Br. 68. IRAN: iznosa A VPN sa MAE o M a EDE NPR agoe o, 1: PO Emme Dubrovnik 17. septembra 1909. NEAR ERE SMNS NME, o God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugaršku, Bosnu i Herce. govinu K12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlja franaka 16 u zlatu ; za Dubrovnik K 10: na po i četvrt godine Surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se Admini- straciji lista isi uredništvu. Rukopisi so ' u. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — UBROVNI POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjavo i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. čiji Plativo i utuživo u Dubrovniku. ) Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Raspni ih, raspni! U tom smislu kliče državni od- vjetnik Accurti, završujući svoj če- tverodnevni plaidoyer. Za Adama i Valerijana Pribičevića, Orešćanina, Bekića i mlađeg Živkovića predla- že smrt na vješalima, a za ostalu četrdesetosmericu od deset do dvadeset godina tamnice. — Raspni ih, raspni! — kliče zao sluga gorih gospodara. Raspni ih, jer su se vaspitavali u srpsko- me duhu; raspni ih, jer su se po- nosili svojim imenom; raspni ih, jer su osviješćivali i na dobro upu- Ćivali svoj narod; *raspni ih, jer su čuvali svoje svetinje; raspni ih, jer su se prestali s bratom krva- iti; raspni ih, jer hoće da brane i potomstvu očuvaju svoju nesre- ćnu otadžbinu; raspni ih, jer u današnjem prosvijećenom i kultur- nom vijeku ne smije da bude po- štenih ljudi! Da ironija pravde. bude veća, vinovnici nečuvenih užasa, bečki I Pilate, trljaju i peru ruke, vičući pred svijetom smeo svoje sluge: ,Mi ih ne nalazimo krive; krv njihova na vds i na čeda vaša!“ Poštenim ljudima, prijateljima narodne sirotinje i velikim patrio- tama pripravljaju se vješala, a tira- nima, izrodima i upropastiteljima jedne čitave zemlje pripravljaju se meki fotelji velikih dostojanstveni- ka. Taki pojmovi pravičnosti danas vladaju; take garancije zakonske zaštite danas postoje ! Već sada možemo kazati, dovo- odeći u pamet tok i razvitak cijelog “ škandala, koji je poznat pod ime- nom zagrebačkog ,veleizdajničkog“ procesa, da se ni osuda, koja je odavno skrojena i koja će se izreći kroz relativno kratko vrijeme, ne će mnogo razlikovati od Accurti- jeva predloga. A zašto sve ovo? Zašto ovoliko nevinih žrtava ? Politička nužda, koja je i iza- zvala zagrebački monstrum, ne po- znaje nikakvih granica. Svi poj- movi pravde pred njom iščezavaju. Divide et impera je aksijom a- ustrijske . politike, sa osveštanim načelom : svrha opravdava sred- stvo. “ U isamoj državi trebalo je pa- ralizirati snagu pojedinih elemena- ta, dovesti ih u međusobni sukob, a prama vani opet opravdati jedan vratolomni korak, izvesti pritisak na pravnu svijest ostalog Svijeta. I sasvim tim, što se zdrav razum nije dao obmanuti, što se pošte- nje nije moglo potkupiti, goni se, usprkos. najelementarni jih pojmova kroz pravde, usprkos otvorene izjave o uvjerenju nevinosti mučenika, ovaj prljavi posao, kao da je kod naših usrećitelja izumrla i pošljednja iskra onog lijepog ljudskog svojstva, što se zove rumenilo stida. Je li državi trebalo srpskih žr- tava, bijaše ih od nas časno za- tražiti, a ne na srpsko ime bacati blato sramnog izdajstva, koje je u ostalom apsurdum prema stanju monarhije. Srbin se nije nikada plašio žrtava. On ih je u potrebi rado prinosio. Najrječitije dokazuju svete žrtve zagrebačkih mučenika. Cijela borba ovamošnjih Srba bila je upravljena na zaštitu svoga ime- na i svojih