Br. 29. Dubrovnik 30. aprila 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaks» 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10: na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [(Fzf= )| Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Riješenje jezičnog pitanja. Poslije toliko decenija borbe i pravednih zahtjeva, da se jezično pitanje u Dalmaciji uredi i riješi, držala se je ovo dana u zgradi predsjedništva ministarstva u Beču konferencija, kojoj su sudjelovali namjesnik Nardelli, te od narodnih poslanika _Ivčević i Biankini od Hrvatske Stranke, Prodan od pra- vaške, Baljak od srpske, i Ziliotto i Krekich od talijanske. Osim njih bilo je i nekoliko članova vlade. U prošli petak stigla je vijest, da je postignut između zastupnika na konferenciji potpun sporazum. Izvješće koje smo u prošlom broju donijeli govori o temeljima na ko- jim se je taj sporazum postigao. Koncesije koje su date talijanskom jeziku pretjerane su, a u praksi će se sigurno sa talijanske strane još jače pretjerati, te ovaj sporazum teško da će dovršiti borbu, koja se toliko vremena radi jezičnog riješenja vodi. S toga pozdravljati s oduševljenjem ovaj sporazum koji se je postigao u Beču, nekako bi bilo preveć prenagljeno. Jezične naredbe od ministarstva su već objavljene. Sadrže jedanaest para- grala. Neki su paragrafi tako ude- šeni da se prama njima talijanski jezik može upotrebljavati prama volji poglavice ureda. Ostavljajući detaljniji pretres o pojedinim tačkama jezične naredbe za drugi put, moramo se sada osvrnuti na konferenciju koja se je držala u Beču, i na kojoj je postignut sporazum. Prije svega ne možemo nikako da se pomirimo s time, da se o- vako vitalna pitanja na ovaj način riješavaju sa ministarskom nare- dbom, jer se na taj način dava pravo vladi da sutra izda opet kakovu naredbu, koja će biti proti našem jeziku. Jezično pitanje, to je pitanje pokrajine i naroda u njoj. Nje- govo riješenje traži svoj kompe- tentni formu u samom narodu, te ga njegovi predstavnici moraju ri- ješiti u saboru i podnijeti ga vladi na odobrenje. Ali se je ovoga puta mimoišla volja naroda, mimoišlo se je njegov pravi glas, koji je imao odjeknuti u saboru, a krojilo se je sudbinu u Beču. Tu su bili pozvani zastupnici naroda onako kako ih je Beč pozvao, a narod se nije u tome ni pitao. I ti zastupnici kad su proučavali zakonsku osnovu u Beču, nijesu barem smjeli doći do toga, da odobre vladi da ona po- stane ministarskom naredbom. To je sve prije moralo da dođe u sabor i tu se je stvar morala ure- diti. Ali kao da našim zastupni- cima sve prije leži na srcu nego pravi interes naroda. Decenijama se je vodila borba radi riješenja jezičnog pitanja. Du- go nas je vrijeme vlada nemilo- srdno varala, tobož prikupljajući materijal i podatke, dok na svrhu nije došlo do riješenja u Beču, koji ne može iskrenog rodoljuba zadovoljiti ni po formi kako je to riješenje izvršeno ni po paragra- fima koji naređuju uporabu jezika u svim djelovima službe u Dal- maciji. Do sada smo čitali u nekoliko novina izraženo veselje radi spo- razuma postignutog u Beču, i to se veselje odnosi na to, što bi se ovim sporazumom svršila ona vje- čita borba s Talijanima radi jezika. Nama se čini, da bi žalosni fakat zapostavljanja interesa i volje ci- jelog naroda imao biti mnogo jači od veselja, jer se je sa tako ne- znatnim brojem stanovništva do- krajčila borba. Pitanje jezično i njegovo rije- šenje naredbom ministarstva doći će još pred