Br. 60. Dubrovnik 20. avgusta 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herco- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15: za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pd i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se, DUBRO POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli čne objave plaća se 12 petitnom retku (sitnijeh slova), Ako više pula uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para ara“ i ali ' obj m so 12 para pe se vi ju, ; i i iposlana, izjave i Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na pri- jedlog Ćć. k. državnog odvjetništva odlučio je da sadržaj ulomka članka pod naslovom ,Iz Zagreba i Biograda“ tiskana na 4 stupcu I. stranice, koji počimlje sa riječima ,Njeki Sudija“ a svršava riječima ,carevivskog vi- jeća“ sačinjava prestupak po $ 300 k. z. a u ulomku članka ,Malo razgovora“ tiskana na 4 stupeu III. stranica, koji počimlje sa riječima ,nije istina“ a svršava sa riječima »Zagrebačkim sudom“ sačinjava zločin sme- tanja javnog mira po-$ 65 a) k. z. to sve tiskano u političkom časopisu ,Dubrovnik“ br. 59. koji je izašao u Dubrovniku na 17. avgusta 1909. pod odgovornim uredništvom Krista P. Dominkovića Potvrđuje se izvršena zapljena, zabranjuje se daljne širenje lista u pogledu zaplijenje- nog dijela navedenih članaka, određuje se uništenje zaplijenjih istisaka kao i onih što bi se slučajno još zaplijenili te rastava dotičnog štamparskog sloga i objelodanjenje ove osude u nastajnom broju istog časo- pisa i uprav na prvoj stranici a to sve po $ aa p. i $$ 201839 Zak. 17./12. 1862. br. 6. 1 do Razlozi Sa prvim zaplijenjenim ulomkom očito je da se ponizuje neistinitim kazivanjem odluke vlasti i razdražuje se druge na mržnju i pre- zir proti vlasti, učin ovaj koji se označuje prestupkom po 8 800 k. z. dok se drugim zaplijenjenim ulomkom ironičnim tonom na- stoji razdraživati na mržnju i prezir proti državnoj upravi Bosne i Hercegovine, učin ovaj koji se označuje zločinom po $ 65) k. Z. pak je s toga red bilo osuditi kao gore. Dubrovnik, dne 17. avgusta 1909. Drobac.. Službene potvrde o Milanu Vasiću. U pošljednjem broju ustao sam proti tvrdnje državnog odvjetnika u Zagrebu Acecurti-a, da je kapetan srpske vojske Milan Vasić imao iz- vjesnu strateško-političku misiju za vrijeme svog boravka u Dubrovniku, da je radi spijunaže bio uapšen i da je radi iste stvari dolazio u sukob sa oblastima. Tvrdnju državnog od- vjetnika Aceurtia citirao sam na čelu svog članka po brzojavnom izvještaju. Kad sam se latio, da na vrat na nos napišem ono par redaka, nijesam ni u snu snijevao, da ću odmah poslije toga dobiti prepise uredovnih isprava, na koje se Aeeurti pozivlje. Danas i njih imam pred sobom, pa sam pri- moran, da se ponovno povratim na istu stvar. Porodica Natali u Dubrovniku. Kad se u noći od 18. do 19. janu- ara 1814, sastadoše u kući Đorđićevoj 44 vlastelina, da vijećaju što da rade za spas slobode, i Karlo Natali bješe tu s braćom Ivom i Jerom, te Karlo bi izabrat da pođe u Dalmaciju u denerala Tomašića, austrijskog zapo- vjednika, da mu izruči poštovanje dubrovačke vlastele. On pode kao senator u Zadar s vjerovnijem pismom, koje bješe | pisao naročiti odbor vla- stele, te se nazivahu: Z patrizj com- ponenti. la. Comunissione del Corpo della: Nobilta della republica di Ra- gusa. Odbor mu naloži da zastupa još sve. ono što zanima dubrovačku republiku. Sam đeneral Milutinović iz Gruža izruči mu toplu preporuku. Ali predstojaše zaprema Dubrovnika sa strane Milutinovića. I Karlo Natali, bez svoga znanja i pristajanja 1. ppm 1814. iza- ————ooo Priznaću odmah, prije nego uopšte pređem na pretres ovih isprava, da sam se u početku škandalozne .ve- leizdajničke“ parnice u Zagrebu po- bojavao, da je mladenački žar rodo- ljublja gdjekojih okrivljenika izazvao kod njih zbilja kakav nepromišljeni korak, koji bi u abnormalnim poli- tičkim prilikama mogao izazvati pro- gone. Prateći pak tok i razvitak pro- cesa, u meni je ta bojazan počela postepeno