Br. 45. Dubrovnik 25. juna 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za svo ostale zemlje franaks 18 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini« struciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — POJEDINI BROJ 10 PARA petitnom retku (sitnijeh slova). Ako Za oglase, računska izvješća i sli- 3 čne objave plaća se 12 para po se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i : javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. > Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. este» )|| Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Iz Zagreba i Biograda. (Njemački original revolucijonarnog statuta. Protektorat Zemaljskog Odbora u Zadru). U ovo doba krvavih revolucija, bez oružja, džebane i novaca, kada se u svakom Srbinu gleda pogi- beljni veliki izdajnik, i ako mu to ne pada na um ni u snu, vrijedno je pribilježiti i objelodaniti sve, što se odnosi neposredno ili što se može odnositi na te podvale, koje su nama Srbima već i na nos i- skočile. Vrijedno je sve to pribi- lježiti i objelodaniti, i ako se rizi- kuje, da se radi toga državni tu- žilac potrudi svojom plavom ili crvenom olovkom. Nego, i poviše te plave ili crvene olovke ima sud, kao što ga je bilo i u članku Ucjena za oslobogjenje. nevinih. Kad i ne bi bilo suda, tu su sa- bor i poslanički dom carevinskog vijeća u kojima se mogu slo- bodno čitati i zaplijenjeni članci. Zapljene, dakle, ne pomažu ništa. To neka upamte oni, kojih se može ticati. A sada na stvar. Ljubomir V. Kažimirov iz Imot- skoga bio je po prilici god. 1892. u vojničkom zavodu u Sarajevu. Pomoću njeke sobarice (cherchez la femme svugdje!) uvukao se u stan tamošnjeg ruskog konzula, dok je ovaj bio na odsustvu. Iz stana konzulovog odnio je njeke vrlo važne spise, pa ih je predao onome, koji ga je uputio da to uradi. Kada se konzul povratio u Sarajevo i kad je doznao, &o mu je odnio te spise, potužio se radi toga nadležnoj vlasti. Vlast nije uradila ništa, i ako je Lj. V. bio u Sarajevu tada. Njega je iz Sa- rajeva nestalo. Povratio se u Imot- ski. Svak je znao zato. Jedino vlast nije znogla nigdje da ga nađe. U Imotskome je živio njekoliko mjeseci. Zatim ga je odatle nena- dano nestalo i počeo je da putuje po Evropi. U Češkoj se namjerio na mladu, ali siromašnu barunicu. Njeni roditelji bili su u početku protivni toj svezi. Našao se, naj- poslije, pop, koji je blagoslovio tu svezu. > Otac Ljubomirov bio je politički pristav prvoga razreda u Bosni. Služio je dugo u Mostaru. Starje- šina bio mu je jedan naš Dalma- tinac, koji se sada, pošto je sebi obezbijedio pensiju od njekoliko hiljada kruna godišnje, mlati ve- likim patriotizmom u poslaničkom domu carevinskog vijeća u Beču. Poslije vjenčanja Ljubomir je bio zaposlen u Metkovićima. Odatle je pošao u Donju Tuzlu. Iz Donje Tuzle preselio se u Beč, gdje je namješten bio kod podružnice Ži- vnostenske Banke. Niko nije znao, kakav mu je zanat i alat u Met- kovićima i u Donjoj Tuzli. U Beču imao je barem firmu. Kada je prošle godine Zemlji- šno- Vjeresijski Zavod Kraljevine Dalmacije u Zadru ostao bez upra- vitelja, Ljubomir V. došao je iz Beča u Zadar na to mjesto, i ako za to nije imao potrebitih kvalifi- o kacija. Postavio ga je, naravno, Zemaljski Odbor u Zadru. U sep- tembru prošle godine otpušten je iz te službe, pa se povratio na sa- čuvano mu mjesto u Beču kod .Živnostenske Banke. Malo poslije toga imenovan je saupraviteljem Podružnice Ljubljanske Banke u Spljetu, i ako je to mjesto bilo suvišno i sami — luksus. Dok je oba puta bio u Beču, a i dok je živio u Spljetu, često je putovao po Dalmaciji tobož u svrhe posala banaka, čiji je činovnik bio. Zna- čajno je jedno njegovo putovanje u Imotski u frgovinske svrhe, premda se sastao samo jednim ili dva trgovca. Iz Spljeta putovao je ina Brač, u Sinj, Drniš, Knin, \ Šibenik itd. Svugdje je imao ban- kovnih posala. U martu mjesecu ove godine bilo je u Beču, u poslaničkom do- mu, govora o procesu tobožnjih velikih izdajnika u Zagrebu. Po- slanik Klofač govorio je o tom procesu. U svom govoru napao je i na Ljubomira V., kao na špijona. Spomenuo je, kako je već nazna- čene godine, odnio one spise u Sarajevu ruskom konzulu. Malo dana poslije toga govora, uprava Ljubljanske Banke u Ljubljani br- zojavno ga je otpustila iz službe u Spljetu i dala mu je tri mjeseca plate. Dva ili tri dana poslije toga Ljubomir V. odletio je u Beč, da se opravda pred Klofiačem i da ovaj opozove svoje potvore. U Beču ga nije našao, pa je za njim pošao u Prag. Klofač nije htio da ga primi. Na jednom brzojavu, čija sadržina nije nesumnjiva, nalaze se kratki, nepotpuni referati njegovih dvaju pisama, koja je pisao Klo- faču, kad je trčao za njim. U je- dnom pismu piše: ,Mene i moju ob(itelj) je zadesila vel(ika) n(esre- ća). Ja sam došao iz Dalm(acije), da Vam ispovj(edim) sve, pa ćete se uvjeriti da sam nedužna žrtva vladina, i možda Vam pomoći.