sabor, i sigurni smo da će se tu naši. narodni zastu- pnici i odviše pojunačili. Takovi ne znaju biti u Beču — a to je i onako poznata stvar. U Garigradu i oko njega. Situacija, koja se je izazvala bu- nom i revolucijom u Carigradu, po- stajala je s dana na dan sve povolj- nija za mladoturke. Oni su brzo svoju vojsku skupili oko velikog istočnog grada, te su brzo zauzeli i sam grad koji je sada potpuno u njihovim ru- kama. Došlo je bilo do jakih sukoba između mladoturskih četa i vojske koja je ostala vjerna sultanu. Ovi posljedni morali su pred mladotureima kapitulirati, i sada mladoturska vlast vrši svoju, te se izvršuju kazne nad buntovnicima. Do sada ih je nekoliko stotina osuđeno i poubijeno. Nad Carigradom je proglašeno opsadno stanje, koje će se morati držati, dok se sasvim stvari ne umire. Sultan Abdul-Hamid, kome se je pripisivalo, da je glavni začetnik či- tave ove revolucije samo da osigura vlast apsolutizma u svoje ruke, mo- rao je napokon da se pokori sudbini. On više nije vladar. Parlamenat, koji je za kratko vrijeme ove revolucije bio prenesen u San-Stefano, opet je u Carigradu. Tu se je odlučilo da se dosadanji sultan svrgne s prijestolja, što je i učinjeno. I tako poslije 30 godina apsolutističkog vladanja mo- rao je da izgubi vladalačku vlast vladar Turske, koji je naj više uži- vao da bude imperator velike turske carevine. Mješte njega proglašen je njegov brat Rešid-efendija, a od sada će se kao vladar zvati Mehmed V. Proglas novog vladara primljen je u narodu sa velikim veseljem, te je tom prilikom ispaljeno 101 hitac iz topa, a vojska je novom sultanu već položila zakletvu. Pisma iz sjeverne Dalmacije, XVI. Nerodica sijena i krme za blago, koja je proljetos, kao i prošle godine nanijela tolike opasnosti stočarstvu, a ljude vrgla u ne malu nepriliku, rek bi na žalost, da se ni za ovu godinu, ne će moći isporaviti. Pače, po svijem predznacima, ma koliko se čeljade nadalo preokretu na bolje, kao obilju u rodu, pošto su se čeljad trgla, da na vrijeme siju travu i dje- telinu, izgleda, da će sve to biti uza- lud, ne promijene li se vremena, a to brzo. Suša je toliko ispila našu ze- mlju, da se u; današnje proljetno do- ba, kada su obično kiše izobiljne i plahovite, osjeća velika nužda kiše i navodnjavanja. Već su nekoje zemlje navlastito livade i djetelina, koja je od skoro posijana, pretrpjele nerodicu i štetu. Potraje li ovako, nastajna go- dina, u pogledu stočne piće biće još gora, nego li je današnja. : Neda se pak predstaviti, koliko je nevoljni svijet pretrpio u blagu ove godine zbog ove nerodice. Same cijene negdje su bile osrednje, a ne- gdje povisoke i pretjerane, osobito u nuždi, kad je prijeka potreba zahti- jevala brzu pomoć i nabavu. Pored cijene, tištila je svijet i druga nepri- lika, navlastito pri prevažanju i pre- nosenjn piće. Prese, ili tijeska za slamu kukuruzovu ili onu jaču, ni- jesmo nigdje ni opazili, a one za si- jeno su rijetke, kod većih posjednika ili u središtima ovećim. Sela ih skoro nikako i nemaju. S toga prenos i prevoz, uza rđave puteve, vršili su se sa poteškoćom i odveć sporo. Kako smo istakli, po svima zna- kovima, skoro je nesumnjivo, da i ove godine prijeti velika opasnost našem stočarstvu sa velike oskudice u sredstvima za stočnu hranu. U o- vom pogledu stalni smo, da neće biti dovoljna ni dosadašnja državna po- moć, s nabavkom sjemena usjeva za piću i za sijeno, već treba preduzeti na vrijeme dalje mjere u tom cilju. Po našem saznanju