Br. 32. TK TENA ši beki san Ja Dubrovnik 11. maja 1909. o. em. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Heree- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. gc= Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na prijedlog ć. k. Državnoga Odvjetništva, o- dlučio je da sadržaj čitavog uvodnog članka »Ucjena za oslobođenje nevinih“ tiskana na 41, 2, 8, i4stupeu I. te 1, stupcu II. stranice političkog časopisa ,Dubrovnik“ br. 81, koji je izašao u Dubrovniku na 7. maja 0. g. pod vdgovornim uredništvom Krista P. Dominko- vića sačinjava zločinstva smetanja javnog mira predviđena u 8 65 a) k. z. Potvrđuje se izvršena zapljena, zabra- njuje se daljnje širenje lista u pogledu za- plijenjenog članka, određuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi se slučajno još zaplijenili suviše rastava doti- čnog štamparskog sloga i objelodanjenje pre- sude u nastajnom broju istog časopisa i uprav na I stranici istoga a to sve po S 498 k.p. i $ 20 zakona 17 decembra 1868. Razlozi Sadržajem zaplijenjenog članka očito se nastoji da se razdraži prezir imržnju protiv austrijsko državne uprave učin ovaj koji se označuje zločinstvom po S 65 a) k. z. pak je stoga red bilo osuditi kao gore C. K. Okružni Sud u Dubrovniku odio IV. na 8 maja 1909. BOJANIĆ. Sloboda štampe. Posljedni i predposljedni broj našeg lista našla je premilostiva naša cenzura za zgodno da zapli- jeni, e da na taj način dade vidna izraza razglašenoj slobodi štampe, koju mi Srbi, — a naročito mi u Dubrovniku — uživamo. Sve slo- bode, pa i ona štampe, kojima su nas naši gospodari ili praznim obećanjem, ili čak i zakonom usre- Ćili, ostaju i u svojoj formi i u teoriji dosta široke, da im se kad- kada može i zaviditi, ali u praksi nikako i ne postoje. To smo mi Srbi do sada u više navrataka is- kusili, i shvatili smo da će uzako- njene slobode imati za nas vrije- dnosti jedino onda, ako postanemo slijepi sluge svojih gospodara, koji od nas traže da se odreknemo i svoga imena i svoje narodnosti i svojili osjećaja. Ne znamo što naše usrećitelje podržava ovako dugo u tvrdokornosti, te se prama nama uvijek drže iste mjere, ali svakako mogli su se do sada uvjeriti u dvije stvari: jedno, ni progoni, ni muke, ni patnje nijesu nas mogli, niti će nas moći natjerati da se odreknemo našeg milog srpskog imena, i da prigušimo osjećaj za sve nas u kojima ista srpska krv teče, pa gdjegod se nalazili; drugo, da naš rad, upravo borba za sa- moodržanje, kreće se u granicama zakona, za toi sve ono što se proti nama preduzimlje nema niti može imati onog uspjeha na koji se sa izvjesnih strana misli. »Dubrovnik“, jedini je srpski politički list na našem Primorju. Njemu je sveto sve što je srpsko, kuća mu je čitavo Srpstvo. Polo- žaj nam jetakav, da nam nameće dvije dužnosti: dužnost vršenja građanskih dužnosti, i dužnost o- sjećaja u granicama zakona, jer krv nije voda. Vršimo savjesno i jedno i drugo. Ali vršenje naših dužnosti odavna ne prija izvjesnim faktorima, pa za to i sva kampa- nja protiv nas gdjegod se nalazimo. Za sada kao da nam ne mogu ništa. Proti nama i našem listu intriguira se sa više strana, ali kao da će se jedino uspjeti u zaplje- nama nanoseći nam materijalne štete. Predprošli broj nam je za- pljenjen, jer smo protestvovali proti onim niskim napadajima i izruga- vanjem Kralja Petra pred zagreba- čkim procesom ,veleizdajnika“. To je od nas zahtjevalo i poštenje i osjećaj, a radi toga morao je svak da protestuje ko se poštenjem po- nosi. Naša censura je taj članak zaplijenila, i suviše nam je pod- metnula