Br. 58. Dubrovnik 13. avgusta 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu : za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K_ 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku! Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. (fi o Srpska Dubrovačka Štamparija Dr M. Gracića i dr. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na pri- jedlog ć. k. državnog odvjetništva odlučio je da sadržaj ulomka članka pod naslovom ,od kuda potiču bombe“ tiskana na 3 stupcu II stranice, koji počimlje sa riječima ,a sve su to činili“ a svršava riječima ,ovome ne treba komentara“ političkog časopisa ,Du- brovnik“ br. 57. kojije izašao u Dubrovniku dne 10. avgusta 1909. pod odgovornim ure- dništvom Krista P. Dominkovića sačinjava zločin smetanja javnog mira po $ 658) k.z, Potvrđuje se izvršena zapljena, zabranjuje se daljne širenje lista u pogledu zaplijenje- nog dijela navedenog članka, određuje se uništenje zaplijenjih istisaka kao i onih što bi se slučajno još zaplijenili te rastava dotičnog štamparskog sloga i objelodanjenje ove presude u nastajnom broju istog časo- pisa i uprav na prvoj stranici u smislu $ 20 Zakona 17. decembra 1862. br. 6 1. d. z. Razlozi sk Sa zaplijenjenim ulomkom očito je da se potiče na prezir i mržnju prama državnoj upravi u Bosni i Hercegovini što sačinjava zločin predviđen u $ 65) k.z. pak je s toga red bilo osuditi kao gore. Dubrovnik, dne 11. avgusta 1909. Drobac, U ,sreinom“ položaju. Nakon svršenog posljednjeg čina zadnje drame u istoriji srpskoga naroda, digla se je zavjesa i u potpunom svijetlu iznijela sve ono što se je odavna i dugo za kuli- sama radilo, e da se postigne svrha u posljednjem momentu zadnjeg čina, a ta postignuta svrha ne mo- že se drukčije okrstiti nego dra- mom srpskog naroda, naročito naše braće u Bosni i Hercegovini. Sva predigra do svršenog fakta odbi- jala se na srpskim leđima, a da i ne govorimo kako se sada Srbin osjeća, kad ga je sudbina usrećila sa aneksijom. Mi, kao Srbi, nijesmo se nikada mogli zagrijati za aneksiju, pa ni onda kada je ona bila gotov fakat nijesmo je mogli pozdraviti, jer nam to ne dopušta naš osjećaj prama našoj braći u nesretnim a- nektiranim zemljama, jer nam ane- ksija nije nikada mogla dati garan- cije, da će napaćenom narodu Bo- Porodica Natali u Dubrovniku. (2) nastavak _isp. br. 57, ,Dubrovnika“. Ivo Natali, kao pukovnik Kona- vljana i Župljana, vršio je ratne ope- racije na istočnoj strani Dubrovnika. | Njegovi ustanici zasadiše 23. novem- bra 1813. na Žarkovici dubrovačku zastavu i zauzeše Bosanku, a jedna njihova četa, koju je vodio Pijerko Bona, junak uz Iva Natali, sađe preko Konala na Pile i pred gradskijem vratima pod nos Franceza zasadi dru- gu dubrovačku zastavu. Spremaše se podsijedanje Dubrovnika sa strane narodnijeh ustanika po suhu s istoka i sa zapada a s mora sa strane en- gleskijeh brodova. ' Tada glavni ustanički stan bi pre- nesen u Gruž u kuću, sada Gradi, koja ima taracu poviše puta. Engleski zapovjednik šćase zatijem da prenese glavni stan u Rijeku i pozove u tu pm sne i Hercegovine jednog dana barem malo sunce da grane. To smo istakli nekoliko puta, jer smo u tome bili potpuno sigurni, a tu našu sigurnost potvrđuje današnje stanje poslije aneksije. Aneksijom Bosne i Hercegovine porastao je u našoj monarhiji broj »veleizdajnika“ preko jednog mi- lijona, te se time našim premilo- stivim vlastima daje zgodna prilika, da nađu još nekoliko Nastića, i da stvore još