Br. 51.

Dubrovnik 20. jula 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
za Austro Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12;.2a Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franska
16 u zlatu; su Dubrovnik K 10;
na po i ćetvrt godine surazmjerno
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. -—

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
juvne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

=,

h
Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Iz Zagreba i Biograda

VII.
(Leksikon političkih gluposti).
Druga polovina.

Kakvi su sudije na zagrebačkom
procesu u svom privatnom životu,
io se mene za sada ništa ne tiče.
Da li piju ili ne piju, da li se o-
pijaju ili kartaju, pa u pijanstvu
govore ono što misle ili ne, to je
posao njihovog sudačkog dosto-
janstva i njihovih starješina. Neću
iznositi, da li ja lično što znam o
tom pitanju i koliko istine ima u
onome, što se o tom pisalo i go-
vorilo. Oni bi svi, sa državnim
tužiocem zajedno, mogli biti u
svom privatnom životu onakvi, ka-
kve ih prikazuje jedan dio naše
javne štampe, a da ipak kao dr-
žavni tužilac i sudije budu nepri-
strani i pravedni u poslovima, koji
im se povjeravaju po njihovom
uzvišenom društvenom položaju.
Ja hoću, na osnovu stenograiskog
zapisnika, da kažem i dokažem,
kakvi su oni, kao sudije i kao dr-
žavni tužilac, u ovoj hajci protiv
Srba.

Radi karakteristike današnjeg re-
žima u Hrvatskoj i Slavoniji, neće
ipak biti suvišno, da spomenem i
ispričam nješto o piću, i ako se to
ne odnosi na sudsku struku. Kad
sam na početku procesa bio u
Zagrebu, jedne večeri odem u ka-
fanu Zagreb, u koju zalazi zagre-
bačka gospoština. Bio sam u dru-
štvu dvaju poslanika na saboru u
Zagrebu i u Pešti. S nama je bila
i gospođa jednoga od tih posla-
nika. Cim sam ušao u kafanu,
upao mi je u oči čovjek, gospod-
ski odjeven, pred kojim je bilo
njekoliko praznih flaša, a sjedio je
pognute glave. Malo je mirovao,
nego je često na glas pjevao, de-
klamirao, vikao i mlatio rukama.
U početku nijesam tome davao
mnogo važnosti, ali kada je nje-
govo ponašanje počelo da dosa-
duje razgovoru u našem društvu,
upitam jednog od svojih prijatelja,
zašto gospodar kafane trpi ovakve
pijanice u lokalu i zašto ih ne izbaci.

— Ne viči, bolan, — odgovori
mi taj prijatelj — jer možeš da
stradaš. Ti i ne znaš, ko je to.
To je veliki župan zagrebački —
i kaza mi ga po prezimenu, koje

“mi ni do tada nije bilo nepoznato.

Kad je takav veliki župan naj-

poj: županije u Hrvatskoj i

lavoniji, može se lako zamisliti,
kakvi su i manji čivnovnici.  Za-
raza, koja je zahvatila jedan dio
našega težaka u našem Zagorju,
otrovala je dobar dio. inteligencije
u Hrvatskoj i Slavoniji. — Pije se
— SVe u šesnaest.

Nego, kako već rekoh, mene se
u ovom poslu ni najmanje ne tiču
ni sudije ni državni tužilac, da li
Piju ili ne piju. Ja hoću da ih pri-
kažem, kakvi su na sudu. Hoću
da dokažem da su pristrani, da su
nepravedni, da krše najelementar-
nija načela krivičnog postupnika i

da su čak neuljudni, što se sve
nikako ne slaže sa njihovim po-
ložajem. Dok sam gledao i slušao
takva postupanja, u početku sam
teško vjerovao svojim očima i. uši-
ma. Malo po malo, u njekoliko
nedjelja, navikao sam se i na to.
Tražio sam potvrde tome i u ste-
nograiskom zapisniku, iz koga se
nije moglo sve to izbaciti.

Trebalo bi njekoliko brojeva o-
voga lista, kad bi se htjele na-
voditi samo stranice tog leksikona,
na kojima je zabilježeno, da su
advokati nepravedno  oglobljeni,
da im je dan mali ili veliki ukor,
da je njima ili optuženima zabra-
njeno da govore i tim im je odu-
zeta mogućnost da se brane i od-
brane. To se događa vrlo često.
Po katkada i njekoliko puta na dan.
Na to su već navikli i optuženi
i njihovi branioci.