u nedostatku razloga, da se je s tim člankom nastojalo razdraživati na mržnju i prezir protiva vladara. Takovu objedu, koja ima svoj stanoviti cilj, naj- odiučnije odbijamo, jer ako niko, a ono su Srbi znali i svojom krvi mnogo i mnogo puta posvjedočiti kako se vrše građanske i drža- vljanske dužnosti. Ovim načinom mogu samo da razdraže na mržnju i prezir protiv sebe oni, koji ,U ime Njegovo“ nama podmeću mr- žnju protiv našeg premilostivog vladara. Možda je sve ovo befehl, ali bi i on imao imati neke gra- nice, a ne bi smio da bude zaštita djelima i postupanju potčinjenih. Naša censura kao da je s befehlom u ruci uzela neograničenu vlast. Posljednja zapljena mašeg lista svakako je unicum naše censure. Ko hoće da znade što je državni odvjetnik u Dubrovniku našao za potrebito da zaplijeni, sve će: naći u listovima koje veže sasvim je- dnaki zakon, za koje vrijede sa- svim isti paragrafi kao i za nas; naime, to će naći u zadarskim i spljetskim listovima. Gornja odlu- ka zapljene označuje natpis toga članka. Hoće li se valjda s ovim da se po malo uvuče sistem Rau- chove vladavine ? Znamo, da naša premilostiva censura nije nam ni malo sklona, prosto za to jer smo Srbi, ali bi se barem morala toliko uzdržati, da svojim držanjem barem privi- dno posvjedoči dopuštenu slobodu štampe. Praktična slavenska uzajamnost. Dubrovnik, maja 1909. I opet fraze? -— Nije nam baš na pameti da izlijevamo patriotska čuv- stva. Izlijevi, riječi o. uzajamnosti slavenskoj, fraze su samo. Nama je baš mnogo do toga, da već jednom riječ postane djelom, da se u istinu počne nešto da radi i na praktičnom Pečat, zastava i grb dubrovačke republika. (3). Dok je pečat trebao već u staro doba da se posvjedoči istinitost nekog javnog ili privatnog pisma ili da se pismo zatvori od nepozvanih oči, za- stavu ili barjak nosili su već stari na- rodi, kada su ušli u boj, te su se oko jedne iste zastave okupljali ljudi što su bili pod jednijem istijem zapovje- dnikom ; zastava je dakle isprva bila znak za okupljanje i vođenje vojnika u boj, a tek docnije postala je kao Simbol države, vladara, grada itd. te nije samo vodila vojnika 1 boj, nego se je i vila u svakojaktm prigodama, u mirno i u ratno doba, i na javnim i privatnim zgradama, na brodovima itd. Kad se Dubrovnik pojavlja na histori- čkom polju (u prvoj polovici IX. v.), zastave su već davno bile takovim simbolima državne ili lične vlasti, pa možemo svakako vjerovati, da su se već tada vile i u Dubrovniku. Kakve su to bile zastave? Treba razlikovati zastavu, koja je bila znak državne vlasti u Dubrovniku, od zastave, koja je bila simbol samoga Dubrovnika: ona je prva bila iz početka bez sumnje bi- zantinska zastava, i doista znamo, da su g. 1171, kad su se Mleci zaratili s Bizantijom, mletačke lađe došle pod Dubrovnik, a da su Dubrovčani branili svoje zidove pod ,carskijem zastava- ma“, ali Mlečići osvojiše Dubrovnik, skinuše carske zastave i zamijeniše ih svojim sa Sv. Markom-lavom (Jireček). Dok je pak Dubrovnik bio pod mle- tačkom vlasti (od g. 1205 do g. 1358), valja da se je na dubrovačkijem zido- vima vila mletačka zastava; svakako se spominje da je 16. II. 1329. na općinskom trgu (in platea_comunis) narod s velikim veseljem primio barjak Sv, Marka što ga je (s novijem kne- zom) poslao mletački dužd (Monum. Ragus. V, 261). Ali u mletačko se doba spominje i pravi dnbrovački barjak sa sv. Vlahom; za prvi put u samom po- četku dubrovačkoga statuta od g. 1272, gdje se propisuje, da će se svaki novi dubrov. knez, čim dođe iz Mletaka, pred javnom skupštinom