Br. 41.

Dubrovnik 11. juna 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena'je listu na godinu: '
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce.
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15: za sve ostale zemlje franaks
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini.
straciji lista a dopisi uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

POJEDINI BROJ 10 PARA

—a

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni rrednik Kristo P. Dominković.

Za oglase, računska izvješća i sli-
“čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

ce =)

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Nepovjerenje.

Poslije riječke i zadarske reso-
lucije, jedna od najglavnijih i naj-
utješljivijih pojava, to je svakako
narodna sloga između Srba i Hr-
vata, koja se je tada istakla, i koja
je malo po malo u narodu počela
hvatati korjena, i ako do sada nije
još u onoj snazi u kojoj bi morala
da bude prama prilikama koje su
zajedničke i za Srbe i za Hrvate,
kao i u pitanjima koja bi i jedni
i drugi morali iskreno i zajednički
da riješavaju.

Istina, stare rane koje smo je-
dnim drugima u vrijeme bratouba-
lačke borbe, a na korist trećega,
zadavali, nijesu se mogle preko
jedne noći izliječiti, ali se je sva-
kako kroz ovo prilično dugo, i
prošlo i dodanašnje, vrijeme moglo
doći do uvjerenja, kako se sa sta-
novite strane bezobzirno ide za
time, da se ubije sve što je naše,
narodno ne samo Srba već i Hr-
vata, a naj više se ide za time da
se razbije i uništi ono što smo
međusobno istakli a još nijesmo
potpuno proveli, biva slogu Srba
i Hrvata. Vrijeme i iskušenja sva-
kako su nam jasno pred oči sta-
vili, koji nam je cilj u zajedničkoj
borbi.

Ali ima nešto što nas i jedne
i druge u zajedničkom radu priječi,
da djelujemo i radimo na onaj
način, kako zahtjevaju zajednički
interesi, i kako to iziskuje i sam
naš ponos, kad smo jednom došli
do ispravnog uvjerenja, da nam
je spas u slozi A to je nepovje-
renje koje među nama vlada. 1
kad bi to nepovjerenje bilo onako
otvoreno onda bi ga brzo i ne-
stalo, jer bi se prije i lakše dola-
zilo do raščišćavanja pojmova pa

i zahtjeva, ali je ono prikriveno,
i u tome je naša nesreća. To je
ono što koči pravilan rad na o-
snovi narodne sloge, jer na taj
način nedostaje iskrenosti. Istina,
može nam se nanizati nekoliko
slučajeva u našim političkim do-
gođajima, gdje se ispoljila i mani-
festovala sloga Srba i Hrvata, ali
većinom su ti dogođaji bili ta-
kova karaktera, da je njihova ja-
čina više imala snage da nas
skupi u zajednički otpor, nego bi
to od nas učinila sama -sloga, kad,
recimo, ne bi bilo tih dogođaja.
Mnogi će na ovo pravom reći, da
je to donekle prirodna posljedica,
ali opet ne smijemo metnuti sa
uma, da imamo riješavati mnogo
pitanja, gdje nas ne će držati na
okupu ni čuvstvo za nesretnicima
koji trunu po tamnicama, ni atentat
na materinski jezik, ni sve one
navale na naša prava, koja su
nam tobož garantovana a koja su
jednako životna pitanja i po nas
Srbe i Hrvate, već imamo da rje-
šavamo i onakva pitanjđ, gdje mo-

ra da prevlađuje hladnoća, razbor-,

a naročito potpuna iskrenost i
međusobno povjerenje. Tako  je-
dno pitanje, dovoljno je istaknuto
u naj novijem predlogu, koji je
potakao sa strane hrvatskih  stra-
naka, naime kooperaciji narodnih
stranaka. Ta će kooperacija biti
jedino moguća, ako se pri njezinu
ostvaranju bude uzelo za princip
da se radi, — prama nazivu —
zajednički i za opću korist Srba i
Hrvata, a ne da se sam rad okre-
ne u jednu vrst naprezanja, gdje
bi lako moglo doći do pobjednika
i pobijeđenih. Tu treba široke i
potpune iskrenosti rada a, da se
do toga dođe, mora i između
ljudi, koji će tu stvar urediti da

vlada i potpuno povjerenje. Ali kad
vidimo, kakvo je držanje jednog
dijela Hrvata, koji su baš pokre-
nuli pitanje ,kooperacije narodnih
stranaka“, onda nije čudo ako
Srbi, koji u tome budu sudjelo-
vati, pristupe sa nekim i to oprav-
danim nepovjerenjem. U ovako-
vim pitanjima treba da igraju či-
ste karte, a ne smije biti mjesta
nekim ogradama, koje bi, možda
u naj jačem i naj potrobitijem času
zajedničkog rada, mogle sa sebe
dighuti obavezu, da se baš onda
prekine rad, kad bi narod takav
postupak mogao nazvati izdajnič-
kim.

