Br. 47.

+

Dubrovnik 6. jula 1909.

God. XVII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:

za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-

govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru

K 15; za sve ostale zemlje franaks

16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;

na po i četvrt godine surazmjerno.

Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu,

Rukopisi se ne vraćaju, Nefran-, :

kovna pisma ne primaju se. —

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

—_- ——

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik, Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

iz Zagreba i Biograda

IV.
* (Partizanstvo u Srbiji).

Kada sam godine 1898. bio u
Biogradu kod starog državnika
Jovana Ristića i kad smo govorili
o budućnosti Srbije i o pomoći,
koju joj.je Rusija često obećavala
za povoljno riješenje srpskoga pi-
tanja, Ristić mi reče :

— Sve je to lijepo i sve je to isti-
na, ali to su samo riječi. Ja više ni-
jesam aktivni političar. Nadam se,
da će me to, za ovo malo godina
što ću još proživjeti, mimoići, jer sam
već iznemogao. Radi toga mogu slo-
bodno i otvoreno da govorim. U krat-
ko. Srbija nema da se nada ni u koga,
do u Boga i sebe. Mi nemamo ni
brata ni prijatelja, koji će da nam
priskoči i iskreno pomogne. I ja sam
njekada drukčije mislio. (Gorko isku-
stvo razočaralo me je-u imnogim pi-
tanjima. Ljubav prema bratu i je-
dnakoj vjeri natjerala je i nas u Sr-
biji, da propustimo mnoge zgodne
prilike. Bojim se, da se te prilike ne
će nikada više povratiti. Velikim i
moćnima bratstvo je samo fraza. Od
fraza nema nikome ništa. Politički
razlozi i politički smjerovi velih dr-
žava ne poznavaju ni bratstva ni pri-
jateljstva. Vi znate za Sveto-Stefanski
Mir i za Berlinski Ugovor... E, pa
kako je onda bilo, biće i unaprijed.
Srbija bi, poslije tolikih razočaranja,
imorala drukčije da radi. Trebalo bi
bolje da se prikupi njena snaga. Ta
snaga ne bi se morala trositi u ono,
u što se već desetinama godina troši.
Rješavajući dinastička i partijska pi-
tanja, mi smo zaboravili sve ostalo.
Naše neprestane razmirice sa Crnom
Gorom radi tih blaženih dinastija,
oslabile su još više našu unutrašnju
i spoljašnju snagu. Suviše smo za-
grezli u tu borbu, a da bismo se
mogli trgnuti i osvijestiti od jednom...
Mogao bi nag, možda, osvijestiti Xa-

kav jaki udarac. Bojim se samo, da

to ne bude dockan ...“

Od tih Ristićevih riječi prošlo je
mnogo godina. Kroz taj dugi ili
relativno kratki niz godina Srbija
je prebrodila mnoge strašne bure.
Preko njene glave prešle su velike
pogibelji, koje su njekoliko puta
ugrožavale i njenu nezavisnost.
Teške tekovine njenih najboljih
sinova mogle su lako da se pre-
tvore u ništa. Velike žrtve, po-
dnesene na oltaru slobode, mogle

. su biti uzaludne. Srbija je u to je-

danaest godina promijenila njeko-
liko ustava, čija su osnovna na-
čela bila u dijametralnoj protivnosti.
Ministarstva su padala i dizala se,
kao da je to malenkost za jednu

mladu nacijonalnu državu. S pro-

mjenama tih ministarstava mijenjao
se naravno uvijek pravac unutra-
šnje politike Srbijine, a po katkada
i spoljašnje. Koliko je kroz to vri-
jeme bilo ministara raznih nacela
i političkih prava, ne može se ni
približno reći. Trebalo bi imati
službene novine kraljevine Srbije,
pa u njima brojiti one silne ukaze
o promjenama ministara i ministar-
stava. Tek tada mogao bi se tačno
naznačiti broj svih tih promijena. |

Prema svim tim unutrašnjim i
spoljašnjim promjenama nije nika-
kvo čudo, što je srpsko pitanje
do god. 1898. napredovalo onako
isto, kao što je napredovalo do te
godine. Rad je bio usredotočen
u sitna pitanja, o kojima prema
ostalima nije zasluživalo ni govo-
riti. Spoljašnja politika vrdala je
čas desno, a čas lijevo, bez odre-
đenog pravca i smjera. U njoj je
često, sa vrlo rijetkim izuzecima,
prevlađivala ruska hipnoza. Ko-
liko je god Rusija mnogo puta
griješila prema Srbiji i srpskom
pitanju, bilo je ipak političara u
Srbiji, koji su jedino u nju pola-

Ć jj» ||

gali svoje nade. Ta vjekovna hi-
pnoza bila je toliko jaka, da je
ona i političare, kakav je bio Ri-
stić, uz sva njegova lična ogromna
razočaranja, znala da zanese i sa-
svim da odbije od pravca, koji je
trebala da poprimi čisto srpska
politika.

