meu m m_——— mea: nasa "Br. 61. Dubrovnik 24. avgusta 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za AustrokUgarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemije franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća ge 12 po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više pula uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. __ Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo R. Dominković. Ki Dj A Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Iz Zagreba i Biograda XIII. (Ruski konzuo Bakunin, aneksija Bosne i Hercegovine i mlada koludrica). Dok se ljeti god. 1893. u Du- brovniku slavila velika slava u ot- krivanju Gundulićeva spomenika, u Šeher-Sarajevu postavljala se druga slava. Ondašnji ruski konzuo u Sarajevu Bakunin otišao je uto doba u Dubrovnik, da zemne o- statke jednog svog druga preda materi zemlji. U zgradi ruskog konzulata u Sarajevu, osim mlađe služinčadi, ostala je kao gazdarica mlada i lijepa djevojčica, rodom iz Lopuda od Dubrovnika. Nije bila sluškinja u kući Bakuninovoj, nego kao njeka vrsta prijateljice i dru- garice gospođe Bakuninove, koja jeu to doba, po običaju velike gospode, bolovala u njekoj stranoj banji. Odmah po odlasku Bakunino- vom iz Sarajeva, dogodilo se u Sarajevu ovo, što hoću da ispri- čam. Prve večeri, u kasno doba noći, približio se vratima konzulove kuće čovjek u građanskom odijelu. U isto doba otvoriše se ta kućna vrata, jedina na cijeloj zgradi. Mlada djevojčica iz Lopuda preda mu njeku vreću, koju je jedva vu- kla. Čovjek u građanskom odijelu prebaci vreću preko ramena i poče da bježi. Policajni stražar, njeki Srbin iz Hercegovine, koji je bio namješten pred kućom konzulovom da je čuva od lupeža, navali na toga čovjeka, da mu otme vreću. Potežući vreću uvjeri se, da su u njoj njeki tvrdi dugački i široki komadi. Čovjek sa vrećom na ra- menima okrenu se stražaru, opsuje mu Boga i gurnu ga. Policajni stražar, kad po licu prepozna čo- vjeka sa vrećom na ramenima, na- prosto se skameni. Začudio se. Za njekoliko časaka nije mogao da se makne. Čovjek sa vrećom na ra- menima ode, kud mu je bilo na- . mijenjeno. Na sastanku njekoliko ljudi, koji su čekali čovjeka sa vrećom na ramenima, nastao je grozničav rad. Isprazniše vreću. Podijeliše među. sobom ono što je bilo u vreći. Nestade ih u noćnoj pomrčini. Dva od njih, noseći dio tih dra- gocjenih tvrdih dugačkih i širokih < komada, otputovaše odmah iz Sa- -rajeva. Malo dana poslije toga, u isto > doba, kao i prvoga puta, onaj isti čovjek sa istom vrećom na rame- nima dođe do vrata konzulove kuće. Mlada djevojčica iz Lopuda otvori kućna vrata. Primi vreću. Zatvori vrata i nestade je. Te noći nije čuvao stražu ovaj Srbin iz Hercegovine. Bio je njeki drugi stražar. O toj operaciji bio je slu- čajno okrenut leđima kući konzu- lovoj. I da je vidio, šta se tada radilo, nije trebao da interveniše. “Lupeži ne donose u kuću: Oni nose iz kuća. Njegova je briga bila. da čuva konzulovu kuću od ljudi, koji bi htjeli, da što iznesu iz nje. Ko i šta donosi u konzulovu kuću, nije bio njegov posao. Sjutradan povratio se Bakunin iz Dubrovnika u Sarajevo. Srbin Hercegovac, policajni stražar, koji je vidio, kad je vreća odnesena iz konzulove kuće, jedva dočeka po- vratak konzulov. Najuri u njegov stan. Ispriča Bakuninu, šta se one noći dogodilo. Lagao