Postupanje sudija i državnog
tužioca prama optuženima i njiho-
vim braniocima; neprestana krše-
nja najelementarnijih načela krivi-
čnog postupnika i njihova, naro-
čito sudija, ponašanja prema optu-
ženima — koja ne dolaze u ste-
nograiski zapisnik, jer u njemu
nema fotografija — ulijevaju u
gledaoca čudno uvjerenje, koje se
se u sudu ne bi smjelo steći. Po

svemu tome, mora se doći do za- .

ključka, da ti ljudi, koji sude, ni-
jesu sudije, mirni i nepristrani,
nego dušmani optuženih. Meni se
neprestano činilo, kao da gledam
sedam gladnih vukova, sedam su-
dija, koji hoće da proždru optu-
žene, a ne bi zažalili ni za kojim
braniocem. Ton njihovog govora,
-—— a taj se ne može ni fotogra-
fisati — mimika njihovog tijela, a
osobito glave i ruke, strašno utiču
na čovjeka, koji se nije navikao
da gleda takve sudije.

Bez obzira na ton i mimiku ta-
kvih sudija i takvog državnog tu-
žioca, iz njihovih riječi u sudu,
radi karakteristike njihove nepri-
stranosti, vrijedno je zabilježiti
glavnije.

Krivični postupak dopušta optu-
ženima i njihovim  braniocima da
ulažu ništovne žalbe, ako im sud
učini što krivo, radi čega mogu
da se žale starijem sudu. Kad je
jedan optuženi upotrebio to pravo,
koje mu daje zakon, i uložio ni-
štovnu žalbu, pošto mu predsje-
dnik nije dopustio da se brani,
taj nepristrani predsjednik _odgo-
vorio mu je: ,Ako hoćete i dva-
deset“ (str. 1469. stenogr. zap.).
Drugom optuženiku, odmah zatim,
kad je radi istog razloga uložio
ništovnu žalbu, rekao je taj isti
predsjednik: ,Možete.ih pet na
jedanput“ (str.  1470.).  Jedna-
kom prilikom, pošto je optuženi
rekao: ,Ulažem ništovnu žalbu“,
predsjednik je odgovorio: , Možete,
ako hoćete i tri“ (str. 3413.). Pri-
rodno je, da branioci, čijim klijen-
tima, radi gluposti, visi nad gla-
vama zavijeno uže za vješala, ne
mogu uvijek biti hladnokrvni prema
takvim i sličnim postupcima. Ako

protestuju protiv toga, osim ukora
i globa, sa sudačkog stola, čuju
se i uzvici: ,To je škandal. To je
bezobrazno“. (str. 3379.) Pa onaj
isti sudija, koji je izgovorio te ri-
ječi pošto je pristao da se njeki
branioci oglobe i ukore, poriče, da
je to rekao: ,To ja nijesam rekao,
nego samo: To je škandal“. (str.
33/9., drugi stupac). Cenzori ni-
jesu stigli, da iz stenograiskog za-
pisnika izbace prve riječi tog po-
štenog sudije.

Nije ovo ni prva ni jedina so-
kačka uvrjeda, koja se sa sudačkog
stola čuje prema advokatima. Bilo
ih je i do tada. Biće ih, kod takvih
ljudi, i unaprijed. 1 oni, takvi ljudi
i takvi sudije, kažu, i privatno i
službeno, da oni mogu tako vri-
jeđati advokate, jer su u — službi.
Kad bi to načelo vrijedilo i za
advokate, mogli bi i oni odgovoriti
jednakom mjerom, pa ili vrijeđati
ili rukopipateljno dobiti zadovolj-
štinu. Ali, guod licet Jovi, non
licet bovi!

Osim ovih sitnica, ima u steno-
grafiskom zapisniku čitava vreća još
krupnijih dokaza o nepristranosti
državnog tužioca i sudaca.

Kad se optuženi brane, da oni
nijesu širili Srpstvo, jer da to nije
potrebito, državni tužilac ih prekida
riječima: ,Širite Srpstvo za Kralja
Petra“ (str. 3028.). — Ispitujući
jednoga svjedoka, sveštenika, koji
se nije bojao krivo svjedočiti, pred-
sjednik ovako ga je uputio, kako
će da govori: ,Za ono vrijeme,
kad je prijetio sukod između Au-
strije i Srbije ne samo da su bili
potišteni (Srbi), nego su pokazivali
možda i sklonost, da Srbija pobi-
jedi“; svj.: ,Moglo se je vidjeti;“
predsj.: ,To se moglo suditi po
njihovom držanju i govoru;“ svj.:
»Da, po govoru i po pripovijeda-
nju“ (str. 3060.). Ovdje se čini,
kao da je predsjednik svjedok, a
svjedok — ništa. — Kad njeki
svjedok nije mogao da pogodi šta
hoće od njega da čuje državni
tužilac, ovaj ga je pitao: , Dakle, to
je od zadnjih godina, da u narodu
govore, da je to Srbija i da će Hr-
vate protjerati ? i svjedok odgeva-
ra: ,Jest!“ (str. 3103.). — Ljubav
predsjednikova prema Srbima do-
kazuje se i ovim usklikom, kad je
jedan svjedok pričao o jednoj u-
čiteljici, da je dobra Srpkinja:
» Cudim se, da si još cijelu opravu
(odijelo) nije napravila od srpske
zastave!“ (str. 3134.) — Njekog
drugog svjedoka državni tužilac
ovako je podučio, kako će da od-
govara: ,Prema tomu ste Vi mi-
slili, da je svrha ta, da narod prije
svega odgoji za preko, da mu u-
tuvi, da je identičan sa onima preko
u Srbiji? Vi izvodite iz ovih govora,
da bi sve imalo pripasti kraljevini
Srbiji?“, a svjedok mirno odgo-
vori: ,Jest“. (str. 3139.) — Pred-
sjednik, naučen od državnog tuži-
oca, zna i ovako da pita svjedoka:

»Je li Vam je (1) poznato, da je.

štedionica ustrojena (!) u političku
svrhu, da se tamo mogu sastajati

i da su pod tom krinkom ustrojili
tu štedionicu i da davajući zajmove
šire Srpstvo, jednom riječi (1) je li
Vam poznato, da je ta štedionica
bila podignuta više u svrhu poli-
tičku za širenje Srpstva, nego li u
onom pravcu, kako je to ona se
pravila (! ?)?“ Svjedok, koji nije
mogao da razumije cijelo pitanje,
naprosto je klimnuo glavom i po-
tvrdio (str. 3157.). — Predsje-
dnik zna ovako mudro da bistri
veliku politiku, pitajući svjedoka:
,»Je li i. sad govore da će Bosna
i Hercegovina potpasti -pod Srbi-
ju?“; svjedok: ,Pa, Bosanci, svaki,
koji pređe ovamo na ovaj kraj,
svaki viče: Živila Srbija!“; predsj.
»Prema tome se nadaju, da će
Bosna i Hercegovina njima pripa-
sti. Varaju se“ (str. 3380.) —
Državni tužilac ovako govori o
izmirenju Srba i Hrvata: ,Ali ov-
dje trubite, da su Hrvati i Srbi
jedan narod sa dva imena, pak
taj jedan narod razdvajate tobože
samo radi imena. Ali to je dakako
na oko; u istinu stvarate Srbe
radi nečeg drugog.“ (str. 3409.)
Ovakih gluposti iz istih usta ima
na pretek. — Drugom prilikom
bijesno viče: , Vidite, kako se
ljudi odgajaju, da neće pucati, ako
dođe do rata. To da nije vele-
izdaja! To je hrvatska ljubav! To
zar ne ide za tim da otpadne.....“
(str. 3459.), pa mu je, valjđa nje-
što zapelo u grlu. — Predsjednik
zna i ovakve zaključke da izvodi:
n—> —— dakle, .sva je prilika,
pače može se mirne duše zaklju-
čivati, da je srpska zemljoradnička
zadruga također bila jedan faktor
za posrbljivanje onoga kraja“ (str.
3485.) — Ili: ,I Hrvatsku i Sla-
voniju! Da, da, tako su govorili.
Oni su mislili poslije toga rata,
da će oni ne samo Bosnu i Her-
cegovinu, nego i dio Hrvatske
okupirati. !“, a državni tužilac mu
sekundira:“ U tom pravcu je i
odgajan narod“, dok predsjednik
ne završava: ,Imali su dobru vo-
lju i apetit, no 'nije im pošlo za
rukom, obratno se je dogodilo“
(str. 3486.). — Uspjehe kulture i
poznavanje književnosti potvrđuje
predsjednik ovim riječima: ,Baš |
što se tiče kulture, mislim, da mi
ne možemo od Srba ništa tražiti,
jer smo mi mnogo napredniji.“
(str. 3557). — Svoju nepristranost
ponavlja po stoti put. ,Kao što
je Beograd glavni grad Srbije, ta-
ko su Okučani središte onoga nji-
hovog kotara srpskog, to će biti
Srbija, gdje će zavladati kralj Pe-
tar Karađorđević onako, kako su
oni svi utvrdili, a zašto su oni
ipak i radili“ (str. 3569.).
Treba li kod ovoga očekivati i
pismenu presudu ? Sudije sami,
a da ih niko ne pita, javno na
pretresima kažu optuženima da su
krivi i da neće brzo kući. Jedin-
stveni, zaista, pretres, a još jedin-
stveniji sudije i državni tužilac!
Da se vidi, kakvi svjedoci svje- |
doče protiv optuženih Srba i dokle
dopire njihovo znanje i razumijeva-