Br. 68.

IRAN: iznosa A VPN sa MAE o M a EDE NPR agoe o, 1: PO Emme

Dubrovnik 17. septembra 1909.

NEAR ERE SMNS NME, o

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugaršku, Bosnu i Herce.
govinu K12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlja franaka
16 u zlatu ; za Dubrovnik K 10:
na po i četvrt godine Surazmjerno.

Pretplata i oglasi šalju se Admini-
straciji lista isi uredništvu.
Rukopisi so ' u. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

UBROVNI

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjavo i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

čiji
Plativo i utuživo u Dubrovniku.
)

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

Raspni ih, raspni!

U tom smislu kliče državni od-
vjetnik Accurti, završujući svoj če-
tverodnevni plaidoyer. Za Adama i
Valerijana Pribičevića, Orešćanina,
Bekića i mlađeg Živkovića predla-
že smrt na vješalima, a za ostalu
četrdesetosmericu od deset do
dvadeset godina tamnice.

— Raspni ih, raspni! — kliče
zao sluga gorih gospodara. Raspni
ih, jer su se vaspitavali u srpsko-
me duhu; raspni ih, jer su se po-
nosili svojim imenom; raspni ih,
jer su osviješćivali i na dobro upu-
Ćivali svoj narod; *raspni ih, jer
su čuvali svoje svetinje; raspni ih,
jer su se prestali s bratom  krva-
iti; raspni ih, jer hoće da brane
i potomstvu očuvaju svoju nesre-
ćnu otadžbinu; raspni ih, jer u
današnjem prosvijećenom i kultur-
nom vijeku ne smije da bude po-
štenih ljudi!

Da ironija pravde. bude veća,
vinovnici nečuvenih užasa, bečki

I Pilate, trljaju i peru ruke, vičući

pred svijetom

smeo

svoje sluge: ,Mi ih ne nalazimo
krive; krv njihova na vds i na
čeda vaša!“

Poštenim ljudima, prijateljima
narodne sirotinje i velikim patrio-
tama pripravljaju se vješala, a tira-
nima, izrodima i upropastiteljima
jedne čitave zemlje pripravljaju se
meki fotelji velikih dostojanstveni-
ka. Taki pojmovi pravičnosti danas
vladaju; take garancije zakonske
zaštite danas postoje !

Već sada možemo kazati, dovo-

odeći u pamet tok i razvitak cijelog

“

škandala, koji je poznat pod ime-
nom zagrebačkog ,veleizdajničkog“
procesa, da se ni osuda, koja je
odavno skrojena i koja će se izreći
kroz relativno kratko vrijeme, ne
će mnogo razlikovati od Accurti-
jeva predloga. A zašto sve ovo?
Zašto ovoliko nevinih žrtava ?

Politička nužda, koja je i iza-
zvala zagrebački monstrum, ne po-
znaje nikakvih granica. Svi poj-
movi pravde pred njom iščezavaju.
Divide et impera je aksijom a-
ustrijske . politike, sa  osveštanim
načelom : svrha opravdava sred-
stvo. “

U isamoj državi trebalo je pa-
ralizirati snagu pojedinih elemena-
ta, dovesti ih u međusobni sukob,
a prama vani opet opravdati jedan
vratolomni korak, izvesti pritisak
na pravnu svijest ostalog Svijeta.
I sasvim tim, što se zdrav razum
nije dao obmanuti, što se pošte-
nje nije moglo potkupiti, goni se,
usprkos. najelementarni jih pojmova

kroz

pravde, usprkos otvorene izjave o
uvjerenju nevinosti mučenika, ovaj
prljavi posao, kao da je kod naših
usrećitelja izumrla i pošljednja iskra
onog lijepog ljudskog svojstva, što
se zove rumenilo stida.