oskudica u sto- čnoj hrani bila je općenita po svima krajevima sjeverne Dalmacije. Nero- dica je zahvatila i susjedne bosanske krajeve, koji su do sada skoro vazda bili obilni rodom svakovrsne trave. Kod nas, po krajevima, koji stokom ponajviše obiluju, kao što je krajina bukovička, kotari, kninska, vrličko- sinjska, gdje je osim sitnog blaga, navlastito još goveda i konja, nero- dica je imala nemilih pošljedica i ne- dogledne štete. U ovim predjelima Pop Bogdan Zimonjić Vojvoda gatački. - (1813. — 1909). XVII. (svršetak). | Kada je slavni vojvoda već opo- jan i suzama i blagoslovom zahval- nog naroda bio predan ernoj zemlji, svijet je krenuo kući pokojnikovoj na ,sedminu“, kako je to običaj u Gacku, gdje se je za bogatom trpe- zom, punom svakog izobilja, namje- stilo preko 500 osoba, u čelu koje je je sjedalo sveštenstvo, a onda bi- rani domaćini gatački jedan do dru- goga. Sinovi vrlog pokojnika, mnogo su pazili, da bude sve u redu, i da svak pođe zadovoljan iz doma njiho- va, kako bi se dostojnije odužili us- pomeni i želji velikog oca i rodoljuba. Kad su svi blagovali i nahranili se, koliko je kome srece željelo, razidoše se i oprostiše, ljubeći mitropolitovu desnicu, a sa Stevanom, drugim si- “nom vojvodinim, cjelivajući se u lice po srpskom običaju. Tako su Gačani iskazali svom neumrlom junaku zadnju počast i rastali se sa najdostojnijem sinom otačbine — popom Bogdanom Zimo- njićem ! Na ciglo osamnaest dana po smrti vojvodinoj, oprostila se je s ovijem svijetom i vijerna drugarica burnog života njegova, Nana, rodom iz ču- vene porodice Koprivica iz Banjana. U sedamnaestoj godini ona je bila dovedena u kuću Zimonjića, te je Živjela u srećnom braku s vojvodom Bogdanom blizu 70 godina. I ako je velik dio života prevela patnjički, svladala je ta junak-žena, ta dostojna drugarica vojvodina, sve muke i ne- zgode viteške, ali tuga za drugom njezinim i domaćinom, teža od svijeh drugijeh jada, pokosila ju je prije vremena i oborila u ernu zemlju, ne davši joj da prežali teški gubitak i da nadživi za duže onog s kijem je vijek vjekovala i s čijim je životom i sudbinom srasla bila nerazdvojno. Dok je on tražio dušmane svoje otač- bine, da se ogleda s njima na juna- čkom megdanu, dotle se je ona krila dosta puta s nejakom dječicom po ljutijem kršima, po jamama i pećina- ma, gdje je trpjela i glad i golotinju i svaku oskudicu. Dosta je puta bila prisiljena, da djecu svoju pokriva jelovijem i bukovijem lišćem, da ih zakloni od ljute zime i mraza i da ih sačuva od svojih progonitelja. U vrloj pokojnici su bile sastavljene sve vrline dobre žene i kao supruge i kao majke, a njezino milostivo srce i darežljiva ruka bili su na daleko čuveni. I u ljutoj nevolji, kad mnogi, koji inače odvajaju od običnog svije- ta, postaju nemilosni i samoživi, ona je očuvala rijetku plemenitost srca, da je ste dobrote svoje zadužila vječnom zahvalnošću svakoga, ko je s njom u dodir došao. Koliko je ona u zbjegu ranjenika i bolesnika utje- šila, a ako je mogla i nahranila; ako je ko umro, ona ga je oplakala kao svoje rođeno dijete. Na glas smrti njezine okupilo se mnogo naroda, koji je sa suzama i tužnim zapjev- kom ispratio do groba njezina u Ga- revu, gdje je sahranjena kraj svoga supruga, vojvode Bogdana. Pri kraju ove naše radnje spo- menućemo, da nijesmo ni iz daleka iznijeli sve one vrline i slavna djela vojvode Zimonjića, s kojih je i sebe narod svoj pred cijelim svijetom pro- slavio. Uradili smo onoliko, koliko