Br. 69.

Dubrovnik 21. septembra 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10:
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini.
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi e vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

čne objave plaća se 12 para

h slova). ak
se više puta uv po-
godbi. — Za priposlana, wo i
javne zahvale plaća se od pstitnog
retka 20 para.

-

Plativo i ubživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA!

C. K. Okružni Sud u Dubrovniku na pri-
jedlog c. k. Državnog Odvjetništva, odlučio
je da sadržaj ulomka članka ,Raspni ih rasp-
ni“ tiskana na 1 i 2 stupcu I stranice, koji
počimlje sa riječima ,Da ironija pravde bu-
de“ a svršava sa raspinjite što češće“ poli-
tičkog ćasopisa Dubrovnik koji je izašao u
Dubrovniku na 17 septembra o. g. pod od-
govornim uredništvom Nikole L. Brkića,
sačinjava zločin smetanja javnog mira pred-
viđena u S 65 a) k. z.

Potvrđuje se izvršena zaplijena, zabranjuje
se daljne širenje lista u pogledu zaplijenje-
nog članka; određuje se uništenje zaplijenje-
nih istisaka kao i onijeh koji bi se slučajno
još zaplijenili rastava dotičnog štamparskog
sloga i objelodanjenje presude u nastajnom
broju istog ćasopisa, i to na prvoj stranici,
sve to u smislu S 498 k. p. i $ 20 Zakona
17 decembra 1862.

Razlozi

Sadržajem zaplijenjenog ulomka očito je
da se razdraživa na prezir i mržnju protiv
Austro-Ugarske državne uprave, učin ovaj
koji se označuje zločinom po $ 65 a) k. z.
pak je s toga red bilo osuditi kao gore.

Dubrovnik, dne 18 septembra 1909.

Bojanić

Zar se i carska poriče?

»Kao nepomičan cilj lebdi mi pred
očima moja čvrsta volja, da se pripa-
dnicima Bosne i Hercegovine dadu
građanska prava i obezbijede u pot-
punoj mjeri: sloboda ličnosti i vjere,
sigurnosti imetka, časti i običaja, čuva-
nja kutnjeg praga, slobodeštampe itd.“

Ovim riječima popratilo je Nj.
Veličanstvo, u pismu na ministra
Burijana, aneksiju Bosne i Herce-
govine. U njima je sadržana želja
i volja, da se obezbijede ljudska
i narodna prava dvjema bespra-
vnim zemljama, a u isto vrijeme
i priznanje, da su dotle bile izvan
domašaja i bez obezbijeđenja nji-
hova. Čvrstim uvjerenjem, da se
carska ne poriče, narod je držao,
da i u nesreći ima po nešto sreće.

Od tada je prošla gotovo go-
dina dana, a od lijepih riječi i želja
Nj. Veličanstva vlastodršci stvoriše
prazna obećanja.

Razlozi, koji su izneseni pred
svijet, da se opravda akt aneksije,
svedeni su na spoznaju narodne
zrelosti za ustavne slobode, koje
su, kao preteča tome, bile udije-
ljene i narodima Turske carevine.
Trebalo je, dakle, da se zatrese
Stambul, da u njemu odjekne na-
čelo jednakosti, bratstva i slobode,
pa tek onda da se ,kulturni i na-
predni skrbnici“ sjete, da pod nji-
hovim igom žive čedo, koje je u
Evropi jedino bez najelementarni-
jih ljudskih i narodnih prava. Pod
pritiskom događaja i sticajem pri-
lika priznanje je dato sa obeća.
njem ustavnih sloboda, uz cijenu
promjene državnog položaja.