Ristićevo proročanstvo _ o ka-
kvom jakom udarcu ispunilo se
poslije malo godina. Skorašnji do-
gađaji, koji nijesu izvršeni bez bla-
goslova i bez pristajanja Rusije,
raščistili su malko hipnozu, koja
je vijekovima opijala mnoge prve
sinove Srbijine. Sve što zrelo mi-
sli u Srbiji, došlo je do uvjerenja,
da se dalje ne može i ne smije,
kako se išlo do sada. Trebalo je
već jednom prekinuti sa dotada-
šnjim partizanstvom i sa nepresta-
nim  rješavanjima sitnih pitanja,
koja su bila vrlo malena prema
budućnosti Srbije. Radikali, samo-
stalci, liberali ili nacijonaliste, na-
prednjaci, socijalisti i kako se još
sve zovu one političke partije u
Srbiji, došli. su, najposlije, do tvr-
dog i postojanog uvjerenja, da već
ne ide, kako je išlo do jakog u-
darca, ako Srbija neće sasvim da
proigra svoju budućnost. Unutra-
šnja partijska borba, osim moralne
štete, koštala je Srbiju, a njene
pošljedice koštaju je i sada mnogu
milijona novca, koji se morao u-
potrebiti u druge važnije svrhe.
Radi takvog unutrašnjeg stanja, i
spoljna politika bila je, kakva nije
trebala da bude. Skorašnji' doga-
đaji pripomoći će da i ta politika
postane malo po malo čisto srpska,
bez ikakvog obzira na bratske ili
vjerske osjećaje prema braći, koja
su to uvijek bila samo po imenu.

Sa koliko sam god političara
drugovao u Biogradu, svaki mi je

0 XepuerkoBCKAM BojuoBuiiuma

Hanucao: non Casa HaxufienoBuhi

I

Wuju ey noTomuu xepuernosenu BojuoButu ?

a) HNlro seu Hapon?

Jlyka_HorygoBuhi, peue
TBoje naraduje! AkO TH

Haponua njecma ,2Kemur6a JIlymuaHoBa“! 1u-

BHO UpTa CaHoBe crapor Bojuna, KaKO Cy ByKaniuH
u IlerpauiuH, no caBjery cBoje crape Majke, Gojehu
ce, na yjaky (/lymuaHy) JlaruHu He yuuHe KaKBO
310, Ka nolje mno HeBojky, — nocnaju uajmnaler
Gpara — Mugaormu uoGaHnuHa u KAKO je OH jymali-
TBOM H zocjeT/6HBOLIhy CauyBao u ocBjernao o6pa3

H ce6u, u Jlyuany.

Y ponuoM kpajy xepuerHoBckux BojuoButia,
OTKJIE CAM MH CAM, PACIIHTHBAO CAM O IbHMA, TE BH-
jex u yBjepux ce, la Hapojr O i»uMa roBopu ca
CBAKHM NOIITOBAIHŠMI, — za je Hapoji TBpor ysje-
Peta, za cy TO .noromuu crapora Bojuua, — 3aTo
HX H Ha3HMJbE »Tpana pona Hemauuha“ ,nmponuje- ć
jena KPB“  ,TOCIIOICKO KOJBEHO“ H T..]L, A jean
Cebak y Mojoj napoxuju, crapau or npeko 80 roj.

1 Byk H, Tljecme, Ki. I, 1895. crp. 125—148.

llro Ho ua6Tu y

jezuy njecmy npunoBujenuo o BojuoBuiiuMa, — za
3HaM, OJL KOje Cy FpaHe“. — Ja ra 34MOJIHX, — H
jou ga noJako roBopu, kako 6u je MOrao yGuHbe-
*KHTH. — OH Mu je H3FOBOpH, NO MOJOj XKEJbH, M
Ba, 4 TpH NnyrTa, a ja je 3anucax, u eBo je:

iKenur6a BojunoBa.

