Br. 62. Dubrovnik 27. avgusta 1909. God. XVHI. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pa“ godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od pstitnog retka 20 para. ———— —_— ——— Plativo Putuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Kiše) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr, M. Gracića i dr. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! C. K. Okružni Sud u Dubrovniku na. prijedlog c. k. državnog odvjetništva, odlu- čio je da sadržaj ulomka članka ,Jedna ža- losna pojava“ tiskanih na 4 stupeu 1. stra- nice, koji počimlje sa riječima ,Nametala nam se je“ a svršava ,dade tačnog računa“ političkog časopisa ,Dubrovnik“ br. 61, koji je izašao u Dubrovniku na 24. augusta o. g. pod odgovornim uredništvom Krista P. Do- minkovića, sačinjava zločin smetanja javnog mira, predviđen u $ 65 a) k. z. i prestupak predviđen u S 300 k. z. Potvrđuje se izvršena zaplijena, zabra- njuje se daljnje širenje lista u pogledu za- plijenjenih ulomaka, određuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onijeh, koji bi se slučajno još zaplijenili, rastava dotičnog .Štamparskog sloga i objelodanjenje osude u nastajnom broju istog časopisa i to na prvoj stranici a to sve u smislu $ 493 k. p. i $20 Zakona 17/12 1862. RAZLOZI Sa zaplijenjenim ulomcima očito je da se nastoji poticati na mržnju i prezir proti državnoj upravi u opće. što sačinjava zločin predviđen u S 65 a) k. z. kao također raz- draživati na _ mržnju druge proti vojničkoj vlasti, u čemu se nazrijeva prestupak pred- viđen u 8 800 k. z. S ovih razloga r&d je bilo osuditi kao gore. Dubrovnik, dne 25. augusta 1909. Drobac. : iz Zagreba i Biograda XIV. (Nove podvale na Srbiju). Ko i površno prati najkraće iz- vještaje sa procesa tobožnjih veli- kih izdajnika u Zagrebu, mogao je čitati, kako su. branioci njeko- liko dana predlagali razne dokaze. Tim svojim dokazima hoće da obore važnost svjedočanstva glav- nog i naručenog svjedoka. Pred javnošću, koja sve prati, a hoće da bude nepristrana, to svjedočan- stvo porušeno je i uništeno je davno. I ako sud neće primiti ni- jedan dokaz, koji predložiše bra- nioci, javno mnijenje stvorilo je već tačni pojam o svemu. Na je- dan dio predloga odgovorio je državni tužilac. Govor taj štampan je u cjelini u prilogu, koji je 16. avgusta donijela poluslužbena Us- tavnost. Državni tužilac završio je svoj govor ovim riječima: Nu slavni sude još time nije cijela ta braniteljska akcija potpuno osvi- jetljena. Svima nama dobro je pozna- to, da je zvanična Srbija upregla sve sile, da pred sudom Europe opere sa sebe ljagu, da je ona imala udjela u zločinstvu, koje je raspravljeno na Cetinju a da i sada upire sve sile, da prikaže Evropi, da nije ona imala nikakva udjela u pokretu, koji je predmetom današnje rasprave. Mi znademo, da je putem novinske kam- panje Srbija nastojala ljagu skinuti sa sebe i da je tu ljagu bacila na našu monarhiju držeći, da će ova pod pritiskom takove kampanje dokončati ovaj proces abolicijom, a ne osudom, u kojoj bi se imala odraziti potpuna istina. Ta svrha nije kampanjom po- stignuta. Proces traje, kako vidimo, na užas onih, koji vape za abolicijom i svršit će se osudom. Kad sve nije pomoglo, preostala je još jedina nada, a to je, da će se u ovoj sudnici pokušati sa svjedoci- ma naj niže kvalitete dokazati, da je austro-ugarska monarhija bila inšpi- rator, koli cetinske afere, toli i ovog veleizdajničkog procesa, a da pri tom zvanični krugovi srbijanski izadu ne- dužni kao jaganci. U