A

Br. 76.

a

=

Dubrovnik 15. oktobra 1909. |

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
18 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjava i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

——— -—-——

Plativc i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

—_—

U Dubrovniku, 14. oktobra.

Ovogodišnje zasijedanje dalma-
tinskog sabora primiče se kraju.
Njegov bilans iznijećemo, po svo-
joj dužnosti, kad pred sobom bu-
demo imati potpunu sliku. Za sada
ćemo se navratiti na jedno naše
nutrnje pitanje, koje stoji u iz-
vjesnoj vezi sa saborskim zasije-
danjem i koje je, kako smo  izvi-
ješteni, našlo odziva kod naših
poslanika.

Još pred otvor sabora, kad su
samo kombinacije o tome kolale,
istakli smo njegovu važnost za
početak sređivanja razrovanih po-
litičkih prilika Srba na Primorju.
U opštoj apatiji, koja je nastupila
ozgo, sa strane istaknutijih faktora,
nazirali smo za sada jedinu mo-
gućnost toga početka u uviđa-
vnosti naših narodnih poslanika.
Njima smo stoga i namijenili bili
dužnost, da, uz poslanički rad u
užem smislu, uzmu incijativu i —
prebrodivši gvozdenom voljom svje-
snih i istinskih patriota sve zapri-
jeke — nađu načina ozdravljenju
jedne naše grdne rane.

Predviđali smo težinu zadatka,
koji se poslanicima time nametao,

— jer smo imali pred očima činjenicu,

— neka nam se dozvoli istina,
— da su i oni, kao i svi ostali,
zagazili više ili manje u vrtlog
domaćih trzavica. A ipak, uza
sve to, znali smo, da u njiho-
vim rukama i u njihovoj uviđa-
vnosti stoji mnogo u tom pogledu.
Oni su zakoniti predstavnici cijelog
našeg naroda. Njima su više ili
manje poklonili povjerenje svi Srbi
i iz svih krajeva Primorja. S toga
se apriori moglo računati, da bi se
u njihovom međusobnom  spora-
zumu našao izlaz i za opšti spo-
razum.

Izgleda, da se u tome svome

računu nijesmo prevarili. U zadnji
čas stižu nam glasovi, da su naši
poslanici, koji se sada nalaze oku-
pljeni u Zadru, preduzeli ozbiljne
korake, da se zbiljski srede prilike
Srba na Primorju. Pored konsta-
tovanja jedinstvenog načeinog sta-
novištva, našao se je, čujemo,
izlaz, da se otklone razlike, koje
su, regbi, lične naravi. To je prvi
uspjeh. On je svakako jedna zna-

tna dobit sa dosta utješnim  sim-
ptomima.

Na tome sada ne smije ostati,
niti se to smije odgađati. Teško
bi se, izvan saborskog zasijedanja,
pojavile prilike, da se započeti rad
nastavi. U prvoj dužnosti naših
poslanika, da probiju led i učine
početak, sadržana je sada i druga,
da započeto sretno privedu kraju.

Ne ćemo da prejudiciramo nji-
hovim konačnim odlukama, ali će-
ino ipak istaći mišljenje, da ne
smiju gubiti iz vida dosadašnje
bolesne pojave, koje su nam toli-
ko ,obogatile“ iskustvo, da ga
gotovo ne umijemo upotrebiti. U
tim pošljedicama sadržani su i nji-
hovi uzroci, koji su, logično, i u-
zroci naše nesređenosti. Kad se
jednom hoće da srede prilike, onda
se mora stvar najozbiljnije i slica
i s naličja proučiti, da se barem
zbiljski srede. Površnost i labavost
riješenja jednoga pitanja može sa-
mo da formalno prikrije njegovu
bolest, pa da docnije sa još uža-
snijom  razornom snagom * izbije
na površinu. A toga se najviše
treba čuvati.

Znamo unaprijed, da ćo iza
dogovora naših poslanika doći
skupština, koja će imati zadatak,
da dađe konačan sud i stvori,
tako reći, opšte zakone. I do sada
je bilo nekoliko skupština, koje
su bez temeljitog proučavanja po-
jedinih pitanja stvarale zaključke,
onako od oka i na brzu ruku.
Nije se pazilo na izbor izaslanika,
već su se birali i oni, koji su se
u stvar vrlo malo ili ni malo ra-
zumijevali. A pošto je obično
takim skupštinama prethodila ra-
zrovanost našeg političkog života
usljed ličnih razmirica, izaslanici su
se dijelili po raspoloženju prema
ovoj ili onoj ličnosti i s nekim
nepovjerenjem su gledali jedni na
druge. Naši poslanici moraju to
imati pred očima, a izaslanici treba
pri svom izboru da dobiju instruk-
cije, koje moraju nositi karakter
opštih narodnih interesa, bez ika-
kve primjese ličnih zadjevica.

Same pak skupštine nijesu bile
ono što bi inače morale biti. Na
njima se nije nikada sve svestrano,
bez žučljivosti i ljutine pretreslo.
Poslije običnih formalnosti redovno
se žurilo, kako bi čim prije iza-
slanici pošli svojim kućama. Sva
pitanja su se riješavala kroz dva
do tri sata. Zato nam je organi-
zacija bila labava; zato nam je sve
traljavo išlo; zato smo se redovno
povraćali na prvašnje stanje.