svetinja, na obranu svoje otadžbine, a vodila se je vazda korektno, lojalno i pošteno, u što niko ne može da stvarno posumnja. . Pa čemu onda ovaki progoni? Cemu silne žrtve nevinih. rodolju- ba? Ili tirani hoće da nas silom uvjere, da za Srbe nema zakona, da za njih nema pravde, i onda da u nužnoj samoobrani triže za- štite kod onih, koji za njih imaju sra, koji ih smatraju rođenom “braćom svojom? ! Događaji nas bune; oni u nama izazivlju revo- luciju pravne svijesti. Pod vješala se dovode pedeseti- tri nevina Srbina, a za iste delikte optužuje se čitav srpski narod. Pred ovakom pojavom, koja u svako doba omogućuje progone nevinih ljudi, mi ne vidimo nika- kve garancije svojoj egzistenciji. «. A dali se i ona svrha, za ko- jom se ide sa zagrebačkim proce- som, dade postići : vlju narodnih mu mo, da se je vednika podigao na sveti žrtvenik, pred kojim ničice pada stotine milijuna duša; znamo, da se krvlju narodnih mučenika prekaljuju ka- rakteri, stvaraju pravi rodoljubi. Pošljedice su, za sreću ugnjetava- nih, sasvim obratne. Podižite onda vješala i raspi- njite što češće! Ilacmo u3 CapajeBa. CapajeBo, 15. cenrem6pa. Ox npormameiwa amekcuje Hamie 0- Tau6uHe HerpecraHo ce roBopu 4 nu- tie o oGehaHoM ycTaBy. CaMo co6omM NOna34, Ja CBE TO NPATHMO C BCJIH- KHM HHTEpeCOM. Tuue ce najnocinje HALIE KOKE. HecruHy a KAM, MHOTO He Oue- KyjeMo og oGehai»a. 3HAMO, KOJIHKO oHu yonke Bpujene. A)u Hac unak CTBAp Buie uurepecyje, Hero mMHora APyTa IHCBHA IIMTAIbA. Hema cymwe, za he ce u namioj oTa- uGuuu naru ycraB. He MOXe HH ona Guru semiba cxpajnux usuumaka, A YHanpujeg MOXKEMO 3HAaTH, KaKAB he Taj ycraB Guru. OH ce npunpasa Ge3 nac. JIpxumo, za ue he onroBa- PaTH HH norpeGaMa 3eM/be, HH npaBy HAILIET HAPOJA, HH yXy Bpemena. V- Bjepeiu CMO yuanpujen, na he To Gu- TH HenOoHolihe aycrpujekux u mMayap- CKHX GHPOKPATA y NYXY IHXOBHX Be- JIHKOayCTpHjCKHX H BEJHKOMAIJAPCKHX uurepeca. HaBHKJIH CMO, JA Ce O HA- uoj Koxa pau 6e3 Hac u nporu nac. Taka nam je uecperna cyiGuna ! Uum je npornamena anekcuja Bocne u XepueroBune oGeharme HaM yCTaB, C1OGOJIy IHTaMile, C1OGOJY VZPJKH- Bata H cacrajawa; caJeruiie Hac ca CBHX CrTpaHa ,npujare/bu“ € gujenuM OGehai»uMa u jOni JbENIIHM XKOJBAMA, Oz cBera Tora MH CMO BuljeJu jejuo BEJIHKO — HHIITA. Ca ycTaBOM ce 0- NyTOBJIAUH, VAPyKUBATH CE H CaCTA- jaru He MOxeMO HH KOJHKO Ipuje anekcuje, a cnoGoza uwuramne uaj6oe Ce HCIIOJBABA Y CHJIHHM, YIIPAB Heuy- B€EHHM rJOGaMa, KOje ce ynapajy HA- LIHM JIHCTOBHMA, WAK H 34 UJAHKE, KOje NOHoce us JucroBa jee umu Upyre nome MoHapxuje, u _u3 nporoHa H 3aTBOpA, KOjuMA YpPCJHHKE HAIIHX HE3ABHCHHX JIHCTOBA HECTO 3HALY NO- uacrHTH. ,Cpneka Pujeu“ je uajucnpa- Biuija u najpjeuuTuju oKyMeHaT. Amu 3aT0 cBaKOTa_ nama BuJJuMO CBE BHlle ,npujareba“, Koju noja3e za nac ycpehe. Mayapu cy nam najupuje ilocaaiu cBojy arpapuy Gauky, koja je umajia za pujeniu HecpeTHo Haile a- FPapHO IIHTAib€ H JA OTOJbEJIOT H OTY- JbEHOT_ CplICKOT Ce/baKA CTJEpa CKyhke H Kylitiura, na naceiu manapcke 6e- CKyhiuuKe. CBujecr Harier uapoja u BCJIHKO ,IIOBjep€Ib€“ IbETOBO NIpeMa »Kyepamuma“, Koju Cy My Buie 3/14 YUHHMJIH, HETO CE LAJE H NPOMHCJIHTH, NOHEKALIE OBY MALJAPCKY YCTAHOBY, KaKO joj u nozukyje. A u ocrazu cTa- BeHCKH CBujeT ycrao je mporuBa oBe Mauapcke areHType 34 KOJIOHH3a1IMjy TY- ber eJeMEHTA HA IITETY HALLE CHPOTHIĐE. A naumu ,npujare;bu“ unak He MH- Pyjy. X KeJBH JA HAM IIOMOTHY OCHO- Bale cara y TemumuBapy (y Yrapekoj) BEJIHKY MaJuapcKy GaHky ,34 34KYN H KOJIOHH3auHjy“ y Bocuu u Xepuero- BHHH. Kao