meu m m_——— mea:

nasa

"Br. 61.

Dubrovnik 24. avgusta 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
Za AustrokUgarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemije franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se.

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća ge 12 po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više pula uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

 __

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo R. Dominković.

Ki Dj

A
Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Iz Zagreba i Biograda
XIII.

(Ruski konzuo Bakunin, aneksija Bosne i
Hercegovine i mlada koludrica).

Dok se ljeti god. 1893. u Du-
brovniku slavila velika slava u ot-
krivanju Gundulićeva spomenika,
u Šeher-Sarajevu postavljala se
druga slava. Ondašnji ruski konzuo
u Sarajevu Bakunin otišao je uto
doba u Dubrovnik, da zemne o-
statke jednog svog druga preda
materi zemlji. U zgradi ruskog
konzulata u Sarajevu, osim mlađe
služinčadi, ostala je kao gazdarica
mlada i lijepa djevojčica, rodom iz
Lopuda od Dubrovnika. Nije bila
sluškinja u kući Bakuninovoj, nego
kao njeka vrsta prijateljice i dru-
garice gospođe Bakuninove, koja
jeu to doba, po običaju velike
gospode, bolovala u njekoj stranoj
banji.

Odmah po odlasku Bakunino-
vom iz Sarajeva, dogodilo se u
Sarajevu ovo, što hoću da ispri-
čam. Prve večeri, u kasno doba
noći, približio se vratima konzulove
kuće čovjek u građanskom odijelu.
U isto doba otvoriše se ta kućna
vrata, jedina na cijeloj zgradi.
Mlada djevojčica iz Lopuda preda
mu njeku vreću, koju je jedva vu-
kla. Čovjek u građanskom odijelu
prebaci vreću preko ramena i poče
da bježi. Policajni stražar, njeki
Srbin iz Hercegovine, koji je bio
namješten pred kućom konzulovom
da je čuva od lupeža, navali na
toga čovjeka, da mu otme vreću.
Potežući vreću uvjeri se, da su u
njoj njeki tvrdi dugački i široki
komadi. Čovjek sa vrećom na ra-
menima okrenu se stražaru, opsuje
mu Boga i gurnu ga. Policajni
stražar, kad po licu prepozna čo-
vjeka sa vrećom na ramenima, na-
prosto se skameni. Začudio se. Za
njekoliko časaka nije mogao da se
makne. Čovjek sa vrećom na ra-
menima ode, kud mu je bilo na-

. mijenjeno.

Na sastanku njekoliko ljudi, koji
su čekali čovjeka sa vrećom na
ramenima, nastao je grozničav rad.

Isprazniše vreću. Podijeliše među.

sobom ono što je bilo u vreći.
Nestade ih u noćnoj pomrčini.
Dva od njih, noseći dio tih dra-
gocjenih tvrdih dugačkih i širokih

< komada, otputovaše odmah iz Sa-
-rajeva.

Malo dana poslije toga, u isto

> doba, kao i prvoga puta, onaj isti
čovjek sa istom vrećom na rame-

nima dođe do vrata konzulove
kuće. Mlada djevojčica iz Lopuda

otvori kućna vrata. Primi vreću.

Zatvori vrata i nestade je. Te noći
nije čuvao stražu ovaj Srbin iz
Hercegovine. Bio je njeki drugi
stražar. O toj operaciji bio je slu-
čajno okrenut leđima kući konzu-
lovoj. I da je vidio, šta se tada
radilo, nije trebao da interveniše.
“Lupeži ne donose u kuću: Oni
nose iz kuća. Njegova je briga bila.
da čuva konzulovu kuću od ljudi,
koji bi htjeli, da što iznesu iz nje.
Ko i šta donosi u konzulovu kuću,
nije bio njegov posao.

