' Br. 55. Dubrovnik 3. avgusta 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Uparsku, Bosnu i Herce- ovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10. PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitaog retka 20 para. ž Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. (= )j Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. iz Zagreba i Biograda X. (Partizanstvo u Srbiji: Barbarus hic ego sum, quia non intelligor ulli). | Slavni rimski pjesnik Ovidij kada je pošljednje dane svoga života morao da provede u progonstvu na Crnom Moru, u malom gra- diću, gdje nije poznavao ni je-. zika, ni običaja urođenika, napisao je svoja poznata Tristitia. U petoj knjizi tih pjesama nalazi se i stih; Barbarus hic ego sum, quia non intelligor ulli. Taj stih primjenjuje se od vijekova u prenesenom smi- slu. Ovoga puta moram ga pri- mijeniti i ja i namijeniti ga jednom dijelu biogradske štampe. Biograd- ska štampa protumačila je moj člančić Partizanstvo_ u Srbiji, kako nije trebalo. Jedan dio te štampe osudio ga je, a drugi dio ga je pohvalio. Hvala i jednom i drugom dijelu, a osobito prvom, koji ga je osudio. Hvala mu s toga što imam razloga još jednom da progovorim o toj četrdesetgodi- šnjoj rani mladog Pijemonta. Rana se po malo liječi. (Opravdana je nada, da će se potpuno i izliječiti. Srbija, valjda, ne želi, da joj još dođe kakav jaki udarac, pa da potpuno izliječi tu svoju staru ranu. Za to su najbolje jemstvo ljudi, koji sada u Srbiji vode glavnu ri- ječ. Oni će, zajedno sa kraljem, koji hoće da bude samo Srbin, znati i moći ublažiti sve, što bi ponovo moglo da rastruje život Srbije. Potrebita je samo dobra volja. Ima je i suviše kod tih ljudi, koji vide i preko Drine i Timoka, a pogledi im nijesu skučeni u tim uskim granicama. U novinama biogradskim, koje su osudile moj članak, zamjera mi se, što nijesam pohvalio par- tizanstvo u Srbiji i što sam odo- brio spoljašnju politiku Srbije, koju su vodili Novakovići, Garašanini Đorđevići idr. tj.: u se i u svoje kljuse, a daleko od braće Rusa. “Na potvrdu moga mišljenja i u jednom iu drugom pravcu mogao bih da ponovim ono, što sam ja isti do sada nebrojeno puta pisao. Milo mi je, da nijesam osamljen. Partizanska borba u Srbiji, koja se je vodila pošljednjih četrdeset go- dina, toliko je bila oslabila Srbiju, da je ona zaboravila na sve ostalo. Najveća Srbijina snaga usredoto- očila se bila u tu borbu, u kojoj nije bilo, to će mi se priznati, ve- likih načelnih razlika. Ni radika- lima, ni samostalcima, ni napre- dnjacima, ni liberalima nije niko mogao osporavati, da nijesu bili dobri Srbi. Među njima je bilo, a ima i danas ljudi, čije rodoljublje može da služi svakome kao naj- bolji primjer. Pogrješka je samo u tome, što je partijska borba išla suviše daleko i što se, pored nje, zaboravljalo ono, što se nije smjelo zaboraviti. Kada se već htjelo, da tu budu ustavi i parlamenti, mo- ralo se drukčije raditi. Srbija nije nikada smjela da zaboravi svoj zadatak i nade koje su mnogi u nju polagali. Ta i takva partizanska borba koštala je i košta Srbiju silnih no- vaca. | evo kako. Svaka partija imala je svoj činovnički aparat. Dok bi nova partija došla na vladu, činovnici propale partije ili bi sami tražili pensije, ili bi dali. ostavke ili bi ih naprosto izjurili iz službe. Na taj način dogodilo se, da je mlada“ država, kakva je Srbija, dotjerala u malo godina do tolike svote u budžetu za pensijonirce, da bi to mnogo bilo, kad bi Srbija imala deset puta onoliko stanovništva, koliko ga ima. Budžet za pensi- jonirce iznosi u Srbiji oko šest. milijona dinara godišnje. Kada bi se pensija davala samo onima, koji nijesu sposobni za službu, budžet ne bi dotjerao ni do dva milijona dinara. Na taj način, Srbija je, radi partizanske borbe, uzaludu potrošila silan novac, a da i ne govorim o onome, koji je išao, bez priznanica, u džepove čino- vnika, kada nikada nijesu bili si- gurni, da neće sa mekanog fotelja osvanuti na — ulici. Njeke godine, dok sam bio u Biogradu, htio sam da vidim ba- rem jedan dio tih pensijoniraca, Odem u nadleštvo, gdje se ispla- ćuju pensije. Njekoliko sati gledao sam mlade, zdrave ljude, koji bi mogli valjati i najveće klade, kako bez ikakve brige trpaju u džep male i velike pensije. Bilo ih je, koji su mogli imati malo više od trideset godina. .. . Suviše je govoriti, šta je jedan Pijemont mogao da uradi s tim silnim novcima. Da je taj novac upotrebio samo za sebe i ni za koga. drugoga, nedavno su mogle . pjevati sasvim druge tice. Nego i to bi moglo biti džaba! Srbija nije siromašna zemlja, koja ne bi mogla i to da podmiti. Moralna šteta od partizanske bor- be kudikamo je veća i štetnija od novčane. Mnogi ljudi u toj borbi toliko