Br. 40. BE. dd Dubrovnik 8. juna 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: o-Ugarsku, Bosnu i Herce- aid Ma 12 Fk Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franak» i u zlatu; za Dubrovnik K 10; četvrt godine surazmjerno. a i oglasi šalju se admini- lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako ge više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. ——_—— Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković [rje )|| Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. U novom položaju. Poslije trideset godina teških dana, kada je kroz čitava ta tri decenija srpski narod u Bosni i Hercegovini morao da odbija ljute udarce, koji su ga salijetali sa svih strana, došlo je vrijeme, kada je naša monarhija, koristeći se vre- menom i prilikama, protegla svoja suverena prava i na ove dvije tur- ske provincije, a srpski narod u njima našao se je odjednom i ne- nadano u novom položaju. Što su naša braća Bosne i Hercegovine kroz dugo vrijeme okupacije morali da podnesu sa strane bosanske vlade, o tome bi bilo suvišno da ponavljamo, jer je to dobro po- znato i izvan granica negda oku- piraniu zemalja. Svakako naj mu- čnije doba po Srbe u Bosni i Her- cegovini bilo je pred aneksiju, pa za vrijeme balkanskog zapleta us- ljed aneksije i, u sadašnje doba, poslije aneksije. Sve ove tri periode vremena, koje su usastopce jedna za drugoj slijedile, odbijale su se na srbinovim leđima u tim jadnim zemljama. Progonstva, premetačine, pa napokon objeda veleizdaje bili su svakidanji i obični šamari, sa kojima je visoka vlada obdarivala Srbe u Bosni i Hercegovini pred aneksijom, a takovo držanje osje- ćalo se za vrlo potrebito na izvje- snim mjestima za opravdanije izvr- šenje samog, onda predstojećeg, fakta, biva aneksije. Kad je jednom i do toga došlo, i kad je sama stvar izazvala poznati teški i kri- tični zaplet na Balkanu, naša braća u zaleđu, još jače nego i mi sami, morali su da izdrže preko šest mje-- seca mučnih i teških dana, koje je teško okrstiti jednim imenom, koje bi i iz daleka moglo da predstavi tadanje stanje, koliko Srba u Bo- sni i Hercegovini, toliko i ostalih Srba u našoj monarhiji. Teško je bilo ovo vrijeme borbe, koja je morala da silom prilika za nas svi- jeh bude nekako prigušena, jer u toj borbi nije smjelo ništa drugo da učestvuje osim našeg srpskog osjećaja, a sve se je drugo uzimalo kao dokaz i podloga za antidina- stičke ciljeve i težnje preko granica, i Srbin je morao da stenje pod teškim pritiskom, samo mu je o- sjećaj bio slobodan. Poslije šest mjeseca onakvog stanja došlo je doba, kad je, to- bož uporna, Evropa prignula šiju i priznala fakat, sa kojim smo se morali i mi pomiriti, a koji je za nas Srbe, a naročito za našu braću u anektiranim zemljama, stvorio novi položaj, ali zato nije ni malo ostranio sve one stare nasrtaje ra Srpstvo, koji su se i prije prama Srbima Bosne i Hercegovine upo- trebljavali. Novo stanje, izgleda, kao da je sa jačom snagom uda- rilo na sve ono što srpsko, i u tome pravcu nastala je sa više strana prava jagma. Bijedni položaj, koji je kroz tri- deset godina učinila okupacija od jadnog bosanskog i hercegovačkog seljaka, sada se hoće da iskoristi u stanovite svrhe sa strane Austrije kao i sa strane Ugarske, te je već radi toga došlo do neke vrsti dvo- boja između ove dvije vlade, ata njihova sebična borba naj bolje se odrazuje u osnivanju mađarske agrarne banke. Aneksija je dakle sada