Cijena: za Dubrovnik na godinu fior. 4. — Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu na godinu fior. 4 i 50 'novč. — Za Srbiju i Crnugoru na godinu fior. 5. — Za sve ostala zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. — Na po godine i na četvrt | sgošine surazmijerno. — Pojedini broj seta zagrada 10 novčića. | | sa i uredništvu. Izlazi svake Nedjelje. . Pretplata se i oglasi šalju administraciji , Dubrovnika“. — Rukopisi se ne vraćaju. zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se — Dopisi se šalju — Za oglase, priposlano, izjave, javne više godna štampaju, po pogodbi. U Dubrovniku 30. Oktobra 1892. dies 1. Istina o knjižici , Dubrovčani jesu li Hrvati“? TV. . Rački na početku svoje studije o Konstantinu pibtkodinik kaže: ,Svaki, koji hote Svoj sud izreći o kom djelu, dužan je najprije poznati pisca. Onaj pako poznaje pisca, koji je tačno i temeljito obaviješten o nje- govu stanju, toliko vanjskom koliko nutrnjem t. j. koji poznaje život i sudbinu, te umna i duševna svojstva pisca, koji ujedno prouči: kakovu je svrhu imao pisac sastavlja- juć svoje djelo i kojim se je srestvima Služio, da pro- makne i postigne onu svrhu“. Dakle kako vide naši čitatelji naš je zadatak gasvi- jem opravdan biva: da u kratkim potezima izložimo život i sudbinu te umna i duševna svojstva piščeva, jer samo tako radeći udovoljićemo općim zakonima kritike 1). Car Konstantin Porfirogenit VII. sin Lava Filosofa VI. i njegove četvrte žene Zoe rodi se 905. god. On, pošto mu otac bijaše unuk velikoga cara Vasilija, poteče iz krvi slovjenske. U dobi od šest godina okruni ga otac po običaju onoga vremena carskom krunom, a gođinu ka- šnje (912.) preminu mu. Od toga vremena za 33 godine bijaše Konstantin car samo po imenu, budući da on u početku stajaše pod skrbništvom strica Aleksandra, zatim majke Zoe i drugih rogjaka, napokon pod skrbništvom po njemu samomu imenovanoga suvladaoca Romana. Gođine 944. stupi on na prijestolje i njegova osobna vladavina trajaše 15 god, t. j. do god. 959, kad ga smrt zašeče u 57. godini života. Po smrti očevoj (912.), kako kazasmo, Konstantinu bijaše skrbnik stric mu Aleksandar, komu isti Lav na samrtnoj postelji predađe vladu i zakle ga, da se brine za maloljetnoga sina. Sedmogodišnji Konstantin imaše preda se u opakom skrbniku samo zli primjer (Grot o. e. 1; Rambaud o. 6. 1-4). Aleksandar poslije vladanja od 13 mjeseca umre. Sada osmogodišnjem dječaku bijaše Skrbnik Patriarh Nikola i drugi. Koliko dakle skrbnika nije imao mladi Konstantin! Koliko je u dvoru bizantin- skomu bilo spletaka uz tolike glave i mlada vladara, može svak pomisliti, komu je iole poznato društveno. političko i religiozno stanje Carigrada u ono doba. Varke, prevare, lukavost i podlost igrahu kolo oko mladoga Konstantina. Ko- liko urota ne bijaše upravljeno proti prijestolju Konstan- tinovu! (Oejena izvora, Dr. Rački; Književnik I. 36). Ovo nije naša zadaća da istražujemo već preko toga prelazimo da još nekoliko riječi o Konstatinovoj vladavini progo- vorimo. Po smrti Aleksandrovoj povrati se k svomu sinu i carica Z0a, koja poče vladati sa svojim ljubimcima i vla- daše do godine 919. Megjutim boraše se već pomenuti Roman sa svojim takmacima s namjerom da sam ostane na vladi i zbilja mu pogje za rukom. Pošto se bijaše dakle oslobodio od svojih neprijatelja a osobito moćnoga Foke, caricu Zou zatvorio u samostan, odgojitelja Konstantinova 'Teo- dora prognao, osjećao se je Roman s jedne strane sam i ') Naš profesor iz Paga reklo bi se da je preveć nervozan i nestr- pljiv te ne može dajbudi malko počekati dok naš odgovor nešto ko- rakne naprijed, već je odmah naoštrio svoje brčno pero, odgovarajući više nego li smo mi sami napisali. Što naš profesor odgovara, to nam na osobiti način laska, jer tim dokazuje, da bi naš sami uvod mogao porušiti njegovu sapunastu zgradu gragjenu ,izvrtanjem istine“. Nije istina g. prof. da smo mi koji od: Vaših zaključaka i argumenata (razloga) ispustili navodeći ih, već ih sitnozorom tražismo, da nam ne bi koji izbjegnuo, jer budite uvjereni, da mnogo cijenimo istinu i pra- vicu; ako pak mislite, da je koji od Vaših argumenata ispušten, ne bojte se, biće