Br. 64. > xa Dubrovnik 3. septembra 1909. > God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemije franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine suraznijerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog reika 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. K-—=2-) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr. Poslije krivošijskih manevara, Nema baš mnogo vremena od- kako pamtimo katastrofu kod Bi- leka, kada je naporni marš vojske zabilježio nekoliko suvišnih i ne- potrebitih žrtava jake mladosti, koja se je zaklela da će caru vijerno služiti. Vršeći svoju službu i sli- jepo slušajući zapovijed starijih, nijesu ni za dlaku zastranili od svoje dužnosti i pali su tada kao žrtva vijernosti i odanosti prama onome, za koga ih dužnost veže. Ta oda- nost i vijernost ne bi ni za dlaku bila manja, da su pretpostavljeni tada imali malo više duševnosti, i da su mješte bilećske katastrofe usnažili i stekli onu ljubav svojih potčinjenih, koja treba da vlada između starijih i mlađih. Viši faktori uvidjeli su tada veliku pogrješku vinovnika bilećke katastrofe i od- govorni su morali, ako i djelomi- čno, da povuku posljedice, jer je neopravdanost prekomjernog i ne- mogućeg napora bila jasna. Ovogodišnji manevri, koji su se izveli po Krivošijama u Boki Ko- torskoj, ne zaostaju ni malo za bi- lećskom katastroiom, jer je i ovo- ga puta palo nekoliko žrtava, bez kojih se moglo proći, a da spre- ma vojske ni malo ne izostane. Već u početku, u pripremama pred manevre, pao je jedan vojnik u- siljed udara sunčanice. Nestašica vode i poznavanje iz prošlih go- dina, kako je teško vršiti velike manevre po krivošijskim brdima, dalo je povoda, da je jedan dio štampe, — što! potpuno odobra- vamo — upozorio viša mjesta, da se sve uzme u obzir, i da se pri takovim prilikama ovoga ljeta izo- stave ove teške vježbe. Ali izgleda, da na višim mjestima svaki glas javne štampe smatraju za bagatelu, te se ni ne osvrću na nj. Na ža- lost, istina je, da se kroz javnu štampu češće protura ono čemu ne bi bilo mjesta, ali gdje se tiče života sinova domovine, koji ni u običnim vježbama ne štede života za svoga vladara, tu treba i mora da se uvaži glas, ako se hoće da se posvjedoči očinska ljubav, kao što naša mladost posvjedočuje si- novljevu vijernost i odanost. Ako sa strane pretpostavljenih nema toga, onda je neminovno moralo doći i do bilećske katastrofe i do nesreća koje su se desile pri ovo- godišnjim manevrima u Krivošijama. Osim onoga, te ga je sunčanica usmrtila, dvojica su poginula od groma, jedan, udaren teško gro- mom, leži još i dan-danas. Osim toga jedan je nastradao, jer, pe- njući se uz vrlet po najžešćoj kiši — jer je bila zapovijed — otrgnuo se je kamen za koga se je uhva- tio, i on se je strmoglavio a ka- men mu je prebio u kostima i noge i ruke. Naporni marševi, koji su po nekada trajali do 14 satk mnoge su onesposobili, tako da na jednom odijeljenju od 700 ljudi, povraćeno ih je 200, jer su ili obnemogli ili oboljeli. Osim toga vrlo rđava hrana kod mnogih je prouzrokovala teške trbušne bole- sti, a izmjenična pripreka sunca sa jakim kišama prouzrokovala je kod mnogih zapaljenje pluća. Bilo je dana, kada se je uza sve naporne marševe, trpjelo i glad i žeđu. Ne pišemo ovo ni da napravimo kakvu senzaciju ni zato što bi nam se, možda, kao Srbima lako moglo podmetnuti da smo proti našoj vojsci ili čak da smo revolucijo- narci, veleizdajnici, antidinastičari it d, jer to su nazivi, koji se dandanas