Sjutradan povratio se Bakunin
iz Dubrovnika u Sarajevo. Srbin
Hercegovac, policajni stražar, koji
je vidio, kad je vreća odnesena iz
konzulove kuće, jedva dočeka po-
vratak konzulov. Najuri u njegov
stan. Ispriča Bakuninu, šta se one
noći dogodilo. Lagao je samo, da
nije prepoznao čovjeka, koji je
nosio vreću na ramenima. Bakunin
posla odmah njekoliko brzojava
mlađim činovnicima, da se povrate
u Sarajevo. | žena mu je ozdravila.
U malo sati bila je kod svoje kuće
Mlada i lijepa djevojčica iz Lopuđa
poricala je u početku, da je išta
istina od onoga, što je pričao Srbin
Hercegovac. Kasnije je priznala,
da je njeko prljavo rublje dala da
se opere. Bakunin nije vjerovao
djevojčici. Prijavi krađu vlasti u
Sarajevu. Kallay doleti iz Pešte u
Sarajevo, da on nadgleda istragu.
Vlast najprije zatvori  policajnog
stražara, Srbina Hercegovca, jer da
je povrijedio dužno poštovanje
prema konzulovoj kući i ušao u
nju bez prethodne dozvole kon-
zulove. Zatvori mladu i lijepu dje-
vojčicu s Lopuda i odnese u po-
liciju sve njeno, što je bilo u kon-
zulovoj kući. Bakunin, sa mlađim
činovnicima, koji su po zapovjedi
doletjeli odmah u Sarajevo, počeo
je da pravi inventar svog službe-
nog arhiva. Pretražen je i najmanji
kutić. Sve je nađeno u najboljem
redu. Niko se nije sjetio ni da
pomisli na ono, što je iz konzulove
kuće izneseno, pa povraćeno.

Policajni stražar, Srbin Hercego-
vac, ekspediran je u Nedođin. Za
nj se više nije čulo ni znalo, iako
je vlast za njim izdala tzv. tjeralice.
Mlada i lijepa djevojčica s Lopuda
pokajala se za svoje nedjelo. Obu-
kla je odijelo koludrice. Odvojila
se od ostalog svijeta. Njena rod-
bina na Lopudu ne zna ni sada
ni da li je živa, a kamo li, gdje je.

Krađu u konzulovoj kući teško
je ispaštalo još jedno lice. Lijepa
djevojčica s Lopuda imala je lju-
bavnika. S njim je dugo ašikovala.
U njenim stvarima nađeno je nje-
koliko njegovih slika, ljubavnih

pisama i dr. Pala je i na nj sumnja,
da zna za vreću iz konzulove kuće,
premda je to drugi udesio, uradio
i uredio. Više od šest mjeseci taj
ljubavnik bio je predmetom jedne
velike kase, za koji nije znalo nego
samo jedno lice u Sarajevu. Mo-
rao je da putuje u Novi Svijet,
gdje je velike muke mučio, dok
se nije mogao povratiti svojoj kući.
Ruska tajna policija bila je popla-
vila Bosnu, Hercegovinu i naše
Primorje, da dozna, šta je one noći
ukradeno iz konzulove kuće. Tra-
žila je ljubavnika djevojčica s Lo-
puda. Nije ga mogla nigdje naći.
Nikada ništa nije mogla doznati o
toj krađi. Ništa ne zna ni danas.
Teško, da će išta doznati i u na-
prijed.

Ova čudnovata istorija, koju mi
je dobro obaviješteno lice pričalo
O skorašnjem mom putovanju, čini
se, kao da je njeka legenda. Da
ne poznajem dobro lice, koje mi
je ispričalo tu istoriju, i da mi
svoje kazivanje nije potvrdilo ne-
sumnjivim ispravama, teško bih u
nju vjerovao. Ona noć u Sarajevu
god. 1893. bila jeod predsudnog
značaja za mnoge poznije velike
događaje, koje je srpski narod is-
platio svojom kožom. Njeke isprave
o toj noći čuvaju se i danas na
sigurnom mjestu.  Premetačinom,
koja se 20. maja ove godine ona-
ko nezakonito izvršila u Spljetu i
o kojoj je već bilo govora u ovim
mojim uspomenama i bilješkama,
nastojalo se doći do tih isprava.
Trud je bio uzaludan. Obilaznim
putem dolazi se po katkada do
žuđenog smjera. Najbolje je inaj-
ispravnije: je ipak udariti pravcem,
koji određuju pravda i pravičnost.

Dr. A. M.

Uglednom Uredništvu ,Dubrovnik“
Dubrovnik.

U svezi sa člankom objelodanjenim
u listu ,Dubrovnik“ dana 17. augusta
br. 59. drugo izdanje pod naslovom
.Iz Zagreba i Biograda“ pri kraju
trećeg stupca prve stranice istog lista,
pozivlje se, na temelju propisa $ 19.
Zakona o štampi, To Uredništvo da
u narednom broju dade uvrstiti slije-
deći

ISPRAVAK.