svaki u svoje vrijeme pretresan. Što se pak tužite, da smo bez dokaza odbili i zabacili većinu Vaših izvora, znajte: a) da ćemo u toku rasprave navesti i suviše dokaza, da dokažemo neispra- vnost i nevaljanost. većine Vaših izvora; b) da nam i imena kao V. Klaića, Pavlinovića, Ljepopili, Vulovića (u Kotoru) i dr. nijesu poznata ni kao ona ozbiljnih povjesničara ni kao ozbiljnih filologa već prosto kao šovinista ili diletanata; €) da političke novine kao »Narodni List“ i ,Glas Hereegovea“ nijesu ni vjerodostojni ni naučni časopisi, iz kojih bi se mogla erpsti gragja za kakvu naučnu radnju. — Što se pak tiče Vaše ironičke primjedbe, da ćemo započeti ,colla vita e miraooli Porfirogenita“ sažaljevamo Vas kao profesora, da ne po- znajete ni elamentarna načela kritike. Slobodan, Konstantin pak s druge strane lišen majke i odgojitelja nalažaše se izručen milosti i nemilosti Roma- novoj, i još kao neiskusan mladić lako podlegne uticaju ovoga vještoga i lukavoga čovjeka (Rambaud 0. 6. 18). Ovo sve ne bijaše dosta Romanu, već je još priveo kraju Svoju osnovu od dugo vremena smišljenu, tim što je znao zavesti mladoga cara, da obrekne ruku kćeri mu Jeleni. Dne 27. Marta 919. slavila se u Carigradu ženidba izme- gju 14-godišnjega cara Konstantina i Jelene Romanove, a 24. Septembra 920. Konstantin proglasi svoga tasta ćesarom, te ga 17. Dekembra iste godine okruni kano suvladaoca rimskoga carstva, a krunu primi on iz ruka Konstantina i Patriarhe. U januaru 921. okruni Roman Svoju ženu caricom i malo zatim svoga sina Kristofora. Tako on za svoje vlade, koja je trajala do god. 944. potkopavaše sve u naprijed značenje, ugled i moć pra- voga cara. U ovo vrijeme padaju i ratovi bugarskoga cara Si- meona s Vizancijom i njegovi pokušaji da osvoji Carigrad. Roman skupo plati moć koju bijaše prisvojio i na=- pokon žalosno svrši. Sinovi njegovi naoružaše se protiv oća i u dekembru god. 944. protjeraše ga na otok Protu, pošto bijaše 26 godina vladao. Konstantinu napokon pogje za rukom popeti se na prijestolje pomoću svojih pristaša, koji mu pomogoše srušiti Romana i sinove mu (Hirseh 0. 6. 72-73). Na ovaj način sprovede Konstantin polovinu svoga života (do 39. godine) u veoma nepovoljnim prilikama, koje ne mo- gahu na ino a da se ne dotaknu i Konstantinova harak- tera; zahvaljujući pak njegovim dobrim svojstvima ove prilike bijahu u raznim odnošajima više od dobra nego od rgjava uticaja. Prije Justiniana opstojaše u bizantinskom carstvu više središta za naobrazbu i nauku, na čelu kojih stajahu sveučilišta u Carigradu, Ateni, Aleksandriji, Edesi it. d; ali s Justinianom započe centralizacija ne samo u poli- tičkim odnošajima nego i u čisto kulturnim, tako da ovaj grad postade i u naprijed ostade jedino intelektualno središte. Na ovaj način bijaše dostatan nemar i surovost samo jednoga vladaoca, da upropasti znanost i umjetnost. Od tada dižu se mnoge tužbe proti raznim carevima radi njihova nemara i neznanja. Zasluge oko znanosti i umje- tnosti idu stranom Herakliju, stranom Bardi a najviše Konstantinu Porfirogenitu. Znanost se u opće zanemarivaše i samo pod nekim carevima bijaše u tome bolje. U IX. v. samostani bijahu ognjišta intelektualnoga pokreta, dočim u X. v. carski dvor. Ne samo o Konstantinu nego i o cijeloj maćendon- Skoj dinastiji može se kazati, da je za znanost u povije- sti istoka stvorila glasovitu dobu. Nijedna dinastija u bizantinskoj povijesti nije dala tako veliki broj careva pisaca kao maćedonska. Najsla- vnija imena bizantinske književnosti u X. v. jesu ona dvaju careva Lava VI. i Konstantina Porf. VII. Konstantin, kosa Roman bijaše udaljio od državnih posala, bijaše se povukao u palaču njemu opredijeljenu i ima svjedoka, koji ga nalažahu uvijek [libris incubantem |; siaba srestva koja mu Roman prolazaše, upotrijebljavaše u nabavljanju rukopisa; uvijek bijaše okružen od nauče- njaka i umjetnik, kojim on radnje dijeljaše. Naklonost k nauci osta mu i onda, kad sam preuzme vladu u ruke, ali istodobno ne zanemarivaše ni državnih poslova. Megju naučenjacima i književnicima koji Kostantina zaokruživahu imamo ih svakovrsnih, a nekim su poznata samo djela (poznati pod imenom Anonimf); megju po- vjesničarima