Br. 60.

Dubrovnik 20.

avgusta 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herco-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15: za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na pd i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se,

DUBRO

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli
čne objave plaća se 12
petitnom retku (sitnijeh slova), Ako

više pula uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para

ara“ i ali

' obj m so 12 para pe
se vi ju, ;

i i iposlana, izjave i

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr.

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA

Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na pri-
jedlog Ćć. k. državnog odvjetništva odlučio je
da sadržaj ulomka članka pod naslovom ,Iz
Zagreba i Biograda“ tiskana na 4 stupcu I.
stranice, koji počimlje sa riječima ,Njeki
Sudija“ a svršava riječima ,carevivskog vi-
jeća“ sačinjava prestupak po $ 300 k. z. a
u ulomku članka ,Malo razgovora“ tiskana
na 4 stupeu III. stranica, koji počimlje sa
riječima ,nije istina“ a svršava sa riječima
»Zagrebačkim sudom“ sačinjava zločin sme-
tanja javnog mira po-$ 65 a) k. z. to sve
tiskano u političkom časopisu ,Dubrovnik“
br. 59. koji je izašao u Dubrovniku na 17.
avgusta 1909. pod odgovornim uredništvom
Krista P. Dominkovića

Potvrđuje se izvršena zapljena, zabranjuje
se daljne širenje lista u pogledu zaplijenje-
nog dijela navedenih članaka, određuje se
uništenje  zaplijenjih istisaka kao i onih
što bi se slučajno još zaplijenili te rastava
dotičnog štamparskog sloga i objelodanjenje
ove osude u nastajnom broju istog časo-
pisa i uprav na prvoj stranici a to sve po $
aa p. i $$ 201839 Zak. 17./12. 1862. br. 6.
1 do

Razlozi

Sa prvim zaplijenjenim ulomkom očito je
da se ponizuje neistinitim kazivanjem odluke
vlasti i razdražuje se druge na mržnju i pre-
zir proti vlasti, učin ovaj koji se označuje
prestupkom po 8 800 k. z. dok se drugim
zaplijenjenim ulomkom ironičnim tonom na-
stoji razdraživati na mržnju i prezir proti
državnoj upravi Bosne i Hercegovine, učin
ovaj koji se označuje zločinom po $ 65) k.
Z. pak je s toga red bilo osuditi kao gore.

Dubrovnik, dne 17. avgusta 1909.
Drobac..

Službene potvrde o Milanu Vasiću.

U pošljednjem broju ustao sam
proti tvrdnje državnog odvjetnika u
Zagrebu Acecurti-a, da je kapetan
srpske vojske Milan Vasić imao iz-
vjesnu strateško-političku misiju za
vrijeme svog boravka u Dubrovniku,
da je radi spijunaže bio uapšen i da
je radi iste stvari dolazio u sukob
sa oblastima. Tvrdnju državnog od-
vjetnika Aceurtia citirao sam na čelu
svog članka po brzojavnom izvještaju.
Kad sam se latio, da na vrat na nos
napišem ono par redaka, nijesam ni
u snu snijevao, da ću odmah poslije
toga dobiti prepise uredovnih isprava,
na koje se Aeeurti pozivlje. Danas i
njih imam pred sobom, pa sam pri-
moran, da se ponovno povratim na
istu stvar.

Porodica Natali u Dubrovniku.

Kad se u noći od 18. do 19. janu-
ara 1814, sastadoše u kući Đorđićevoj
44 vlastelina, da vijećaju što da rade
za spas slobode, i Karlo Natali bješe
tu s braćom Ivom i Jerom, te Karlo
bi izabrat da pođe u Dalmaciju u
denerala Tomašića, austrijskog zapo-
vjednika, da mu izruči poštovanje
dubrovačke vlastele. On pode kao

senator u Zadar s vjerovnijem pismom,

koje bješe | pisao naročiti odbor vla-
stele, te se nazivahu: Z patrizj com-
ponenti. la. Comunissione del Corpo
della: Nobilta della republica di Ra-
gusa. Odbor mu naloži da zastupa
još sve. ono što zanima dubrovačku
republiku. Sam đeneral Milutinović
iz Gruža izruči mu toplu preporuku.
Ali predstojaše zaprema Dubrovnika
sa strane Milutinovića.

