Br. 47. + Dubrovnik 6. jula 1909. God. XVII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaks 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju, Nefran-, : kovna pisma ne primaju se. — POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. —_- —— Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik, Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. iz Zagreba i Biograda IV. * (Partizanstvo u Srbiji). Kada sam godine 1898. bio u Biogradu kod starog državnika Jovana Ristića i kad smo govorili o budućnosti Srbije i o pomoći, koju joj.je Rusija često obećavala za povoljno riješenje srpskoga pi- tanja, Ristić mi reče : — Sve je to lijepo i sve je to isti- na, ali to su samo riječi. Ja više ni- jesam aktivni političar. Nadam se, da će me to, za ovo malo godina što ću još proživjeti, mimoići, jer sam već iznemogao. Radi toga mogu slo- bodno i otvoreno da govorim. U krat- ko. Srbija nema da se nada ni u koga, do u Boga i sebe. Mi nemamo ni brata ni prijatelja, koji će da nam priskoči i iskreno pomogne. I ja sam njekada drukčije mislio. (Gorko isku- stvo razočaralo me je-u imnogim pi- tanjima. Ljubav prema bratu i je- dnakoj vjeri natjerala je i nas u Sr- biji, da propustimo mnoge zgodne prilike. Bojim se, da se te prilike ne će nikada više povratiti. Velikim i moćnima bratstvo je samo fraza. Od fraza nema nikome ništa. Politički razlozi i politički smjerovi velih dr- žava ne poznavaju ni bratstva ni pri- jateljstva. Vi znate za Sveto-Stefanski Mir i za Berlinski Ugovor... E, pa kako je onda bilo, biće i unaprijed. Srbija bi, poslije tolikih razočaranja, imorala drukčije da radi. Trebalo bi bolje da se prikupi njena snaga. Ta snaga ne bi se morala trositi u ono, u što se već desetinama godina troši. Rješavajući dinastička i partijska pi- tanja, mi smo zaboravili sve ostalo. Naše neprestane razmirice sa Crnom Gorom radi tih blaženih dinastija, oslabile su još više našu unutrašnju i spoljašnju snagu. Suviše smo za- grezli u tu borbu, a da bismo se mogli trgnuti i osvijestiti od jednom... Mogao bi nag, možda, osvijestiti Xa- kav jaki udarac. Bojim se samo, da to ne bude dockan ...“ Od tih Ristićevih riječi prošlo je mnogo godina. Kroz taj dugi ili relativno kratki niz godina Srbija je prebrodila mnoge strašne bure. Preko njene glave prešle su velike pogibelji, koje su njekoliko puta ugrožavale i njenu nezavisnost. Teške tekovine njenih najboljih sinova mogle su lako da se pre- tvore u ništa. Velike žrtve, po- dnesene na oltaru slobode, mogle . su biti uzaludne. Srbija je u to je- danaest godina promijenila njeko- liko ustava, čija su osnovna na- čela bila u dijametralnoj protivnosti. Ministarstva su padala i dizala se, kao da je to malenkost za jednu mladu nacijonalnu državu. S pro- mjenama tih ministarstava mijenjao se naravno uvijek pravac unutra- šnje politike Srbijine, a po katkada i spoljašnje. Koliko je kroz to vri- jeme bilo ministara raznih nacela i političkih prava, ne može se ni približno reći. Trebalo bi imati službene novine kraljevine Srbije, pa u njima brojiti one silne ukaze o promjenama ministara i ministar- stava. Tek tada mogao bi se