* Br. 66. LARaJAL Ja SK k& s 6 74 “mara | Dubrovnik 10. septembra 1909. oko sa God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu : Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- swraciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po potitnom reiku (sitnijeh slova). Ako ge više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. - Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik iizdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Svakome svoje (ili izjava grofa Forgach-a). Grof Forg&ch, poslanik Austro- Ugarske kod srpskoga dvora, izja- vljuje svakome, ko god dođe k nje- mu i upita ga za mišljenje o škan- daloznom zagrebačkom procesu, da su u Beču davno uvjereni, da u Hrvatskoj i Slavoniji nema velike izdaje. Izjavio je to Dru Mitroviću; izjavio je zatim brani- teljima Dru Hinkoviću i Dru Bu- disavljeviću ; izjavio je, najposlije, — koliko znamo, — i prof. Dru Massaryku. Na ovu izjavu javnost je obra- tila osobitu pažnju, a ona to i za- služuje: i zbog posebne svoje va- žnosti i zbog položaja grofa For- gich-a. Nema sumnje, da je izjava i autentična i istinita. Grof Forgdch je nije demantovao, a razvitak pro- cesa, koji je unicum svoje vrste, u suštini je učvršćuje. To naro- čito ističemo, jer razlozi, koji su omogućili izjavu, tako su očiti i ra- zumljivi, da se uvjerenje o njenoj istinitosti samo sobom nameće. Grof Forgich je poslanik, di- plomata. On govori, smije i može da govori samo ono, što se ne kosi sa njegovim položajem. Može ali ne mora, a često i ne smije da govori istinu. S toga i ne vje- rujemo, da je rekao. istinu, što od nje ne odstupa. Politika, posebno diplomacija, govori što stoji u skladu sa njenom svrhom. Tako je i sa izjavom Forgich-evom. Nju je izazvala politička potreba, a ne osjećaj pravičnosti. Slučaj je htio, da je ovo dvoje bilo u suglasnoj vezi. Sa zagrebačkim procesom kom- promitovana je prema vani cijela Austro-Ugarska monarhija. A groi Forgich zastupa monarhiju. Kao takav mora da je brani i da čuva njenu čast. S toga je onaku izjavu i dao. Njena je svrha bila otklo- niti svaku odgovorst od političkih krugova u Beču, a svaliti je na zagrebačke marjonete, koje u Za- grebu plešu, kako im u Beču, a gdjekada i u Budimpešti sviraju. Ako su u Beču uvjereni, kao što zbilja i jesu, jer moraju biti uvjereni, da u Hrvatskoj i Sla- voniji nema velike izdaje, onda ne znamo, zašto dozvoljavaju, da stradaju 53 nevina čovjeka!? Kad bi oni htjeli i kad im pro- ces ne bi trebao, njega bi za 24 sata moglo nestati. Ali je njima proces trebao, a treba im, izgleda, još i danas, pa ga i podržavaju. Kako je pak proces kod poštenog svijeta izazvao jednodušnu osudu, koju nije tako lako snositi, trebalo je naći načina uvjeriti svakoga, da su za nj odgovorne zagrebačke mumije. Položaj Forg4ch-ev za to je bio kao naručen. On je onu izjavu dao sa znanjem i odobre- njem, a možda i usljed naloga po- litičkih faktora u Beču. A kakvi su ti faktori, čiji su osjećaji toliko otvrdli, da i pored uvjerenja o nevinosti optuženih, dozvoljavaju onake progone ?! Samo politička djeca mogu vje- rovati, da su za to odgovorni oni u Zagrebu. Oni su samo egzeku- tori tuđe volje i — ništa više. Odgovornost pada na druge; pada na one, koji su i inscenirali cio onaj škandal. Nastojanje, da se otkloni odgo- vornost sa onih krugova, koji se smatraju roditeljima zagrebačkoga monstruma, dokazuje, ma kakvom je temelju sve zasnovano. Da po- stoji zbilja