npBH EKCIIOpT OBE HOBE TproBauke DHpmM€ IpHIIPaBIBA CE, KAKO cašnajeM, 36.000 ManapcKHX CKHTHHILA. A TO Ham je y ucro BpujeMe npBu Behu zap name ycpehure;une. Beh ce u3amehy Bawezyke u Ilpujenopa, u Baenyke u Bocancke Tpazuiike cnpe- Ma noTajune Tepe 3a oBe 6eckyhHuKe. Kako ce Bux ,Drang nach Osten“ Pazu u npekO HeyBuaBHHX MalIJAPCKHX »NOJIHTHYAPA“, A M Ca CBOjHM CJIEMEH- THMA 3aB/A4H CE y HaIY OTaUGHHy CBE BHIIe H HHTEH3HBHHjE. Og Tora npojupaia npujeru HaM BeJuKa ona- cHocr. Hama je orauG6uua ,cpehna“, tuTO je zomyia y rpanune jezue KyaTyp- He IpaBe, Koja HAC, €BO, 1apuBa 6y1a- TOJaTHMA OHOT CPEhHOT CJEMEHTA, KOjH je npumopaH ce1uTu c npara kyhibera, H€ H3 HAHOHAJIHC HYXK]€, HC H3 NO- Tpe6e za noGuje kopy xbeGa, Beh murTo je caM ce6u, CBOjHM ,IOLITEHHM“ patomM oHeMoryhu4o cBojy ersucreHuujy. Jep nam, 6e3 cyMib€e, He he nocnaTu HCNPABH€ JbY]I€, — A HH ibHX HC he- MO, — Beh CKHTHHHE H IpOTYBE. Mnoro nozaxeMo ua csujecr amer Hapona. Cana rpeGa na ce okynva u npocBjeTHo u eKOHOMCKH pa3Buja naj- Behy njenaruocr. Jeguuo Tako MohH he craru_ Ha _nyT Tryhuuckoj najesju ; jenuHo TaKO MOhH he crehu nowro- Babe cBor npaBa, Koje je zgamac no- FaxeHo. . Jyuep je nouena Koncruryupajyha cjenuuua TproBauke OGpruHuKE KOMOpe y CapajeBy. CpGu cy, Buzehu u oBaje 3AINOCTABJbAIB€ CBOT HApPOJA, H3ZALIH 43 NBOpaue npuje nero je usaGpau npezcjezuuk. O Tome hy Bac uasuje- CTHTH HAPEJHHM TIHCMOM. Csyna uac nporoHe; y cBako 1oGa HAM Kpibe Haiua npasa. OBome Mopa- mo jenuoM craru Ha paj. Capajnuja. U vrijeme otvora sabora. Jučer je otvoren dalmatinski sabor. Poslije toliko vremena dočekasmo i taj dan. Novoizabrani poslanici dosta su čekali, ali su i dočekali. Sa svim tim, što je naš sabor go- tovo bez ikakve moći, ovo zasijedanje ima i izvjesnu neku važnost. Dosta Pitanja, i to vrlo važnih pitanja, ima se riješiti. Hoće li sabor za to imati dovoljno raspoloživa vremena, ovisi (o volji onijeh, koji nad našim sabo- rom imaju odlučujuću riječ; a hoće li se sva pitanja riješiti u pravcu i duhu narodnih interesa, ovisi opet o spretnosti, uviđavnosti i rodoljublju naših poslanika. Svakako je najaktuelnije i za zemlju od najvećeg interesa pitanje zemalj- skog odbora. Ovo je pitanje u isto vrijeme i najškakljivije. U zemaljski odbor trebalo bi birati ljude spremne i voljne za rad; ljude, koji će znati, moći i smjeti da podignu zemaljski odbor na onu visinu, na kojoj treba i mora da bude; ljude, koji će voditi računa u prvom redu o interesima zemlje. še Ne treba gubiti iz vida žalosnu či- njenicu, da su kod nas političke pri- like užasno razrovane, da nema jedne stranke, koja se može da pohvali svojom kompaktnošću. Partizanstvo je rastrovalo naš politički život. Na prvi mah, a bez međusobnog spora- zuma, teško je uopće i misliti na za- jednički rad svih stranaka. Ne ka- žemo da se to ne će moći postići, već tvrdimo, da najprije mora doći do sporazuma, a tek' onda moći će se govoriti i o mogućnosti rada općeg interesa. ' Osim toga postoji još jedna smetnja pravilnom i korisnom izboru članova zemaljskog odbora, postoje obziri prema dosadašnjim članovima, koji su svoju egzistenciju vezali za svoj politički rad. Obziri su razumljivi i plemeniti, ali oni ne smiju krnjiti opće interese i smetati pravilnom raz- vitku autonomnog života naše zapu- štene zemlje. Dosadašnji rad zemaljskog odbora — barem kroz pošljednji niz godina — nije ni ma čime opravdao svoje sankcionisanje. Taj rad treba preu- desiti, tako reći podmladiti. Hoće li to moći i smjeti učiniti sadašnji sa-