Je li državi trebalo srpskih žr-
tava, bijaše ih od nas časno za-
tražiti, a ne na srpsko ime bacati
blato sramnog izdajstva, koje je
u ostalom apsurdum prema stanju
monarhije. Srbin se nije nikada
plašio žrtava. On ih je u potrebi
rado prinosio. Najrječitije dokazuju
svete žrtve zagrebačkih mučenika.
Cijela borba ovamošnjih Srba bila
je upravljena na zaštitu svoga ime-
na i svojih svetinja, na obranu svoje
otadžbine, a vodila se je vazda
korektno, lojalno i pošteno, u što

niko ne može da stvarno posumnja.

. Pa čemu onda ovaki progoni?
Cemu silne žrtve nevinih. rodolju-
ba? Ili tirani hoće da nas silom
uvjere, da za Srbe nema zakona,
da za njih nema pravde, i onda
da u nužnoj samoobrani triže za-
štite kod onih, koji za njih imaju

sra, koji ih smatraju rođenom

“braćom svojom? ! Događaji nas
bune; oni u nama izazivlju revo-
luciju pravne svijesti.

Pod vješala se dovode pedeseti-

tri nevina Srbina, a za iste delikte
optužuje se čitav srpski narod.
Pred ovakom pojavom, koja u
svako doba omogućuje progone
nevinih ljudi, mi ne vidimo nika-
kve garancije svojoj egzistenciji.
«. A dali se i ona svrha, za ko-
jom se ide sa zagrebačkim proce-
som, dade postići :
vlju narodnih mu
mo, da se je
vednika podigao na sveti žrtvenik,
pred kojim ničice pada stotine
milijuna duša; znamo, da se krvlju
narodnih mučenika prekaljuju ka-
rakteri, stvaraju pravi rodoljubi.
Pošljedice su, za sreću ugnjetava-
nih, sasvim obratne.

Podižite onda vješala i raspi-
njite što češće!

Ilacmo u3 CapajeBa.

CapajeBo, 15. cenrem6pa.

Ox npormameiwa amekcuje Hamie 0-
Tau6uHe HerpecraHo ce roBopu 4 nu-
tie o oGehaHoM ycTaBy. CaMo co6omM
NOna34, Ja CBE TO NPATHMO C BCJIH-
KHM HHTEpeCOM. Tuue ce najnocinje
HALIE KOKE.

HecruHy a KAM, MHOTO He Oue-
KyjeMo og oGehai»a. 3HAMO, KOJIHKO
oHu yonke Bpujene. A)u Hac unak
CTBAp Buie uurepecyje, Hero mMHora
APyTa IHCBHA IIMTAIbA.

Hema cymwe, za he ce u namioj oTa-
uGuuu naru ycraB. He MOXe HH ona
Guru semiba cxpajnux usuumaka, A

