Br. 97. Dubrovnik 10. avgusta 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od piiitugg retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. ) Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [( ojzčreno )|| Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. : 3 BEK. KA E GA U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! žavaju. Kad mi upremo, kađ mi ali u prvom redu vlada. Vlada ima C. K. Prizivni sud u Zadru, kao sudbeni dvor II. molbe, riješavajući o pritužbi c. k. državnog odvjetništva u Dubrovniku proti presudi 28. srpnje 1909 Pr. T/9 3 e. k. okružnog suda u Dubrovniku, kojom su bile dignute: 1) izvršena zaplijena, 2) zabrana daljnjeg šire- nja i 8) odredba uništenja zaplijenjenih istisaka i rastave dotičnog štamparskog sloga u pogledu ulomka članka ,Sastanak Hrv. Pučke Napredne stranke u Dubrovniku“ tiskana u 8 i 4 stupcu 2 stranice političkog časopisa ,Dubrovnik“ br. 583 izašlog u Dubrovniku dne 27. jula 1909; saslušavši e. k. Državno Nadodvjetništvo : “sak SUDIO JE: šaka nora se pritužbi, te preinakom pobijane presude biva presuđeno: . U ulomku članka pod naslovom ,Sastanak Hrv. Pučke Nap . tiskana na 8 i 4 stupcu II. e Stranke u Dubro- stranice, koji počimlje riječima Prvi je harnost naših gospodara“ i svršuva riječima ,urnebeskim odobravanjem usvaja“ poriodičnog lista ,Du- brovynik“ br. 53. koji je izašao u Dubrovniku na 27 srpnja 1909 pod odgovornim uredni- štvom Krista P. Dominkovića, opstoje obilježja zločina smetanja javnog mira. predviđena u $ 65 a) k. z. 1I. Potvrđuje se izvršena zaplijena. . x AK ne 111. Zabranjuje se daljnje širenje lista u pogledu zapljenog dijela navedenšii članka. IV. Određuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onih koji bi se slučajno još za- plijenili, te rastava dotičnog štamparskog sloga i objelodanjenje ove presude u nastajnom broju istog časopisa, a uprav na 1. stranici istoga u smislu $ 20 zakona 17. prosinca 1862, RAZLOZI : * Gore navedenim ulomkom nastoji se očito poticati na prezir i mržnju proti austrij- skoj državnoj upravi, te se u njemu nahode sva obilježja zločina smetanja javnog mira po $ 65 a) k. z. Bilo je za to presuđeno kako je gori navedeno. Zadar, 6. kolovoza 1909. potp. Benedelti. Convention nationale. Još malo manje od tri mje- seća, pa će se navršiti godina dana, od kada su završeni izbori za Dalmatinski Sabor. Ovo dana moći ćemo pozdraviti drugu go- gišnjicu, da se narodni poslanici Primorja nikako nijesu ni sastali na dogovor. Službene i neslužbene vijesti neprestano nas zavaravaju još od dekembra prošle godine, da će se sabor što skorije sazvati. Udaraju čak i rokove tom sazi- vanju. Ti rokovi neprestano od- miču. Novi dolaze. Nestalni se proriču. Sabora nikako nema. To je taman, kao u Hrvatskoj i Slavoniji. Ni tamo nije sazvan sabor već od dvije godine. U Hr- vatskoj i Slavoniji opravdano je takvo stanje. Da Bog nije usrećio Austro-Ugarsku onako poštenim i nepristranim državnim tužiocem i sudijama, kakvi su oni na pretresu .tobožnjih velikih izdajnika u Za- grebu, Hrvatska i Slavonija bile bi davno planule u revoluciju i one bi sada bile provincije kra- ljevine Srbije. Ali kod nas na Pri- morju nema velikih izdajnika, ka- kvi su oni u. zagrebačkim kaza- matama. Ili bolje