB nom oGacuna “ nowuTo- BaH€M H Jby6aBJby. 3a Kpamba Cp6uje uma naHac jenaH Haj Beliu npujarem u jenau Haj sbyliu_ HenpujaTem. TlpujaTem je cpneku napon, a uenpujarem ce Cam jasuo, Te He mMopamMo Harabaru ko je oH u ruje je... . Pisma iz sjeverne Dalmacije. XV. U nas još kod mnogih prevlađuje mišljenje, da je naj zgodnije upućivati podmladak na stalnu zaradu, ili, kako ge to obično kaže, na kvjetancu. Stari pogledi u ovom smislu, tako su uvri- ježeni, da se stalež od kvjetance sma- tra važnijim i pretežnijim od drugih. Ova je misao nekada imala svoj razlog barem u tome, što domaće či- novništvo, ili nije bilo narodno, da ga svijet može razumjeti, ili je bilo odnarođeno. Kao takovo za narodne potrebe, ili se nije brinulo, ili nije bilo u stanju, da pozna duh običaje stanovništva, jer nije bilo u doticaju sa narodom. Međutim ovaka pregrada, premda ni do danas nije sasvim išče- zla, ipak krenula je u mnogočem na bolje. Mi danas imamo naših domaćih ginova u svakoj službi, počinjuć od naj viših činovnika svake struke, puk Ž