je samo, da nije prepoznao čovjeka, koji je nosio vreću na ramenima. Bakunin posla odmah njekoliko brzojava mlađim činovnicima, da se povrate u Sarajevo. | žena mu je ozdravila. U malo sati bila je kod svoje kuće Mlada i lijepa djevojčica iz Lopuđa poricala je u početku, da je išta istina od onoga, što je pričao Srbin Hercegovac. Kasnije je priznala, da je njeko prljavo rublje dala da se opere. Bakunin nije vjerovao djevojčici. Prijavi krađu vlasti u Sarajevu. Kallay doleti iz Pešte u Sarajevo, da on nadgleda istragu. Vlast najprije zatvori policajnog stražara, Srbina Hercegovca, jer da je povrijedio dužno poštovanje prema konzulovoj kući i ušao u nju bez prethodne dozvole kon- zulove. Zatvori mladu i lijepu dje- vojčicu s Lopuda i odnese u po- liciju sve njeno, što je bilo u kon- zulovoj kući. Bakunin, sa mlađim činovnicima, koji su po zapovjedi doletjeli odmah u Sarajevo, počeo je da pravi inventar svog službe- nog arhiva. Pretražen je i najmanji kutić. Sve je nađeno u najboljem redu. Niko se nije sjetio ni da pomisli na ono, što je iz konzulove kuće izneseno, pa povraćeno. Policajni stražar, Srbin Hercego- vac, ekspediran je u Nedođin. Za nj se više nije čulo ni znalo, iako je vlast za njim izdala tzv. tjeralice. Mlada i lijepa djevojčica s Lopuda pokajala se za svoje nedjelo. Obu- kla je odijelo koludrice. Odvojila se od ostalog svijeta. Njena rod- bina na Lopudu ne zna ni sada ni da li je živa, a kamo li, gdje je. Krađu u konzulovoj kući teško je ispaštalo još jedno lice. Lijepa djevojčica s Lopuda imala je lju- bavnika. S njim je dugo ašikovala. U njenim stvarima nađeno je nje- koliko njegovih slika, ljubavnih pisama i dr. Pala je i na nj sumnja, da zna za vreću iz konzulove kuće, premda je to drugi udesio, uradio i uredio. Više od šest mjeseci taj ljubavnik bio je predmetom jedne velike kase, za koji nije znalo nego samo jedno lice u Sarajevu. Mo- rao je da putuje u Novi Svijet, gdje je velike muke mučio, dok se nije mogao povratiti svojoj kući. Ruska tajna policija bila je popla- vila Bosnu, Hercegovinu i naše Primorje, da dozna, šta je one noći ukradeno iz konzulove kuće. Tra- žila je ljubavnika djevojčica s Lo- puda. Nije ga mogla nigdje naći. Nikada ništa nije mogla doznati o toj krađi. Ništa ne zna ni danas. Teško, da će išta doznati i u na- prijed. Ova čudnovata istorija, koju mi je dobro obaviješteno lice pričalo O skorašnjem mom putovanju, čini se, kao da je njeka legenda. Da ne poznajem dobro lice, koje mi je ispričalo tu istoriju, i da mi svoje kazivanje nije potvrdilo ne- sumnjivim ispravama, teško bih u nju vjerovao. Ona noć u Sarajevu god. 1893. bila jeod predsudnog značaja za mnoge poznije velike događaje, koje je srpski narod is- platio svojom kožom. Njeke isprave o toj noći čuvaju se i danas na sigurnom mjestu. Premetačinom, koja se 20. maja ove godine ona- ko nezakonito izvršila u Spljetu i o kojoj je već bilo govora u ovim mojim uspomenama i bilješkama, nastojalo se doći do tih isprava. Trud je bio uzaludan. Obilaznim putem dolazi se po katkada do žuđenog smjera. Najbolje je inaj- ispravnije: je ipak udariti pravcem, koji određuju pravda i pravičnost. Dr. A. M. Uglednom Uredništvu ,Dubrovnik“ Dubrovnik. U svezi sa člankom objelodanjenim u listu ,Dubrovnik“ dana 17. augusta br. 59. drugo izdanje pod naslovom .Iz Zagreba i Biograda“ pri kraju