tačno naznačiti broj svih tih promijena. | Prema svim tim unutrašnjim i spoljašnjim promjenama nije nika- kvo čudo, što je srpsko pitanje do god. 1898. napredovalo onako isto, kao što je napredovalo do te godine. Rad je bio usredotočen u sitna pitanja, o kojima prema ostalima nije zasluživalo ni govo- riti. Spoljašnja politika vrdala je čas desno, a čas lijevo, bez odre- đenog pravca i smjera. U njoj je često, sa vrlo rijetkim izuzecima, prevlađivala ruska hipnoza. Ko- liko je god Rusija mnogo puta griješila prema Srbiji i srpskom pitanju, bilo je ipak političara u Srbiji, koji su jedino u nju pola- Ć jj» || gali svoje nade. Ta vjekovna hi- pnoza bila je toliko jaka, da je ona i političare, kakav je bio Ri- stić, uz sva njegova lična ogromna razočaranja, znala da zanese i sa- svim da odbije od pravca, koji je trebala da poprimi čisto srpska politika. Ristićevo proročanstvo _ o ka- kvom jakom udarcu ispunilo se poslije malo godina. Skorašnji do- gađaji, koji nijesu izvršeni bez bla- goslova i bez pristajanja Rusije, raščistili su malko hipnozu, koja je vijekovima opijala mnoge prve sinove Srbijine. Sve što zrelo mi- sli u Srbiji, došlo je do uvjerenja, da se dalje ne može i ne smije, kako se išlo do sada. Trebalo je već jednom prekinuti sa dotada- šnjim partizanstvom i sa nepresta- nim rješavanjima sitnih pitanja, koja su bila vrlo malena prema budućnosti Srbije. Radikali, samo- stalci, liberali ili nacijonaliste, na- prednjaci, socijalisti i kako se još sve zovu one političke partije u Srbiji, došli. su, najposlije, do tvr- dog i postojanog uvjerenja, da već ne ide, kako je išlo do jakog u- darca, ako Srbija neće sasvim da proigra svoju budućnost. Unutra- šnja partijska borba, osim moralne štete, koštala je Srbiju, a njene pošljedice koštaju je i sada mnogu milijona novca, koji se morao u- potrebiti u druge važnije svrhe. Radi takvog unutrašnjeg stanja, i spoljna politika bila je, kakva nije trebala da bude. Skorašnji' doga- đaji pripomoći će da i ta politika postane malo po malo čisto srpska, bez ikakvog obzira na bratske ili vjerske osjećaje prema braći, koja su to uvijek bila samo po imenu. Sa koliko sam god političara drugovao u Biogradu, svaki mi je 0 XepuerkoBCKAM BojuoBuiiuma Hanucao: non Casa HaxufienoBuhi I Wuju ey noTomuu xepuernosenu BojuoButu ? a) HNlro seu Hapon? Jlyka_HorygoBuhi, peue TBoje naraduje! AkO TH Haponua njecma ,2Kemur6a JIlymuaHoBa“! 1u- BHO UpTa CaHoBe crapor Bojuna, KaKO Cy ByKaniuH u IlerpauiuH, no caBjery cBoje crape Majke, Gojehu ce, na yjaky (/lymuaHy) JlaruHu He yuuHe KaKBO 310, Ka nolje mno HeBojky, — nocnaju uajmnaler Gpara — Mugaormu uoGaHnuHa u KAKO je OH jymali- TBOM H zocjeT/6HBOLIhy CauyBao u ocBjernao o6pa3 H ce6u, u Jlyuany. Y ponuoM kpajy xepuerHoBckux BojuoButia, OTKJIE CAM MH CAM, PACIIHTHBAO CAM O IbHMA, TE BH- jex u yBjepux ce, la Hapojr O i»uMa roBopu ca CBAKHM NOIITOBAIHŠMI, — za je Hapoji TBpor ysje- Peta, za cy TO .noromuu crapora Bojuua, — 3aTo HX H Ha3HMJbE »Tpana pona Hemauuha“ ,nmponuje- ć jena KPB“ ,TOCIIOICKO KOJBEHO“ H T..]L, A jean Cebak y Mojoj napoxuju, crapau or npeko 80 roj. 1 Byk H, Tljecme, Ki. I, 