Promjena je izvedena. Pod sna-
žnim pritiskom sile otpor je bio
nemoguć. Trebalo se je zadovoljiti
gotovim činom, koji je, pored Svih
prethodnih priprema, nastupio do-

sta nenadno. Težina promjene bila
je oslabljena obećanjima, koja su
bila garantovana istinskim željama
i pritiskom kulturne Evrope, a ne
narodnim pravima, koja se redo-
vno gaze i omalovažuju. Glas o-
bećanja ipak je odjeknuo. Pored
sve sumnje u stvarno uživanje no-
ve sreće, ipak se je s pouzdanjem
vjerovalo u carsku riječ, koja se
ne poriče. Time su bili rastjerani crni
oblaci užasne eksplozivne snage.

Ali su obećanja do danas ostala
bez svoga ostvarenja. Zadanu ri-
ječ rastjerali su vjetrovi stare prakse.
A nesretni narod, kojemu je sud-
bina dodijelila, da o njemu drugi
brigu vode, u čudu se pita: zar
se i carska poriče ?

Obećani se ustav kroji i pre-
kraja. Narod se pri tome ni za šta
ne pita, niti se o njemu uopšte
vodi računa. Sve se čini bez njega,
a sva je prilika i protiv njega.
Sreća ga je zapala, da je došao
pod okrilje države, kojoj su narodi
pošljednja briga, u kojoj se sve
vrši po staroj praksi omalovaža-
vanja narodne volje. Jedino ispra-
vno načelo, da se narod samo“u
slobodi vaspitava za slobodu, za-

postavljeno je metodi, da u zatvo-

renoj, zagušljivoj izbi ljudski život
najsigurnije dokonča. Ako Bosna
i Hercegovina i dobiju ustav, on
će, po toj metodi, biti nakaza u
ustavnoj spodobi.

U apriornoj spoznaji ustavne
nakaze, koja je dovela do borbe
šovenske apetite Nijemaca i Mad-
žara, čije se kože sve to ništa ne
tiče, ispoljava se slaba garancija
slobode ličnosti, sigurnosti imetka,
časti i običaja i čuvanja kutnjeg
praga. U staroj praksi zapostavlja-
nja domaćeg elementa, a pod o-
kriljem obećanja zakonske stalnosti,
nastoji se dovesti narod u kastu
robova, da služi ugnjetačima za
njihove ciljeve. Ostvarenje obeća-
nja već sada se svodi na volju
privilegisanih vlastodržaca.

Štadlerov program sa silnim u-
vozom otrovnog Lojolinog sjeme-
na i pobožnih, umiljatih milosrdnih
sestrica, čiji plodovi već sada do-
zrijevaju, davaju, bez sumnje, je-
dinstvenu garanciju slobode vjere
i čuvanja kutnjeg praga. Usprkos
demokratskom duhu vremena, koji
je nastupio postepenim prirodnim
napretkom ljudskoga društva, za
Bosnu i Hercegovinu se transpor-
tuje elemenat, koji je plod srednje-
vjekovne tiranije. Ostali svijet ko-
raca naprijed dvadesetim vijekom,
a ove se zemlje povraćaju sili ži-
vota raja i pakla. Ne da se zami-
sliti veća ironija napretka !

Pod firmom ekonomskog napre-
tka i riješenja agrarnog pitanja ide
se za raseljavanjem domaćeg ele-
menta i naseljavanjem  tuđinskih
skitnica. Sa povlasticama stranim
institucijama stvaraju se trgovačke
firme, koje imaju zadatak, da ne-
sretni narod stjeraju s kuće i ku-
ćišta. Zaista, najmoderniji način
rada za ekonomski napredak ogu-
ljenog naroda!

Da se zbilja dokaže, da se car-
ska ne poriče i u pogledu slobode
štampe, urednici nezavisnih listova
stavljaju se u zatvore, a nema go-
tovo jednog njihova broja, koji
nije obdaren bijelim poljem svojih
stupaca i, u naknadu učinjene štete,
silnim, uprav užasnim globama. U
tome se ispoljava i sloboda zbora
i dogovora.

