Br. 67.

Dubrovnik 14. septembra 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu :
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

UBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

— — o - —

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka

Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

Srpstvo u borbi.

Ima nekoliko vremena, da se
s izvjesnih strana sistematski radi
i rovari svim mogućim sredstvima
protiva srpskog naroda. Radilo se
je, istina, i do sada, ali prikriveno,
obažrivo i sa manje alarmiranja.
A sada se ni na šta ne pazi.

Protiva Srbije, koja se je prili-
čno konsolidovala i koja je počela
da žive mirnim i pravilnim živo-
tom, puštaju se u svijet najinfamnije
vijesti, pune žučljivih podvala. Pri
tome se ne štede ni narodne sve-
tinje, ni državne ustanove. A me-
đunarodni obziri iščezavaju pred
svrhom, da se naškodi slobodnom
dijelu srpskog naroda. Prema Crnoj
Gori postupa se jednako, samo,
na žalost, s većim uspjehom u
zemlji, nego bi smjelo da bude.
Progoni u Bosni i Hercegovini
prevršili su granice, a u Hrvatskoj
i Slavoniji pripravljaju se vješala
ljudima, koji ne će da se odreknu
svoga imena i svojih narodnih
svetinja. U Staru Srbiju i Maće-
doniju ubacuje se oružje, da se
pojedine nacije međusobno krvare.
A ni nama na Primorju ne posi-
plju cvijećem putove.

Na sve strane, kud god se okre-
nemo, vidimo jasnu težnju, da se
uništi srpski narod. Ne treba nam
za to iznositi i nabrajati dokaze,
niti nam treba razbijati glavu, da
doznamo izvor ove nečasne rabote.
Sve to potiče iz jedne kuhinje, u
kojoj se je pripravila i vodna čorba
škandaloznog procesa velike izdaje.

Ovaki progoni, ovako šikanira-
nje nas može samo da raduje.
Što su god objede žešće, što god
su progoni veći, to je Srpstvo
ispravnije prema zavjetnoj svojoj
misli. U ostalom, Srpstvo je i te-
žin momenata preživjelo, pa će
preživjeti i ove. Tješi nas u velike
žilavost i zdrava svijest našega
naroda. Ma kako da je brojno
malena naša nacija, opet je sna-
gom svoje nacijonalne svijesti ve-
lika i jaka. Nema one sile, koja
bi nas mogla pregaziti i uništiti.
To neka upamte oni, koji su se
na nas oborili.

Po svim krajevima Srpstva na-
rod je otvorio oči, prozreo je smjer
i svrhu intriga, osvijestio se je ,u
mnogo čemu i sa ispravnim radom
spreman je da stane, kao kakva
gvozdena zaprjeka, na poprište
svim mogućim intrigama i podva-
lama. A i ostali svijet, koji je u
Srpstvu gledao do sada — po
krivim i lažnim informacijama ska
jedan divlji narod, otvorio je oči,

i sada u njemu vidi pobornika
pravde i zatočnika slobode. To je
svakako jedan nesumnjivi uspjeh,
čija zasluga pripada našim  tlačite-
ljima.

Danas se u cijelom svijetu s in-
teresom i sa velikim simpatijama
prati razvitak naše narodne stvari.
Za nas to više vrijedi nego velika
ratna pobjeda, a naši dušmani iz
toga mogu da se uvjere, da u
svijetu nijesu izumrli osjećaji prav-
de, da nepošteni rad ne može da
ima uspjeha.

Na garištima negdašnjih svojih
domova, na krvavim razbojištima
svojih slavnih predaka Srbi su po-
digli sveti hram živih, neugasivih
osjećaja. Kroz vjekovnu borbu iza-
šli su prekaljeni i očeličeni. Neka
im se pripravi stratište, neka im.
se podignu vješala, Srbi neće.

ustuknuti, već će i dalje smjelo i |

otvoreno stupati naprijed, svjesni
svoga prava i svoje korektnosti.
Legalnom i poštenom borbom, a
ne nikakom izdajom, Srbi će ra-
raditi sa svoje dobro i svoj na--
predak. sai

Dušmanima i zlotvorima svoga
naroda možemo samo doviknuti:

»Tvrd je orah, voćka čudnovata,
Ne slomi ga al salomi zube!“

Hama ayTonomuja.
Y CapajeBy, 11. cemremGpa.

TOJIHKO H TOJIHKO TOJHHA BOJLHCMO
XCCTOKY 6OpGy 34 UPKBEHO-IIKOJICKY
ayTOHOMHjy. 3anyCTHCMO, HA XKAJIOCT,
MHOTA BAXHA TIHTAHA, a CBE CBOje cuJEe
YJOXKHCMO HA OBO IIOJbE, HC IPCJIBH-
bajyhu nocbenune u He Bojehu 03-
Gu.bHA pauyua O TOME, INTO he Ham
BpujeMe nomujeTu. — Jlajre nam ay-
TOHOMHjy! — BHKACMO CBaKOTA uaCa,
Y CBAKOj NIPHJIHIH M Ha CBAKOM KO-
paKy, a He BuijecMO Hu He xTjenocMo
BHJLJETH LA THM€ CAMH TPAXKHCMO HCKJbY-
UCIbB€ H3 VUECTBOBAHA Y OIMLITEM pay
uujeme OTauGuHe H KEJBECMO KOCT,
KOjy Cy HaM BJacrTonpiniu Gauuju a
OJA by NOJOMHMO CBOje HauHOHAJHE
3y6e.