Svakako do ovoga se ne će ni-
kada doći, ako se rad osniva na
iskrenoj slozi pri kojoj vlada i pot-
puno međusobno povjerenje. Mi
Srbi do sada smo barem u zajed-
ničkoj borbi dali dosta dokaza,
koji od nas mogu da odklone
svako nepovjerenje.

Srbija prema Srpstvu

(Razgovor sa dr. Meksandrom Mifrovićem), |

Beogradska ,lIlramna“, donosi pod
gornjim natpisom ovaj razgovor nje-
zinog urednika sa gosp..dr. A. Mi-
trovićem :

Naš urednik posjetio je dr. Mitro-
trovića, od koga je htio da dozna,
šta on misli o Srbiji u njenim odno-
sima prema* Srpstvu. Mitroviću su
kao malo kom Srbinu, poznati odnosi
i ljudi u svim zemljama, gdje žive
Srbi. Svojim čestim putovanjima, on
je upoznao mnoge naše prve ljude i
proučio je prilike, u kojima živimo
svi mi Srbi. Mitrović je bio toliko
ljubazan, da je našem uredniku, bez
ikakvog okolišavanja, odgovarao na
svako pitanje. U tim odgovorima ima
mnogo gorčine za nas Srbe iz Srbije.
Mi ih ipak donosimo, neka naš svi-
jet vidi kako o nama i našem radu
misli dr. Mitrović. To mjerodavno

mišljenje moći će nam trebati za
budućnost.

— Šta mislite, gosp. doktore, —
upita naš urednik Mitrovića — o od-
nošima Srbije prema ostalom Srpstvu
i o pozivu Srbije u njenom nacio-
nalnom pitanju ? *

— Iskreno da vam kažem, — od-
govori Mitrović — a ne budi Vam
žao, ako ta istina bude teška, ja o
tom pitanju ne mislim ništa dobro.
Srbija nije ni najmanje odgovorila
onim nadama, koje su se u nju po-
lagale. Vi ste ovdje punih četrdeset
godina tjerali vjetar kapom. Sav po-
sao ili barem glavni posao bio Vam
je, da se među sobom proganjate,
strijeljate itrujete, u jedinu svrhu da
Vaši prvaci pojedinih partija dođu
do ministarskih fotelja. Kad bi jedri
već zasjeli:na te fotelje, ne bi ih do-
bro ni ugrijali, a drugi bi ih odatle
otjerali. Partijska borba bila Vam je
glavna misao. Uz partijska pitanja,
koja su trošila veliki dio snage ove
lijepe zemlje, nastupilo je i dinasti-
čno pitanje. Eksperimenti pravili su
se neprestano. U malo godina Srbija
je promijenila više ustava nego li sva
Evropa zajedno. Državni brijeg Sr-
bije ronuo je užasnom brzinom, a da
“niko nije htio da vidi i prouči, šta
se od toga sprema ne samo Srbiji.
Dvorske intrige potpomagale su ta
partijska i dinastička trvenja, da im
se nikada nije moglo dogledati kraja.
Kad se na taj način u te sitnice
trošila glavna snaga Srbije, nije ni-
kakvo čudo, da se Srbija nije o-.
dužila onim nadama, koje su se u
nju polagale. Ako je što i radila
u tom pravcu, sve je to bio sitan i
neznatan rad, bez određenog smjera
i bez ikakvog sistema. Istorijska riječ
na grobu knjaza-mučenika: ,Misao
tvoja poginuti neće“ bila je prosta
traza, kojima se odlikujemo mi Srbi,
gdje nas god ima. Kroz cjeli taj du
gi niz godina, Vi ste bili puni fraza,
puni praznih obećanja bez ikakvog
praktičnog resultata. O banketima, o
slavama raznim, o svatovima i o slič-
nim prilikama, gdje se vrlo rado go-
vori i nazdravlja, usta su vila puna
najljepših obećanja, ali su srce i ra-

a.

o =updeii

0 XepuerKoBEKuM BojuoBifikma

Hanucao: non Casa HaxuheHoBuh
Onu /u0.

A VBOJI.

Crapu Bojuosuhu (AxromaHoBuhu,
Bojucnasuhu), koju cy xuBjemu 3a oGa
uapa Ilymana, napa Ypoma u Kne30-
Baba JlazapeBa, HTpAIH CY BH/IHY y-
Jory y cpnekoj nopjecunuu y XIV. B.,
— 3aTo hy oBuje, ta peueM O ibuma
OHOJIHKO, KOJIHKO Ce 3H4 H KOJHKO
cMarpaM norpeGurTuM 34 OBy paju»y.

