Br. 67. Dubrovnik 14. septembra 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu : Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — UBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. — — o - — Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Srpstvo u borbi. Ima nekoliko vremena, da se s izvjesnih strana sistematski radi i rovari svim mogućim sredstvima protiva srpskog naroda. Radilo se je, istina, i do sada, ali prikriveno, obažrivo i sa manje alarmiranja. A sada se ni na šta ne pazi. Protiva Srbije, koja se je prili- čno konsolidovala i koja je počela da žive mirnim i pravilnim živo- tom, puštaju se u svijet najinfamnije vijesti, pune žučljivih podvala. Pri tome se ne štede ni narodne sve- tinje, ni državne ustanove. A me- đunarodni obziri iščezavaju pred svrhom, da se naškodi slobodnom dijelu srpskog naroda. Prema Crnoj Gori postupa se jednako, samo, na žalost, s većim uspjehom u zemlji, nego bi smjelo da bude. Progoni u Bosni i Hercegovini prevršili su granice, a u Hrvatskoj i Slavoniji pripravljaju se vješala ljudima, koji ne će da se odreknu svoga imena i svojih narodnih svetinja. U Staru Srbiju i Maće- doniju ubacuje se oružje, da se pojedine nacije međusobno krvare. A ni nama na Primorju ne posi- plju cvijećem putove. Na sve strane, kud god se okre- nemo, vidimo jasnu težnju, da se uništi srpski narod. Ne treba nam za to iznositi i nabrajati dokaze, niti nam treba razbijati glavu, da doznamo izvor ove nečasne rabote. Sve to potiče iz jedne kuhinje, u kojoj se je pripravila i vodna čorba škandaloznog procesa velike izdaje. Ovaki progoni, ovako šikanira- nje nas može samo da raduje. Što su god objede žešće, što god su progoni veći, to je Srpstvo ispravnije prema zavjetnoj svojoj misli. U ostalom, Srpstvo je i te- žin momenata preživjelo, pa će preživjeti i ove. Tješi nas u velike žilavost i zdrava svijest našega naroda. Ma kako da je brojno malena naša nacija, opet je sna- gom svoje nacijonalne svijesti ve- lika i jaka. Nema one sile, koja bi nas mogla pregaziti i uništiti. To neka upamte oni, koji su se na nas oborili. Po svim krajevima Srpstva na- rod je otvorio oči, prozreo je smjer i svrhu intriga, osvijestio se je ,u mnogo čemu i sa ispravnim radom spreman je da stane, kao kakva gvozdena zaprjeka, na poprište svim mogućim intrigama i podva- lama. A i ostali svijet, koji je u Srpstvu gledao do sada — po krivim i lažnim informacijama ska jedan divlji narod, otvorio je oči, i sada u njemu vidi pobornika pravde i zatočnika slobode. To je svakako jedan nesumnjivi uspjeh, čija zasluga pripada našim tlačite- ljima. Danas se u cijelom svijetu s in- teresom i sa velikim simpatijama prati razvitak naše narodne stvari. Za nas to više vrijedi nego velika ratna pobjeda, a naši dušmani iz toga mogu da se uvjere, da u svijetu nijesu izumrli osjećaji prav- de, da nepošteni rad ne može da ima uspjeha. Na garištima negdašnjih svojih domova, na krvavim razbojištima svojih slavnih predaka Srbi su po- digli sveti hram živih, neugasivih osjećaja. Kroz vjekovnu borbu iza- šli su prekaljeni i očeličeni. Neka im se pripravi stratište, neka im. se podignu vješala, Srbi neće. ustuknuti, već će i dalje smjelo i | otvoreno stupati naprijed, svjesni svoga prava i svoje korektnosti. Legalnom i poštenom borbom, a ne nikakom izdajom, Srbi će ra- raditi sa svoje dobro i svoj na-- predak. sai Dušmanima i zlotvorima svoga naroda možemo samo doviknuti: »Tvrd je orah, voćka čudnovata, Ne slomi ga al salomi zube!