Bop6a naimua 34 npaBa uapojina Gana
je orpauuuena — MOXe ce _c1o60HO u
Ge3 3430pa K434TH — FOTOBO HCKJbY-
uuBO Ha 60p6y 34 UPKBEHO-IIKOJICKY
ayTOHOMHjy, a BJACTOJIPLILH, KOju Cy
Ba3la Ha cBe —oGpo pauyHaJu, peno-
BHO Cy je nojip»xaBaJiu u na MaxoBe je
PaCIaJ6HBAJIH, NpeTnocTaB.bajyhu, a
he nac Ta 6op6a H3MOpHTH H HCTPO-
IIHTH. Y HEKOJIHKO Ce Yy TOME HHjecy
Hu npeBapnsiu. IlpecraBuniiu Haniu,
O3/I0BOJb€HH H H3MOPEHH, a yBHulajyhu
Gapem ujemoMuuHo HecyBpeMeHocT 6op-
Ge, MONyCTHIIE y MHOTO 4€eMy H 3a-
NOBOJbHIIE Ce ayTOHOMHjOM, KOjy je
BJALA Npuanaja u zouuuje caHKuuo-
HHCAJIA.

ITlocauje uyre u Temke 6opće 1o-
GucMo — ayTotomujy. Muoru cy 6umu

C I>OM€ H€34/10BO/bHH, 4 MHOTH Cy je
NpHXBaTHJuH 43 norpefe, na ce uapo-
AH€ CHJe Cpeze u ojauajy 3a zpyry,
jauy u onacuujy 60p6y.

Y cBakoM ujeny uma H NOGpa u 3ga.
Tora uma u y Halioj ayromomnju. M
CTATyTy, KOjuM Cy OzMjepeHe rpauuue
HALI AyTOHOMHje, HMA OupenaGa, ua
Koje Gu cBaku_CpG6un NIpucTa0, anu
HMA H TAKHX, LA HX HH jenau He Gu
3aCeGuo ogoGpuo. Anu Hu TO He 6u
Guno najsehe 310, za ce CTATyT He
3OynoTpeG.byje ca crpaHe BJaJuHux
Oprana.

Kaz je Bnaza OLOGpuJa Hu caukuu-
OHHCAJA AYTOHOMHH IHTATYT, uuje npu-
CTaJa, za #3 onhera Gyyera 3a UPKBy
H npocBjery ozBoju pa3MjepHy cBory
CPIICKOj ayToHoMHOj BJaCTH, Beh je
TapaHTOBAJA — uynuo! — ga he,
NnpeMa npeBeuruBy 3a cpncke imkogne
H CPNCKE UPKBE, IbEHH OpraHu yrje-
PHBaTH OL HapOla OJHOCHH "pupe3,
A To je murawe, na Koje Hamu np-
BAH HHJHCy CMjenu npucraTu.

IIpBu nyr, kako je ayronomnja craza
Ha CHATy, Kaj ce je oBaj paramu
HpHpe3  noueo noGuparu,  upoxaBuu
Oprauu Gus cy peBuu, za ro no6u-
Pabe€_ nporymaue_cpnckome TEXKAKY :
»3Hauw, 080 iliu ne dugce 148460, "u-
idu je 060 3a uapa; oso iiiu Ougy
iigoju iloiiosu u Juuitep»u". Jacuo je,
NO OBOME, Beh ona Guno, a je ay-
TOHOMHja H3Hrpana, za cy BJIACTOAP-
MINH NOCTHIJIH CBPXy. C TOra cy MHOTH
NOKA3HBAJIH OCOGHTO HE3A/1OBOJBCTBO,
MuCJehu za he crsap unak Mohu no-
oNpaBuru. Au cBe ysanyz. Ilanacmo
43 Topera y rope. H3mely nac u My-
CAHMaHA CTBOpeH je uasjecuu neku ja3,
JEP Cy BC3€ y tuKOJH Guze packujane;
Y BlacruToj Kyhu 3ana;vena je HcKpa
Pa31opa uaMehy cBemremuka u yuu-
Teba C JEZH€E M NOpesuuka C upyre
CTPaH€; HAPOJI OTBOPEHO FOBOpH: ,CBe
nony 4 yuuTeby, hasoza nojenu, cse
uM je MA1O!“; KOMyHAJIHC INKOJE Q-
CTABHCMO MAIBHHH, Aa HX OHA HA HALI
pauyu nmpucBaja ce6u; cBojum TPY OM
H3APXaBaMO Tylje UpKBe u Tyhje ycTa-
HOBE, a cBoje naBazucMo Ha jeba ne-
Cp€THOT TOXaKA. TO Cy NJONOBH ay-
ToHOMuje. Bazu je cramo y pauyHy,
Na HAC H3HTpa, A MH CMO OJAKO TO
ARO3BOAHJIH.