I Karlo Natali, bez svoga znanja
i pristajanja 1. ppm 1814. iza-

————ooo

Priznaću odmah, prije nego uopšte
pređem na pretres ovih isprava, da
sam se u početku škandalozne .ve-
leizdajničke“ parnice u Zagrebu po-
bojavao, da je mladenački žar rodo-
ljublja gdjekojih okrivljenika izazvao
kod njih zbilja kakav nepromišljeni
korak, koji bi u abnormalnim  poli-
tičkim prilikama mogao izazvati pro-
gone. Prateći pak tok i razvitak pro-
cesa, u meni je ta bojazan počela
postepeno iščezavati, dok najposlije
nijesam došao do potpunog ubjeđenja,
da su svi oni nesretnici samo muče-
nici žalosnog sistema i izvjesne poli-
tičke nužde. Taj žalosni sistem i ta
politička nužda izazvaše, koliko mi
se čini, i potvrdu bosanske vlade u
Sarajevu i vojne vlasti u Zadru.

Žao mi je, što prostor lista ne do-.

zvoljava, da obe ove službene potvrde
u cjelosti donesem. Svakako ću pre-
tresti jednu i drugu.

Sa potvrdom bosanske vlade biću
vrlo brzo gotov. U njoj se.u kratko
konstatira, da je kapetan Milan Va-
sić radi sumnje špijunaže bio 28.
marta 1908. zaustavljen na postaji u
Ravnom i povraćen odmah u Gruž.
Bosanska vlada tvrdi, dakle, ono, što
sam i ja u pošljednjem članku kazao,
da oborim tvrdnju, da je tu Vasić
bio uapšen za djelu špijunaže. Koliko
ova tvrdnja bosanske vlade može da
posluži kao dokaz Vasićeve krivice,
dovoljno nam je napomenuti, da i
nas, austrijske podanike, znadu te iste
vlasti pretresti i premetnuti, čim pre-
đemo granicu Dalmacije. Bez sumnje
ni nas ne premeću, da stresu s nas
prašinu, kako bismo u ove dvije sre-
tne zemlje ušli potpuno čisti!

Sa potvrdom vojne vlasti u Zadru
pozabaviću se malo dulje. Državni
odvjetnik Aceurti na nju se baš i
pozivlje, a ona je i netačna i neistinita.

Najprije vojna vlast očituje, da je
11. novembra 1907., stigao u Dubro-
vnik deneralštabni kapetan Milan Va-
sić sa gospođom i da je odsio kod
Krsta Dominkovića, urednika ,Srp-
ske Riječi“. Sam ovaj početak
odaje vrlo jasno, koliko i kako su
vojne vlasti informirane o našim pri-
likama. Ja sam u Dubrovniku ima

brat od općinskog vijeća kao član u

dalmatinsku deputaciju, koja je imala

izjaviti ćesaru uvjerenje podaničke
vjernosti, potpiše već 30. augusta one
godine protestaciju vlastele protiv tog
djela i s toga pade u nemilost austrij-
ske vlade. Ali poslije prignuvši se,
prilikama, izmole svi amnistiju.

Kad stvari svršiše odlukama bečkog
kongresa 1815, Karlo Natali uljeze u
austrijsku sudbeno-političku službu i
bio je pretor u Šibeniku, gdje često
mu se pruži prilika da odvaja i sjaje
kao perfektni džentelmen, koji je inače
bio i lijep čovjek.

Kad pode u mirovinu, vrati se u
Dubrovnik, gdje općaše sa otmjenijem
vladikama i vlastelom.