nekoliko zagrebačkih procesa. Sada, u današnjem stanju to će moći ići mnogo lakše nego prije u vrijeme okupacije, jer je sada manja odgovornost, barem formalno, prama ,,humanitarnoj“ Evropi. To je ono radi čega smo zebli i danas zebemo, to je ono što je još jače uzdiglo naš osjećaj prama našoj krvi, našem imenu i narodu u onim i onako napaćenim zemljama Hercegbosne. Aneksijom Bosne i Hercegovine, naša se je monarhija teritorijalno povećala sa dvije prilično velike pokrajine. S time je ena dobila dvije zemlje, koje će da vrlo laktG hrani -— obećanjima To je star: praksa i metoda; to smo i mi do danas u izobilju iskusili. To je. »hljeb naš nasušni“; time nas hrane i tako su nas ugojili da ne možemo od sreće da dišemo ni zahvalimo. Prvo obećanje milostivog Beča poslije aneksije bilo je to, da će se odmah preurediti način uprave u Bosni i Hecegovini. Ta prva lažna hrana sastojala se u obećanju ustava i sabora. Prijašnje apsolu- tističko stanje, koje je izvelo toliko mukaA, jada i ćemera nad srpskim narodom u Bosni i Hercegovini, imalo se još ovo dana — prama obećanjima — okrenuti u ustavno, da i narod može imati udjela u upravljanju samoga sebe. Beč je 3 obećavao, kao što obično i nama obećava, ali nije izvršio, već je opet izašao obećanjem i po tome obećanju, stari način vladanja imao bi trajati samo do aprila nastajne godine. Čemu ovo otezanje? Čemu lažna obećanja? Nije svakako ni ovo bez razloga i svrhe. Dvije su stvari glavni uzrok. Prvo, još nije udešen teren. Srpski elemenat u Bosni i Hercegovini u pretežnoj je većini, a u njemu vlada potpuna kompaktnost za rad, koji se odnosi na interese zemlje i naroda. Cen- tralistička vlada u Beču još nije imala snage, da svoj ,divide et impera“ provede onako kako njo- me služi, te, naravno, ni izbori ne bi mogli nikako da uspiju po nje- noj želji, a saborska većina ne bi udovoljila zahtjevima Beča. Oni u Beču, u nadi da će s vremenom huće ..da_proteesnu na njih..sv ipak nešto postignuti, otežu sa u- stavom i saborom, a da napaćeni i namučeni narod malo primire, hrane ga pustim obećanjima. S druge strane smetaju Beču Mađari. I njima rastu zazubice za Bosnom i Hercegovinom. I oni ržavno pravo, i oni imaju svoje uetensije. S toga je potrebno o- ezanje, dok se Mađare dovede u is kad u Ugarskoj do brzo u- zavri radi izborne reforme, i dok se malo podjari politička i nacijo- nalna borba. Tada će, po računa- nju Beča, Mađari biti toliko zapo- Sleni, da će bečkoj vladi ruke biti mnogo slobodnije, krojeći sudbinu narodu Bosne i Hercegovine. Svakako, štogod Beč sili da na- rod Bosne i Hercegovine hrani praznim i lažljivim obećanjima, opet sve ide na štetu naše braće. Prve sretne darove još sretnije aneksije počeli su već osjećati, a ovi nijesu ni prvi ni potonji. Srbin je u Bosni i Hercegovini morao do sada mno- + go i nadčovječna da izdrži i izdr- žao je. Mi smo potpuno uvjereni u svijet naše braće u napaćenim zemljama, te smo sigurni, da će oni i u sadašnjem ,sretnom“ polo- žaju odoljeti svemu onome što im nosi — aneksija. Jipyru 360p 3aupyra. IIpaMa onaBHa OGjaB/beHHM NO3HBH- Ma Ojipxana je 8. aBrycra 0. r. y KuuHy npBa rzaBua ckyruruna Ileu- Tpazne Kace Cpnckux IIpuBpenuux 3aupyra na Ilpumopjy, ua kojoj cy Guje 3acrynane 16 3aupyra-umanoBa ca 19 rgacoBa. Y 4 cara noc. Noji. ynpaBHuHK rocr. -Marej Illapuh orBapajyhu rmaBuy ckyn- LUTHHY NPECTABIBA NPUCYTHE FOCTE. F. r. lip. Bakoruka, HapojiHor 3acTyriHu- Ka, lip. Hukony CyGoruha u ocraje NnpucyrTHe rocre, Mey