'

Br. 55.

Dubrovnik 3. avgusta 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:

za Austro-Uparsku, Bosnu i Herce-
ovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10. PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitaog
retka 20 para. ž

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

(= )j

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

iz Zagreba i Biograda

X.
(Partizanstvo u Srbiji: Barbarus hic ego
sum, quia non intelligor ulli). |
Slavni rimski pjesnik Ovidij kada
je pošljednje dane svoga života
morao da provede u progonstvu
na Crnom Moru, u malom  gra-

diću, gdje nije poznavao ni je-.

zika, ni običaja urođenika, napisao
je svoja poznata Tristitia. U petoj
knjizi tih pjesama nalazi se i stih;

Barbarus hic ego sum, quia non

intelligor ulli. Taj stih primjenjuje
se od vijekova u prenesenom smi-
slu. Ovoga puta moram ga pri-
mijeniti i ja i namijeniti ga jednom
dijelu biogradske štampe. Biograd-
ska štampa  protumačila je moj
člančić  Partizanstvo_ u Srbiji,
kako nije trebalo. Jedan dio te
štampe osudio ga je, a drugi dio
ga je pohvalio. Hvala i jednom i
drugom dijelu, a osobito prvom,
koji ga je osudio. Hvala mu s toga
što imam razloga još jednom da
progovorim o toj četrdesetgodi-
šnjoj rani mladog Pijemonta. Rana
se po malo liječi. (Opravdana je
nada, da će se potpuno i izliječiti.
Srbija, valjda, ne želi, da joj još
dođe kakav jaki udarac, pa da
potpuno izliječi tu svoju staru ranu.
Za to su najbolje jemstvo ljudi,
koji sada u Srbiji vode glavnu ri-
ječ. Oni će, zajedno sa kraljem,
koji hoće da bude samo Srbin,
znati i moći ublažiti sve, što bi
ponovo moglo da rastruje život
Srbije. Potrebita je samo dobra
volja. Ima je i suviše kod tih ljudi,
koji vide i preko Drine i Timoka,
a pogledi im nijesu skučeni u tim
uskim granicama.

U novinama biogradskim, koje
su osudile moj članak, zamjera
mi se, što nijesam pohvalio par-
tizanstvo u Srbiji i što sam odo-
brio spoljašnju politiku Srbije, koju
su vodili Novakovići, Garašanini
Đorđevići idr. tj.: u se i u svoje
kljuse, a daleko od braće Rusa.

“Na potvrdu moga mišljenja i u
jednom iu drugom pravcu mogao
bih da ponovim ono, što sam ja
isti do sada nebrojeno puta pisao.

Milo mi je, da nijesam osamljen.

Partizanska borba u Srbiji, koja se
je vodila pošljednjih četrdeset go-
dina, toliko je bila oslabila Srbiju,
da je ona zaboravila na sve ostalo.
Najveća Srbijina snaga usredoto-

očila se bila u tu borbu, u kojoj
nije bilo, to će mi se priznati, ve-

likih načelnih razlika. Ni radika-
lima, ni samostalcima, ni napre-
dnjacima, ni liberalima nije niko
mogao osporavati, da nijesu bili

dobri Srbi. Među njima je bilo, a
ima i danas ljudi, čije rodoljublje
može da služi svakome kao naj-
bolji primjer. Pogrješka je samo
u tome, što je partijska borba išla
suviše daleko i što se, pored nje,
zaboravljalo ono, što se nije smjelo
zaboraviti. Kada se već htjelo, da
tu budu ustavi i parlamenti, mo-
ralo se drukčije raditi. Srbija nije
nikada smjela da zaboravi svoj
zadatak i nade koje su mnogi u
nju polagali.