stvorila borbu za ekonomsko- političku pravlast Austrije ili ,Ugar- ske. Austrija s toga, što i poslije aneksije hoće da ostane dosljedna i vijerna svojoj političkoj akciji Drang-a, a Ugarska što svoja dr- žavna prava hoće svakako da pro- tegne i na ove zemlje, i što joj zazubice rastu za politikom mađa- rizacije i u Bosni i Hercegovini. Svi šamari, što se u ovom dvoboju dignu, padaju na srpska leđa. S druge strane dolazi jedno ži- votno pitanje, naime ustav. Kako će se taj ustav provesti, i koliko će on uzeti u zaštitu narodne za- htjeve i potrebe, o tome ne treba mnogo govoriti. Općenito držanje vlasti prama Srbima i poslije a- neksije, može da približno dađe potpunu sliku ustava, sa kojim se misli našu braćn do brzo usrećiti. Narod Bosne i Hercegovine pre- težno srpski osjeća, i to ne će pomoći, da se dade tome narodu ustav, po kojem bi se vršila na- rodna volja i išlo u susret naro- dnim potrebama jer se je on kro- jio i danas se kroji bez pitanja naroda, a na način, kako narodna većina ne će nikada moći doći do izražaja. I tako, radi popularizanja anek- sije, spravlja se atentat sa dvije strane, jedan na bosanskog selja- ka sa mađarskom bankom, a drugi na politički život sa bečkim usta- vom. Odupiranje i jednom i dru- gom zahtjeva tešku borbu samo- obrane, i u tu će se borbu naša braća u Bosni i Hercegovini si- gurno upustiti, jer su se već upu- stili. Ali oni u njoj ne smiju ostati osamljeni, njihovu borbu moramo i mi potpomoći, jer njihovu pro- past i zlo osjetićemo i mi, jer nam je zajedničko. Novi položaj otvara Srbima Bo- sne i Hercegovine novu borbu, koja zahtjeva mnogo samoprijego- ra, opreznosti i ustrajnosti, jer no- vo stanje nije ni za dlaku promi- jenilo držanje vlasti prama Srbima u anektiranim zemljama, ako ga nije još i otešćalo. Naj novija za- brana, da se zaplijene sve slike u NN njon Junačka smrt resavskog vojvode STEVANA SINGJELICA U Kamenici na Čegru kod Niša 19. maja: (1. junija) 1809.* (svršetak). Videći Kara-Đorđe očajno stanje, u kom se Srbija nalazila, pohita Beogradu, i upre sve sile, da pripla- šeni narod od bjegstva zaustavi, da ga ohrabri za dalju borbu i pripravi na nove žrtve za obranu i spas otač- bine. U ljutoj nevolji, nemajući dru- gog izlaza, obraćao se je Kara-Đorđe čak i caru Napoleonu I. za pomoć i zaštitu od goleme turske sile, koja o malo da nije ovaj put ponov? zavla- dala Srbijom. Sve ove muke i usiljavanja, Sv! očajni pokušaji srpski da otklone Propast svoje otačbine, ne pomogoše toliko, koliko svađe i nesuglasice, koje gu među samijem pašama na- stale poslije osvojenja Deligrada. sb ki je od njih hotio, da se okorisu pobjedom i da se bolje sultanu pre- poruči na štetu svojijeh drugova. Baš u to isto doba, kad su paše iz samo- živosti i zavisti jedni drugijem posle kvarili i tijem znatno slabili vojnu snagu tursku, umre i knez Prozorov- ski, a glavnu komandu nad ruskom vojskom u Vlaškoj preuze knez Ba- gration, koji i ako dockan i jedino imajući pred očima ruske interese i ničije drugo; ipak na sreću srpsku pređe s vojskom u Bugarsku preko Dunava i oko Ismaila započne nepri- jateljstva sa Turcima. Sad Turcima ne ostajaše druge, no da napuštaju osvojena mjesta u Srbiji, i da okrenu protivu Rusa u Bugarskoj. Sam os- tade u Srbiji Gušanac Alija sa 12.000 Turaka, ali i njega koncem oktobra Srbi sretno protjeraju iz svoje zemlje. Tako Srbiju minu za tad propast, koja joj se se spremala, ali je ipak dostiže do četiri godine