da kažem, kod nas na Primorju nije niko zatvo- ren radi velike izdaje niti su se kod nas našle dinamite za lov riba. Mi imamo za to mreže. A što se tiče onakih velikih izdajnika, kakvi su u Zagrebu zatvoreni Srbi, mo- gle bi naše vlasti pozatvarati sve Srbe u Austro-Ugarskoj, jer smo svi jednako krivi. Krivi smo, što smo živi. Zlo nijesmo nikakvo u- radili, ni mi ni oni u Zagrebu. Nama, dakle, treba sabor za bratski sastanak i dogovor, a oso- bitoi u prvom redu, da pokušamo mamo ništa. ekonomski podignuti ovu i od Boga i od ljudi zanemarenu zemlju. Možemo mirne duše reći, da ne- Nješto naša nemar- nost — ne moramo kriti svoje po- grješke — a najviše nemarnost svih naših vlasti, od najniže do najstarije, dovedoše nas do toga, da smo i duševno i ekonomski spali na najtanje grane. Ne govo- rim o pojedincima. Govorim uopšte o cijeloj zemlji i o cijelom narodu na Primorju. Toliko obećavana i razbubana državna pomoć ostala je prazno slovo. Oni silni milijoni za eko- nomski napredak naše zemlje ostali su na papiru. Što smo mi u malo manje od sto godina dali i što dajemo državi u krvi i u životima naših najboljih sinova, država bi morala da nam djelomično vrati, potpomažući naš ekonomski pre- porod i život. Naša država radi sasvim protivno. To je najbolje dokazala i najnovijim državnim proračunom. Kada nas već bije led sa strane, odakle bi nas sunce moralo gri- jati, pokušajmo da sami sebe po- mognemo, koliko znamo i možemo. Batalimo za sada veliku i malu politiku, u koju mi, opet krivicom naših ljudi, nemamo nikakvog uti- caja. Pogledajmo svoju kuću, koja je prazna i koja je osiromašila. Trijebimo iz torine gubu, koje i- mamo suviše. Nemojmo se uvijek tužiti i deklamirati pjesme u prozi. To nam do sada nije ništa pomo- glo. Neće nam pomoći ni od sada. Svako je kovač svoje sreće. Ako se mi najprije ne pobrinemo za sebe, nemamo pravo da tražimo ni da nas drugi pomažu i podr- poradimo, šta možemo — a slo- žno možemo barem nješto, ako ne mnogo — neće biti naš grijeh, ako središnja vlada ne ushtjedne da usavrši taj naš. rad i naše žrtve. Moći ćemo tek tada na nju prstom pokazivati, da nam u nevolji nije majka, nego maćeha, koja nama ne daje ništa, a od nas oduzimlje sve do sitnice. Počnimo sa školama, koje su briga naše pokrajine i ljudi,. kojima je povjereno, da rade na njima. Sta- tistički podatci, koje nam je ne- davno posiao Zemaljski Odbor o našim školama, davaju nam čudno- vatu sliku naše ljubavi prema na- uci. Čitave naše velike krajine, koje broje po njekoliko desetina hiljada stanovnika, imadu toliko škola, da se prosto čini čudnovato, da mi živimo u vijeku prosvjete i napre- tka. Pa i one škole, koje imamo, ne mogu da davaju željenog ploda, jer ima mnogo djece, a malo uči- teljskih sila. Ni naši učitelji ne mogu stvarati čudesa, kad ih ne podržavaju niti pomažu oni, koji su na to pozvani. Kakve su pak njeke školske zgrade, ne može se ni opisati. To nijesu domovi, koji treba da budu rasadnici prosvjete .i napretka. Prosvijećeni i napredni narodi u takvim zgradama ne bi držali ni svoju marvu, a kamo li svoju djecu. I tu smo, dakle, u prvom redu krivi mi. Do nas je i do nikoga drugoga, da nam škol- ske zgrade budu onakve, kakve moraju da budu. Do nas je, da imamo osnovnih škola i učenja