Po našem mišljenju skupština
treba da bude neka vrst parlamenta,
a izaslanici neka vrst poslanika,
koji su dužni svojim biračima da-
vati račun o svome radu. Svi pak,
bez razlike, dužni su pokoravati se
zakjučcima skupštine. Inače vani
sa svakim, koji ne poštuje opštu
volju.

Rad jedne skupšlinske sesije ne
smije se ograničiti na par sati, jer

se ni jedno pitanje ne će moći te-
meljito raspraviti. A to jebaš ono,
što nas do sada češće u izvjesnu
dvoumicu dovodilo.

Usljed oskudice ili zapostavlja-
nja i zanemarivanja raznih formal-
nosti često je stradala sama stvar,
čak možemo kazati, da se je to
redovno događalo. S toga pred e-
ventualni saziv skupštine izneso-
smo ovo kao napomenu našim
poslanicima, a pred samo održanje
osvrnućemo se na njen rad i za-
datak opširnije.

Sada očekujemo od naših po-
slanika više u ovom našem unu-
trnjem pitanju, nego u samom sa-
borisanju. Neka im pojedine za-
prjeke ne ubiju odmah volju za

rad, već neka do skrajnosti po-

kušaju. Sustati se ne smije. Cvrsta
volja i dobra namjera ne poznaju,
u svojoj suštini, nikakvih stvarnih
zaprijeka.

Narod će biti samo s onima,
koji svoju ličnost ne pretpostavljaju
opštim interesima. Razumijemo se
bez da dalje govorimo.

Ilucmo u3 beorpaja.
Y Beorpany, 12. okToGpa.

Toguuiounua  mpornaca amekcnie
BocHe u XepueroBuHe Huje KOJ Hac
Hu MOrJA HH CMjeta npokiu Heoma-
xeHa. Hac je oma y cpue yzapuja u
HALI HAPO/L y UPHO 34BHJ1a. Pa3yMJBHBO
je c TOra, NITO je TyXKHH NAH FOJMII-
Hune Hnamao ojjeka y uujeJmoj 3eMJBH.

IIpujecrouuua je Tora zana umaja
jenau HneoGuuaH u TyaH MSIJIeJ. CBe
pajuebe 6ujaxy 3sarTBopene. Ilo csuM
NOMOBHMA BHjaxy Ce LpHe 34CTAB€, HJTH
napojne TpoGojke ca upHuM TpakamMa.
JaBHH KOHLEpTH 34 Taj zaH Gujaxy
OGyCTaBJbEHH. uTaBOM NpHjecTOHHILOM
BJanaja je Heka uynua TuuiuHa. To-

TOBO CBH JIHCTOBH H34LIJIH CY y UPHOM
OKBHPY.

Y uujenoj oBoj TyxHoj mamudecra-
uuju nHajBuiie je uriak uHTEpeCHpAO
npujecronuuky jaBHOCT BEJIHKH MHTHHT,
KOju je yuuBepcuTeTcKa oMJazuHa Guja
3zaka3ajna 3a 10 uacoBa npuje nojine
KOJI CNOMEHHKA KHE&34 Muxajsa.

Oz 8 uacoBa rmouema ce je cakyr-
JBATH Iy6JuKAa. CBaK je xp/iHo Ha TO
MjecTO, rnje CIAaBHH KH€3 yllHpe CBO-
jom CaG6;6OM IT NBHjy TYXKHHX Ce-
crapa: noHmocne BocHe 4 KplIHe Xep-
ueroBune. OKO 9 uacoBa uje ce MOr/Io
npuiiu Oj HenpersejiHe Mace. Ca yHH-
BEp3HTETA CKYTIJbCHH CTY LEHTH y OTPOM-
HOM 6pojy KpeHyiie ca CprickoM 3a-
CTABOM, OGaBuHjeHOM UPHHM TPAKAMA,
rogorJaBu, njeBajyhu CpriCKy X4MHY H
Ipyre narpuoTCKEe rIjecMe, raBHuM 6€0-
FpaiICKHM yJIHLAMA H 3ayCTABHIE Ce
KOJI CIIOMCHHKA.

Jena rpyra cry geHaTa rmorHe ce ua
Gakom Hapojinor IlosopuiuTa, ozraKJe
Cy OTBOpHJIH MuTHHT. IloImuTO Ce KOH-
CTHTYHCAJIO NPECjeNHHNITBO, Y3€JIH CY
pujeu_ MHOTH  TOBOpHuH, KOju cy
HCTAKJIH KOJIuKA je Hecpeha cnalia

UHTAB  CPIICKH  HAPOJ CA HACMJIHOM
OTHMAUHHOM IBHjY CPIICKHX NOKPAjUHA.
Ha nmojenuHe H3BOLE FOBOpPHMKA Be-
JuK&a MaCa rnyGjuke, or npeko 10.000
nyiua, naBaja je uspasa CBOT 1yuleB-
HOT = PACIIOJIOXKEIBA Y PA3HHM  NOKJIH-
nuMa y npujor cprcke saBjerHe MHC/IH
H NpOTHBA HALIHX HApOJIHHX IyHIMAHA.