OBO NHINEMO Y KOCH H Hamjepu,
na ce HCIpaBu 4 npeypenu zok jena
Bpujeme. Bombe Gu Guo na nponane
ayToHoMnja, Hero na oBaka €r3HCTHpa.
Y OCTANOM OMIITH HAPOJIHH HHTEPECH
H KApakTEp Halle orauGuHe To u3u-
ckyje. Kao npeTexHu egeMeHaT 3ua-
UHJIH GHCMO MHOTO; BaHPEJHH Gu npH-
pe3 OTNa0; NJaTe CBeriTenuKa u yuu-
Teba Gume Gu Hopmupane, a noGunu
GucMo jom mocra Tora, uro je CyBH-
miHO HaGpajaTu.

IlosBauu, noGpuuuTe ce! Kyuuyo je
NpeTnouubejueu uac, CjeruTe ce, ga je
Hapou OjepaH no Koxe, naahajyhu
CHJIH€ NOpe3e u npupe3e, u za My ce
FOBOPH, Ja MY TO CBEIITEHHIH H yuH-
T&/bH HOCE, NIPEMJIA 3HAMO CBH, KAKBO
je WuxXOBO crawe! 3najre, najnocanje,
la KApaKTEP Halle OTANGHHE MHOFO
Tpnu u ry6u noj OBHM CTaIbeM.

Capajnuja.

Pismo iz Zagreba.
Zagreb 9. septembra.
(Bijeli i crni Zagreb. — Figziono-

mija suda. — Proces. — Govor drž.
odvjetnika Accurtija. — Zvono, ve-
leizdajnik).

Doista, ko je, a ma i jednom, imao
prilike da na putovanju krene u Za-
greb, vrlo bi pogriješio a da se barem
Za jedan dan ne zaustavi u glavnom
gradu Hrvatske. I po položaju, i po
građevinama i po uređenju pristoji
mu ime bijeli“ Zagreb. — Skanda-
lozni proces, koji se evo preko pet
mjeseca vodi radi tobožnjih velikih
izdajnika, a koga je nepristrani svijet
pravom nazvao skandalom i sramo-
tom ne samo civilizovane monarhije
nego i kulturne Evrope, — a taj sud
0 procesu nijesu se ustezali izreći ni
oni, koji su radi njega i uživali —
taj skandalozni i sramni proces od
bijeloga Zagreba stvorio je i crni
Zagreb.

Još prošle nedjelje svršilo je ispi-
tivanje svjedoka, te je do danas bio
zakazan odmor, i to ne toliko baš
radi samog odmora koliko radi toga,
da se državni odvjetnik bolje i tačnije
pripremi za svoj veliki govor, kojim
je jutros počeo. Nastavak procesa po-
čeo je jutros u osam sati. Stenografi
danas više ne bilježe tok procesa, jer
počinju govori, a drž. odvjetnik svoj
je govor već napisao. Ko zna da nije
već i štampan, prije nego ga oni
izreče. Možda se na ovaj način misli
postići jači efekat. Sudbeni sto sa
svojim predsjednikam u sredini ne-
kako ne izgleda raspoložen. Državni
odvjetnik sjedi ob desnu, premeće
listove hartije, te svaki čas skida i
namješta naočale. Sigurno mu nije
baš najlakše pri duši i ako se nje-
gove riječi računaju. Optuženici sjede
na klupama sasvim ravnodušno te i
ne vode računa o svim onim besmi-
slenim tvrdnjama i zaključeima, što
ih državni odvjetnik u svojoj mašti
stvara. Sa strana optuženicima sjedi
po jedan džandar sa nabijenom bajo-
netom. Jedan od njih, slušajući kako
drž. odvjetnik razlaže, pustio se u
ljutu borbu sa vođama na očima. One
mu neprestano padaju a on se samo
rvlje da ih izdiže. Čini mi se lakše
bi izdigao stotinu ok nego veđe na
oku. Publika i nije baš zastupana u
onom broju ni sa onom znatiželjno-
šću, kako bi pravo bilo, kad bi drž.
odvjetnik imao doista snage da do-
kaže tobožnju veliku izdaju. Branitelji
sjede i ne mogu da odole pribilježa-
vajući opaske na silne besmislice što
naglo lete iz usta drž. odvjetnika. —
“kie vam je jutros izgledalo u sud-
benoj dvorani, gdje se sudi pedeset
i trojici radi velike izdaje i prijeti im
se smrću na vješalima

Kako rekoh u 8 sati počela je ra-
sprava. Predsjednik Taraboeehia u-
pozoruje branitelje, da moraju svi od
njih, koji misle govoriti, prisustvovati
raspravi, te ih moli da mu dadu red
imena govornika obrane. Sa strane
obrane odgovoreno mu je da će to
sutra učiniti.

Pošto na raspravi ne sudjeluje ne-
koliko optuženika, koji su prije bili

——aestaesananonii kani ade onineii 2 “ ta