Br. 49. Dubrovnik 13. jula 1909. God. XVIH. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaks 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 pura po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se višo puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. ==) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr.'M. Gracića i dr. Iz Zagreba i Biograda VI. (I po drugi put; Njemački original revo- lucijonarnog statuta; protektorat Zemalj- skog Odbora u Zadru.) Moj člančić pod istim podrednim natpisom u br. 45. ovoga lista iza- zvao je nepotrebnu buru. Uzbunili su se Jedinstvo i Narodni List. Ovaj zadnji, čemu se osobito uz- radovala zagrebačka Ustavnost, posvetio mi je čitav članak. On čak traži od mene, kao od poštena i lojalna čovjeka, da ispravim svoje tvrdnje i da Zemaljskom Odboru dadem zadovoljštinu, koju mu du- gujem. Koliko sam god čitao tu ne- opravdanu buru i u mom članku tražio dlaku u jajetu, nijesam na- šao ništa, što bi i najmanje oprav- dalo tu uzbunu. Ako su njeki či- tali i ono što nije pisano i štam- pano u članku, ili što se moglo podrazumijevati netačnim i povr- šnim tumačenjem, onda je ta bura potpuno opravdana. Kad se uzme sami moj članak; kad se prouči važnost onih sedam isprava, koje sam tačno naveo, a za koje mogu svakom čovjeku od moga povje- renja dati sigurnu adresu, gdje će ih moći naći, pregledati i, ako hoće, i iotogralisati; kad se dobro pro- čitaju moja četiri pitanja na kraju članka, a osobito prva dva, koja se tiču Zemaljskog Odbora u Za- dru, — mora, zaista, svak da se čudi uzvitlanoj buri. Radi toga že- lim ponovo da se osvrnem na taj posao; ne da ispravljam ili ikome dajem zadovoljštine, jer nemam šta da ispravljam i nemam nikome ni za što da dajem zadovoljštine. Prvo pitanje, koje sam postavio na kraju moga članka, bilo je: »Da li je cijelom Zemaljskom Od- boru u Zadru, u kome sjedi i je- dan Srbin, sve to poznato?“ Drugo je pitanje bilo: » Ako je Odboru sve to poznato, u koliko odobrava taj nezaslu- ženi protektorat ljudi, koji su se zavjerili protiv srpskoga naroda, a tim nanose ogromne štete i Hr- vatima ? Ko poznaje snagu pojedinih ri- ječi, mora doći do zaključka, da u tim dvama pitanjima nema ni- kakve potvore. Kad se pročita ci- jeli članak i dovede u svezu sa tim pitanjima, nema nikakvog nabaci- vanja i sumnjičenja članova Ze- maljskoga Odbora. Tu sam na- prosto pitao, da li je, a podredno ako je. Ja ne ću ovoga puta vri- mijeniti onu narodnu: koga svrbi, taj se i češe, jer u Zemaljskom Odboru poznajem ljudi koji ne bi bili u stanju, da potpomažu ičije špijone. Zemaljski Odbor ipak je pogri- ješio. Pogriješio je, što je za gla- vnog činovnika u Zemljišno-Vje- resijskom Zavodu primio lice, koje nije nikako, poznavao. Kad ga je već primio i kad se otkrio posao o kuponima, trebalo je taj posao zabašuriti, kako je pametno reklo Jedinstvo. Od male bruke napra- vila se velika. Moglo je biti i bez nje. Zar je naš svijet malo koštao do sada Zemljišno-vjeresijski Za- vod? Koliko je naših težačkih i građanskih porodica propalo ma- terijalno radi silnih nereda u Ze- mljišno-Vjeresijskom Zavodu? Ku- da odoše hiljade kruna i čitave porodice, moglo je i ono tričavih kr. 960. Goneći, bez ikakvog ra- zloga i koristi, mak na konac, na pretresu u Zadru dokazala se. sva gnjiloća Zemljišno-Vjeresijskog Za- voda. Dokazalo se i to, da je Ze- maljski Odbor primio za činovnika čovjeka, koji je prije malo godina primao novčane pomoći od sara- jevske policije. Sve to nije ipak ništa pomoglo, da Zemljišno-Vje- resijski Zavod dobije izgubljenih kr. 960. Dobio je jedino to, da je nesumnjivim izjavama, koje su se čitale na pretresu, dokazano ono, što se samo povjerljivo, u pri- jateljskim krugovima šaptalo o tom zavodu. Sada zna, i ko hoće iko neće, da je Zemljišno-Vjeresijski Zavod podvornica bogatih i imu- ćnih ljudi, koji su na dobrom po- ložaju i koji imadu dobrih prija- telja. Sirotinja je i na dalje ostala pastorče, kao što je bila i do sada. Sirotinji ne samo da taj zavod ne da novaca, nego je upropašćava uzaludnim otezanjem posala i sil- nim troškovima, koje joj uzaludno naprti. Nadam se, da i Jedinstvo i Narodni List mogu biti zadovoljni ovim mojim odgovorom i obja- šnjenjem. Da sam ja prvoga puta drukčije pisao i direktno rekao Zemaljskom Odboru, što mu ni- jesam rekao, prigovori tih dvaju listova bili bi opravdani. Ovako, bili su neopravdani i suvišni. —— Treće pitanje u mom članku bilo je: »Odje je sada njemački ori- ginal revolucijonarnog statuta, koji je zaplijenjen i odnesen 20. maja 1909?