Br. 45.

Dubrovnik 25. juna 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za svo ostale zemlje franaks
18 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini«
struciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

POJEDINI BROJ 10 PARA

petitnom retku (sitnijeh slova). Ako

Za oglase, računska izvješća i sli-
3 čne objave plaća se 12 para po
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
: javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.
> Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

este» )||

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Iz Zagreba i Biograda.

(Njemački original revolucijonarnog statuta.
Protektorat Zemaljskog Odbora u Zadru).

U ovo doba krvavih revolucija,
bez oružja, džebane i novaca, kada
se u svakom Srbinu gleda pogi-
beljni veliki izdajnik, i ako mu to
ne pada na um ni u snu, vrijedno
je pribilježiti i objelodaniti sve, što
se odnosi neposredno ili što se
može odnositi na te podvale, koje
su nama Srbima već i na nos i-
skočile. Vrijedno je sve to pribi-
lježiti i objelodaniti, i ako se rizi-
kuje, da se radi toga državni tu-
žilac potrudi svojom plavom ili
crvenom olovkom. Nego, i poviše
te plave ili crvene olovke ima sud,
kao što ga je bilo i u članku
Ucjena za oslobogjenje. nevinih.
Kad i ne bi bilo suda, tu su sa-
bor i poslanički dom carevinskog
vijeća u kojima se mogu slo-
bodno čitati i zaplijenjeni članci.
Zapljene, dakle, ne pomažu ništa.
To neka upamte oni, kojih se može
ticati.

A sada na stvar.

Ljubomir V. Kažimirov iz Imot-
skoga bio je po prilici god. 1892.
u vojničkom zavodu u Sarajevu.
Pomoću njeke sobarice (cherchez
la femme svugdje!) uvukao se u
stan tamošnjeg ruskog konzula,
dok je ovaj bio na odsustvu. Iz
stana konzulovog odnio je njeke
vrlo važne spise, pa ih je predao
onome, koji ga je uputio da to
uradi. Kada se konzul povratio u
Sarajevo i kad je doznao, &o mu
je odnio te spise, potužio se radi
toga nadležnoj vlasti. Vlast nije
uradila ništa, i ako je Lj. V. bio
u Sarajevu tada. Njega je iz Sa-
rajeva nestalo. Povratio se u Imot-
ski. Svak je znao zato. Jedino
vlast nije znogla nigdje da ga nađe.
U Imotskome je živio njekoliko
mjeseci. Zatim ga je odatle nena-
dano nestalo i počeo je da putuje
po Evropi. U Češkoj se namjerio
na mladu, ali siromašnu barunicu.
Njeni roditelji bili su u početku
protivni toj svezi. Našao se, naj-
poslije, pop, koji je blagoslovio
tu svezu. >

Otac Ljubomirov bio je politički
pristav prvoga razreda u Bosni.
Služio je dugo u Mostaru. Starje-
šina bio mu je jedan naš Dalma-
tinac, koji se sada, pošto je sebi
obezbijedio pensiju od njekoliko
hiljada kruna godišnje, mlati ve-
likim patriotizmom u poslaničkom
domu carevinskog vijeća u Beču.

Poslije vjenčanja Ljubomir je bio
zaposlen u Metkovićima. Odatle
je pošao u Donju Tuzlu. Iz Donje
Tuzle preselio se u Beč, gdje je
namješten bio kod podružnice Ži-
vnostenske Banke. Niko nije znao,
kakav mu je zanat i alat u Met-
kovićima i u Donjoj Tuzli. U Beču
imao je barem firmu.

