hm a _ Dubrovnik 27. jula 1909. God. XVIII. Br. 53. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- vinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; za sve ostale zemlje franaks 16 u "zlatu ; za Dubrovnik K 10, na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. pI Vlasnik, Plo retal i gigi urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. iz Zagreba i Biograda IX. (Dva Ljubomira: Stojanović i Jovanović). Držao sam se u podrednom nat- pisu reda protivnog, nego li je bio u prošlom članku. I ako je i je- dnom i drugom Ljubomiru otadž- bina, gdje se god srpski govori, Jovanović je naš zemljak, Bokelj, pa je pravo da Srbijancu, kad je kod nas, barem imenom, a svakako duhom, ukažemo gostoprimstvo. Oba Ljubomira, Stojanović i Jo- vanović, dugo su se, rame uz rame, borili za unutrašnje slobode Srbije. Dok se stara radikalna stranka nije podijelila u starije i mlađe radika- le, samostalce, Stojanović i. Jova- nović bili su u jednom kolu, za- jedno su se borili i zajednički su muke mučili. Razlozi, koje neću da istražujem i ocjenjujem, odvojili su jedan dio radikalne stranke od starijih ljudi. Stojanović je tada postao vođem mlađih radikala, sa- mostalaca. Jovanović je ostao u staroj radikalnoj stranci. Njekada- šnji dobri drugovi, postadoše po- litički protivnici. Pošljednjih go- dina njekoliko puta borili su se jedan protiv drugoga, Združila ih. je sada zajednička srpska nesreća i nevolja. Iskreno im želim, da se lako ne rastanu. Ljuba Stojanović poznat je davno kao izvrstan književnik. Osim mno- gih njegovih naučnih djela od ne- sumnjive važnosti, moram spome- nuti treće izdanje Vukova Rječnika, koje je i on pomogao da se pri- redi. Politička i partijska bujica, koja je u Srbiji sve bila obuhva- tila, nije mogla da prođe ni mimo Stojanovića. I njega je zahvatila i “odvukla, premda se tim nije odre- kao književnog rada, kao mnogi drugi njegovi drugovi. U kabine- tima samostalnih radikala bio je uvijek prvi. Nije nikada zabora- vljao ni sveopšte srpske dužnosti. U sadašnjem velikom kabinetu Sto- janović je ministar prosvjete i cr- «venih poslova. Ovoga puta upoznao sam Sto- janovića lično. Interesovala su me mnogo njeka školska pitanja, pa sam od njega molio razjašnjenja. Govorili smo, naravno, i o svim našim narodnim prilikama i nepri- likama. Stojanović u svojim po- gledima ni najmanje ne zaostaje Za Svojim drugovima u kabinetu, koje sam poznavao ili sada upo- > znao. Ti bi pogledi, i kod njega i kod mnogih drugih Srbijanaca, bili još tačniji i potpuniji, kad bi Srbijanci poznavali, po svom vi- đenju i slušanju, a-ne samo po čitanju, mnoge ljude i prilike van Srbije. Velika je pogrješka mnogih naših prvih ljudi u Srbiji, što lično ne idu na izvore, da sami vide i čuju, što treba da znadu. Oni, do- duše, imadu dobrih razloga, radi kojih to ne rade. Ali i tim treba jednom prekinuti. Oni znadu, da naše vlasti dobro ne gledaju na Srbijance, kad dolaze k nama, kao što i nas krivo gledaju kad se vraćamo iz Srbije. Zbog toga oni hoće da nas čuvaju, da ne navale na nas kakvu napast, koju je lako stvoriti u nesređenim prilikama. Ali, kao što rekoh, treba i to je- dnom da prestane. Srbijanci mo- raju smatrati svojom kućom