“ Hama ayTonomuja. Y CapajeBy, 11. cemremGpa. TOJIHKO H TOJIHKO TOJHHA BOJLHCMO XCCTOKY 6OpGy 34 UPKBEHO-IIKOJICKY ayTOHOMHjy. 3anyCTHCMO, HA XKAJIOCT, MHOTA BAXHA TIHTAHA, a CBE CBOje cuJEe YJOXKHCMO HA OBO IIOJbE, HC IPCJIBH- bajyhu nocbenune u He Bojehu 03- Gu.bHA pauyua O TOME, INTO he Ham BpujeMe nomujeTu. — Jlajre nam ay- TOHOMHjy! — BHKACMO CBaKOTA uaCa, Y CBAKOj NIPHJIHIH M Ha CBAKOM KO- paKy, a He BuijecMO Hu He xTjenocMo BHJLJETH LA THM€ CAMH TPAXKHCMO HCKJbY- UCIbB€ H3 VUECTBOBAHA Y OIMLITEM pay uujeme OTauGuHe H KEJBECMO KOCT, KOjy Cy HaM BJacrTonpiniu Gauuju a OJA by NOJOMHMO CBOje HauHOHAJHE 3y6e. Bop6a naimua 34 npaBa uapojina Gana je orpauuuena — MOXe ce _c1o60HO u Ge3 3430pa K434TH — FOTOBO HCKJbY- uuBO Ha 60p6y 34 UPKBEHO-IIKOJICKY ayTOHOMHjy, a BJACTOJIPLILH, KOju Cy Ba3la Ha cBe —oGpo pauyHaJu, peno- BHO Cy je nojip»xaBaJiu u na MaxoBe je PaCIaJ6HBAJIH, NpeTnocTaB.bajyhu, a he nac Ta 6op6a H3MOpHTH H HCTPO- IIHTH. Y HEKOJIHKO Ce Yy TOME HHjecy Hu npeBapnsiu. IlpecraBuniiu Haniu, O3/I0BOJb€HH H H3MOPEHH, a yBHulajyhu Gapem ujemoMuuHo HecyBpeMeHocT 6op- Ge, MONyCTHIIE y MHOTO 4€eMy H 3a- NOBOJbHIIE Ce ayTOHOMHjOM, KOjy je BJALA Npuanaja u zouuuje caHKuuo- HHCAJIA. ITlocauje uyre u Temke 6opće 1o- GucMo — ayTotomujy. Muoru cy 6umu C I>OM€ H€34/10BO/bHH, 4 MHOTH Cy je NpHXBaTHJuH 43 norpefe, na ce uapo- AH€ CHJe Cpeze u ojauajy 3a zpyry, jauy u onacuujy 60p6y. Y cBakoM ujeny uma H NOGpa u 3ga. Tora uma u y Halioj ayromomnju. M CTATyTy, KOjuM Cy OzMjepeHe rpauuue HALI AyTOHOMHje, HMA OupenaGa, ua Koje Gu cBaku_CpG6un NIpucTa0, anu HMA H TAKHX, LA HX HH jenau He Gu 3aCeGuo ogoGpuo. Anu Hu TO He 6u Guno najsehe 310, za ce CTATyT He 3OynoTpeG.byje ca crpaHe BJaJuHux Oprana. Kaz je Bnaza OLOGpuJa Hu caukuu- OHHCAJA AYTOHOMHH IHTATYT, uuje npu- CTaJa, za #3 onhera Gyyera 3a UPKBy H npocBjery ozBoju pa3MjepHy cBory CPIICKOj ayToHoMHOj BJaCTH, Beh je TapaHTOBAJA — uynuo! — ga he, NnpeMa npeBeuruBy 3a cpncke imkogne H CPNCKE UPKBE, IbEHH OpraHu yrje- PHBaTH OL HapOla OJHOCHH "pupe3, A To je murawe, na Koje Hamu np- BAH HHJHCy CMjenu npucraTu. IIpBu nyr, kako je ayronomnja craza Ha CHATy, Kaj ce je oBaj paramu HpHpe3 noueo noGuparu, upoxaBuu Oprauu Gus cy peBuu, za ro no6u- Pabe€_ nporymaue_cpnckome TEXKAKY : »3Hauw, 080 iliu ne dugce 148460, "u- idu je 060 3a uapa; oso iiiu Ougy iigoju iloiiosu u Juuitep»u". Jacuo je, NO OBOME, Beh ona Guno, a je ay- TOHOMHja H3Hrpana, za cy BJIACTOAP- MINH NOCTHIJIH CBPXy. C TOra cy MHOTH NOKA3HBAJIH OCOGHTO HE3A/1OBOJBCTBO, MuCJehu za he crsap unak Mohu no- oNpaBuru. Au cBe ysanyz. Ilanacmo 43 Topera y rope. H3mely nac u My- CAHMaHA CTBOpeH je uasjecuu neku ja3, JEP Cy BC3€ y tuKOJH Guze packujane; Y BlacruToj Kyhu 3ana;vena je HcKpa Pa31opa uaMehy cBemremuka u yuu- Teba C JEZH€E M NOpesuuka C upyre CTPaH€; HAPOJI OTBOPEHO FOBOpH: ,CBe nony 4 yuuTeby, hasoza nojenu, cse uM je MA1O!