Br. 63. Dubrovnik 31. avgusta 1909. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu X 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). Na se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [te )|) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr\M. Gracića i dr. In Wien ist man seit langer Zeit iiberzeugt, dass in Croatien und Slavonien kein Hochverrath besteht. Naš poslanik dr. Mitrović pri- općio je u prošlom broju našega lista svoj razgovor, u glavnim ta- čkama, koji je u četvrtak, 27. maja ove god., vodio u Biogradu sa grofom Forg4ch-em, austro-ugar- skim poslanikom. Grof Forgich rekao je dru. Mitroviću gornje ri- ječi, koje znače: ,U Beču su da- vno uvjereni, da u Hrvatskoj i Slavoniji nema velike izdaje.“ To isto rekao je grof Forgich njeko- liko dana kasnije dru. Hinkoviću i dr. Budisavljeviću, braniocima na procesu tobožnjih velikih izdajnika, kada su kod njega bili u Biogradu. Te riječi austro-ugarskog poslanika savremeno su objavljene u našem listu i na pretresu u Zagrebu. Izvor je nesumnjiv. Indiskrecije nema ni sa koje strane, jer austro- ugarski poslanik nije nikome pre- poručio, da te njegove riječi ne objavljuje. On ih je otvoreno, bez uvijanja, izrekao najprije dru. Mi- troviću, a onda dvama braniocima na onom monstrumu u Zagrebu. Nema sumnje, da su posjetioci austro-ugarskog poslanika, a oso- bito dr. Mitrović, kao srpski na- rodni poslanik, sa grofom For- gich-em govorili i o diskretnim stvarima, koje nijesu za javnost i koje niko ne će objelodaniti. Izjava grofa Forgich-a dru. Mi- troviću od velike je i nesumnjive važnosti. Diplomatski činovnik pr- voga reda, predstavnik velike au- stro-ugarske monarhije u Biogradu, koji je tu već od njekoliko godina i koji može sa ogromnim sred- stvima, kojima raspolaže, znati sve Grof Forgach dru. Mitroviću. šta se radi u Biogradu i po Hr- Hrvatskoj i Slavoniji, srpskom po- slaniku dru. Mitroviću, na njegove tužbe protiv procesa u Zagrebu, čisto i bistro kaže, da u tom poslu nema velike i-daje. Austro-ugarsko poslanstvo u Biogradu raspolaže takvim sredstvima i takvim ljudi- ma, da ono može da dozna sve, što ga interesuje. Da je po Hr- vatskoj i Slavoniji bilo veliko-srp- ske revolucijonarne propagande, koju je vodila ili još vodi zvani- čna Srbija, za nju bi najprije do- znao austro-ugarski poslanik u Bio- gradu. On ne samo da ne zna ni- šta o njoj, jer je nije ni bilo niti je ima, nego izrično kaže jećnom srpskom narodnom predstavniku, da su čak i u Beču mjerodavni krugovi uvjereni, kako u Hrvat- skoj i Slavoniji nema velike izdaje. Kad se usporedi ova iskrena i poštena izjava poslanika Forg4ch-a dru. Mitroviću i dvama braniocima na procesu u Zagrebu, mora se doći do vrlo čudnovatih zaključaka. U zagrebačkim kažamatama trunu već mjesecima, a njeki preko go- dine dana, 53 čestita i poštena Srbina. Nad glavama podignuta su im vješala radi teškog zločin- stva velike izdaje. Njihove poro- dice stradaju i, da nema poštenih i čestitih ljudi, t& bi porodice od gladi skapavale. Državni tužilac i sudije na procesu postupaju s tim ljudima, kao sa najgorim zločin. cima. U brke im kažu, na javnim pretresima, pred cijelim svijetom, da su krivi i da ne će ići kući. Zaista je rijetko takvo divljaštvo, jer