O njegovom savršenom  gospod-
skom ponašanju možemo navesti ne-
koliko sitnica, Jednom bješe s veliki-

jem gosparom, te se imao s njim vo- >

ziti na kolima. Gospar mu ponudi
prvo mjesto. Konte Karlo za čas se

blizu pet godina, a kakvog Krsta
Dominkovića ne poznajem. Raspitivao
sam se i za list .Srpsku Riječ“ i
niko mi nije znao kazati, da taj list
izlazi u Dubrovniku, niti iko zna, da
je ma kada izlazio. No ostavimo to
na stranu. Za me je glavno ono, što
se odnosi direktno na Vasića. Zbilja
je Vasić došao u Dubrovnik nekako
oko 11. novembra 1907., te je odsio
u hotelu, a sutradan ja sam mu na-
šao stan kod jedne udove, koja je,
ako se ne varam, talijanske narodno-
sti. Kod te udove je bio na stanu, a
u Hćtel de la Ville se je hranio do
pred kraj mjeseca januara 1908.

Na 6. januara 1908. pošao je Vasić,
po tvrđenju vojne vlasti, u Mostar
kod jedne prijateljske porodice, oda-
kle se je 18. januara povratio u Du-
brovnik sa inžinjerom Janjuševićem
iz Beograda. Kod njih je tada bilo
— tvrdi se dalje u izvještaju — 18
fotografskih snimaka okolice Mostara
i željezničke pruge Uskoplje-Gabela.
lspravna je tvrdnja, da je Vasić sa
gospodom otputovao u Mostar 6. ja-
nuara i odsio kod jedne prijateljske
porodice, koja ga je pozvala, da tu
provede božićne praznike, jer je go-
spoda Vasića s njome u rodu. U dru-
štvu njihovu otputovao je i inžinjer
Janjušević, a imao sam otputovati i
ja, ali su me poslovi u tome zapri-
ječili. To je putovanje bilo potpuno
nevino. Previše je neozbiljno tvrditi,
da su pri povratku imali pomenute
fotografske snimke, jer sam uvjerenja,
da bi ih vlasti oduzele i da bi Vasić
tada bio vrlo rdavo prošao. U ostalom,
ako je Vasić zbilja posjedovao foto-
grafske snimke, a vlasti mu ih osta-
vile, onda su propustile vršiti jednu
od najsvetijih dužnosti, a ako ih Va-
sić nije posjedovao, onda je nepošteno
tvrditi neistinu, samo da se upropaste
nevini ljudi.

O putovanju Vasićevu i njegovu
povratku 23. marta 1908., kad je bio
zaustavljen na stanici u Ravno, ne ću
dalje da govorim. Za me je dosta
potvrda bosanske vlade, koja se ne
kosi sa onijem što se je zbilja događalo.

Jednoga dana, ne znam baš tačno,
učinio je Vasić, u društvu svoje go-

smete videći izvanrednu čast, te mu
iskazuje taj veliki gospar, ali mu za-
hvaljujući ončas kaže: ,Slušam, samo
jer mi Vi zapovijedate!“

Drugi put kao pretor bio je pozvao
u goste jednog člana vladajuće dina-
stije velikijeh vojvoda toskanskijeh.
Kad mu dođe visoki gost i nastade
doba da se sjede za sofru, Konte
Karlo, vješto primjenjujući istočnjački
običaj, stupi pred gosta ručnikom
(runčičićem) preko ruke u znak da
je sluga gostov,

Karlo Natali življaše u svojoj kući
u gradu sad br. 319. u ulici Boško-
vićevoj, koja se za republike zvala
.Calle_ delle Grascie“. Otole Petar
Bošković, nadobudni mladić, brat
Ruda i Ane 1722., skoči u žestokoj
ognjici iz sobe na trećemu spratu
preko solara na ulicu i ostane mrtav.