izvedenju toga plana pružila je obrana odnosno bra- nitelji svoju ruku pomoćnicu, obrana koja baca blato na vlastitu svoju ne- dužnu domovinu, da pere tuđu drža- vu krivu. Ta ista obrana, koja je tartifski prevraćala očima od zgražanja, dok je ovdje iznešena i najmanja sumnja, da je zvanična Srbija ulazila u in- kriminirani pokret, ta ista obrana ne žaca se ovdje posve otvoreno i bes- primjerno smionošću nabacati osvadu — infamnu potvoru — na našu mo- narhiju. da je ona odnosno njezine vlasti tako duboko pala, da je u pro- vađanju svojih političkih ideja naru- čivala najgroznije zločine, da je na- ručivala atentate sa bombama, bez obzira da joj u tom i vlasti a djeca stradaju. Slavni sude, žalosno bi bilo, kad bi protiv ovakih imfamija i tre- balo braniti pred svijetom prestiž naše monarhije, jer se ne da izbrisati či- njenica, da je baš kraljevina Srbija radi te Bosne i Hercegovine u povo- du aneksije htjela voditi rat sa na- šom monarhijom, jer se ne da izbri- sati, da je pri tom računala na unu- tarnje poremećenje u monarhiji, glede kojeg je već prije vodila brigu, kako to dokazuje opće pisanje srbijanske štampe, a naročito poznati članak Slavenskog Juga, kojim ističe, da je jugoslavenska prepaganda stupila u revolucijonarnu fazu, te priznavajući da ima saveznika u našoj monarhiji poziva, da se svi južni slaveni ujedi- ne u rat protiv Austrije! Slavni sude, obrana je tim predlo- zima prekoračila svoje braniteljske granice, granice njihove dužnosti bra- niteljske, te je u toj svojoj strasti, da posluži ne svojim branjenicima, nego da posluži onom, koji imade najviše interesa u inkriminiranom pokretu, posve zaboravila na jedno, zaboravila je naime, da u kaznenom zakonu eksistira S. 65., koji žigoše kao zločin ono herostratsko djelova- nje, kojim se nastoji u korist druge države, razdraživati na preziranje ili mržnju protiv osobi carevoj i protiv načinu vladanja ili upravi državnoj. Kada se pomnjivo pročitaju ove riječi državnog tužioca, čovjeku zaista mora da stane pamet. Ne za to, što on potvara branioce zločinstvom, radi čega nema nika- kvog opravdanog razloga. Već smo se navikli, da on i sudije na pro- cesu mogu da govore i rade što hoće, dok branioci ne smiju ni ono, što im zakon dopušta. Sva- koga mora začuditi smionost, ko- jom on, bez ikakve opomene i primjedbe predsjednikove, vrijeđa čast i dostojanstvo nezavisne Sr- bije. Državni tužilac dolazi do tih svojih zaključaka na osnovu svje- dočanstva jednog prostog zločinca, koji. bi sasvim protivno govono i pisao, da je bolje plaćen i nagra- đen. Kako se niko pošten i sa- vjestan nije za nj brinuo, pružiše mu ruku oni, koji su mu jednaci ili barem slični. Nezavisnoj Srbiji nije potrebita naša odbrana. Mi i ne pišemo ovo da nju branimo. Ona je već jednom službeno i neslužbeno odbila od sebe nedostojno sumnjičenje, da se miješa u unutrašnje poslove naše monarhije. Ushtjedne li Srbija od odbije od sebe i ovo pona- vljanje podvala, ona će to već sama uraditi. Pišemo jedino radi toga, da pokažemo prstom na još jednu mračnu tačku u ovom procesu to- božnjih velikih izdajnika. Bilo je i do sada tih mračnih tačaka. Biće ih i od sada, dok sudije sa uži- vanjem i osobitim zadovoljstvom ne proglase ered svijetom, koji se već čitavu godinu dana zgraža, strašnu presudu, kojom će ni za što teško osuditi sve optužene ili barem veći dio njih. U pet i po mjeseci, što se drže pretresi u ovoj tobožnjoj velikoj izdaji, osim svjedočanstva glavnog svjedoka, nije ništa važno izbilo na