Ta i takva partizanska borba
koštala je i košta Srbiju silnih no-
vaca. | evo kako. Svaka partija
imala je svoj činovnički aparat.
Dok bi nova partija došla na vladu,
činovnici propale partije ili bi sami
tražili pensije, ili bi dali. ostavke ili
bi ih naprosto izjurili iz službe. Na

taj način dogodilo se, da je mlada“

država, kakva je Srbija, dotjerala
u malo godina do tolike svote u
budžetu za pensijonirce, da bi to
mnogo bilo, kad bi Srbija imala
deset puta onoliko stanovništva,
koliko ga ima. Budžet za pensi-

jonirce iznosi u Srbiji oko šest.

milijona dinara godišnje. Kada bi
se pensija davala samo onima, koji
nijesu sposobni za službu, budžet
ne bi dotjerao ni do dva milijona
dinara. Na taj način, Srbija je,
radi partizanske borbe, uzaludu
potrošila silan novac, a da i ne
govorim o onome, koji je išao,
bez priznanica, u džepove čino-
vnika, kada nikada nijesu bili si-
gurni, da neće sa mekanog fotelja
osvanuti na — ulici.

Njeke godine, dok sam bio u
Biogradu, htio sam da vidim ba-
rem jedan dio tih pensijoniraca,
Odem u nadleštvo, gdje se ispla-
ćuju pensije. Njekoliko sati gledao
sam mlade, zdrave ljude, koji bi
mogli valjati i najveće klade, kako
bez ikakve brige trpaju u džep
male i velike pensije. Bilo ih je,
koji su mogli imati malo više od
trideset godina. .. .

Suviše je govoriti, šta je jedan
Pijemont mogao da uradi s tim
silnim novcima. Da je taj novac
upotrebio samo za sebe i ni za

koga. drugoga, nedavno su mogle .

pjevati sasvim druge tice.

Nego i to bi moglo biti džaba!
Srbija nije siromašna zemlja, koja
ne bi mogla i to da podmiti.
Moralna šteta od partizanske bor-
be kudikamo je veća i štetnija od
novčane. Mnogi ljudi u toj borbi
toliko su se zaboravili, da im ni-
šta drugo nije bilo pred očima.
Ni na što drugo nijesu pomišljali,
nego na partijsku borbu. Njihovi
pogledi bili su "skučeni, Njihovo

srce i njihov razum bijahu — budi
Bog s nama! Jedina njihova želja
bila je partijska pobjeda. Sve o-
stalo bilo je ništa. Radi toga se i
događalo, da je u Srbiji bilo i ima
ljudi na vrlo uglednim položajima,

koji osim svojih partijskih situaci-

ja, nijesu znali ni vidjeli ništa.

Jedan primjer u tri pravca, koji
sam ja doživio, dokazaće najbolje
istinu ovih riječi. U Srbiji, osim
drugih, imam tri prijatelja ili po-
znanika. Sva tri su univerzitetski
profesori. To, dakle, nije koješta.
Jedan je radikal, drugi je liberal,
a treći je naprednjak. Ovaj napre-
dnjak bio je njekoliko puta mini-
star. Jednom je bio i ministar spo-
ljnih poslova. Ona prva dva nijesu
još bili ministri. Dopašće ih i to,
ako se ikada u Srbiji povrate sta-
ra, prošla vremena.

Prvi među njima dopisivao se
dugo sa mnom. Trebao sam mu
za njeko njegovo djelo. Pisma mi
je pisao, naravno, u Knin, odakle
sam mu ja i odgovarao. Kad sam
prije dvije ili tri godine bio u Bio-
gradu, iznenadi me, govoreći mi,
da je tek onoga dana, pošto je
čuo da sam ja tamo, potražio na
karti Knin, jer da nije znao gdje
je; zapita me još, da li u Kninu
ima Srba. Moj mu je odgovor bio,
da ih nema, nego da su svi Ci-
gani, a da sam Ciganin i ja među
njima. Razumio je žuč u mom
odgovoru, pa me nije ništa više
pitao o tom.

Onaj drugi profesor hoće da
bude veliki književnik. Niko ne
zna ništa. On zna sve. I ako je
Dinara planina u Dalmaciji od nje-
koliko milijona godina, te se tu
neprestano gura sa Velebitom, taj ju
je profesor u njekoj svojoj radnji
jednim potezom pera premjestio
u Boku Kotorsku, taman tamo do
Budve i niže Budve... .