Kojuma je Guma onaGpana KHTA HAPOJIHe HHTEJIHTEHLIH- je, a ocoGuTo maljux cBeIuTeHuKAa u yuure;ba. 3a_ nepoBotjy je umeHnoBaH K. Mupko Jlexajuh, a 3a oBjepoBuTe- Jbe cy usaGpanu r. r. Joso Ilepuh u Bojuu Bauko. Ilpemuo ce 3saruM Ha uuTata_uaBjeruraja ynpaBe, y Kome OHa H3HOCH MOTHBE, KOju Cy je pyKO- BOJIMHJIH za ocuyjy Ileurpanuy Kacy. Hopjeurraj je Guo ca oco6uTum -uTe- pecoM cacnyinaH, jeguornacuo yaer. Ha 3HAIb€ H OLOGPEIE, TE OCHM TOFA npuxBaheHu cy 3ak/byuku, na Leu- Tpaiuna Kaca noune nocnoBawe 1. OKTOGpA 0. F., TE Ja Ce ynpaBa no- Gpuue na 3emasbcku On6op nosjepu Lleurpanuoj Kacu jenaH 1uo oHor HOB- ua, KOj4 ce no caGopckoM 3aK/byuKy MOpa naru-Ha 3ajaM 34upyrama. O npomjedu npaBuna pasBuja ce *KHBA pacnpaBa, Te Cy u3HOCeHu no- rnenu Ha pax Llemrpaue Kace, na je Ha CBPIIeTKY OJWIJYČHO, Na ynpaBa npoyuu jom jeumuoM npaBuja, na a ounyhoj rsaBHoj CKYIITHHH NOJIHECE €BeHTyaJiHe cBoje npujemiore ca mo- CIIOBHHM PEJIOM. Y ynpaBy cy usaGpama: 3a ynpaB- Huka Marej lllapuh, 3a KoHTponopa JlyKO Mapku3 Bona, 3a Gnarajuuka Bypo Mapuh, 3a unaHoBe JlyuaH_AMa- HOBuh u Mupko KomneHoBuh, a _y ama svrhu ratno Vijeće isključujući Iva Natali i druge vođe ustanka i osta- jući u vezi samo sa Vlahom Kabo- gom, koji bješe uzeo i titulu Vrho- vnog zapovjednika ustanka kod op- sade Dubrovnika. Ivo, kao patriot, dođe u Vijeće zahtijevajući da sudje- luje u ratnom raspravljanju i tako bude. Zatijem se vrati na upravu vojske na istok, te na Bosanci 27 ustanika prisiliše na uzmak 80 Fran- ceza. S toga ne sudjelova u slavnoj odbrani ustanika od navale Franceza na taraci Gradinoj u Gružu u jutro rano 9. dećembra 1813, gdje se pro- slavi Pijerko Bona. Ivo Natali pripovijeda, da ustanici ostadoše vjervi domovini i kad arći- biskup Ban ““.jijem pastirskijem li- stom po% prijetnjom erkvenijeh een- zura nalagaše poslušnost francuskoj yladi. Ali početkom nove godine Ivo Natali bi neugodno iznenađen, kad se ustanicima pridruži s Englezima i vojska austrijska, koju 3. januara 1814. bješe nenadno doveo đeneral Milutinović, to jest dva bataljona Hr- vata; bio je neugodno iznenađen, jer uvjeren, da binarodni ustanici mogli sami osvojiti Dubrovnik, kad je u gradu bilo malo franceske posade, a spravljao“ se i ovdje ustanak protiv nje; te i ako je bio osvanuo austro- engleski proglas, koji pozivaše Du- brovčane na oružje za svoju nezavi- snost austroengleskom pomoći, znao je, da Englezi ne bijahu iskreni s u- staničima i sumnjao je temeljito, da Milutinović vrši osobite austrijske namjere. I uprav se Milutinović spo- razumi samo s Vlahom Kabogom, koji se pretvori u austrijskog službe- nika i poče izdavati zapovijedi u nje- govo ime. Milutinović postavi straže sve oko grada, te bi određeno da Ivo Natali bude postavljen sa nekoliko straža na jedan vis poviše Ploča. Ovaj zatijem pođe 18. januara na skupštinu vlastele u Rijeku. Trebu- jući naime urediti njihov rad, markiz Frano Bona zahtijevaše od Vlaha Kaboge, da ih pozove u skupštinu. Ali je Kaboga oklijevao, te sam Bona pozove i otvori skupštinu u Đorđiće- voj kući u Mokošici u noći od 18. do 19. januara 1814. U skupštini dođu Ivo Natali, njegova dva brata Karlo i Jero i drugo 40 vlastele. Skupština ne prihvati radikalnije prijedloge, ali odluči da se pošalje u Beč markiz Miho Bona a u Carigradu da se ovlasti Miho Božović, da rade za uspostavljenje slobode u Dubro- vniku ida se pošalje u Dalmaciju Karlo Natali, da u ime vlastele po- zdravi denerala Tomašića. Ivo Natali 4