Kada je prošle godine Zemlji-
šno- Vjeresijski Zavod Kraljevine
Dalmacije u Zadru ostao bez upra-
vitelja, Ljubomir V. došao je iz
Beča u Zadar na to mjesto, i ako
za to nije imao potrebitih kvalifi-

o kacija. Postavio ga je, naravno,

Zemaljski Odbor u Zadru. U sep-
tembru prošle godine otpušten je
iz te službe, pa se povratio na sa-
čuvano mu mjesto u Beču kod

.Živnostenske Banke. Malo poslije

toga imenovan je saupraviteljem
Podružnice Ljubljanske Banke u
Spljetu, i ako je to mjesto bilo
suvišno i sami — luksus. Dok je
oba puta bio u Beču, a i dok je
živio u Spljetu, često je putovao
po Dalmaciji tobož u svrhe posala
banaka, čiji je činovnik bio. Zna-
čajno je jedno njegovo putovanje
u Imotski u frgovinske svrhe,
premda se sastao samo jednim ili
dva trgovca. Iz Spljeta putovao je

ina Brač, u Sinj, Drniš, Knin, \

Šibenik itd. Svugdje je imao ban-
kovnih posala.

U martu mjesecu ove godine
bilo je u Beču, u poslaničkom do-
mu, govora o procesu tobožnjih
velikih izdajnika u Zagrebu. Po-
slanik Klofač govorio je o tom
procesu. U svom govoru napao je
i na Ljubomira V., kao na špijona.
Spomenuo je, kako je već nazna-
čene godine, odnio one spise u
Sarajevu ruskom konzulu. Malo
dana poslije toga govora, uprava
Ljubljanske Banke u Ljubljani br-
zojavno ga je otpustila iz službe
u Spljetu i dala mu je tri mjeseca
plate. Dva ili tri dana poslije toga
Ljubomir V. odletio je u Beč, da
se opravda pred Klofiačem i da
ovaj opozove svoje potvore. U
Beču ga nije našao, pa je za njim
pošao u Prag. Klofač nije htio da
ga primi. Na jednom brzojavu, čija
sadržina nije nesumnjiva, nalaze se
kratki, nepotpuni referati njegovih
dvaju pisama, koja je pisao Klo-
faču, kad je trčao za njim. U je-
dnom pismu piše: ,Mene i moju
ob(itelj) je zadesila vel(ika) n(esre-
ća). Ja sam došao iz Dalm(acije),
da Vam ispovj(edim) sve, pa ćete
se uvjeriti da sam nedužna žrtva

vladina, i možda Vam pomoći.“

"U drugom pismu rečeno je: ,U-
sljed Vašeg govora pred 14 dana
u parl(amentu) zadesila je mene i
moju obitelj velika nesreća. Ja sam
došao k Vama u Beč, a iz Beča
ovamo i donio Vam...“ — Što
je god u ovim dvama pismima
štampano u zagradama, to sam
dodao ja radi lakšeg  razumije-
vanja.

Pošto mu je putovanje u Beč i
u Prag bilo uzaludno, povratio se
u Spljet. Živeći u Spljetu bio je
u neprestanom dopisivanju sa nje-
kim članovima Zemaljskog Odbora
u Zadru, ali ne sa kancelarijskim
činovnicima.
tog dopisivanja, Ljubomir V. tužen
je, da je falsifikovao dva kupona
Zemljišno-Vjeresijskog Zavoda u
Zadru u vrijednosti od kr. 960,
pa je zatvoren i odveden u Zadar.
Zemljišno-Vjeresijski Zavod i Ze-
maljski Odbor, jer je to sve jedno,
sjetili su se tek tada tog falsifiko-
vanja. ... Doznali su tek onda,
kad je Ljubomir V. došao u Spljet
iz Beča i Praga... . O njegovom
zatvoru nije bilo nikakve preme-
tačine u Spljetu, i ako je bila po-
treba. Premetačina je bila neopho-

dno potrebita, da se eventualno.

nađu mašine, kojima su kuponi
falsifikovani, i [ostalo što ide uz
njih.