svaki kutić, gdje Srbin živi, kao što i mi držimo i Srbiju i Crnu Goru svojom kućom. Mogu nas dijeliti, kad nas već dijele, državne gra- nice. Te granice ipak ne smiju ni- kako i nikada biti tako jake, da braću našu odbijaju od nas i da nas odbijaju od njih. Krivice i na- pasti mogu se stvarati i izmišljati. Prestaće najposlije i to, kad se svako uvjeri, da brat dolazi bratu otvoreno i iskreno, bez ikakve pri- krivene i potajne namjere. Niko pametan i nepristran — odvajam od ovoga državnog tužioca i su- dije na pretresu protiv tobožnjih velikih izdajnika u Zagrebu — ne može nama zamjeriti, što se u na- rodnosnom pogledu smatramo pot- puno jednacima sa Srbima u Sr- biji, u Crnoj Gori i u Turskoj. Ovo može da bude grijeh samo u Zagrebu, u sadašnjim vrtoglavim odnosima i prilikama. Proći će i ta muka, pa će se naši gromovnici uvjeriti, da su uzaludu tjerali vje- tar kapom na našu ogromnu štetu, ali ne na svoju diku. Ljubomir Stojanović uvažava ta- kođer sve ove neprilike, koje se nama stvaraju. I on se nada, da će svega toga do skoro nestati. Ljubomir Jovanović bio je do pred njekoliko dana predsjednikom narodne skupštine. Kad se krajem prošle godine mislilo, da će Srbija zapaliti cijelu Evropu, narodna skupština u Biogradu izabrala je jednoglasno = Jovanovića svojim predsjednikom. Tada je on, pred predstavnicima cijele Evrope, držao onaj svoj značajni govor, kojim je mnogima otvorio oči. Izbor taj Jovanovićev bio je od naročitog značaja. Bez obzira na činjenicu, što je izbor bio jednoglasan, Sr- bijanci su toga puta dokazali, da je, barem u svjesnijim elementima, prestalo nepovjerenje prema šoj- kama, prečanima itd. .. Izbor Jo- Vanovićev značajan je i s toga, što je to prvi put, da narodna skupština u Srbiji, u teškim prili- kama, bira za predsjednika čovjeka, rođena, odrasla i odgojena u Boki Kotorskoj. Prije 2 ili 3 nedjelje Jovanoviću je povjereno ministarstvo unutra- šnjih poslova. Jovanović je i do sada njekoliko puta mogao da bude ministar, ali je on volio pro- fesorsku katedru na univerzitetu. Ovoga se puta žrtvovao, jer je Ljubo najprije Srbin, pa tek onda radikal. Svojim širokim pogledima i plemenitim željama, koje kod njega nijesu prazne fraze, već sva- kidašnja požrtvovna djela, prima- jući ministarski portfelj doprinio je mnogo, da se današnje koalici- jono ministarstvo, koje se potko- pava sa mnogih strana, još bolje učvrsti. Ljubomir Jovanović je i prvi ministar u Srbiji, rođen u Boki Kotorskoj. Jovanovića nijesmo davno gle- dali na Primorju. Godine 1881. pošao je u Crnu Goru, kao gimna- zijski đak. Iz Crne Gore preselio se u Srbiju, gdje je svršio gimna- ziju i Veliku Školu: Svojim velikim . znanjem, rijetkom marljivošću i istorijskim djelima stekao je u brzo opšte poštovanje u Srbiji, te je kroz kratko vrijeme postao profe- sorom na Velikoj Školi, a to je mjesto zadržao, kad je Velika Škola postala univerzitetom. Radikalna stranka od više godina birala ga je za poslanika u narodnu skup- štinu. Jovanovića je politika odbila malko od pisanja istorijskih djela. Poslije duge pauze, štampao je nedavno prvu svesku istorijske ra- sprave o prošlosti Bosne i Herce- govine. Nema sumnje, da će ozbiljna kritika naročitim zadovolj- stvom