velika izdaja, ne bi se stidili onih progona, jer bi svijetu dokazali, da su oni opravdani. Ali je nemoguće dokazati nešto što nije postojalo i što ne postoji, a teško je snositi osudu i prezir či- tavog izobraženog svijeta. S toga je trebalo odgovornost prenijeti na drugoga, koji je ne će moći ni smjeti od sebe otkloniti. A takvih propalih ljudi, koji nemaju huma- nosti i koji bi i oca svoga za krunu objesili, nije teško naći u jednoj policajskoj državi. Od zagrebačkog suda ne može- mo da očekujemo glas pravde, niti možemo njima namijeniti protest ogorčenja. Sve to pripada onima, koji se stide svoga čeda i nedjela svojih egzekutora, te nastoje da otklone od sebe odgovornost, a bace je na zagrebački sud, koji u svijetu važi kao hrvatski sud. Tendencija je prozirna. Zagrebački proces insceniran je iz političke nužde, a sada se iz političke nužde nastoji svaliti svu odgovornost na one, koji su dje- lomično odgovorni, i to samo za onako škandalozno sprovađanje, procesa; koji su zapostavili čast položaju. Cio svijet nije slijep. Držimo se načela, da svakome treba priznati stečene zasluge. Zato i napisasmo ovo par riječi. a HaWum nocnaKuuuma Nnpeji BBOKTJAJIKH OTBOD NANMAT. cafopa. Huxana ce Cp6u ua Tipumopjy Hu- jecy naja3su/u y TaKO pa3poBaHoM M necpeljeHoM CTaiby, Kao 1ITO Ce caža Hana3e. YapaBuu oiG6op crpaiike, KOju je yeben MehycoGuux pa3MHpuua CTBO- peH, He napa o ce6u HHKAKBA 3HaKA XKHBOTA, a MjecHu OJIGOpH, AKO yOm- iuTe y no Kojem mMjecry u nmocroje, 4Ju cnajaBy JETApTHUHHM CHOM, HIH &KHBy 6e3 cnosnaje CBOFa »KHBOTA. A Cp6u Ha Tlpumopjy Tome uujecy BHUHH, HHTH TAKO CT4Ib€ OJITOBApA I>HXOBY TEMIIEPAMEHTY H IbHXOBOj NpO- UIIOCTH. Hu HyTpibH HHTEpeCH IPHMOPCKOTA CpncrBa, HHTH NAK IBETOBH OJIHOIbAjH NpeMa BaHH H€ MOTY H JAJbE JA CHOCE OBAKO CTaC€. Peg je za ce OHo no- npasu, peji je za ce cpe/iu u 1oBeje Ha npaBy mjepy norpe6a Bpemena u npujuka. A nanaulie je BpujeMe TMyp- HO H OGnauHO; IIPpHJIHKKE CY IIAK TE- LIKE H ONaCHE. Hekana je nam nosowxaj 6uo mpa- BuJaH u saBunaH. lanac je nak, u- CnpaBHo cyzehu, NOTIyHO TaMaH u »azocran. Kaji cMO CBOoje cule Tpo- IIHJIH CAMO 34 OHyBaib€ OHOFA ILTO HMAMO, OHJLA CMO GHJIH HA CBOME Mje- CTY, KOMIIAKTHH H ATHJIHH; KAJ CMO cBoje CHJIE VJIATAJIH H TPOLIHJIH NpeMa BaHH, BOJIEhH MaJO pauyua 0 HyTp- IbHM CBOjHM NIpHJIHKAMA, OHJLA_CMO 3HAJIH NpHHOCHTH XKPTABA HC HA NO- 3HTHBHY KOPHCT, B€h HA YCTYK Baib- CKHM HCNpHJIHKAMA. A cana, Kaja ce HaJIa3HMO y NpenBeuepje MOXJA CY/I- Gonocuujux zoraljaja, He pajiuMO HH- tura, He cpeljyjemo cBoje npuiuke, He OGHAB/bBAMO NOCTA _ HCTPOICHY CBOjy cHary u ue yuBpiuihyjeMmo cBoje mo3H- uuje, Beh ce ojiMapaMO Ha pacrype- HHM PA3BAJIHHAMA HET/LALIH€ HETATH- BHe 6op6e. OBako je crawe HecHocHo, oBaka je anaruja pa30pna, y OBaKHM je Npuiu- KaMa CpGoBatwe Hemoryhe. Hapon je nao u3BjecuuM CBOjuM /by/lHMA NoBje- pete, a uje gao cankuujy Cray, Koje je CTBOpeHO 3/OyNnoTpeGOoM ib€- roBa noBjepewa. CTOra H NOJUHDKeMO cBoj rac nporuBa necpeljeHocTuH u a- naruje, koje cam Hapojr nuje u3a3Ba0. Tpax«uMo za ce npujuke noGoJbniajy, Ja Ce CTAIb€ CPEJIH H NONpPABH. Hapa3 OBHX Hatiux »xe;ba u3pa3 je H XKCJbA HApOJHHX. Hmazu cMo ueluke npuauke O TOME ce ocsjenouuTu. Ila KAL je TO TAKO MH KAJI HApOJI TpaXKH nonpaBak OBOF YHHKYMA IOZKTHUKOT XKHBOTA, OHJLA CY HALIH NpBANH H HC- TaKHYTHjH /6Y/IH NO3BAHH, IA CE BOJbH Hapojidoj noKopaBajy, M/H Ja OcTaBE cBoje nonoxaje. Caza je Gamu 3roiio BpujeMe, Ja Ce CBE HCIHTA H JA CE