trećeg stupca prve stranice istog lista, pozivlje se, na temelju propisa $ 19. Zakona o štampi, To Uredništvo da u narednom broju dade uvrstiti slije- deći ISPRAVAK. Nije istina, kako se tvrdi, da je pri premetačini obavljenoj dana 20. maja t. g. u Spljetu bio povrijeđen propis “S 140 kaznenog postupnika, naprotiv istina je, da je ta premetačina bila izvršena polag propisa S 130 stavka Žak. p. ne proti optuženiku Ljubo- miru Vrdoljaku već proti gospođi mu Wihelmini Vrdoljak, u njenoj prisu- tnosti nakon što joj je odnosni nalog suca istražitelja bio redovito uručen i to u svrhu da se kod iste zapljeni jednu stanovitu vrst papira; Nije istina da oslobođeni optuženik Vrdoljak nije nikada znao a ni ,da- nas“ nezna što mu je bilo zaplije- njeno, naprotiv on isti na zapisniku dana 9. Juna dao je potrebita razja- šnjenja sucu istražitelju vrhu sadržaja nekoliko zapljenjenih pisama; a inače sva ta pisma bila su pročitana na raspravi dana 29. juna t. g. Od Predsjedništva c. k. Pokrajinskog Suda Zadar, dne 19. kolovoza 1909. Polli. Jedna žalosna pojava. U pošljednje vrijeme učestalo je praktikovanje podvala i podlih de- nuncijacija prema nama Srbima u to- likoj mjeri, da smo danas iz opre- znosti primorani paziti, s kime, kako, kada i pred kime se družimo i šta govorimo. Sigurnost lične egzistencije i nacionalnog mira, za čim vazda te- žimo, nameće nam dužnost ozbiljnih obzira ne prema svom radu i svojim riječima, česa se ne odričemo, nego prema nastojanju izvjesnih individua, koji su se razmilili po našim kraje- vima, da nas odurnim i gadnim de- nuncijacijama predstave opasnim za mir i poredak društveni i opstanak državni. Zaista smiješno,&da nije i previše žalosno! ki Rijetko kada možemo da udemo u trag onom društvenom talogu, gdje bismo mogli uočiti izvor nečasnog denuncijatskog zanata. A kad bi nam to bilo moguće, bez ikakve muke, potpuno svijesni svoje ispravnosti, mogli bismo sta na put intrigand- skim mrežama, koje grupa propalih individua oko nas plete. Ne isključujemo, da u svakom dru- oštvenom staležu ima smeća, koje iz ma kojih razloga dolazi u red propa- lih denuncijanata. Samo jedan stalež, koji smo i inače vazda cijenili s4 svoje korektnosti i objektivnosti, potpuno smo od toga dijelili, a to je vojnički stalež. S toga smo se ne malo izne- nadili, kad nam je došla do ruku službena potvrda vojne vlasti u Zadru na državnog odvjetnika u Zagrebu o boravku kapetana Milana Vasića u Dubrovniku ; a to iznenađenje do- stiglo je svoj kulmen, kad smo pro- čitali pretres pomenute potvrde, koji je u pošljednjem broju našeg lista napisao g. Nikola Li. Brkić, Nametalo nam se je, a i danas nam se nameće pitanje: Zar su i vojne vlasti u službi političkih intriga? Zar i oni, koji bi morali stajati iznad stranačkih i političkih trzavica i koji . čast iznad svega cijene, bacaju pod noge svoj ugled za ljubav nespretnosti aranžera jednog svjetskog škandala ?! Do ovih pitanja dovela nas je ne- istinitost i tendencioznost potvrde vojne vlasti u Zadru, pod kojom je potpisan Viktor Wilmann, Haupt- mann“. Neistinitost potvrde jasno je dokazao g. Brkić, a njena tendencio- znost dokazana je i sa kontrađikeijom, koja izvire iz konstatacije o posjedo- vanju fotografskih snimaka, iz očito- vanja da bi Vasić bio uapšen da je ma čime dokazao vršenje spijunaže i iz isticanja Vasićeva druženja st j