pozdraviti ovo djelo. Ono, zaista, to i zaslužuje. Ljubomir Jovanović, i ako je jedan od glavnijih vođa radikalne stranke, nije nikada bio zadrti par- tizan. Svoje partizanstvo znao je uvijek da podredi opštim srpskim interesima. Radi toga uživa opšte poštovanje kod svih svijesnih ele- menata u Srbiji. Njega poštuju i vole i naprednjaci, i samostalci, i socijalisti, a da i ne govorim o radikalima, koji ga uvijek ističu na prva mjesta. Koliko ga pak vole njegovi Primorci, to najbolje on zna, kad mora i vremenom i ke- som da podmiruje njihova česta dosađivanja. Jovanović je u dobroj muškoj snazi. Nije daleko od pedesete go- dine. On će znati, moći i hijeti još mnogo privrijediti Srbiji i Srp- stvu. To mu žele svi misaoni Srbi a osobito njegovi Primorci. Dva Ljubomira i tri Stojana u velikom ministarstvu, kojima sam: do sada posvetio ovo njekoliko redaka, takve su snage, da bi se s njima mogle ponositi i daleko veće države, neg li je Srbija. Ali, i ako je Srbija malena po prostoru, njen je zadatak veliki. Zato i mora na kormilu uzburkane lađe da ima ljude, kakvi su tri Stojana, dva Ljubomira i njihovi drugovi. Dr. A. M. Sastanak Hrv, Pučke Napr, Stranke u Dubrovniku. (Dolazak). U nedjelju u jutro u 7 sati srpska muzika i općinska glazba obašle su okićen grad svirajući i krenule su u Gruž, da budu na pričeku zakazanog dolaska Hrvata Naprednjaka. Sa mu- zikama sleglo se u gruško pristanište mnogo naroda. Pred 8 sati počnu sti- zati lađe, prepune učesnika. Na lađi »Makarska* bili su Spljećani sa svo- jim vođom Dr. Smodlakom. Kad pri- stupiše uz obalu, muzike počeše da pozdravljaju marševima, a sa lađe odjekuje skladno pjesma pjevačke družine. Poždravljanje, mahanje i kli- canje reda se i miješa jedno sa dru- gim. Kad je Dr. Smodlaka izašao iz lađe, prvi ga je pozdravio gosp. Dr. M. Mičić u ime dubrovačkih napre- dnjaka. Dr. Smodlaka mu je odgo- vorio. Za tim ga je pozdravio sa srp- ske strane, poslanik na dalmatinskom saboru, Dr. Knežević, na što mu je Dr. Smodlaka odgovorio i zahvalio, a svršio je ovim riječima: .Nikome| ne dopuštam da bude veći Hrvat od mene, a jednako nikome ne dopuštam da bude veći Srbin od mene!“ — Jedna djevojčica predala je Dr. Smo- dlaki kitu cvijeća, i pozdravila ga sa njekoliko riječi. U to su stizale ostale lađe koje su, prepune učesnika, pristajale uz obalu, a muzike i mnoštvo trčalo je u su- sret, da ih pričeka i pozdravi. Do 8 sati stiglo je četiri lađe sa izletnicima. Čekalo se je još dok sti- gne ,Eva“ koja je nosila učesnike iz Kaštela i okolice Spljetske, a koja je imala da stigne do 8 i pd sati. Ali se za nesreću putem lađi pokvarilo nešto u mašini te je zakasnila za go- tovo puna 3 sata. Vrućina i teška sparina, koja je vladala, bila je do- ista nesnosna za tako dugo iščekiva- nje, te nije čudo, da mnogi nijesu mogli izdržati, već da su prije pošli u Dubrovnik. Tek u 11 sati stigne lađa, na kojoj je, osim učesnika bila i Kaštelanska Glazba. Muzike podoše u susret te pozdraviše dolazak lađe, koja je bila prepuna naroda. Mislimo, da je sa njima broj učesnika Hrv. Napred. Stranke bio od 1200—1800. Odmah su se smjestili u povorku, u kojoj su za tablom, koja je nosila ime mjesta, poredano stupali učesnici. Pu-