3a BpujeMme MHTHHTa CTHrJIO je ne-
GpojeHo zenmenia 43 YHYTPALIHOCTH H
ca crpaHe. Bpujenuno je coMeHyTH /1€-
nemiy, Kojy Cy pyCkH CTyZ€HTH yrpa-
BHJIH HA ANPECY HALE yHHBEP3HTETCKE
oMJajuHe u Koja rmacH: ,Ha nam
aHnekcuje Bocue 4 XepueroBuHe uspa-
»KaBajy CPIICKOM HapOly y JIHLY CpiI-
CKUX  CTyneHaTa_ cBoje cpjauHo ca-
yueruhe u TBplo Bjepyjy za he cmo-
BeHcKH Hapoji noGuru cBoje npaBo u
IIpaBelIHO 34 /LOBOJbBEEbE.“

Ha mMuTuHIy je oHecena oBa pe30-
gyuuja: ,HeyMHTHH  OCBETHHLUM, IO-
TOMLH majrux Gopaua 3a ocnoGoljeie
Hapoja CPNCKOF, MYKJIO Toroteuu npo-
NIJIOTO JIH EbHLOM, Y HCTOPHjH UHBHJIH-
30BaHux Hnapona 6esnpumjepuuM pa3-
GojauuiTBOM A.-V, KOjuM Ce 3arpo3uio
OncraHky u Gyuyliocru  BacuujeJor
cprickor Hapona y cnoGojuoj Cp6uju
u BacuujeIoM NOoTJaueHoM CpncTBy, 4
cBujecuu cBoje CBeTe  JyXKHOCTH Ha
npuBobje»y y jego saBjeTHe MHCJIH,
Koja ce Cp6uny C KOJbEHA HA KOJbEHO,
y3 npupacne 6omu u mnarTibe_ npenaje,
Banujy npen BoroM u JbY/HMA 34 HA-
pyineoM npaBnoM u usjaB/byjy y ume
cBoje M CBOTA HApOJa, IA CY CBH KAO
jenaH FOTOBH la 34 CBOjy orauG6uHy
u saBjeruy Mmucao Cp6uHOBy KPB IIpo-
JIHjy H KHBOTE CBOjE 3AJIOKE; A Npe-
hyTHa JIHIIJIOMATCKA PHjeLNEHA EBPOT-
CKHX KAGHHETA O NPH3HA4IbY TOTA 3H0-
UHHAUKOT HACpTAjA HA IPHXOBA IIpABA,
KOjuma ycujade Bepure y 3/paBo Mmeco
3zacujenajy a 1yuia y Nojrpnan 10-
Jia34, He npusnajy 4 cmarpajy u abe
Xepuer-BocHy Kao Cp6uHoBy a 60-
CaHCKO IIHTaIb€ 34 HEPHjeLIEHO, OTBO-
peHo nurTaie, koje he TEK OCTBApete
Cp6unoBe 3aBjeTrue MucJu4 jendom 3a
cBarna pujeri4Ta...“

IlomiTo je npouuraHa u npuxBahena
ropiba pecosynuuja, npencjenauk je 3a-

 K/BYUHO MHTHHF, KOju je u no Gpojy

yuecHuKka H NO jeIHOJYILIHOCTH H>HXO-
Boj, jezaH on HajBehux u HajuMno-
3zanTuujux, Koju Cy uKkaga OJpxaHu
KOJI Hac.

EJ i *

IloHoBo je HacryruJa Kpu3a y Ha-
lem MuHucrapcTBy. Boju _MuHHucTap
IKuBKOBHh noluuo je cBojy OCTABKY,
C MOTHBALHjOM, IA YCJbEJI NOPYLIEHOT
3ZUPABIBA HE MOXK€ BHLIE la HCIIPABHO
Bpiuu cBoje nyxuocTu. FberoBa je
ocrTaBKa uanenajuja cBujy. Ilosmara
je, 6e3 CyMIb€, H BAILIHMM UHKTAOLLHMA
enepruja MuuucTpa 2KuBKkoBuha, kojom

oje om panuo Ha npeycrpojcrBy cprcke

Bojcke. OH je KPO3 OBO KPATKO BPH-
jeM€ yuUHHHO MHOTO BHII€, H€FO Cy
LO Ibera FoTOBO CBH BOjHH M4HHCTPH
yuuunju. H kan 6u 2KuBkoBuh jou
HEKO Bpujeme ocTao Ha cBome mjecrTy,
cprcka 64 BOjcka NOLIA NO NOTIYHE

crpeMHocru 3a CBOj CBeT4 NOo3HB. CBH

MCTAKHYTHju J6Y IH Bjepyjy y NaTpuo-.

Tu3aM 2KHuBKOBHHa H Ipe, na he ro-
Byhu cBojy ocraBky, jep Teko a
My ce nalje 3aMjeHu.

E