Nije istina, kako se tvrdi, da je pri
premetačini obavljenoj dana 20. maja
t. g. u Spljetu bio povrijeđen propis

“S 140 kaznenog postupnika, naprotiv

istina je, da je ta premetačina bila
izvršena polag propisa S 130 stavka
Žak. p. ne proti optuženiku Ljubo-
miru Vrdoljaku već proti gospođi mu
Wihelmini Vrdoljak, u njenoj prisu-
tnosti nakon što joj je odnosni nalog
suca istražitelja bio redovito uručen
i to u svrhu da se kod iste zapljeni
jednu stanovitu vrst papira;

Nije istina da oslobođeni optuženik
Vrdoljak nije nikada znao a ni ,da-
nas“ nezna što mu je bilo zaplije-
njeno, naprotiv on isti na zapisniku
dana 9. Juna dao je potrebita razja-
šnjenja sucu istražitelju vrhu sadržaja
nekoliko zapljenjenih pisama; a inače
sva ta pisma bila su pročitana na
raspravi dana 29. juna t. g.

Od Predsjedništva c. k. Pokrajinskog Suda
Zadar, dne 19. kolovoza 1909.
Polli.

Jedna žalosna pojava.

U pošljednje vrijeme učestalo je
praktikovanje podvala i podlih de-
nuncijacija prema nama Srbima u to-
likoj mjeri, da smo danas iz opre-
znosti primorani paziti, s kime, kako,
kada i pred kime se družimo i šta
govorimo. Sigurnost lične egzistencije
i nacionalnog mira, za čim vazda te-
žimo, nameće nam dužnost ozbiljnih
obzira ne prema svom radu i svojim
riječima, česa se ne odričemo, nego
prema nastojanju izvjesnih individua,
koji su se razmilili po našim kraje-
vima, da nas odurnim i gadnim de-
nuncijacijama predstave opasnim za
mir i poredak društveni i opstanak
državni. Zaista smiješno,&da nije i
previše žalosno! ki

Rijetko kada možemo da udemo u
trag onom društvenom talogu, gdje
bismo mogli uočiti izvor nečasnog
denuncijatskog zanata. A kad bi nam
to bilo moguće, bez ikakve muke,
potpuno svijesni svoje ispravnosti,
mogli bismo sta na put intrigand-
skim mrežama, koje grupa propalih
individua oko nas plete.

Ne isključujemo, da u svakom dru-

 oštvenom staležu ima smeća, koje iz

ma kojih razloga dolazi u red propa-
lih denuncijanata. Samo jedan stalež,
koji smo i inače vazda cijenili s4 svoje
korektnosti i objektivnosti, potpuno
smo od toga dijelili, a to je vojnički
stalež. S toga smo se ne malo izne-
nadili, kad nam je došla do ruku
službena potvrda vojne vlasti u Zadru
na državnog odvjetnika u Zagrebu
o boravku kapetana Milana Vasića
u Dubrovniku ; a to iznenađenje do-
stiglo je svoj kulmen, kad smo pro-
čitali pretres pomenute potvrde, koji
je u pošljednjem broju našeg lista
napisao g. Nikola Li. Brkić,
Nametalo nam se je, a i danas nam
se nameće pitanje: Zar su i vojne
vlasti u službi političkih intriga? Zar
i oni, koji bi morali stajati iznad
stranačkih i političkih trzavica i koji

. čast iznad svega cijene, bacaju pod

noge svoj ugled za ljubav nespretnosti
aranžera jednog svjetskog škandala ?!

Do ovih pitanja dovela nas je ne-
istinitost i tendencioznost potvrde
vojne vlasti u Zadru, pod kojom je
potpisan Viktor Wilmann, Haupt-
mann“. Neistinitost potvrde jasno je
dokazao g. Brkić, a njena tendencio-
znost dokazana je i sa kontrađikeijom,
koja izvire iz konstatacije o posjedo-
vanju fotografskih snimaka, iz očito-
vanja da bi Vasić bio uapšen da je
ma čime dokazao vršenje spijunaže
i iz isticanja Vasićeva druženja st

j