iščezavati, dok najposlije nijesam došao do potpunog ubjeđenja, da su svi oni nesretnici samo muče- nici žalosnog sistema i izvjesne poli- tičke nužde. Taj žalosni sistem i ta politička nužda izazvaše, koliko mi se čini, i potvrdu bosanske vlade u Sarajevu i vojne vlasti u Zadru. Žao mi je, što prostor lista ne do-. zvoljava, da obe ove službene potvrde u cjelosti donesem. Svakako ću pre- tresti jednu i drugu. Sa potvrdom bosanske vlade biću vrlo brzo gotov. U njoj se.u kratko konstatira, da je kapetan Milan Va- sić radi sumnje špijunaže bio 28. marta 1908. zaustavljen na postaji u Ravnom i povraćen odmah u Gruž. Bosanska vlada tvrdi, dakle, ono, što sam i ja u pošljednjem članku kazao, da oborim tvrdnju, da je tu Vasić bio uapšen za djelu špijunaže. Koliko ova tvrdnja bosanske vlade može da posluži kao dokaz Vasićeve krivice, dovoljno nam je napomenuti, da i nas, austrijske podanike, znadu te iste vlasti pretresti i premetnuti, čim pre- đemo granicu Dalmacije. Bez sumnje ni nas ne premeću, da stresu s nas prašinu, kako bismo u ove dvije sre- tne zemlje ušli potpuno čisti! Sa potvrdom vojne vlasti u Zadru pozabaviću se malo dulje. Državni odvjetnik Aceurti na nju se baš i pozivlje, a ona je i netačna i neistinita. Najprije vojna vlast očituje, da je 11. novembra 1907., stigao u Dubro- vnik deneralštabni kapetan Milan Va- sić sa gospođom i da je odsio kod Krsta Dominkovića, urednika ,Srp- ske Riječi“. Sam ovaj početak odaje vrlo jasno, koliko i kako su vojne vlasti informirane o našim pri- likama. Ja sam u Dubrovniku ima brat od općinskog vijeća kao član u dalmatinsku deputaciju, koja je imala izjaviti ćesaru uvjerenje podaničke vjernosti, potpiše već 30. augusta one godine protestaciju vlastele protiv tog djela i s toga pade u nemilost austrij- ske vlade. Ali poslije prignuvši se, prilikama, izmole svi amnistiju. Kad stvari svršiše odlukama bečkog kongresa 1815, Karlo Natali uljeze u austrijsku sudbeno-političku službu i bio je pretor u Šibeniku, gdje često mu se pruži prilika da odvaja i sjaje kao perfektni džentelmen, koji je inače bio i lijep čovjek. Kad pode u mirovinu, vrati se u Dubrovnik, gdje općaše sa otmjenijem vladikama i vlastelom. O njegovom savršenom gospod- skom ponašanju možemo navesti ne- koliko sitnica, Jednom bješe s veliki- jem gosparom, te se imao s njim vo- > ziti na kolima. Gospar mu ponudi prvo mjesto. Konte Karlo za čas se blizu pet godina, a kakvog Krsta Dominkovića ne poznajem. Raspitivao sam se i za list .Srpsku Riječ“ i niko mi nije znao kazati, da taj list izlazi u Dubrovniku, niti iko zna, da je ma kada izlazio. No ostavimo to na stranu. Za me je glavno ono, što se odnosi direktno na Vasića. Zbilja je Vasić došao u Dubrovnik nekako oko 11. novembra 1907., te je odsio u hotelu, a sutradan ja sam mu na- šao stan kod jedne udove, koja je, ako se ne varam, talijanske narodno- sti. Kod te udove je bio na stanu, a u Hćtel de la Ville se je hranio do pred kraj mjeseca januara 1908. Na 6. januara 1908. pošao je Vasić, po tvrđenju vojne vlasti, u Mostar kod jedne prijateljske porodice, oda- kle se je 18. januara povratio u Du- brovnik sa inžinjerom Janjuševićem iz Beograda. Kod njih je tada bilo — tvrdi se dalje u izvještaju — 18 fotografskih snimaka okolice Mostara i željezničke pruge Uskoplje-Gabela. lspravna je tvrdnja, da je Vasić sa gospodom otputovao u Mostar 6. ja- nuara i odsio kod jedne prijateljske porodice, koja ga je pozvala, da tu provede božićne praznike, jer je go- spoda Vasića s njome u rodu. U dru- štvu njihovu otputovao je i inžinjer Janjušević, a imao sam otputovati i ja, ali su me poslovi u tome zapri- ječili. To je putovanje bilo potpuno nevino. Previše je neozbiljno tvrditi, da su pri povratku imali pomenute fotografske snimke, jer sam uvjerenja, da bi ih vlasti oduzele i da bi Vasić tada bio vrlo rdavo prošao. U ostalom, ako je Vasić zbilja posjedovao foto- grafske snimke, a vlasti mu ih osta- vile, onda su propustile vršiti jednu od najsvetijih dužnosti, a ako ih Va- sić nije posjedovao, onda je nepošteno tvrditi neistinu, samo da se upropaste nevini ljudi. O putovanju Vasićevu i njegovu povratku 23. marta 1908., kad je bio zaustavljen na stanici u Ravno, ne ću dalje da govorim. Za me je dosta potvrda bosanske vlade, koja se ne kosi sa onijem što se je zbilja događalo. Jednoga dana, ne znam baš tačno, učinio je Vasić, u društvu svoje go- smete videći izvanrednu čast, te mu iskazuje taj veliki gospar, ali mu za- hvaljujući ončas kaže: ,Slušam, samo jer mi Vi zapovijedate!