se ponašanje ne može drukčije karakterisati. Da su sudije i uvje- reni o krivici optuženih, do ko- načne presude ne smiju ni tajno, a kamo li javno kazivati svoje mi- šljenje. Oni su svoje mišljenje o osudi optuženih izricali odmah u početku procesa. Izriču ga i sada, bez stida i zazora, i ako se ništa osnovano ne iznosi protiv optu- ženih. Koliko vrijede podvale i sumnji- čenja državnog tužioca i sudija protiv Srbije i njenog vladaoca, protiv Crne Gore i njenog vlada- oca, nije teško prosuditi poslije objavljene izjave austro-ugarskog poslanika u Biogradu. Sve, što se u optužnici i na pretresima govo- rilo i govori protiv Crne Gore i njenog vladaoca, protiv Srbije i njenog vladaoca, nije nego prosta izmišljotina državnog tužioca, ona- kvih sudija i njihovih gospodara, koje državni tužilac i sudije nesa- vjesno i nepošteno hoće ne samo da slušaju, nego i da idu preko njihovih savjeta i naredaba. Koliko sve to može da pomogne ugledu i dostojanstvu austro-ugarskog sud- stva, koje pred stranim svijetom izgleda kao cjelina, nije teško po- goditi i kazati. Kad velike izdaje nema, — a sada se uvijek možemo pozivati na izjavu najnadležnije ličnosti, au- stro-ugarskog poslanika u Biogra- du, — u čitavom zagrebačkom procesu ne ulaze ga ništa ni Srbija ni Crna Gora, kako na silu Boga hoće da prikažu državni tužilac i sudije u Zagrebu. Riječi austro- ugarskog poslanika Forgich-a dru; Mitroviću najbolja su satisfakcija za sve podvale i sumnjičenja u ovom poslu i sa službene i sa ne- službene strane u Zagrebu protiv Crne Gore i Srbije. One najbolje dokazuju, što smo mi uvijek go- vorili i što je dr. Mitrović u svo- jim izvještajima iz Zagreba i u uspomenama iz Zagreba i Biograda neprestano naglašavo, da je čitav taj proces prosta izmišljotina, bez ikakve osnove i opravdanog ra- zloga. To je sada potvrdilo lice, koje je dobro upućeno u sve ve- like i male tajne austro-ugarske politike, a čija je vjerodostojnost nesumnjiva. To je potvrdilo lice, koje je, po svojoj dužnosti, mo- ralo da pazi i koje je pazilo na sve što se moglo raditi protiv Austro-Ugarske. Njegova je riječ mjerodavna i ona ubija sve, što bi se ma sa koje strane iznijelo protiv onih naših mučenika u za- grebačkim kazamatama. I sada možemo i moramo, na ime pravde i čovječanstva, pitati : Kad austro-ugarski najmjerodavniji krugovi znadu, da u zagrebačkom procesu nema velike izdaje, i kad to svoje znanje i uvjerenje otvo- reno kazuju ljudima, koji su se zauzeli za nevine žrtve, dokle će ona 53 čestita i poštena Srbina čamiti u tamnici? Hoće“ li jednom prestati bruka, koja se već preko godine bije po Hrvatskoj i Slavo- niji sa umišljenom i izvještačenom velikom izdajom? Ko će onim če- stitim Srbima, čije su se kuće do temelja iskopale, nadoknaditi mate- rijalnu štetu, a da o moralnoj i ne govorimo, jer za nju nema na- knade u novcu? | Poznato nam je, da u Hrvatskoj i Slavoniji nema zakona zato. A i da ga ima, ko bi ga primijenio ? Zar sudije, kakvi su oni u Zagre- M7... aaa Porodica Natali u Dubrovniku, 4. Njena pojava i njene veze do u XIX. v. Porodična je predaja Natalića da su oni porijetlom Ljubislavići iz Ne- vesinja u Hercegovini. Prirodna da- rovitost Hercegovaca i Bosanaca ra- zvije se bujno, kad se oni presele na