YHanpujeg MOXKEMO 3HAaTH, KaKAB he
Taj ycraB Guru. OH ce npunpasa
Ge3 nac. JIpxumo, za ue he onroBa-
PaTH HH norpeGaMa 3eM/be, HH npaBy
HAILIET HAPOJA, HH yXy Bpemena. V-
Bjepeiu CMO yuanpujen, na he To Gu-
TH HenOoHolihe aycrpujekux u mMayap-
CKHX GHPOKPATA y NYXY IHXOBHX Be-
JIHKOayCTpHjCKHX H BEJHKOMAIJAPCKHX
uurepeca. HaBHKJIH CMO, JA Ce O HA-
uoj Koxa pau 6e3 Hac u nporu nac.
Taka nam je uecperna cyiGuna !
Uum je npornamena anekcuja Bocne
u XepueroBune oGeharme HaM yCTaB,
C1OGOJIy IHTaMile, C1OGOJY VZPJKH-
Bata H cacrajawa; caJeruiie Hac ca
CBHX CrTpaHa ,npujare/bu“ € gujenuM
OGehai»uMa u jOni JbENIIHM XKOJBAMA,
Oz cBera Tora MH CMO BuljeJu jejuo
BEJIHKO — HHIITA. Ca ycTaBOM ce 0-
NyTOBJIAUH, VAPyKUBATH CE H CaCTA-
jaru He MOxeMO HH KOJHKO Ipuje
anekcuje, a cnoGoza uwuramne uaj6oe
Ce HCIIOJBABA Y CHJIHHM, YIIPAB Heuy-
B€EHHM rJOGaMa, KOje ce ynapajy HA-
LIHM JIHCTOBHMA, WAK H 34 UJAHKE,
KOje NOHoce us JucroBa jee umu
Upyre nome MoHapxuje, u _u3 nporoHa
H 3aTBOpA, KOjuMA YpPCJHHKE HAIIHX
HE3ABHCHHX JIHCTOBA HECTO 3HALY NO-
uacrHTH. ,Cpneka Pujeu“ je uajucnpa-
Biuija u najpjeuuTuju oKyMeHaT.
Amu 3aT0 cBaKOTa_ nama BuJJuMO CBE
BHlle ,npujareba“, Koju noja3e za
nac ycpehe. Mayapu cy nam najupuje
ilocaaiu cBojy arpapuy Gauky, koja je
umajia za pujeniu HecpeTHo Haile a-
FPapHO IIHTAib€ H JA OTOJbEJIOT H OTY-
JbEHOT_ CplICKOT Ce/baKA CTJEpa CKyhke
H Kylitiura, na naceiu manapcke 6e-
CKyhiuuKe. CBujecr Harier uapoja u
BCJIHKO ,IIOBjep€Ib€“  IbETOBO NIpeMa
»Kyepamuma“, Koju Cy My Buie 3/14
YUHHMJIH, HETO CE LAJE H NPOMHCJIHTH,
NOHEKALIE OBY  MALJAPCKY  YCTAHOBY,
KaKO joj u nozukyje. A u ocrazu cTa-
BeHCKH CBujeT ycrao je mporuBa oBe
Mauapcke areHType 34 KOJIOHH3a1IMjy TY-
ber eJeMEHTA HA IITETY HALLE CHPOTHIĐE.
A naumu ,npujare;bu“ unak He MH-
Pyjy. X KeJBH JA HAM IIOMOTHY OCHO-
Bale cara y TemumuBapy (y Yrapekoj)
BEJIHKY MaJuapcKy GaHky ,34 34KYN H
KOJIOHH3auHjy“ y Bocuu u Xepuero-
BHHH. Kao npBH EKCIIOpT OBE HOBE
TproBauke DHpmM€ IpHIIPaBIBA CE, KAKO
cašnajeM, 36.000 ManapcKHX CKHTHHILA.
A TO Ham je y ucro BpujeMe npBu
Behu zap name ycpehure;une. Beh
ce u3amehy Bawezyke u Ilpujenopa, u
Baenyke u Bocancke Tpazuiike cnpe-
Ma noTajune Tepe 3a oBe 6eckyhHuKe.
Kako ce Bux ,Drang nach Osten“
Pazu u npekO HeyBuaBHHX MalIJAPCKHX
»NOJIHTHYAPA“, A M Ca CBOjHM CJIEMEH-
THMA 3aB/A4H CE y HaIY OTaUGHHy
CBE BHIIe H HHTEH3HBHHjE. Og Tora
npojupaia npujeru HaM BeJuKa ona-
cHocr. Hama je orauG6uua ,cpehna“,
tuTO je zomyia y rpanune jezue KyaTyp-
He IpaBe, Koja HAC, €BO, 1apuBa 6y1a-
TOJaTHMA OHOT CPEhHOT CJEMEHTA, KOjH
je npumopaH ce1uTu c npara kyhibera,
H€ H3 HAHOHAJIHC HYXK]€, HC H3 NO-
Tpe6e za noGuje kopy xbeGa, Beh
murTo je caM ce6u, CBOjHM ,IOLITEHHM“
patomM oHeMoryhu4o cBojy ersucreHuujy.
Jep nam, 6e3 cyMib€e, He he nocnaTu
HCNPABH€ JbY]I€, — A HH ibHX HC he-
MO, — Beh CKHTHHHE H IpOTYBE.