iza toga, če- mu su, uz ostale teške nevolje i pri- like ondašnjijeh vremena, mnogo do- prinijele žalosne posljedice užasnih muka, žrtava, i iskušenja, kojima su Srbi te godine bili izloženi. Da Rusi održaše riječ, da ikoliko pomogoše Srbima, da su u opće u isto vrijeme kad i Kara-Đorđevi junaci na njihov poziv, udarili na Turke u Bugarskoj i tijem odvratili golemu tursku silu od Srbije, Kara-Đorđu bi, i pored propasti Singjelićeve na Čegru, daj- budi u nekoliko, bila uspjela velika i uzvišena zamisao njegova, i sunce slobode obasjalo bi zlatnijem zracima svojijem mnogo od onijeh Srba, te su kao ozebao sunce dočekali bili najdičnije boree za slobodu svoje otač- bine, — Kara-Đorđeve sokolove, i bo- rili se pored njih za slobodu i ujedi- njenje sve braće svoje, te su robo- vala mrskom tudinu, dušmanu na- rodnom .... Prije no pređemo na opis Čelekule, tog divnog spomenika Bingjelićeva, tim zemljama, koje predstavljaju srpske vladare, junake i velikane, iz starog ili novijeg doba, očito pokazuje, kako naklonost vlasti prama Srbima ostaje ona stara, biva rušenje svega onoga što je srpsko. Osjećajući jednako sa našom bi- jednom braćom u Bosni i Herce- govini, te cijeneći njihovu prave- dnu i tešku borbu za pravednu srpsku stvar, stojimo uvijek pri- pravni, da ih, prama svojim silama, pomognemo, te da budemo udi- onici u njihovoj patnji i sreći — ako je bude. ed Nanmaruucko KocoBo u ,,Gpneka 3opa“, Hawu Haponuu upkBeHH CajMOBH H- Manu cy y najeHoj, a u y OIMxroj rnpo- LIJIOCTH CBOjy 3HAMEHHTOCT KOJIHKO LIP- KBEHY, TOJIHKO M HapolHy. Y NaHaliie BpujeMe, KAJ Npyr4 Hapoju y6p3aHo Ko- pauajy uanpujen, MOpaMO M MH 34 IbHMA, Te nopen upyrux norauaja, upyrux u4- HHOLA H 3FOLA HATIpeTKA, MOpaMO La H HApolHe LPKBeHe caiMoBe 34 TO ynoTpe- 6umo. LlpkBeHe cajMmoBe He cMujemMo BHIIle, NA OCTABUMO OHAKOBE KAKBH Cy GHJIH H KAKBH Cy Caj. Houx ce MOXK& MHOTOCTPaHO ue«opucrara 3a 6ybeme HapojiHe CBuje- cTH M y onhie Haponuor yHanpebeia, aJiH4 Caq O TOM H&MaM Ja TIHIIEM. JenaH on Hajseliux upkBeHux cajMoBa y Nanmauuju jecT Ha naH napa Jlasapa (BunoB-naH) Ha IlanmaTuHckoM KocoBy. OHo iuTo npuje pekox 3a upkBene caj- MoBe Bpujenu u 3a KocoBo, aji y MHOTO Behioj Mjepu. KocoBo ce He _cmuje HuKAKO 3ZanytuT4T4 Ha o6uuHu ceocku cajam, Hero To Mopa na 6yne cTjeuuiiTe CcBux Cp6a uujene Nanmauuje u Tpeća yno- KHTH CBE CHJIE, JA CE C FOJHHE Ha TO- NuHy yBeJTuuaBa. Ty MOpa Hapoj na Bunu ce6e u cBoje, To Mopa na 6yne H3Bop Hapojue cBujecTu, Ty Mopa na nokasyje busuuHy BjeluT4Hy H CHATy CBora Tujela y cneTosuma Cprickux CoKOJOBa, aKO MX uKan y Danmauujau 6yne, To MOpa na 6yne Cpncka Omumnujana y JNanmauuju. Io Te BUCHH€ MOXEMO H Tpe6a na u3nu- rHeMo KocoBo. koji mu sami Turci podigoše, završi- ćemo riječima Zmajevijem: Nije vetar tud' što piri Već duh njihov tuda diše, Tu s' borilo posle mnogo Boriće se još i više. Pa šta dalje? — Kazuj, pevče. — Pitate me sa svih strana, — Ova pesma tužna slavna Nije jošte dopevana! Iza krvave borbe ijunačke ali gro- zne pogibije Singjelićeve i viteške njegove družine, niški paša naredi ćurčijama, te su ovi sa glava pogi- nulijeh Srba kožu derali i pamukom punili, pa kad ih tako podosta na- kupi, pošalje ih u Carigrad na po- klon svom Padiši, kao znak pobjede nad Srbima, Po tom zapovjedi, te se od srpski- jek lubanja sazida kula na četvrt sata od Niša pored pirotsko-carigradskog druma, a tri četvrti sata od sela Ka- menice sjeverno, između gornjijeh i donjijeh Matejevaca.