Pononauejuk IbHxOB BojuH cra-
HOBao je y Yunama, KOju rpa/i znanac
He nocroju, anu nocroju Baponi Yxune,
M TO ynpaB ucnoji crapor rpana Yue,
Ha Jljeruiou, npeMa 6pay 3aGyujy.!
0 Ilo CpehxoBuky, y CTapo cy noGa y
Fpag Yue  3arBapaHu  ToJuHTHuKH
upeerynuunu. — Ty jeu Kue3 Jlasap,
ocnuje noogjeue ua Tlonukasnuu, 34<

—_

! Kuexenuna Op6uja on Munuhesuha, cTp. 611. >

TBOpuo Hukozy AnromaHoBuha u ou
MY H3B4/IHO.!

Ilanac VYKHUKH OKPYT FpaHuuuH Ha
zanany: Jlpuna; Hua cjesepy: okpyr
NOJIPHHCKH H BAJBEBCKH; HA HCTOKJ :
OKPYT PY/IHHUKH MH UauaHckH; a Ha
jyry: pujeka YBan, TucoBuua 4 HeluiTo
CyBe melje. ?

Ilakne Yxuue, TO je Guma Boju-
HOBA NJICMEHCKA IPIKABA.

Bojuu ce cnomuive rogi 1325. y
pacnpu ca IlyG6poBsuanuuom MenueToM
MenueruheM OKO ibeKOora nojaca. Te
je ucre rojiuie, no napen6u CreBana
JleuaHcKOr, Hanao ua 1yG6poBauky 0-
Gnacr u Hanno /ly6poBuanuma orpo-
MH€ IuTETE, 360r uera cy ce /ly6poB-
"AHH KAJIMJIH MJETAUKOj BJajiu. M3-
rela, Za Cy, HM OH, H CuH My Mnajren,
H uaa3BaJi Tajna cyKo6 CpGuje ca ]ly-
GpoBuanuma, koju je rpajao u 1326 r.,
360r croucke Bracrese BpanuBojeBuha,

1 Ibidem, crp. 612."
* Ibidem, crp. 578.

KOje cy Ily6GpoBuaHnu Tana CBOM CHA-
FoM Hanajiu, u Og Kojux je jenan,

“Bpanko (Bpajko) BpauuBojeBuh, 6uo

3eT Bojsojiu Bojuny.!

Bojuu je uMao u Gpara KpBalia
(Chervatinus) uuu Lilpena.? — Tlo Py-
Bapuiy * Bojuu je yseo 3a xeny jeny
Khep CreBaua Jleuauckor, kojoj ce He
3Ha uMena.* ][a je zancra Guo OxeieH
ca KkhepoM CreBana [leuaHcKOr, TO HAM
u naponua njecma ,2KeHmurGa ]lymia-
HoBa“ goka3yje, na u ozuocu BojuuoBe
heue npama Ilywmamy u Ypouy. Ila u
caM Ypoui y noBe;bH, Kojom je 3aKJBY-
4HO Mup u3meljy kne3a BojucnaBa Boj-
HoBuka u JIly6poBuana, 22. aBrycTa

! Mon. Rag. Libri Reformationum, tom V.
(Monumenta Spectantia historiam Slavorum

meridionalium, vol. XXIX.) crp. 177, 202.
et 8 I

* Pysapuena pacnpasa o «Kuesy Jlasapy, cTp.
126; Mon. Rag. II. 817 u V. 290.

8 Ibidem cTp. 131.; Kpajbuue u uapuue cpricke
»Maruua* sa 1868 crp. 435,

4 ilo njecuu ,)Keuur6a BojunoBa“ 6uno joj je
ume Auhenuja,

1362., Benu, na cy BojuoBuhu po
Hemanuhuma, jep uasuB;be BojucnaB
»OpaToM“.! '
A napona njecma ,2KeuuTG6a Bo-
junoBa“ KOjy Hanpujejt H3HOCHM, TO
jom TauHuje TBP/IH, H BCJIH, JA je KeHH
BojumoBoj Guno ume Antjenuja.
BojuH ce Beh 1347. cnoMuibe Kao
MpTaB. — ]la je umao TpH cuHa, WTO
je3nao u Op6unu,* caMO IuTO mjecTo
MnajeHa, CnoMHibe ToMy, a NO eMy
u benuuh.3 PyBapau nak MHIIJbEHA
je, na je OpGunu og AnromaHa HauH-
HHO 4 ToMy u Anromana, Te TBPJIH,
na je Bojan umao caMo: BojucnaBa u“
AnromaHa,* — aju To je rapljeise Py-
BapueBa norpjemka, jep u3 3sanucHuka
nyOpoBaukor Bujeka on 25. anpuna
1326. jacuo ce Bujiu, ije ce y3 MJazora
Kpaba CreBana Jlyuiama u3puuuTo cr1o-

1 Mon. Serb. 189.

* TI regno degli Slavi Pesaro 1601. crp. 280.
5 La Zedda e la Dinastia dei Balsidi, Spa-
lato, 1899. tavola Geneologica I.

4 Pacnpaša o «uesy Jlasapy crp. 126— 7.