Živio je u društvu dubrovačkijeh
dama Mare Bondine, Nike Ghetaldi
i Pole Bone. U dubokoj starosti, kad

spode, jedne ugledne dame u Dubrov-
niku i još dvojice iz Dubrovnika, izlet
do Kotora. Pošao je brzom lađom iz
jutra, a vratio se je istoga dana pred

veče. Svak, ko je ma i jednom pu- >

tovao brzom lađom do Kotora, zna,
koliko se je Vasić mogao u Kotoru
posvetiti svojoj ,misiji* ije li se uop-
šte mogao i dotaći Igala i Hercegno-
voga. Drugog izleta za Boku uopšte
nije nikada činio. Prema tome neisti-
nita je tvrdnja, da je “Vasić bio u
Hercegnovome i na Igalu, da prou-
čava tamošnji teren.

Za sve ovo imam neoborivih dokaza,
ako danas dokazi uopšte išta vrijede.
Ali i sama vojna vlast pruža mi lije-
pih dokaza, s kojima i sebe po prstima
udara. I ona, kao i bosanska vlada,
pri kraju svog izvještaja, ili, kako
sama nazivlje, svoje potvrde, otvoreno
tvrdi, da se Vasića nije uhvatilo na
djelu spijunaže, već da je postojala
sumnja, da bi mogao obavljati špiju-
nažu, pa nastavlja, da bi se s Vasićem
drukčije postupalo, da je ma čime
dokazao, da vrši špijunažu. Sumnjati
se može na svakoga ; kazati se može
svakome, da vrši špijunsku službu,
ali se to za svakoga ne može i do-
kazati.

Ne pišem ovo, da branim kapetana
Vasića. On obrane ne treba. Pišem
ovo radi ona 53 nevina optuženika,
koji više od godine dana trunu po
zagrebačkim tamnicama; pišem i radi
nas samijeh, da otklonim sumnju,
koja je na nas bačena, samo zato,
što smo dobri i otvoreni Srbi.

Kad je državni odvjetnik Aecurti
iznio ispravu bosanske vlade u Sara-
jevu i vojne vlasti u Zadru, likovao
je i dostojanstveno isticao, kako su
to službene potvrde. Žalosno je, što
su se naše vojne vlasti onako slabo
informirale o cijeloj ovoj stvari, a još
žalosnije, što sa svojom neobaviješće-
nošću mogu da posluže političkim
intrigama i zlobnim podvalama  iz-
vjesne klike, koja je iz političke nužde
inscenirala cijelu onu odurnu i gadnu
hajku na nevine Srbe.

Državni odvjetnik Aeeurti tvrdi, i
preko pomenutih potvrda, da je ka-
petan Vasić bez prekida putovao

mu je bilo 88 godina, teško oboli i već
bješe na času smrti. Jedna od ovijeh
dama, obaviještena da gospar Karlo
umire, htjede ga još jednom vidjeti
živa i navijesti mu posjetu. On, onako
pri smrti, skupi svoje snage, dade se
podignuti i pozove da ga obriče. Kad
mu primjetiše, da zlo čini, što se u
onakom stanju izlaže pogibelji, odgo-
vori: ,Valja i umirati skladno!“ Pa
i umrije tada 1856. god., kad mu je
bilo 88 godina.

Jero, djed našega gospara Jera, bio
je naj mladi od četiri brata, jer se
rodio tek 12. marta 1778. bio je dakle
za 10 godina mlađi od naj starijega
brata Karla. Bio je vrlo uman čovjek
i veliki mislilac, vrlo izobražen, te je
neprestano čitao. Oženio se za Maru,
kćer Mata Nikova Ghetaldi, poslje-
dnjeg izabratog dubrovačkog kneza.
Ovaj njegov tast bio je naime izabrat
za mjesec februar 1808. tek 28. janu-

ara te godine a tri dana poslije uki-