Ovako bi se bez kraja dale ni-
zati blagodati novog stanja, koje
je narodu dozlogrdilo. A hoće li
ga moći i dalje snositi? Svjestan
svoje nacionalne snage, zadojen
demokratskim naprednim idejama,
narod će, u obranu ljudskih prava
i svoje nacionalne individualnosti,

morati stupiti na polje legalne i

žestoke borbe. Pritisak sam sobom
mora da izazove otpor. U tom
otporu, koji će biti mjerilo njegove
snage, izvojevaće, bez sumnje, po-
štovanje svoga prava i stvoriti u-
vjet pravnog poretka, po kome su

vlasti radi njega, a ne on radi njih. |

Neka to upamte vlastodršci!

Kad postigne svrhu, onda će
moći likovati, da je sam izvojevao,
da se carska ne gazi, da se carska
ne poriče!

»Auekouja“ Ayorpuje Hbemaskoj,

OnomajiHe je NOHHO , Times“ uaHaK,
KOju cy cryxGeHu Geuku OpraHu ca
3AMLOBOJ6CTBOM UHTHPAJIH, Y KOME Ce
H3paxaBa CyMiba O TOM; La JIH je Ay-
crpo-Yrapcka BemuKa cula, Koja je
cBujecna cBoje HHJIHBHNyaJHOCTH. KAJ
crpanu cBujerT cmarpa xa636ypiliky MO-
Hapxujy caMO Ka0 npunoxak Fbemauke
OHJLA THM H€ YHHH HHLITA IPYTO, HETO
oHo iro Hujemuu y MOHApxXHju uuHe,
Koju u3 oguoca Aycrpuje npema Fbe-
Maukoj u3Boje norpe6y 6opće npoTuB
CnoBeHa. CrBap je zocnjena eh TaKO
NAaJeKO, Ja Ce OBHX JaHa Ha KOHČE-
penuuju H>eMauKHX JHGEpaJIHHX IOCIA+
HHKA y JluHly, C MHHHCTPOM IlIpajne-
POM Ha H€1y MOTJIO Će3 CTHJLA TBPJIHTU,
na ,caBesiuukoj Bjepuocru npema Fbe-
Maukoj HHKAKO HE O/IrOBapa, IITO je
BJIAJLA TAKO H3HILIJIA Y CYCpET CIIOBEH-
CKHM Ipe/WIO3HMA, M ILTO y Aycrpuju
caoBecka crpyja goGuBa npeBnacT“.
Tla uu nocnanuky Peyiuxy, Kora 6poje
Meljy yMjepene Hujemue, zaHaliia ce
NOoJuTHKA V Aycrpuju He uHHH NOBOJb-
Ha 3a Hujemue; jep je, Gajaru, nane-
pena nporuB Hbemauke.