nama, bez razloga, vrlo lako i sa stanovitom svrhom pri- mjenjuju. Ovdje smo navlaš sebe, kao Srbe, istakli, jer smo ovo dana čitali zvanične demante, da sve ove vijesti o krivošijskim manevrima ne odgovaraju istini a da, u neku ruku, lažno i tendecijozno potiču iz srpskog vrela. Takove demante mi smatramo kao jednu vrst obi- lazne denuncije, te protestujući proti tome, javno kažemo, da je istina ono što smo danas naveli. Čudi nas samo da na višim mjestima — barem prama izjava- ma — ništa o ovome ne znaju, jer, kažu, nemaju o ovome nika- kvih vijesti. A zašto ih nemaju? Manevri su bili i prošli, a oni koji su morali i najmanji detalj sa ovih manevara da još davno imaju, do sada o svemu ne znaju ništa. Gdje su raporti ? Ili ih se možda po malo prekraja, te se s toga s njima odugovlači ? Štedite naše sinove, jer oni eto znaju da i u mirno doba žrtvuju Svoj život vršeći dužnost. Zar vam nije dovoljno dokaza dala prolivena krv naših junačkih sinova u pro- šlosti?!.... Očinska briga našeg premilostivog vladara istakla se je u dosta prilika i On je znao svaki put da je posvjedoči. A vi, koji zastupate Nj. Veličanstvo i Njegovu volju, vršite ono što vam je On kazao, vršite njegovu ljubav, nje- govu očinsku brigu prama sinovi- ma, a ne da vam se mora kazati: kod vas, carska se poriče / Pisma iz sjeverne Dalmacije. XXI. Planine, što okružuju i presijecaju krajeve sjeverne Dalmacije, skoro sve su, ili nastavak bosanskijeh, pak hr- vatskih planina. Zna se i utvrđeno je, da se bosanske šume broje među naj izvrsnije po vrsti i kakvoći na svijetu. Za njima odmah dolaze one hrvatske. Zna se još i to, da su ove naše planine, kao posestrime bosan- sko-hrvatskih planina obilovale šu- mom i svakovrsnim drvom za građe- vinu i gorivo. Prilike su se izmijenile i u ovo zadnje doba, a da i ne go- vorimo o prvašnjim. Gdje je bilo prije izobilja drva za građu i gorenje, pak onda, popaše i žira, danas je vrlet i pustoš. Vidjeli smo, po mnogim mje- stima otprije šumovitim, gdje se hljeb grije i peče na slami i granju. Narod je ove svoje planine volio i poštovao do obožavanja. Sami obra- zovani Jeleni, tako su poštovali i sla- vili svoja brda, da su u njima opre- djeljivali sjedišta svojih bogova. Pla- nine su zajista mnogo uticale na kul- turu i razvitak našega gorštaka. On je po njima odijeljen od ostaloga svi- jeta, poprimio njeke osobene misli, nazore, osjećaje i navike. Tako, br- đanin upućen na svoju goru, slabo razabire za ostali svijet. Zadovoljan je sa onim što ima. Kako kultura teže i sporije dospijeva u brdine i planine, tako su i oni ostali u mno- gočem konzervativni. Udaljenost od svijeta, sačuvala je njihovu prostotu i nepokvarenost, što se tiče narodnog jezika i nošnje. Upliv s polja, koji se je provlačio ponajviše saobraćajem, zbrisao je njekoliko lijepih vrlina na- rodnih, ali je u poslu ipak ostao još istrajan i valjan, samo što nije još savremen u izboru alata i oruđa. Tako su, naše šume i planine, imale svoga udjela pri razvijanju narodnih osebina. Trebalo je, a bilo je korisno i pravo, ove šume podržavati i njegovati ih s više razloga. Bile su one, a i danas ostaju prvi uvjet opstanka ovdašnjeg gorštaka. Republika mletačka, prva je zaista počela da sječe i ruši naše šume i drva za građevinsku uporabu. Ni po jada, da se barem postarala, te pomladila, ono što je iza njene sjekire ostajalo. Jer, kada je sa dr- vljem naših planina sagrađivala svoje galije, kao bojne đemije; pak onda utvrđivala mletačke lagume, i davala materijal naš za građevine po afri- kanskim gradovima, valjalo je da bude obazriva prama ovoj grudi. Daj budi, zbog vlastite koristi i lijepe uspomene. Da predstavimo samo jednim pri- mjerom, ovu grdnu štetu mletačke vladavine na naš račun, navestićemo ovdje jednu historijsku činjenicu. ....