“; KOMyHAJIHC INKOJE Q- CTABHCMO MAIBHHH, Aa HX OHA HA HALI pauyu nmpucBaja ce6u; cBojum TPY OM H3APXaBaMO Tylje UpKBe u Tyhje ycTa- HOBE, a cBoje naBazucMo Ha jeba ne- Cp€THOT TOXaKA. TO Cy NJONOBH ay- ToHOMuje. Bazu je cramo y pauyHy, Na HAC H3HTpa, A MH CMO OJAKO TO ARO3BOAHJIH. OBO NHINEMO Y KOCH H Hamjepu, na ce HCIpaBu 4 npeypenu zok jena Bpujeme. Bombe Gu Guo na nponane ayToHoMnja, Hero na oBaka €r3HCTHpa. Y OCTANOM OMIITH HAPOJIHH HHTEPECH H KApakTEp Halle orauGuHe To u3u- ckyje. Kao npeTexHu egeMeHaT 3ua- UHJIH GHCMO MHOTO; BaHPEJHH Gu npH- pe3 OTNa0; NJaTe CBeriTenuKa u yuu- Teba Gume Gu Hopmupane, a noGunu GucMo jom mocra Tora, uro je CyBH- miHO HaGpajaTu. IlosBauu, noGpuuuTe ce! Kyuuyo je NpeTnouubejueu uac, CjeruTe ce, ga je Hapou OjepaH no Koxe, naahajyhu CHJIH€ NOpe3e u npupe3e, u za My ce FOBOPH, Ja MY TO CBEIITEHHIH H yuH- T&/bH HOCE, NIPEMJIA 3HAMO CBH, KAKBO je WuxXOBO crawe! 3najre, najnocanje, la KApaKTEP Halle OTANGHHE MHOFO Tpnu u ry6u noj OBHM CTaIbeM. Capajnuja. Pismo iz Zagreba. Zagreb 9. septembra. (Bijeli i crni Zagreb. — Figziono- mija suda. — Proces. — Govor drž. odvjetnika Accurtija. — Zvono, ve- leizdajnik). Doista, ko je, a ma i jednom, imao prilike da na putovanju krene u Za- greb, vrlo bi pogriješio a da se barem Za jedan dan ne zaustavi u glavnom gradu Hrvatske. I po položaju, i po građevinama i po uređenju pristoji mu ime bijeli“ Zagreb. — Skanda- lozni proces, koji se evo preko pet mjeseca vodi radi tobožnjih velikih izdajnika, a koga je nepristrani svijet pravom nazvao skandalom i sramo- tom ne samo civilizovane monarhije nego i kulturne Evrope, — a taj sud 0 procesu nijesu se ustezali izreći ni oni, koji su radi njega i uživali — taj skandalozni i sramni proces od bijeloga Zagreba stvorio je i crni Zagreb. Još prošle nedjelje svršilo je ispi- tivanje svjedoka, te je do danas bio zakazan odmor, i to ne toliko baš radi samog odmora koliko radi toga, da se državni odvjetnik bolje i tačnije pripremi za svoj veliki govor, kojim je jutros počeo. Nastavak procesa po- čeo je jutros u osam sati. Stenografi danas više ne bilježe tok procesa, jer počinju govori, a drž. odvjetnik svoj je govor već napisao. Ko zna da nije već i štampan, prije nego ga oni izreče. Možda se na ovaj način misli postići jači efekat. Sudbeni sto sa svojim predsjednikam u sredini ne- kako ne izgleda raspoložen. Državni odvjetnik sjedi ob desnu, premeće listove hartije, te svaki čas skida i namješta naočale. Sigurno mu nije baš najlakše pri duši i ako se nje- gove riječi računaju. Optuženici sjede na klupama sasvim ravnodušno te i ne vode računa o svim onim besmi- slenim tvrdnjama i zaključeima, što ih državni odvjetnik u svojoj mašti stvara. Sa strana optuženicima sjedi po jedan džandar sa nabijenom bajo- netom. Jedan od njih, slušajući kako drž. odvjetnik razlaže, pustio se u ljutu borbu sa vođama na očima. One mu neprestano padaju a on se samo rvlje da ih izdiže. Čini mi se lakše bi izdigao stotinu ok nego veđe na oku. Publika i nije baš zastupana u onom broju ni sa onom znatiželjno- šću, kako bi pravo bilo, kad bi drž. odvjetnik imao doista snage da do- kaže tobožnju veliku izdaju. Branitelji sjede i ne mogu da odole pribilježa- vajući opaske na silne besmislice što naglo lete iz usta drž. odvjetnika. — “kie vam je jutros izgledalo u sud- benoj dvorani, gdje se sudi pedeset i trojici radi velike izdaje i prijeti im se smrću na vješalima Kako rekoh u 8 sati počela je ra- sprava. Predsjednik Taraboeehia u- pozoruje branitelje, da moraju svi od njih, koji misle govoriti, prisustvovati raspravi, te ih moli da mu dadu red imena govornika obrane. Sa strane obrane odgovoreno mu je da će to sutra učiniti. Pošto na raspravi ne sudjeluje ne- koliko optuženika, koji su prije bili ——aestaesananonii kani ade onineii 2 “ ta