“ Na to je odgovorio predsjednik pretresa u Zadru odmah 29. juna 1909. Po Narodnom Listu i Dal- e mati od 30. juna predsjednik je rekao, da nije nađen original, nego prosti prepis revolucijonar- nog statuta, koji je bio priložen njemačkom izdanju Finale-a. Ne znam, po čemu predsjednik pre- tresa dolazi do zaključka, da je nađeni revolucijonarni statut pre- pis, a ne original. Osim mnogih drugih činjenica, koje su mi po- znate, a koje neću sada da izno- sim, navešću samo jednu protiv mišljenja, da je ono prepis. Kome nije poznato, treba da zna, da je Finale lanjske godine u ovo doba štampan u fri izdanja. Štam- pan je srpski, ćirilicom i latinicom, i njemački. Po dogovoru, u malo dana sve velike knjižare u Austro- Ugarskoj bile su pune tog đubreta. Ostentativno, knjižare u Zagrebu — to sam vidio ja — isticale su tu knjigu: Ko je god prolazio po- kraj tih knjižara, morao je da vidi Finale u sva tri izdanja. Bečke i peštanske novine, a osobito /Veue Freie Presse, Zeit i Pester Lloyd, pobrinule su se, da toj knjizi učine veliku reklamu. U njekoliko svojih brojeva pisale su o njoj. Svijet je jurio i samo za jednu krunu mo- gao je da kupi to čudo. Nego, knjiga se mogla dobiti i mukte. Nepoznate ruke iz Beča, Pešte, Zagreba i Osijeka šiljale su Finale na razne adrese po Hrvatskoj i Slavoniji. U malo dana, čitava Hr- vatska i Slavonija, i najzabitnija sela, bila su poplavljena tom knji- gom. Na njeke adrese dolazila su po dva i po tri primjerka. Ko je to šiljao i ko ih je plaćao, nije teško pogoditi. Mnogo primje- raka prebačeno je i amo preko Velebita. Finale, dakle, mogao se dobiti mukte, a najskuplje za jednu krunu. Revolucijonarni statut priložen je, naravno, svakom primjerku. U nje- mu ima njekoliko stranica. Za pre- pis cijelog tog statuta trebalo bi platiti i najgladnijem pisaru njeko- liko kruna. I taj najgladniji pisar našao se u Spljetu, u licu dobro nagrađenog bankovnog činovnika... Ko hoće da vjeruje, može vjero- vati, da je nađeni statut prepis, a ne original. Ja u to ne vjerujem već radi samo tog razloga. Ovdje bih mogao da završim. I završio bih, da Jedinstvo (br. 79) nije odobrilo postupak istražnog sudije u Spljetu, kad je 20. maja 1909. zaplijenio taj statut i dr. Jedinstvo, doduše, polazi sa mo- ralnog stanovišta, da bi dobro bilo, kad bi se i o tim spisima iznijelo malo više svjetlosti. Stanovište je opravdano, ali nije zakonito. Is- tražni sudija morao se držati samo | zakona, a ne morala. Moje četvrto i pošljednje pitanje u članku bilo je: »Zašto su taj revolucijonarni sta- tut i ostali spisi odneseni i zapli-- jenjeni, kad nemaju nikakve sveze sa falsifikovanjem kupona? To pitanje ponavljam. Odmah mogu dodati, da je takav postu- pak bio nezakonit. Po odredbama G$ 142. 1143. krivičnog postupka mogu se o premetačinama zaplije- niti i odnijeti samo oni spisi i u opšte predmeti, koji se odnose na proces. Da se falsifikovanje kupona nije moglo dokazati revolucijonar- nim statutem i onim drugim spi- sima i pismima, to valjda znadu i ćuci. Da se nije, po đavolu, htjelo utvrditi, da je ono 960 K trebalo za podizanje umišljene bune u Hr- vatskoj, Slavoniji, Bosni, Hercego- vini i na našem Primorju? U to ne mogu nikako da vjerujer:, jer suviše poštujem ozbiljnost naših sudija. Naši sudije nijesu smiješni, kao oni u Zagrebu, kad kažu, da su Srbi u Hrvatskoj i u Slavoniji htjeli podignuti bunu sa 3-4 fišeka dinamita, koji su nađeni o preme- tačinama u Topuskom, a za koje je poslije ustanovljeno, da se upo- trebljavaju za 'ov — riba. Pozna- jem vrlo dobro i sudiju, koji je izvršio premetačinu 20. maja, pa mogu i za njega reći, da to nije učinio iz zlobe i tek da se prepo- ruči za budućnost. I suviše je sa- vjestan i pošten, a da bi na _poli- tičkim sitnarijama htio da gradi svoju činovničku karijeru. Taj su- dija u Spljetu nije, kao onaj njeki drugi u našem Zagorju (ali je ovaj unicum), koji, na zlo upotreblja- | vajući svoju sudačku vlast, pa i bez toga, sije krivična djela, kao da je to proso ili kukuruz. Ovaj | unicum našega Zagorja u malo godina počinio je toliko krivičnih i nezakonitih djela, da njegova starija vlast nije još mogla stići da ih sve pokupi i da ga dostoj- no kazni. Nego, doći će i tu pir na lopar. A Bilo kakomudrago, potrebito je objašnjenje, zašto je onako izvršena premetačina 20. maja 1909. i zašto su odneseni svi oni spisi, koji ni- jesu imali nikakve sveze sa falsi- fikovanjem kupona. Na to će, kad'li tad'li doći odgovor. Odgovor na moje četvrto pitanje tražiću i na drugom mjestu. * 2 Dr. A. M. o