Br. 51. Dubrovnik 20. jula 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12;.2a Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franska 16 u zlatu; su Dubrovnik K 10; na po i ćetvrt godine surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. -— DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i juvne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. =, h Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Iz Zagreba i Biograda VII. (Leksikon političkih gluposti). Druga polovina. Kakvi su sudije na zagrebačkom procesu u svom privatnom životu, io se mene za sada ništa ne tiče. Da li piju ili ne piju, da li se o- pijaju ili kartaju, pa u pijanstvu govore ono što misle ili ne, to je posao njihovog sudačkog dosto- janstva i njihovih starješina. Neću iznositi, da li ja lično što znam o tom pitanju i koliko istine ima u onome, što se o tom pisalo i go- vorilo. Oni bi svi, sa državnim tužiocem zajedno, mogli biti u svom privatnom životu onakvi, ka- kve ih prikazuje jedan dio naše javne štampe, a da ipak kao dr- žavni tužilac i sudije budu nepri- strani i pravedni u poslovima, koji im se povjeravaju po njihovom uzvišenom društvenom položaju. Ja hoću, na osnovu stenograiskog zapisnika, da kažem i dokažem, kakvi su oni, kao sudije i kao dr- žavni tužilac, u ovoj hajci protiv Srba. Radi karakteristike današnjeg re- žima u Hrvatskoj i Slavoniji, neće ipak biti suvišno, da spomenem i ispričam nješto o piću, i ako se to ne odnosi na sudsku struku. Kad sam na početku procesa bio u Zagrebu, jedne večeri odem u ka- fanu Zagreb, u koju zalazi zagre- bačka gospoština. Bio sam u dru- štvu dvaju poslanika na saboru u Zagrebu i u Pešti. S nama je bila i gospođa jednoga od tih posla- nika. Cim sam ušao u kafanu, upao mi je u oči čovjek, gospod- ski odjeven, pred kojim je bilo njekoliko praznih flaša, a sjedio je pognute glave. Malo je mirovao, nego je često na glas pjevao, de- klamirao, vikao i mlatio rukama. U početku nijesam tome davao mnogo važnosti, ali kada je nje- govo ponašanje počelo da dosa- duje razgovoru u našem društvu, upitam jednog od svojih prijatelja, zašto gospodar kafane trpi ovakve pijanice u lokalu i zašto ih ne izbaci. — Ne viči, bolan, — odgovori mi taj prijatelj — jer možeš da stradaš. Ti i ne znaš, ko je to. To je veliki župan zagrebački — i kaza mi ga po prezimenu, koje “mi ni do tada nije bilo nepoznato. Kad je takav veliki župan naj- poj: županije u Hrvatskoj i lavoniji, može se lako zamisliti, kakvi su i manji čivnovnici. Za- raza, koja je zahvatila jedan dio našega težaka u našem Zagorju, otrovala je dobar dio. inteligencije u Hrvatskoj i Slavoniji. — Pije se — SVe u šesnaest. Nego, kako već rekoh, mene se u ovom poslu ni najmanje ne tiču ni sudije ni državni tužilac, da li Piju ili ne piju. Ja hoću da ih pri- kažem, kakvi su na sudu. Hoću da dokažem da su pristrani, da su nepravedni, da krše najelementar- nija načela krivičnog postupnika i da su čak neuljudni, što se sve nikako ne slaže sa njihovim po- ložajem. Dok sam gledao i slušao takva postupanja, u početku sam teško vjerovao svojim očima i. uši- ma. Malo po malo, u njekoliko nedjelja, navikao sam se i na to. Tražio sam potvrde tome i u ste- nograiskom zapisniku, iz koga se nije moglo sve to izbaciti. Trebalo bi njekoliko brojeva o- voga lista, kad bi se htjele na- voditi samo stranice tog leksikona, na kojima je zabilježeno, da su advokati nepravedno oglobljeni, da im je dan mali ili veliki ukor, da je njima ili optuženima zabra- njeno da govore i tim im je odu- zeta mogućnost da se brane i od- brane. To se događa vrlo često. Po katkada i njekoliko puta na dan. Na to su već navikli