—.......——————— ....o.Z.—e—_ee vena nana Fk a Loa Porodica Natali u Dubrovniku. (konac; isp. br. 63. .Dubrovnika“.) Od prvoga Natali, kapetana Mata, rodi se Jakob Mato. Ovaj se oženi za donnu Anicu, kćer Tadije Petra Nale ili Nalješkoviča. Ovi Nale bili su od odlične pučanske porodice XVI. vijeka u trgovačkoj vezi sa Pracato- vićima, biva s Ivom, stricem Miha Pracata. Jakob Mato Natali ube- re plod djelatnosti svog oca, jer 1667. g., kako smo prije kazali, steče za se i za potomke dubrovačko vla- steostvo. Jakob po svoj prilici življa- še onijem sjajem, koji se pristojaše dubrovačkom vlastelinu, te založi kon- teu Telvana u Tirolu, koja poslije do- đe u ruke konta Giovanelli-a u Mle- cima, kako pripovijedaše biskup Sorgo- Bobali Ivu Natali, koji napiše rodo- Vnicu svoje porodice. Jakob Mato i- mao je kćer Anicu, koja je bila udata za Stijepa Sorga Bobali i tri sina, od kojijeh Marin Jakob bješe oženjen kao i otac za jednu Nale, t. j. Maru Jerovu Nale. Imao je jednu kćer i sedam sinova. Marinov sin Jero, koji se rodi 16. marta 1684. g., zabilježen je u rodo- slovju jedini sa potomcima između braće, kojijem nije napomenut nijedan potomak. On je djed braće Natalića, koji odvojiše u doba pada republike, t.j. otac njihova oca Petra. Jero je prvi od Natalića, koji je uzeo Rusiju kao širu svoju domovinu za Petra Velikoga, te otiđe u onu zemlju u vojničku službu, tako i prva i druga njegova ženidba posljedica su ove njegove odluke. Bio je prvi put ože- njen za Mariju kćer Simeona von Dutthe, vestfalskog plemića, brigadira u ruskoj vojsci. Majka njegove žene bijaše također kći đenerala u ruskoj vojsci Skoćanina Gordona. Prva mu žena rodi kćer Dulijanu, te iza prvog rođenja umrije. Ona se udade za je- dnog Zlatarića, koji su bili isto kao i Natali dobili 1667. g. dubrovačko vlasteostvo iza velikog potresa a Zla- tarići izumriješe početkom XIX. v. Ne znamo, je li se više od dva pu- ta oženio, ali poznamo i ime i pori- jetlo njegove druge ili treće žene, koja mu rodi sedmero djece. Ova druga žena, Sofija, bješe kći Antonija Trane, podadmirala i ,generalequipage-ma- stera“ u službi ruskoga cara Petra Velikoga. Po mjestu rođenja dvojice od njegove djece vidi se ipak da je on živio i izvan Rusije i izvan Du- brovnika i možda da od nekoliko go- dina ne bješe više u ruskoj službi, jer mu se sin Mato Domo rodi 17. aprila 1737. u Beču a kći Jozelia- Kate-Antonija 21. aprila 1742. u Tagtu. Za drugu njegovu kćer Martu, i mi- mogred kažući, znamo da je umrla tek 1820. iza pada republike, a po- što se rodila 11. novembra 1728, zna- mo da je umrla, kad joj je bilo 92 g. Da Jero Natali već početkom 1736, nije bio više u službi ruskoj, nego u Dubrovniku i da je bio vrlo ugledno lice, proističe iz otvorenog pisma od 25. aprila iste godine, koje dobi od dubrovačke vlade. To je otvoreno pi- smo, kojijem knez i dubrovačka vla- stela naj toplijem riječima preporučuju Jera Natali svijem vladarima i vla- dama zemalja, u koje bi došao, jer putuje za svoje privatne posle, te mole vladare i vladu, da mu budu pri ruci kao građaninu države, koja goji naj iskrenije osjećaje prijateljstva prama onoj državi, u koju dolazi Jero. Ovo je otvoreno pismo pisano latinski na /3/