javnost. Znajući, ko je i kakav je taj glavni svjedok, nikakav ne- pristrani sudija ne bi smatrao do- kazanim ni najsitniji prekršaj, a kamo li zločinstvo velike izdaje. Pa ipak, poslije svega onoga, što se otkrilo i objavilo u ovo pet i po mjeseci, državni tužilac, kao predstavnik državne vlasti, pona- vlja stare neistine. Na osnovu ni- čega, po novo potvara zvaničnu Srbiju, da je ona umiješana u ovu tobožnju veliku izdaju i da je ona kriva, što su bombe nošene na Cetinje za uništenje vladalačkog doma. Koliko to može da podigne u- gled pred stranim svijetom neza- visnem sudstvu u Hrvatskoj i Sla- voniji, o tome neću da govorim. To sudstvo ubilo je samo sebe ovako izmišljenim i pristranim vo- đenjem jednog političkog procesa. Takvo vođenje nije se davno gle- dalo ni slušalo. Sudbeni anali neće ga, bez sumnje, zabilježiti zlatnim slovima. U njima će ovaj proces, jedinstven po pravim razlozima, koji su ga izazvali, jedinstven po načinu, kojim se vodila istraga, a vanredno jedinstven po nečuvenoj pristranosti i nezakonitosti, kojima se vode pretresi, biti zabilježen crnim slovima. Slova biće crna ne samo po boji. Da državni tužilac ne govori onako sam po svojoj volji, to zna svako. On je davno trčkarao, a trčkara i sada ad audiendum ver- bum. On je prosti odjek tuđih misli i riječi, koje javno kazuje svijetu, a njeke od njih tajno šapće onako nepristranim sudijama. Ovi će sudije suditi onako, kako im prišapne državni tužilac po želji i komandi onih, koji su stvorili i kojima je bio potrebit ovaj proces. Kad sam čitao te ponovne pod- vale državnog tužioca, nametnulo mi se pitanje, da li jeon pri tome bio trijezan i priseban? Nego, kako sam već u ovim bilješkama i uspo- menama jednom rekao, da o nje- kim vrlinama tog državnog tužioca i onih sudija za sada neću da go- vorim, suvišno je da odgovaram na to svoje pitanje. Odgovor će, možda, doći sam po sebi. Nego, nemam ni ja više nika- kvog razloga da išta krijem. U Zagrebu na procesu pala je javno riječ o izjavi, koja je i meni uči- njena u Biogradu. U ovim bilje- škama ja sam tu izjavu samo na- tuknuo. Sada moram, da je izne- sem u cjelini. Kad sam u četvrtak, 27. maja ove god., posjetio austro-ugarskog poslanika u Biogradu grofa For- gach-a, govorili smo, naravno, mnogo i o procesu tobožnjih ve- likih izdajnika u Zagrebu. Ja sam poslaniku, bez ikakvog zazora, 0- tvoreno kazao svoje mišljenje o toj bruci. Rekao sam mu, da se, kao austrijski advokat, sfidim ta- kvoga procesa, radi kojega pada gadna sjena na čitavu našu monar- hiju. To nije bilo potrebito. Ako je Austro-Ugarska trebala veliku izdaju radi aneksije Bosne i Her- cegovine, sada bi se moralo sve ukinuti, pošto je pitanje aneksije riješeno. Nema nikakvog razloga, da 53 nevina čovjeka trunu u ta mnici, a njihove porodice da stra- daju. Poslanik Forg4ch, kao pravi džentelman, bez ikakvog zazora i bez ikakve preporuke, da ne go- vorim i ne pišem o tome, reče mi, pošto smo se razgovarali na njema- čkom jeziku, ove riječi: ,Im Wien ist man seit langer Zeit iiber- zeugt, dass in Croatien und Sla- vonien kein Hochverrath besteht. (U Beču su davno uvjereni, da u Hrvatskoj i Slavoniji nema velike izdaje). Ovako govori jedan plemić po rodu i položaju. Ove riječi rekao mi je 27. maja ove godine čovjek, koji je u Biogradu predstavnik Njeg. Veličanstva našega cara i moćne austro-ugarske monarhije. Ovako govori on, velik i pleme- nit, a bube i crvi u Zagrebu go- vore drukčije na procesu. Nijbolji je dokaz navedena izjava državnog tužioca. Dr. A. M.