Muo Boxe, Ha cBeMy Tu aja,
On Kana je cBujeT nocTaHyBo
Jbe'nu uBujer Huje npona6Tno,
Hlro je cane uBujeT mpona6Tnuo,
Y IipuspeHy rpany 6ujemnome,

Bau y nBope cujiHor uap Creana,
A na ume rnoHoc_ AHbeguja,
Muna cecTpa -cpnckor uap Chenana,
On CBaKyna NIpOCLIH HABaJIHIIE,
Ma je uape HUKOME HE naje,
Be3 KAKBOra NuuHa rocnojapa.
To rnac nobe mMjanoMe BoHHy,
* Y Yauuy mjecrTy rocrolKkome,
Y KIbAKEBOM CTOJIJ UECTHTOME,

MH: i,CHHKO, ITA he Te
Huje zocajiuo, ja Gux Tu

IBOpOBe Lapcke,

T

jednako govorio. Svima je parti-
zanstvo već na nos iskočilo. Svi-
ma je već dozlogrdila ta vječita
partijska jurija, koja Srbiji nije do-
nijela nikakve koristi. Ali, što je
glavno, svi su došli do jednakog
uvjerenja, da spoljna politika Srbi-
je mora biti srpska i samo srpska.
Svi su se već razočarali o bratstvo
i nebratstvo braće i nebraće, pa
bila ta braća ili nebraća jednakih
ili nejednakih vjera, bila daleko ili
blizu. Srbija nema prijatelja, u ko-
ga bi se mogla pouzdati. O tome
se, najposlije, uvjerila poslije pro-
učavanja skorašnjih i davnih do-
gađaja. Ona treba da se pouzda-
va samo u sebe i ni u koga više.

Moralo je proći mnogo godina,
dok su prvi sinovi Srbije došli do |
tog uvjerenja. Bilo ih je, doduše,
i do sada, koji su tako mislili i
radili. Ristić je pred svoju smrt
meni kazao gornje riječi. On je
ipak, kad je bio na vlasti, radio
protivno. Radio je, kako je radio,
u najplemenitijem uvjerenju, da
radi dobro i pošteno. I ako je bio
veliki političar, srce njegovo znalo
je često da nadvlada razum. Nije
mogao nikako da se otme #ipno-
zi, koja je vijekovima pritiskivala
srpski narod. Bilo 'je u Srbiji lju-
di, koji su tako ne samo mislili,
nego i radili. Njih nije mogla da
osvoji ta hipneza. Garašanini, No-
vakovići, Đorđevići i dr. bili su:
okati; okatiji, nego li mnogi drugi
političari, koji su pobrali lovor-vi-
jence znanja i patriotizma. Drugi
nijesu razumjevali njihov rad, niti
su mogli da vide, što su osi gle-
dali svojim bistrim očima. Na njih
se napadalo. O njima se govorilo
i pisalo, kao o izdajnicima Srpstva.
Bili su izdajnici zato, što nijesu
htjeli, da ih sokak vodi u njiho-

Ila M4 BouH CHTHY KE>HTY TIHIIE,
MH oBako y Toj KoH3H. TIHLIE:
»Iyn'me uape HemaHuuhi Chenane,
Hyo jecaM, FOBOp€e MH JPJYIH,

Na Tu uma cecrpy 3a ynajy,
Qnu Mu je MEH6 NOKNOHHTHU,

Ia ce 30Be KIČĐETHIbHLA MJAJA,
Y Ysuuy mjecTy rocrouKomMe,“
Kana KPaJ6Ey CMTHA KIBMTA CTHXE,
OHy rnena, ouma upyry nuue, |
M oBako y Toj KI>H34 BEJIH:

»O uy mu me Bojo on Ysnie,
liro Tu nume Hemanuli_CrTjenane,
Mojy cecTpy Ha nmoknoH Tu najem,
Kan fe 6omer on Takor cokoma,
Kynu cBaTa, KOJIHKO TH Iparo,
Tlo keojky, kan je Te6u uparo“.
Kan je Kibura y IBOpoBe cTuHrna,
Y nuBopoBse mnana KHexeBuha, ,
Crane BojuH KynuTu CBaTOBEe,

On no6pujex kyha u olmaka,

Tlo ua6opy 6omer on 6ormera,
CaKyriHo MJbAJY CBATOBA. >

Kyma: KyMu CrpawuumMapoBuhia,