primorje, koje otvara širom svijet i budi umne snage. To se ima da kaže nadasve o dubrovačkom kraju sa sta- rom slavnom kulturom, trgovinom i pomorstvom. Prvi dokaz iog djelo- vanja na članove ove porodice imamo, kako smo vidjeli, u dominikancu Gre- goriju Natali oko polovine XVI. v. Ali bi se reklo, da se Ljubislavići preseliše iz Nevesinja naj prvo na ostrvo Lopud, koje je odvajalo po- morstvom, trgovinom, obrtom 1 ummje- tnosti, jer porodično rodoslovje Na- talića (koje je svojom rukom napisao 5. Ivo Natali, pu- mjeseca aprila 183 , Pločama januara kovnik ustanika na Ma 1914.) bilježi prvoga svog predu, ka- petana Mata Natali, kao rodom s Lo- puda. U ovome kapetanu imamo bolji primjer darovitosti hercegovačke i bla- godatnog djelovanja našeg prosvije- tljenog kraja na nju. On stvori moć i ugled svojoj porodici početkom XVII. vijeka, a rodi se svršetkom XVI. t. j. onog vijeka, kad življaše dominikanac Natali, dakle prije 1599., jer već 1617. bješe oženjen. Za rana razumi, koja je velika blagodat sinje more za cio naš narod, za naše porodice i za ra- dine i okretne mladiće, te se dade na pomorstvo i tijem uljeze u tijesnu vezu s vrlo moćnijem i uglednijem ambijentom izobraženijeh i bogatijeh pomoraca i trgovaca i samo tako stvori i podigne moć i ugled svoje porodice. Da je on tako uradio, razumije se i po ambientu, u kojemu se rodio i sproveo pivu mladost, jer Lopud bješe zavičaj mnogijeh pomorskijeh kapetana i trgovaca, zavičaj Miha Pracata, koji življaše do 1607. a bliže ostrvo Šipan bješe slično zavičaj Kri- vonosića ili Skočibuha, porijetlom iz Bosne, koji su ondje imali i lijepu vilu, te još postoji, kao i drugu u Tricrkve. Kad postane valjanijem pomorski- jem kapetanom, otvoriše mu se vrata dvorova naj otmjenijeh i naj bogatijeh pomorskijeh kapetana i trgovaca u dubrovačkoj republici, bilo u gradu i na Šipanu, bilo na Lopudu. Njemu je bio otvoren prekrasni dvor u Tri- crkve, umjetnina XVI. vijeka. Bili su ga podigli bogati Skočibuhe, između kojijeh bješe Frano Stefani, utemeljilae jedne povjerbine svojijem testamentom od 1549. godine; njegov unuk po sinu, Vieko Skočibuha, kog Razzi spominje kao bogata i darežljiva. Sad je ovaj dvor prekrasna razvalina na granici djedovine gosp. J. Natali. Tako isto bio je kapetanu Matu otvo- ren i dvorac Skočibuha na ostrvu Šipanu. Koliko će puta biti njegova mladenačka mašta snijevala zlatne snove, kad je on s krasne tarace dvora Skočibusina u Tricrkve motrio s porodicama Sagri i Stefani trgova- čke galije kreate dragocjene robe, gdje iza dalekog putovanja spuštaju jedra, da se usidre pred krstom u Gružu, ili kad se, šetajući ispod prostranijeh odrina mavasije, koje su se oslanjale na krasnijem stupovima, divio sjaju ovog dvora. Istina da su Vicko i Frano Skočibuha bili već umrli kad je kapetan Mato bio u mladijem go- dinama, koji se tek 1617. oženio. Ali zato i ovaj dvor i druge kuće njegove mnogobrojne djece i unučadi bjehu mu jamačno otvorene iza njihove smrti. Pa i dvori dubrovačkog milio- nara i dobrotvora, Miha Pracata, bili su mu otvoreni dajbudi iza njegove smrti, kad je još živila njegova udo- vica, vrla Vica Sagri, kći Frana Sko- čibuhe, koja umrije tek 29. februara 1620., nekoliko godina iza ženitbe | kapetana Mata.