“ "U drugom pismu rečeno je: ,U- sljed Vašeg govora pred 14 dana u parl(amentu) zadesila je mene i moju obitelj velika nesreća. Ja sam došao k Vama u Beč, a iz Beča ovamo i donio Vam...“ — Što je god u ovim dvama pismima štampano u zagradama, to sam dodao ja radi lakšeg razumije- vanja. Pošto mu je putovanje u Beč i u Prag bilo uzaludno, povratio se u Spljet. Živeći u Spljetu bio je u neprestanom dopisivanju sa nje- kim članovima Zemaljskog Odbora u Zadru, ali ne sa kancelarijskim činovnicima. tog dopisivanja, Ljubomir V. tužen je, da je falsifikovao dva kupona Zemljišno-Vjeresijskog Zavoda u Zadru u vrijednosti od kr. 960, pa je zatvoren i odveden u Zadar. Zemljišno-Vjeresijski Zavod i Ze- maljski Odbor, jer je to sve jedno, sjetili su se tek tada tog falsifiko- vanja. ... Doznali su tek onda, kad je Ljubomir V. došao u Spljet iz Beča i Praga... . O njegovom zatvoru nije bilo nikakve preme- tačine u Spljetu, i ako je bila po- treba. Premetačina je bila neopho- dno potrebita, da se eventualno. nađu mašine, kojima su kuponi falsifikovani, i [ostalo što ide uz njih. Kad je Ljubomir V. bio već njekoliko dana u tamnici u Zadru, u njegovom stanu u Spljetu izvr- šena je premetačina. Pošto je pre- metačinu izvršio sudija, koji se htio strogo držati odredaba krivi- čnog postupnika, nije zapljenjeno ništa, jer se ništa nije našlo, što bi se odnosilo. na falsifikovanje kupona. Druga premetačina sa drugim sudijom bila je srećnija, i ako je bila nezakonita. U toj pre- metačini, koja je izvršena 20. maja, zaplijenjeni su i odneseni su svi spisi, sva pisma i ost., koji su se našli u stanu Ljubomira V. i ako nemaju nikakve sveze sa falsifiko- vanjem kupona. Među tim spisi- ma odneseni su: njemački origi- nal revolucijonarnog statuta, koji je polazna tačka sadašnjem proce- su protiv tobožnjih velikih _izdaj- nika u Zagrebu; njekoliko pisama njekih članova Zemaljskog Odbora, he kancelarijskih činovnika, koji i sada sjede na tim stolicama; pi- smo Ljubomirovog oca sinu, u kome mu piše, da je njegova po- rodica mnogo uradila za vladu, pa da se obratio u Beč njekim dalma- tinskim poslanicima za pomoć, a da će mu oni izraditi mjesto _ ili Neposredno poslije | kod Zemljišno-Vjeresijskog Zavo- da ili kod Zemaljskog Odbora itd. itd. Svi ti spisi lijepo su pakovani i odmah su poslati u Zadar 20. maja 1909. god. Zemaljski Odbor u Zadru usli- šao je molbu dalmatinskih posla- nika, pa je oca Ljubomirovog na- mjestio u Šibeniku, kao pisara kod zemaljske bonice. Prije sudbene 'premetačine u Spljetu 20. maja 1909. sklonjeni su iz stana Ljubomirovog i nalaze se na sigurnom mjestu. 1) brzojav, o kome sam gore govorio ; 2) dva pisma, koja sam već prepisao : 3) kalendar od 3. augusta 1904., na kome je isti Ljubomir. plavom i crvenom olovkom, a svojom rukom ćirilicom zapisao: ,MoGa 3a B(apoma) Kyu(epy) K 400.“ Dodaci u zagradama moji su; 4) kalendar od 13. septembra 1904., na kome je istom rukom, plavom olovkom, zapisano: ,hba- poH KyuepH OTHIIJIO IIHCMO ;“ 5) jedna dopisnica iz Novog Sada, na kojoj nije zapisan datum, a na poštarskom pečatu (Ujvidek) ne može se pročitati ; 6) jedina dopisnica iz Zemuna, od 9. maja 1906., u kojoj Lju-_ bomiru njeko piše, da će mu se javiti, kaz ,6ynemM orHinao y Beo- rpa“; | 7) jedna bilješka istoga Ljubo- mira V., pisana olovkom na ma- lom komadiću papira; na njoj su imena njekih ljudi iz Dubrovnika, Bihaća, Bileka, Sl. Broda, Čaplji- ne, Dervente itd. Dalje ne idem. Neću ni da pra- vim nikakvih —komenata svemu ovome. Pitaću samo ovo: 1) Da li je cijelom Zemaljskom Odboru u Zadru, u kome sjedi i jedan Srbin, sve to poznato! 2) Ako je Odboru sve to po- oznato, u koliko odobrava taj ne- zasluženi protektorat ljudi, koji su se zavjerili protiv srpskog naroda, a tim nanose ogromne štete i Hr- vatima ? Ž 3) Gdje je sada njemački ori- ginal revolucijonarnog statuta, koji je zaplijenjen i odnesen 20. maja 1909? 4) Zašto su taj revolucijonarni statut i ostali spisi odneseni i zaplijenjeni, kad nemaju nikakve sveze sa falsifikovanjem kupona ? Dr. A. M.