1895. crp. 125—148. llro Ho ua6Tu y jezuy njecmy npunoBujenuo o BojuoBuiiuMa, — za 3HaM, OJL KOje Cy FpaHe“. — Ja ra 34MOJIHX, — H jou ga noJako roBopu, kako 6u je MOrao yGuHbe- *KHTH. — OH Mu je H3FOBOpH, NO MOJOj XKEJbH, M Ba, 4 TpH NnyrTa, a ja je 3anucax, u eBo je: iKenur6a BojunoBa. Muo Boxe, Ha cBeMy Tu aja, On Kana je cBujeT nocTaHyBo Jbe'nu uBujer Huje npona6Tno, Hlro je cane uBujeT mpona6Tnuo, Y IipuspeHy rpany 6ujemnome, Bau y nBope cujiHor uap Creana, A na ume rnoHoc_ AHbeguja, Muna cecTpa -cpnckor uap Chenana, On CBaKyna NIpOCLIH HABaJIHIIE, Ma je uape HUKOME HE naje, Be3 KAKBOra NuuHa rocnojapa. To rnac nobe mMjanoMe BoHHy, * Y Yauuy mjecrTy rocrolKkome, Y KIbAKEBOM CTOJIJ UECTHTOME, MH: i,CHHKO, ITA he Te Huje zocajiuo, ja Gux Tu IBOpOBe Lapcke, T jednako govorio. Svima je parti- zanstvo već na nos iskočilo. Svi- ma je već dozlogrdila ta vječita partijska jurija, koja Srbiji nije do- nijela nikakve koristi. Ali, što je glavno, svi su došli do jednakog uvjerenja, da spoljna politika Srbi- je mora biti srpska i samo srpska. Svi su se već razočarali o bratstvo i nebratstvo braće i nebraće, pa bila ta braća ili nebraća jednakih ili nejednakih vjera, bila daleko ili blizu. Srbija nema prijatelja, u ko- ga bi se mogla pouzdati. O tome se, najposlije, uvjerila poslije pro- učavanja skorašnjih i davnih do- gađaja. Ona treba da se pouzda- va samo u sebe i ni u koga više. Moralo je proći mnogo godina, dok su prvi sinovi Srbije došli do | tog uvjerenja. Bilo ih je, doduše, i do sada, koji su tako mislili i radili. Ristić je pred svoju smrt meni kazao gornje riječi. On je ipak, kad je bio na vlasti, radio protivno. Radio je, kako je radio, u najplemenitijem uvjerenju, da radi dobro i pošteno. I ako je bio veliki političar, srce njegovo znalo je često da nadvlada razum. Nije mogao nikako da se otme #ipno- zi, koja je vijekovima pritiskivala srpski narod. Bilo 'je u Srbiji lju- di, koji su tako ne samo mislili, nego i radili. Njih nije mogla da osvoji ta hipneza. Garašanini, No- vakovići, Đorđevići i dr. bili su: okati; okatiji, nego li mnogi drugi političari, koji su pobrali lovor-vi- jence znanja i patriotizma. Drugi nijesu razumjevali njihov rad, niti su mogli da vide, što su osi gle- dali svojim bistrim očima. Na njih se napadalo. O njima se govorilo i pisalo, kao o izdajnicima Srpstva. Bili su izdajnici zato, što nijesu htjeli, da ih sokak vodi u njiho- Ila M4 BouH CHTHY KE>HTY TIHIIE, MH oBako y Toj KoH3H. TIHLIE: »Iyn'me uape HemaHuuhi Chenane, Hyo jecaM, FOBOp€e MH JPJYIH, Na Tu uma cecrpy 3a ynajy, Qnu Mu je MEH6 NOKNOHHTHU, Ia ce 30Be KIČĐETHIbHLA MJAJA, Y Ysuuy mjecTy rocrouKomMe,“ Kana KPaJ6Ey CMTHA KIBMTA CTHXE, OHy rnena, ouma upyry nuue, | M oBako y Toj KI>H34 BEJIH: »O uy mu me Bojo on Ysnie, liro Tu nume Hemanuli_CrTjenane, Mojy cecTpy Ha nmoknoH Tu najem, Kan fe 6omer on Takor cokoma, Kynu cBaTa, KOJIHKO TH Iparo, Tlo keojky, kan je Te6u uparo“. Kan je Kibura y IBOpoBe cTuHrna, Y nuBopoBse mnana KHexeBuha, , Crane BojuH KynuTu CBaTOBEe, On no6pujex kyha u olmaka, Tlo ua6opy 6omer on 6ormera, CaKyriHo MJbAJY CBATOBA. > Kyma: KyMu CrpawuumMapoBuhia,