Kad je Ljubomir V. bio već
njekoliko dana u tamnici u Zadru,
u njegovom stanu u Spljetu izvr-
šena je premetačina. Pošto je pre-
metačinu izvršio sudija, koji se
htio strogo držati odredaba krivi-
čnog postupnika, nije zapljenjeno
ništa, jer se ništa nije našlo, što
bi se odnosilo. na falsifikovanje
kupona. Druga premetačina sa
drugim sudijom bila je srećnija, i
ako je bila nezakonita. U toj pre-
metačini, koja je izvršena 20. maja,
zaplijenjeni su i odneseni su svi
spisi, sva pisma i ost., koji su se
našli u stanu Ljubomira V. i ako
nemaju nikakve sveze sa falsifiko-
vanjem kupona. Među tim  spisi-
ma odneseni su: njemački origi-
nal revolucijonarnog statuta, koji
je polazna tačka sadašnjem proce-
su protiv tobožnjih velikih _izdaj-
nika u Zagrebu; njekoliko pisama
njekih članova Zemaljskog Odbora,
he kancelarijskih činovnika, koji i
sada sjede na tim stolicama; pi-
smo Ljubomirovog oca sinu, u
kome mu piše, da je njegova po-
rodica mnogo uradila za vladu, pa
da se obratio u Beč njekim dalma-
tinskim poslanicima za pomoć, a
da će mu oni izraditi mjesto _ ili

Neposredno poslije |

kod Zemljišno-Vjeresijskog  Zavo-
da ili kod Zemaljskog Odbora itd.
itd. Svi ti spisi lijepo su pakovani
i odmah su poslati u Zadar 20.
maja 1909. god.

Zemaljski Odbor u Zadru usli-
šao je molbu dalmatinskih posla-
nika, pa je oca Ljubomirovog na-
mjestio u Šibeniku, kao pisara kod
zemaljske bonice.

Prije sudbene 'premetačine u
Spljetu 20. maja 1909. sklonjeni
su iz stana Ljubomirovog i nalaze
se na sigurnom mjestu.

1) brzojav, o kome sam gore
govorio ;

2) dva pisma, koja sam već
prepisao :

3) kalendar od 3. augusta 1904.,

na kome je isti Ljubomir. plavom

i crvenom olovkom, a svojom
rukom ćirilicom zapisao: ,MoGa
3a B(apoma) Kyu(epy) K 400.“

Dodaci u zagradama moji su;

4) kalendar od 13. septembra
1904., na kome je istom rukom,
plavom olovkom, zapisano: ,hba-
poH KyuepH OTHIIJIO IIHCMO ;“

5) jedna dopisnica iz Novog
Sada, na kojoj nije zapisan datum,
a na poštarskom pečatu (Ujvidek)
ne može se pročitati ;

6) jedina dopisnica iz Zemuna,

od 9. maja 1906., u kojoj Lju-_

bomiru njeko piše, da će mu se
javiti, kaz ,6ynemM orHinao y Beo-
rpa“; |

7) jedna bilješka istoga Ljubo-
mira V., pisana olovkom na ma-
lom komadiću papira; na njoj su
imena njekih ljudi iz Dubrovnika,
Bihaća, Bileka, Sl. Broda, Čaplji-
ne, Dervente itd.

Dalje ne idem. Neću ni da pra-
vim nikakvih —komenata svemu
ovome. Pitaću samo ovo:

1) Da li je cijelom Zemaljskom
Odboru u Zadru, u kome sjedi i
jedan Srbin, sve to poznato!

2) Ako je Odboru sve to po-

oznato, u koliko odobrava taj ne-

zasluženi protektorat ljudi, koji su
se zavjerili protiv srpskog naroda,
a tim nanose ogromne štete i Hr-
vatima ? Ž

3) Gdje je sada njemački ori-
ginal revolucijonarnog statuta,
koji je zaplijenjen i odnesen 20.
maja 1909?

4) Zašto su taj revolucijonarni
statut i ostali spisi odneseni i
zaplijenjeni, kad nemaju nikakve
sveze sa falsifikovanjem kupona ?

Dr. A. M.