i optuženi i njihovi branioci. Postupanje sudija i državnog tužioca prama optuženima i njiho- vim braniocima; neprestana krše- nja najelementarnijih načela krivi- čnog postupnika i njihova, naro- čito sudija, ponašanja prema optu- ženima — koja ne dolaze u ste- nograiski zapisnik, jer u njemu nema fotografija — ulijevaju u gledaoca čudno uvjerenje, koje se se u sudu ne bi smjelo steći. Po svemu tome, mora se doći do za- . ključka, da ti ljudi, koji sude, ni- jesu sudije, mirni i nepristrani, nego dušmani optuženih. Meni se neprestano činilo, kao da gledam sedam gladnih vukova, sedam su- dija, koji hoće da proždru optu- žene, a ne bi zažalili ni za kojim braniocem. Ton njihovog govora, -—— a taj se ne može ni fotogra- fisati — mimika njihovog tijela, a osobito glave i ruke, strašno utiču na čovjeka, koji se nije navikao da gleda takve sudije. Bez obzira na ton i mimiku ta- kvih sudija i takvog državnog tu- žioca, iz njihovih riječi u sudu, radi karakteristike njihove nepri- stranosti, vrijedno je zabilježiti glavnije. Krivični postupak dopušta optu- ženima i njihovim braniocima da ulažu ništovne žalbe, ako im sud učini što krivo, radi čega mogu da se žale starijem sudu. Kad je jedan optuženi upotrebio to pravo, koje mu daje zakon, i uložio ni- štovnu žalbu, pošto mu predsje- dnik nije dopustio da se brani, taj nepristrani predsjednik _odgo- vorio mu je: ,Ako hoćete i dva- deset“ (str. 1469. stenogr. zap.). Drugom optuženiku, odmah zatim, kad je radi istog razloga uložio ništovnu žalbu, rekao je taj isti predsjednik: ,Možete.ih pet na jedanput“ (str. 1470.). Jedna- kom prilikom, pošto je optuženi rekao: ,Ulažem ništovnu žalbu“, predsjednik je odgovorio: , Možete, ako hoćete i tri“ (str. 3413.). Pri- rodno je, da branioci, čijim klijen- tima, radi gluposti, visi nad gla- vama zavijeno uže za vješala, ne mogu uvijek biti hladnokrvni prema takvim i sličnim postupcima. Ako protestuju protiv toga, osim ukora i globa, sa sudačkog stola, čuju se i uzvici: ,To je škandal. To je bezobrazno“. (str. 3379.) Pa onaj isti sudija, koji je izgovorio te ri- ječi pošto je pristao da se njeki branioci oglobe i ukore, poriče, da je to rekao: ,To ja nijesam rekao, nego samo: To je škandal“. (str. 33/9., drugi stupac). Cenzori ni- jesu stigli, da iz stenograiskog za- pisnika izbace prve riječi tog po- štenog sudije. Nije ovo ni prva ni jedina so- kačka uvrjeda, koja se sa sudačkog stola čuje prema advokatima. Bilo ih je i do tada. Biće ih, kod takvih ljudi, i unaprijed. 1 oni, takvi ljudi i takvi sudije, kažu, i privatno i službeno, da oni mogu tako vri- jeđati advokate, jer su u — službi. Kad bi to načelo vrijedilo i za advokate, mogli bi i oni odgovoriti jednakom mjerom, pa ili vrijeđati ili rukopipateljno dobiti zadovolj- štinu. Ali, guod licet Jovi, non licet bovi! Osim ovih sitnica, ima u steno- grafiskom zapisniku čitava vreća još krupnijih dokaza o nepristranosti državnog tužioca i sudaca. Kad se optuženi brane, da oni nijesu širili Srpstvo, jer da to nije potrebito, državni tužilac ih prekida riječima: ,Širite Srpstvo za Kralja Petra“ (str. 3028.). — Ispitujući jednoga svjedoka, sveštenika, koji se nije bojao krivo svjedočiti, pred- sjednik ovako ga je uputio, kako će da govori: ,Za ono vrijeme, kad je prijetio sukod između Au- strije i Srbije ne samo da su bili potišteni (Srbi), nego su pokazivali možda i sklonost, da Srbija pobi- jedi“; svj.: ,Moglo se je vidjeti;“ predsj.: ,To se moglo suditi po njihovom držanju i govoru;“ svj.: »Da, po govoru i po pripovijeda- nju“ (str. 3060.). Ovdje se čini, kao da je predsjednik svjedok, a svjedok — ništa. — Kad njeki svjedok nije mogao da pogodi šta hoće od njega da čuje državni tužilac, ovaj ga je pitao: , Dakle, to je od zadnjih godina, da u narodu govore, da je to Srbija i da će Hr- vate protjerati ? i svjedok odgeva- ra: ,Jest!