su se zaboravili, da im ni- šta drugo nije bilo pred očima. Ni na što drugo nijesu pomišljali, nego na partijsku borbu. Njihovi pogledi bili su "skučeni, Njihovo srce i njihov razum bijahu — budi Bog s nama! Jedina njihova želja bila je partijska pobjeda. Sve o- stalo bilo je ništa. Radi toga se i događalo, da je u Srbiji bilo i ima ljudi na vrlo uglednim položajima, koji osim svojih partijskih situaci- ja, nijesu znali ni vidjeli ništa. Jedan primjer u tri pravca, koji sam ja doživio, dokazaće najbolje istinu ovih riječi. U Srbiji, osim drugih, imam tri prijatelja ili po- znanika. Sva tri su univerzitetski profesori. To, dakle, nije koješta. Jedan je radikal, drugi je liberal, a treći je naprednjak. Ovaj napre- dnjak bio je njekoliko puta mini- star. Jednom je bio i ministar spo- ljnih poslova. Ona prva dva nijesu još bili ministri. Dopašće ih i to, ako se ikada u Srbiji povrate sta- ra, prošla vremena. Prvi među njima dopisivao se dugo sa mnom. Trebao sam mu za njeko njegovo djelo. Pisma mi je pisao, naravno, u Knin, odakle sam mu ja i odgovarao. Kad sam prije dvije ili tri godine bio u Bio- gradu, iznenadi me, govoreći mi, da je tek onoga dana, pošto je čuo da sam ja tamo, potražio na karti Knin, jer da nije znao gdje je; zapita me još, da li u Kninu ima Srba. Moj mu je odgovor bio, da ih nema, nego da su svi Ci- gani, a da sam Ciganin i ja među njima. Razumio je žuč u mom odgovoru, pa me nije ništa više pitao o tom. Onaj drugi profesor hoće da bude veliki književnik. Niko ne zna ništa. On zna sve. I ako je Dinara planina u Dalmaciji od nje- koliko milijona godina, te se tu neprestano gura sa Velebitom, taj ju je profesor u njekoj svojoj radnji jednim potezom pera premjestio u Boku Kotorsku, taman tamo do Budve i niže Budve... . Treći profesor, pošto je već mi- nistrovao u ministarstvu spoljnih poslova, zalutao je njekako u Du- brovniku njekoliko dana i, kad se povratio u Biograd, nije imao do- voljno riječi da se načudi, kako je u Dubrovniku naišao na Srbe katolike, premda su ti katolici na- pisali čitavu srpsku biblioteku, a i o njima je pisano mnogo. .. Sve ovo, na prvi pogled i ne razmišljajući dublje, može se činiti da je sitnica. I bila bi, zaista, si- tnica, da su ta tri čovjeka kočijaši na Terazijama. Oni su profesori, i to profesori najvećeg prosvjetnog zavoda u srpskom Pijemontu, pa da su bili manji partizani, znali bi i te silnice. Te sitnice bile su nji- ma nepoznate, ali su im zato po- znati svi, i najzabitniji krajevi Pa- riza, Berlina i Londona, kuda idu da počinu od silnog rada! Da su bili više Srbi, a manje radikali, i liberali i naprednjački partizani, znali bi gdje je Knin, gdje je Di- nara i gdje je i šta je — Dubro- vnik. Znam, da će i radi ovoga biti opet graje na mene. Neka je i bude. Ako se naše otvorene otro- vne rane ne budu liječile iskreno i bez ikakvog obzira, nikada ništa neće biti od nas. Zabašurivanjem ne pomaže se ništa. Krijući i ne liječeći otrovnu ranu, ona će ras- | trovati ne samo jedan organizam, nego će okužiti i uništiti hiljade života. Okužiće ih i uništiće ih duševno i tjelesno. Nego, nije bez osnove moja nada, da će se sve to popraviti, tim više, što su te pojave rijetke. Tempus et suum ius, a i činje- nica, da ministarske stolice u Srbiji nijesu i ne će biti više pusto maslo za zadrte i nesposobne partizane, izliječiće, možda, i tu bolest. Inače, Srbija bi morala da očajava za svoju budućnost i za svoj poziv. A nama, u kojima nijesu još ugu- šeni svi idejali, ne bi preostajalo drugo, nego da nastojimo, kako ćemo što brže da provedemo ovo njekoliko godina, koje nas dijele od — motike. A sada, na braću Ruse! Za ovo bi trebalo napisati čitavu knjigu. U njoj bi trebalo prelistati cijelu istoriju srpskoga naroda. To se ovdje ne može. Biće vremena, možda, i zato. Spomenuću samo skorašnje događaje i one, koji su u svezi s njima. Kad je Rusija 1877. pozvala Srbiju i Crnu Goru, koje su već bile oslabljene ratom, da s njom zarate protiv Turske, pa da oslo- bode podjarmljene kršćane, ona je neposredno prije toga prodala dru- | gome jedan dio tih neoslobođenih hrišćana. Ti hrišćani bili su slu- čajno Srbi. Kada su dvije srpske Vojske, srbijanska i crnogorska, džinovskim naporima i primjernim požrtvovanjem prodrle do Grača- nice i duboko u Hercegovinu, Ru- sija ih je otjerala odatle. Htjela je Srbiju da otjera i iz Niša. Kada su se kasnije predstavnici Srbije . u Petrovgradu tužili ruskim care- vima radi toga, ovi su davali svo- ju poštenu riječ, da je sve to pri- ' vremeno, a da će se sva ta pita- nja konačno riješiti na korist Sr- bije i Crne Gore. Kad je nedavno ' trebalo konačno riješiti njeka od tih pitanja, Rusija je poslala Srbiji poznati, naravno u povjerljivim