“ Drugi put kao pretor bio je pozvao u goste jednog člana vladajuće dina- stije velikijeh vojvoda toskanskijeh. Kad mu dođe visoki gost i nastade doba da se sjede za sofru, Konte Karlo, vješto primjenjujući istočnjački običaj, stupi pred gosta ručnikom (runčičićem) preko ruke u znak da je sluga gostov, Karlo Natali življaše u svojoj kući u gradu sad br. 319. u ulici Boško- vićevoj, koja se za republike zvala .Calle_ delle Grascie“. Otole Petar Bošković, nadobudni mladić, brat Ruda i Ane 1722., skoči u žestokoj ognjici iz sobe na trećemu spratu preko solara na ulicu i ostane mrtav. Živio je u društvu dubrovačkijeh dama Mare Bondine, Nike Ghetaldi i Pole Bone. U dubokoj starosti, kad spode, jedne ugledne dame u Dubrov- niku i još dvojice iz Dubrovnika, izlet do Kotora. Pošao je brzom lađom iz jutra, a vratio se je istoga dana pred veče. Svak, ko je ma i jednom pu- > tovao brzom lađom do Kotora, zna, koliko se je Vasić mogao u Kotoru posvetiti svojoj ,misiji* ije li se uop- šte mogao i dotaći Igala i Hercegno- voga. Drugog izleta za Boku uopšte nije nikada činio. Prema tome neisti- nita je tvrdnja, da je “Vasić bio u Hercegnovome i na Igalu, da prou- čava tamošnji teren. Za sve ovo imam neoborivih dokaza, ako danas dokazi uopšte išta vrijede. Ali i sama vojna vlast pruža mi lije- pih dokaza, s kojima i sebe po prstima udara. I ona, kao i bosanska vlada, pri kraju svog izvještaja, ili, kako sama nazivlje, svoje potvrde, otvoreno tvrdi, da se Vasića nije uhvatilo na djelu spijunaže, već da je postojala sumnja, da bi mogao obavljati špiju- nažu, pa nastavlja, da bi se s Vasićem drukčije postupalo, da je ma čime dokazao, da vrši špijunažu. Sumnjati se može na svakoga ; kazati se može svakome, da vrši špijunsku službu, ali se to za svakoga ne može i do- kazati. Ne pišem ovo, da branim kapetana Vasića. On obrane ne treba. Pišem ovo radi ona 53 nevina optuženika, koji više od godine dana trunu po zagrebačkim tamnicama; pišem i radi nas samijeh, da otklonim sumnju, koja je na nas bačena, samo zato, što smo dobri i otvoreni Srbi. Kad je državni odvjetnik Aecurti iznio ispravu bosanske vlade u Sara- jevu i vojne vlasti u Zadru, likovao je i dostojanstveno isticao, kako su to službene potvrde. Žalosno je, što su se naše vojne vlasti onako slabo informirale o cijeloj ovoj stvari, a još žalosnije, što sa svojom neobaviješće- nošću mogu da posluže političkim intrigama i zlobnim podvalama iz- vjesne klike, koja je iz političke nužde inscenirala cijelu onu odurnu i gadnu hajku na nevine Srbe. Državni odvjetnik Aeeurti tvrdi, i preko pomenutih potvrda, da je ka- petan Vasić bez prekida putovao mu je bilo 88 godina, teško oboli i već bješe na času smrti. Jedna od ovijeh dama, obaviještena da gospar Karlo umire, htjede ga još jednom vidjeti živa i navijesti mu posjetu. On, onako pri smrti, skupi svoje snage, dade se podignuti i pozove da ga obriče. Kad mu primjetiše, da zlo čini, što se u onakom stanju izlaže pogibelji, odgo- vori: ,Valja i umirati skladno!“ Pa i umrije tada 1856. god., kad mu je bilo 88 godina. Jero, djed našega gospara Jera, bio je naj mladi od četiri brata, jer se rodio tek 12. marta 1778. bio je dakle za 10 godina mlađi od naj starijega brata Karla. Bio je vrlo uman čovjek i veliki mislilac, vrlo izobražen, te je neprestano čitao. Oženio se za Maru, kćer Mata Nikova Ghetaldi, poslje- dnjeg izabratog dubrovačkog kneza. Ovaj njegov tast bio je naime izabrat za mjesec februar 1808. tek 28. janu- ara te godine a tri dana poslije uki-