Mnoro nozaxeMo ua csujecr amer
Hapona. Cana rpeGa na ce okynva u
npocBjeTHo u eKOHOMCKH pa3Buja naj-
Behy njenaruocr. Jeguuo Tako MohH
he craru_ Ha _nyT Tryhuuckoj najesju ;
jenuHo TaKO MOhH he crehu nowro-
Babe cBor npaBa, Koje je zgamac no-
FaxeHo.

.

Jyuep je nouena Koncruryupajyha
cjenuuua TproBauke OGpruHuKE KOMOpe
y CapajeBy. CpGu cy, Buzehu u oBaje
3AINOCTABJbAIB€ CBOT  HApPOJA, H3ZALIH
43 NBOpaue npuje nero je usaGpau
npezcjezuuk. O Tome hy Bac uasuje-
CTHTH HAPEJHHM TIHCMOM.

Csyna uac nporoHe; y cBako 1oGa
HAM Kpibe Haiua npasa. OBome Mopa-

mo jenuoM craru Ha paj.
Capajnuja.

U vrijeme otvora sabora.

Jučer je otvoren dalmatinski sabor.
Poslije toliko vremena dočekasmo i
taj dan. Novoizabrani poslanici dosta
su čekali, ali su i dočekali.

Sa svim tim, što je naš sabor go-
tovo bez ikakve moći, ovo zasijedanje
ima i izvjesnu neku važnost. Dosta
Pitanja, i to vrlo važnih pitanja, ima
se riješiti. Hoće li sabor za to imati
dovoljno raspoloživa vremena, ovisi
(o volji onijeh, koji nad našim sabo-
rom imaju odlučujuću riječ; a hoće
li se sva pitanja riješiti u pravcu i
duhu narodnih interesa, ovisi opet o
spretnosti, uviđavnosti i rodoljublju
naših poslanika.

Svakako je najaktuelnije i za zemlju
od najvećeg interesa pitanje zemalj-
skog odbora. Ovo je pitanje u isto
vrijeme i najškakljivije. U zemaljski
odbor trebalo bi birati ljude spremne
i voljne za rad; ljude, koji će znati,
moći i smjeti da podignu zemaljski
odbor na onu visinu, na kojoj treba
i mora da bude; ljude, koji će voditi
računa u prvom redu o interesima
zemlje. še

Ne treba gubiti iz vida žalosnu či-
njenicu, da su kod nas političke pri-
like užasno razrovane, da nema jedne
stranke, koja se može da pohvali
svojom kompaktnošću. Partizanstvo
je rastrovalo naš politički život. Na
prvi mah, a bez međusobnog spora-
zuma, teško je uopće i misliti na za-
jednički rad svih stranaka. Ne ka-
žemo da se to ne će moći postići,
već tvrdimo, da najprije mora doći
do sporazuma, a tek' onda moći će
se govoriti i o mogućnosti rada općeg
interesa. '

Osim toga postoji još jedna smetnja
pravilnom i korisnom izboru članova
zemaljskog odbora, postoje obziri
prema dosadašnjim članovima, koji
su svoju egzistenciju vezali za svoj
politički rad. Obziri su razumljivi
i plemeniti, ali oni ne smiju krnjiti
opće interese i smetati pravilnom raz-
vitku autonomnog života naše zapu-
štene zemlje.

Dosadašnji rad zemaljskog odbora
— barem kroz pošljednji niz godina
— nije ni ma čime opravdao svoje
sankcionisanje. Taj rad treba preu-
desiti, tako reći podmladiti. Hoće li
to moći i smjeti učiniti sadašnji sa-