V TaKBOM CTAaiby CTBapu Huje uyao,
ILTO CE NAHAC NOTNOMAKE CBEH>CEMAYKH
NOKPET, H IITO NAHTEPMAHUH  ZaHAC
roBope u nocrynajy Tako, Kao za je
cnaja»e Aycrpuje c Hbemaukom Beh
roToBa crsap. To je NoKkašsao u naH-
repmaucku Konrpec, Koju je Guo 26.
0. M. y Cackoj 2KaHjraBu caMO 7 KM.
YUAJbBEH€ OJ HEIKE FpaHuue. Ca3Bao
ra je ,Alldeutscher Verband“, naHrep-
MaHCKa OpraHu3aunja y #>eMauKOM UAp-
CTBY, KOja pajiu Ha Tome, Ja ce He-
KaJaniHe aycrpujcke 3eMJ/be, LITO CY
Ipunanane i>eMauKOME CAB€3y, IIpuca-
jenune FbemauKkoj. OBo je upyuTBo
PaCrIpoCTpaibeHO NO CBHMA IPKABAMA
IBeMAUKOT LNApCTBA H Gpoju croTuHE
XHbaua CBOj4x umaHoBa u y Aycrpuju,
Mey ibHMa MHOFE Cala M GuBuie
IbeMAYKE ayCTpHjCKe MHHHCTPE, IbEMA-
uke nocnanuke u3 HeluKke 4 iW»eMauke
PauKAJIH€ M aFpapHe nocianuke #3
IbeMAUKHX 3eMa/ba_ y Aycrpuju. Ay-
CTpHjcKke NaHFepMaHIE NOBE3JIA Cy JIBA
NynKOM mNyHa napo6pona y 2KaHuaBy.
Y3 ypueGecuy B4Ky ,Xaj7!“ u myuiaBy
43 npauruja KpeHyo ce ČIpoBon ma
360pHluTe npeu KynaTuJoM, uuje npo-
tebe Gujarue yKpaluieHo TpaHcnapeH-
TOM: ,Nach Oesterreich hiniiber schall
es: Alltdeutschland, Deutschland iiber
alles!l“ (,Y Aycrpujy Heka npojpe
jeka: CBewemauka, Fbemauka u3Haji
cBeral“). Ka ce nocnuje npencjenuu-
KOBa NO3/PABA CTHLIAJIA NEPIBaBA, NO-
Neo ce Ha roBopHuny nocranuk Jecep
u3 Beua u upao je npelaBaie 0
ekoHomMcKOj 6op6u nmporuB Hexa, koja
MOpa Guru u zedancuBua u ogancu-
BHa, M y oGa cayuaja cnojema c pe-
dopMaMa y Wemaukoj oGzacru, Kojuma
he Guru CBpxa Iporoiweie  YeniKor
IKHBIbA M3 Ib€,

EceHcKH CynepuuTeHzaHT KJIHHTEMAH,
no3nupaBuBiiu aycrpujeke rocre, u3ja-
BHO je: ,,B7iuaak je uac npomacru ay-
crpujeke upxaBe; Kaz je uecrane Guhe
aycrpujecku HujeMuu yryheuu ua Hu-
jeme y UapeBuHHH, a Hala cBeTa 1y-
X«HOCT Guhe, za ose HujemMue IpumMu-
MO KOL HaC. Pagehu y TOM CMHCIY
34 IbEMAUKH HAPOJL, yuHHHheMO y NOT+
NyHOM CMuCiy Haj6osey yciyry Buc-
MapKOBOj uleju“. I poMKO TIJbECKAIbE
u yprawe ,,Wacht am Rhein“ nposa-
Malo je Ba3snyx. Ilpencjenuuk ,Ver-
band-a“,anBokaT up. Krayc 43 Majuua,
peue: ,HbeMauKa 1uapeBuHa MOpa No-
KYIIATH, IA Ce novena yruuaja Ha y-
HYTPAliby NOJIHTHKY Aycrpuje. Cna-
Bu3auuja Aycrpuje, koja «HBO Hanpe-
nyje, najeha je omacHocr 3a Hay
orau6uuy. Haj6obe je cpegcr80 y 60p-
6u nporuB Hexa e€KOHOMCKO IIPOKJET-
CTBO, KOje MOpa GHTH IOCTABJbEHO Ha
Hajwiupu OCHOB“. O HujeMIIUTHHH y
Bocuu pedepucao je napox Tajerep
u3 Bepauua. Ha OCHOBy CBOFA BJIACTH-
TOTa HCKYCTBA H3HHO je ,yTjeLuHe CIH-
Ke O MHOXCIbY H VHYTPAIIIB€M HaNpe-
JOBAHY I>BEMAUKHX CEOCKHX HaCEOGHHA
y Bocuu. Hy IbeMauKHM TAMOLIIbNIM
HaceoGuHaMa  norpe6na je mnornopa
Hala npuje cBera 34 nojl43aie IUKOJa“
3arumM je npencjenuuK 360pa xBa/iHo
3ZACNyTe ibeMauke Gpahe us Here,
muro uuHe on6panGenu GejeM npoTHB
caaBsuzanuje, koja yrpoxaBa WeMauKo
uapcrBo (1!!). Jlp. Tanac, u3 Muuxena,
TyHO Ce, IuTO ce BuHeproBa Baja