“ (str. 3103.). — Ljubav predsjednikova prema Srbima do- kazuje se i ovim usklikom, kad je jedan svjedok pričao o jednoj u- čiteljici, da je dobra Srpkinja: » Cudim se, da si još cijelu opravu (odijelo) nije napravila od srpske zastave!“ (str. 3134.) — Njekog drugog svjedoka državni tužilac ovako je podučio, kako će da od- govara: ,Prema tomu ste Vi mi- slili, da je svrha ta, da narod prije svega odgoji za preko, da mu u- tuvi, da je identičan sa onima preko u Srbiji? Vi izvodite iz ovih govora, da bi sve imalo pripasti kraljevini Srbiji?“, a svjedok mirno odgo- vori: ,Jest“. (str. 3139.) — Pred- sjednik, naučen od državnog tuži- oca, zna i ovako da pita svjedoka: »Je li Vam je (1) poznato, da je. štedionica ustrojena (!) u političku svrhu, da se tamo mogu sastajati i da su pod tom krinkom ustrojili tu štedionicu i da davajući zajmove šire Srpstvo, jednom riječi (1) je li Vam poznato, da je ta štedionica bila podignuta više u svrhu poli- tičku za širenje Srpstva, nego li u onom pravcu, kako je to ona se pravila (! ?)?“ Svjedok, koji nije mogao da razumije cijelo pitanje, naprosto je klimnuo glavom i po- tvrdio (str. 3157.). — Predsje- dnik zna ovako mudro da bistri veliku politiku, pitajući svjedoka: ,»Je li i. sad govore da će Bosna i Hercegovina potpasti -pod Srbi- ju?“; svjedok: ,Pa, Bosanci, svaki, koji pređe ovamo na ovaj kraj, svaki viče: Živila Srbija!“; predsj. »Prema tome se nadaju, da će Bosna i Hercegovina njima pripa- sti. Varaju se“ (str. 3380.) — Državni tužilac ovako govori o izmirenju Srba i Hrvata: ,Ali ov- dje trubite, da su Hrvati i Srbi jedan narod sa dva imena, pak taj jedan narod razdvajate tobože samo radi imena. Ali to je dakako na oko; u istinu stvarate Srbe radi nečeg drugog.“ (str. 3409.) Ovakih gluposti iz istih usta ima na pretek. — Drugom prilikom bijesno viče: , Vidite, kako se ljudi odgajaju, da neće pucati, ako dođe do rata. To da nije vele- izdaja! To je hrvatska ljubav! To zar ne ide za tim da otpadne.....“ (str. 3459.), pa mu je, valjđa nje- što zapelo u grlu. — Predsjednik zna i ovakve zaključke da izvodi: n—> —— dakle, .sva je prilika, pače može se mirne duše zaklju- čivati, da je srpska zemljoradnička zadruga također bila jedan faktor za posrbljivanje onoga kraja“ (str. 3485.) — Ili: ,I Hrvatsku i Sla- voniju! Da, da, tako su govorili. Oni su mislili poslije toga rata, da će oni ne samo Bosnu i Her- cegovinu, nego i dio Hrvatske okupirati. !“, a državni tužilac mu sekundira:“ U tom pravcu je i odgajan narod“, dok predsjednik ne završava: ,Imali su dobru vo- lju i apetit, no 'nije im pošlo za rukom, obratno se je dogodilo“ (str. 3486.). — Uspjehe kulture i poznavanje književnosti potvrđuje predsjednik ovim riječima: ,Baš | što se tiče kulture, mislim, da mi ne možemo od Srba ništa tražiti, jer smo mi mnogo napredniji.“ (str. 3557). — Svoju nepristranost ponavlja po stoti put. ,Kao što je Beograd glavni grad Srbije, ta- ko su Okučani središte onoga nji- hovog kotara srpskog, to će biti Srbija, gdje će zavladati kralj Pe- tar Karađorđević onako, kako su oni svi utvrdili, a zašto su oni ipak i radili“ (str. 3569.). Treba li kod ovoga očekivati i pismenu presudu ? Sudije sami, a da ih niko ne pita, javno na pretresima kažu optuženima da su krivi i da neće brzo kući. Jedin- stveni, zaista, pretres, a još jedin- stveniji sudije i državni tužilac! Da se vidi, kakvi svjedoci svje- | doče protiv optuženih Srba i dokle dopire njihovo znanje i razumijeva-