y3Me uuuuujaruBa, 03Gu/bHOM Hamje- POM, JA Ce NOCTHTHC PEJL, AHLIHILIHHA H KOMIIAKTHOCT. Hana3uMo ce y npezBeuepje orsopa caGopa nanmaruucKkor. Hau npuje u7u nocauje ca6op he ce MOpaTH OTBOPHTH y najGamwoj Gynyhuocru. Tana he ce Haruu nocnanuuu mahu ua okyny. Hbu- xoBa je npBa u HajrnaBuuja gy«HOCT, na O36M/bHO Y3MY Y NpeTpec HYTpiby H BawCKy CuTyauujy Cp6a ua Ilpu- MOpjy Ha CTBAPHO H IAMETHO NOpajle u yprupajy 3a pujemieie u cpeljee Hamuux oguomaja. Hame je ysjepeie, a oHo uuje ueocHoBaHo, za he Hanu NOCJAHHUH MHOFO MH MHOTO BHIIE H ucnpaBuuje OJIFOBOpHTH CBOME NOJO- Xajy M NOCIAHHUKOM NO3HBY, AKO NO- pajie, za Cp6u na Ilpumopjy Gyuy jemua KOMnakTHA ujemuna, Koja he u ApyruMa MOhHH CIYXKHTH 3a npumjep, HETO HaKO y CAGOpHHLIH H3FOBOpE H€- KOJIHKO KECTOKHX FOBOpa. A 3Hamo, na je u onako Ham ca6op 6e3 ycra- BHe€ caGopcke MofiH. Mu He 3HaMO HH rFlje CMO HH Ha ueMy CMO. H aKkO OBaKO H Zabe NO- Tpaje, O Hama HHKO He he BOJHTH pauyua, jep heMo Guru napon 6e3 CHare, CIHuHheMO MaliHHu, Koja He MOXe za. dyukuuonuume, jep ce no- KpeTHa enepruja ry6u Ha cBe crpane, Ge3 pena u ozpelenor cmjepa, oK Hajnocauje He nponaHe cacBujeM mu IbeHa ynorpe6a He nocraHe Hemoryha. A Taza Hu nocnanuuu ne he 3HauuTu OHO IITO TpeGa za 3Haue, jep 3a co- G6oM He he umMaru napon, u3ryGuhe NoTNOputuTe. Tocnojo NociaHuluiuH, npoMuCiHTe o CB€MY OBOME H yUHHHTE CBOjY JIYKHOCT Četnička akcija u Turskoj. Prave prijatelje mira i slobode bal- banskih naroda mogu samo duboko uznemiriti vijesti o četama i četničkoj akciji pojedinih narodnosti u Mace- doniji; jer kobna je zabluda i misliti, da će se istočni problem u pogledu Macedonije moći da riješi tim putem. Četnička akcija mogla bi se oprav- dati jedino u slučaju neodoljive po- trebe, da se pojedine narodnosti same brane od zlikovačkih nasrtaja tudin- skih četa, kada državna vlast ili nije bila kadra ili nije htjela da ih uzme u zaštitu. Tada i u takovim prilika- ma, i Srbi u Staroj Srbiji i Macedo- niji morali su po primjeru drugih narodnosti da organizuju svoje čete, da bi zaštitile živote i imanja svojih sunarodnika. Danas, kada je nastao novi režim u Turskoj, da svim državljanima 0- bezbijedi punu zakonsku zaštitu i da snagom državnom suzbije svačiju sa- movolju, pojavi četa i njihovoj akciji nema ni razloga ni smisla. Čete i če- tnici u Staroj Srbiji i Macedoniji da- nas nijesu više zaštitnici slobode i života svojih sunarodnika, nego otvo- reni i javni odmetnici od reda i za- kona, koje će državne vlasti suzbijati svom snagom državnom i koje za sebe neće moći da navedu u obranu, čak ni kao prost izgovor, razloge koji su nekada mogli postojati. Četničku akciju dakle, u prvome redu, suzbi- jaće svom snagom i u svojem razu- mljivom interesu, same turske vlasti, a osim toga, ni Evropa, željna mira, ne može sada u četama i četnicima gledati zatočnike slobode i čovječan- skih prava i poklanjati im svoje sim- patije, nego predstavnike anarhizma i izazivače meteža, koji je mogu do- vesti do opasnih i teških komplikacija. U takvim prilikama sasvim je ra- zumljivo staranje službene Srbije, da sebe sačuva od svakog prijekora o kakvoj mu dragoj vezi sa pojavom sadašnjih četa i četnika, i da se po- .stara, ne samo da ne bude mogućno- sti za organizovanje četa na terito- riji Srbije, nego da i založi sav svoj moralni uticaj kod svojih sunarodni- ka u Turskoj, te da i oni ostanu 1o- jalni državljani, i da, za eventualne nepravde i nasilja s punim povjere- # if 2