zakleti, da će pravo vladati gradom i čuvati stare zakone i pravice, a da će mu se tada predati u ruke ,barjak sv. Vlaha“, a time i vlast nad građom. Docnije se u protokolima dubrov. vijeća spominje više puta općinski barjak (vexillum comunis), pa nema sumnje da je to taj isti barjak sv. Vlaha o kojemu je govor u statutu. Kad je pak g. 1358. Dubrovnik prešao pod vlast ugarskoga kralja Ljudevita Velikoga, kralj je svo- jom poveljom 27. maja te godine među ostalijem stvarima tražio, ,da nose nje- gov barjak ili grb i na suhu i po moru“. I doista 28. III. 1359. veliko je vijeće odlučilo, da se ovlasti knez i malo vijeće, da dobave iz Mletaka »barjak (conialonum) i nekoliko za- stava (banderias) s grbom gospodina polju u smislu slavenske uzajamno- sti. Česi n. pr. nijesi frazeri kao mi. Oni znadu da rade, i mnogo rade u tom pogledu. Nijesmo samo jedanput čitali u češkim novinama, a naročito u ,Nar. Listyma“ ,Času“ ,Samostal- nosti“, ,Českem Slovu“ i ,Slovan- skem Pfehledu“ zgodnih predloga o praktičnoj slavenskoj uzajamnosti. Pa nijesmo samo čitali! — Vidjeli smo to na svoje oči, kako Čeh znade da_ odmah provađa u djelo svoje riječi, svoje misli. Opažamo da svake godi- ne raste broj Čeha, koji pohađaju naše krajeve, a u Dubrovniku ih vi- dimo kroz čitavu godinu u velikom broju. Više ih je svakako, mnogo više nego Nijemaca. Ne zaboravimo, dd je to velika korist za naš grad. Ne treba da spominjemo kako su Cesi do- čekali u Pragu zagrebačke dake emi- grante, kako u opće gledaju na nas, kako naše dake na svojoj universi potpomažu. Mi smo u tome pogledu mnogo zaostali. Nijesmo kadri, da prijateljima i braći vratimo milo za drago. Dođe Ceh u naš grad, a u kafanama ne nalazi svojih novina; odgovaraju mu njemački. Na dopi- snicama nalazi ili samo njemačke natpise ili su dvojezični, ali nikako bez njemačkog. Kad promislimo kako .Nijemei Cehe ugnjetavaju, kako nje- mački gazde tjeraju češke radnike iz svojih fabrika samo ako ne će da u njemačke škole šalju svoju djecu, itd. onda ćemo lako moći da shvatimo njihovo raspoloženje, kad kod nas naiđu na ovakovo — gostoprimstvo. Već bi jednom morali tome doći kraja, ako ne radi Čeha a ono radi nas, radi našeg obraza. Njemac je isto tako naš dušmanin kao češki. Zađemo li u dućane, same njemačke i madžarske firme, i to obično firme onih fabrikanata koji s najvećom mržnjom navaljuju na sve što je sla- vensko, što je češko, što je naše. Ovakovim djelovanjem mi potpoma- žemo našeg dušmanina Njemea. Ne- ka nam je uvijek pred očima silna premoć njemačka, koja uprav gvo- zdenom nogom stupa na Balkan, a preteča joj je njemački kapital, koji se sve više i više uvlači u našu ze- kralja ugarskoga za dubrov. galije i brodove“ (Monum. Ragus. II. str. 268); nekoliko dana docnije (8. IV.) malo vijeće odredi dva vlastelina da idu u Mletke i da osim drugih stvari naruče i jedan veliki barjak na način kata- rišta (penuna) od predenog muslina s grbom gospodina kralja ugarskoga, s bijelim srebrom i s pozlaćenim sre- brom; što ljepši i što veći, za 30 zla- tnih dukata. Još 2 zastave od prede- nog muslina s istijem grbom, duge 4 lakta a široke prema dužini. Još 1 zastavu od predenog muslina dugu 3 lakta i razmjerno široku, sa spomenu- tijem grbom“ (tamo na strani 270). Kakve su to zastave Dubrovčani god. 1359. naručili iz Mletaka, teško je ka- zati, jer je Ljudevit Veliki imao razli- čitih zastava: on je naime imao za- stavu sa starijem grbom ugarskim, t.j. S bijelim prečagama na crvenom polju, ii pak s grbom Anžuvinaca, t. j. sa zlatnim ljiljanima na modrom polju,