imamo: glasovitoga Simeona Magistra, Ivana Kameniata, Josipa Genesia, lava Gramatika i. t. d; megju prirodoznancima imamo: Teofana Nona, Ivana Astrologa, Nikolu Publikana, Vasilija Patricija; megju pravnicima: Eparha i Teofila, Teodora Decapolitanus, oKosmu Magistra, Eustatija; megju umjetnicima: Teodora Belonas i glikara Andriju. Na dvoru Konstantinovu bijaše (i drugih glasovitih ljudi kao: astronoma, govornika, filo- gofa, matematičara. Konstantina ide najveća zasluga ovoga intelektual- noga pokreta, jer ga on bijaše pokrenuo, unapredio i proizveo: a) reorganizacijom javne nastave, b) velikim literarnim poduzećima, c) svojim vlastitim rodom. Povje- sničari koji mu predbacuju vladavinu, jednoglasno izja- vljuju, da zasluge oko nastave daleko pokrivaju sve nje- gove političke pogrješke. ,Znanost“, kaže Cedren, ,kao: aritmetika, muzika, astronomija, geometrija, stereometrija i filozofija opet su njegovom osobnom djelatnosti uspo- stavljene“. On tražaše učitelje ali najelasovitije i najspo- gobnije, primaše i okupljaše oko ovih učenike, odakle sli- jedi, da Konstantin ne bijaše samo pokretač i preustro- jitelj nego takogjer i pedagog. Ove škole bijahu upravo kraljevski uregjene, u njima ne samo što se učenici podučavahu, nego im njihovi vla- stiti učitelji odlikovani najvećim državnim službama bi- jahu za primjer, što se može naukom i znanosti postići. Bizantinski pisac Lydus kaže: Samodržac Konstantin VII. veoma se staraše za učenike; dopustaše im pristup u dvor i k njegovomu stolu, darivaše ih i poticaše na rad; izme- gju najmarljivijih biraše sudce, tajnike, vladikei dr..... Osim humanističkih škola bijaše tada u Vizantiji istodo- bno i strukovnih i seminara. Osobno igraše Konstantin veliku ulogu u ovom in- telektualnom pokretu. Što je još uradio za umjetnost, znanost i književnost, pozajmićemo u Cedrena i u drugih povjesničara. On je radio mnogo oko poljepšanja Carigrada i to uspješnije što je sam volio arhitekturu. On je dao mnoge zgrade sagraditi i više njih popraviti i uljepšati. Osobito mu bijaše milo upravljati popravljanjem i urešivanjem mnogih zgrada. On ljubljaše slikare i više puta uzimaše na kritiku njihova djela. Njegov biograf tvrdi [da bijaše prvi slikar svoje dobe]; njegove slike izazivahu veliko čugjenje megju onim, koji ih dolažahu motriti, S toga što ga u slikarstvu niko nije podučavao]. Ja priznajem — kaže Rambaud — da mi ove zadnje riječi izgledaju sumnjive, s druge strane ne niječem, da naš Konstantin ne bijaše slikar, kao što i Luitprand tvrdi, ali ne prvi svoje dobe i da ga nije niko u tom podučavao. On se zanimaše i muzikom, ali treba nadodati kao što Rambaud kaže: [,ja vidim u istinu ovdje dilektanta »musique sacrće“ |. Zonaras pozitivno kaže, da je Kon- stantin i pjesme pjevao i Fabricius mu pripisuje jedan zbornik duhovnih pjesama, kojih rukopis nalazi se u Tu- rinskoj knjižnici. Konstantin se zanimaše, Cedren kaže, tehnikom i zanatima, u istoj hronici se na dalje nabrajaju zanati, koje je on unapredio. Sada prelazimo na književna poduzeća, koja je Kon- stantin potakauo i potpomagao: i a) Zakonik vizantinske države prozvan r& BanMxđ. Ovo djelo je kompilacija iz indeksa digesta i kodeksa Justi- nianova, bijaše započeto pod Vasilijem, dovršeno pod La- vom mudrim a prošireno i popunjeno pod Konstantinom. 0) Kompilacija za ratnu nauku; koja sadrži starije vi- jesti o različitim načinima ratovanja tugjih naroda. Ove juridične i taktičke zbornike daleko natkriljuju enciklopedije raznih grana znanosti, koje dvostruku va- žnost imaju: praktičnu i znanstvenu. Praktičnu — jer se gistematički u izvodima predočuju predmeti, koji su sami po sebi nepregledni; znanstvenu — jer su se na taj način spasili od propasti mnogi tekstovi, koji se još onda rijetko nalažahu. Najprije imamo: a) Enciklopediju povijesti i politike. Ovo je iijbekja: najveća i najznamenitija Enciklopedija, gdje se je uzela u obzir sva historijska književnost Grk4 do u vizantinsko doba. b) Enciklopediju za zemaljsku privredu t. j. za poljo- djelstvo, gospodarstvo i druge grane ove nauke. Karl Krumbacher, pisao povijesti vizantinske književnosti kaže: »oin glinzendes Zeugniss fir die praktisehen pei