koliko nam je potrebito. U njekim krajevima naše pokra- jine groznica uništava tjelesnu sna- gu našega naroda. U bolesnom tijelu ni duh ne može biti zdrav. Vlada je u tom poslu počela da gradi kuću s krova. Nije ni pomi- slila na osnove te kuće. Toga će se sjetiti, kada se potroši silni no- vac i kad se sruši cijela kuća. Li- ječi se groznica. Troše se vreće kinina. Ne liječe se i ne uništavaju se uzroci groznici. Baruštine, smrad, gad i nečistoća prevlađuju baš u predjelima, koje je okužila gro- znica. Bolesnik pije kinina, ali spava i živi u đubretu kod močvare, koja ga davi svojim smradom. On ne zna, da mu to škodi, jer ga niko nije učio tome. On ne zna, da je čistoća glavni uvjet za zdravlje. Niko mu to ne kazuje. Niko ga ne nagoni, niko ga ne savjetuje, šta i kako treba da radi. Pomoći će mu mnogo kinin i činovničke komisije za pregledavanje liječenja... I tu smo, dakle, ni mnogo krivi, lom i bez dozvole vlasti, i načina i sredstava, da svega toga nestane. , Statističke parade, koje nam vlada po katkada šalje o tom liječenju, mogu opsjeniti ljude, koji samo čitaju, a ne gledaju i ne čuju. Dobra volja i požrtvovanje njekih ljudi, kojima je povjereno to lije- čenje, ne pomažu ništa. Tvrdogla- vost i nemar jačih sve to uništava. Željezničke sveze i drugi putovi svugdje nas naprosto udaviše. Kud se god okrenemo, zvijuk željezni- čkih mašina probija nam uši. Da nije bilo Rimljana i Francuza u Dalmaciji, putovali bismo, kako se putovalo prije potopa. * Industrija kod nas cvjeta, kao nigdje na svi- jetu. Dimnjaci fabrika oči nam is- kopaše. Pepeo, koji sa dimom izlazi iz tih dimjaka, više puta zastupi sunce, pa ono ne može da vidi. kako smo srećni, zadovoljni i bo- gati.... Ako se naša “vlada ne brine za male industrije, ona i njeni činovnici, niži i viši, prosto se rastrgoše za veliku našu indu- dustriju: ko god hoće, sa dozvo- u riašem Zagorju otvara krčme. Mjesto da se otvaraju radnje, koje u istinu mogu da pomognu našem narodu, njemu se pomaže, da se sam truje i ubija u svojoj prostoti i naivnosti. Krivi smo, dakle, mi, a kriva je i vlada. Njen činovnički aparat, i pored najbolje volje, ne može, pa onda neće da radi ništa. Kod ci- | novnika, koji su njekada bili voljni da rade, ubijena je ta volja nema- rom njihovih starješina. Ubijena je i s razloga, što su se mnogi uvje- rili, da savjestan i istrajan rad ne nalazi nikakve nagrade i priznanja. I kad nas se, na žalost, u čino- vničke krugove uvukao protekci- jonizam. Jedina struka, sudska, koja njekada nije bila zaražena tom bolešću, u pošljednje vrijeme ra- zboljela se i od toga. Ne treba biti savjestan i radin. Glavno je imati dobrih prijatelja, pa se ne boj ni- čega. O tome bi se dale napisati čitave žalosne i vesele istorije. Po- gibeljno ih je pisati radi plave ili crvene olovke državnog tužioca. Nego, ako je pogibeljno pisati, neće biti pogibeljno govoriti, gdje niko ne može zapušiti usta. Kad je takva veći sudska struka, koja bi morala da dijeli pravdu, znamo šta možemo očekivati. Radi svih ovih razloga, koji ni- jesu ni maleni ni neosnovani, a osobito radi naših ekonomskih ne- prilika, potrebit nam je zbor i do- govor. Kad središnja vlada neće: da nas sazove, sastanimo se mi sami. Na sastancima moći ćemo anita o RAI