Treći profesor, pošto je već mi-
nistrovao u ministarstvu  spoljnih
poslova, zalutao je njekako u Du-
brovniku njekoliko dana i, kad se
povratio u Biograd, nije imao do-
voljno riječi da se načudi, kako
je u Dubrovniku naišao na Srbe
katolike, premda su ti katolici na-
pisali čitavu srpsku biblioteku, a
i o njima je pisano mnogo. ..

Sve ovo, na prvi pogled i ne
razmišljajući dublje, može se činiti
da je sitnica. I bila bi, zaista, si-
tnica, da su ta tri čovjeka kočijaši
na Terazijama. Oni su profesori,
i to profesori najvećeg prosvjetnog
zavoda u srpskom Pijemontu, pa
da su bili manji partizani, znali bi
i te silnice. Te sitnice bile su nji-
ma nepoznate, ali su im zato po-

znati svi, i najzabitniji krajevi Pa-
riza, Berlina i Londona, kuda idu
da počinu od silnog rada! Da
su bili više Srbi, a manje radikali,
i liberali i naprednjački partizani,
znali bi gdje je Knin, gdje je Di-
nara i gdje je i šta je — Dubro-
vnik.

Znam, da će i radi ovoga biti
opet graje na mene. Neka je i
bude. Ako se naše otvorene otro-
vne rane ne budu liječile iskreno
i bez ikakvog obzira, nikada ništa
neće biti od nas. Zabašurivanjem
ne pomaže se ništa. Krijući i ne
liječeći otrovnu ranu, ona će ras- |
trovati ne samo jedan organizam,
nego će okužiti i uništiti hiljade
života. Okužiće ih i uništiće ih
duševno i tjelesno.

Nego, nije bez osnove moja
nada, da će se sve to popraviti,
tim više, što su te pojave rijetke.
Tempus et suum ius, a i činje-
nica, da ministarske stolice u Srbiji
nijesu i ne će biti više pusto maslo
za zadrte i nesposobne partizane,
izliječiće, možda, i tu bolest. Inače,
Srbija bi morala da očajava za
svoju budućnost i za svoj poziv.
A nama, u kojima nijesu još ugu-
šeni svi idejali, ne bi preostajalo
drugo, nego da nastojimo, kako
ćemo što brže da provedemo ovo
njekoliko godina, koje nas dijele
od — motike.

A sada, na braću Ruse!

Za ovo bi trebalo napisati čitavu
knjigu. U njoj bi trebalo prelistati
cijelu istoriju srpskoga naroda. To
se ovdje ne može. Biće vremena,
možda, i zato. Spomenuću samo
skorašnje događaje i one, koji su
u svezi s njima.

Kad je Rusija 1877. pozvala
Srbiju i Crnu Goru, koje su već
bile oslabljene ratom, da s njom
zarate protiv Turske, pa da oslo-
bode podjarmljene kršćane, ona je
neposredno prije toga prodala dru- |
gome jedan dio tih neoslobođenih
hrišćana. Ti hrišćani bili su slu-
čajno Srbi. Kada su dvije srpske
Vojske, srbijanska i crnogorska,
džinovskim naporima i primjernim
požrtvovanjem prodrle do Grača-
nice i duboko u Hercegovinu, Ru-
sija ih je otjerala odatle. Htjela je
Srbiju da otjera i iz Niša. Kada
su se kasnije predstavnici Srbije .
u Petrovgradu tužili ruskim  care-
vima radi toga, ovi su davali svo-
ju poštenu riječ, da je sve to pri- '
vremeno, a da će se sva ta pita-
nja konačno riješiti na korist Sr-
bije i Crne Gore. Kad je nedavno '
trebalo konačno riješiti njeka od
tih pitanja, Rusija je poslala Srbiji
poznati, naravno u povjerljivim