Br. 53.

Dubrovnik 12. jula 1910.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI. BROJ 10 PARA

Za oglase; računska izvješća i sli-
čne objave plaću se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale pluća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. _

Sveslavenski kongres.

U Sofiji, prijestonici nove, slo-
bodne Bugarske vijećaju delegati
sviju slavenskih naroda sjem Po-
ljaka koji su potrebu slavenske
uzajamnosti  potčinili zategnutim
odnosima sa birokratskom službe-
nom Rusijom. Odsutnost Poljaka
ma kako bila osjetna ne može da
ovome kongresu ospori važnost
u pitanju buduće tješnje i jače
uzajamnosti svih slavenskih pleme-
na, tim manje što je sticajem pri-
lika zasnovan na široj osnovi i što
je poprimio veći opseg svojih pret-
postavaka: slavenski novinarski
i liječnički kongres i slet slaven-
Skih sokolskih društava.

Shvaćajući ispravno istinu, da
međusobno upoznavanje pojačava
toleranciju i umanjuje spornu vri-
jednost ma kakvih tendencija, mo-
ramo priznati fakat, da važnost
ovoga kongresa ne stoji izvan mo-
gućnosti uspjeha postepenog osva-
janja uviđavnosti. Nije nam po-
trebno da se laćamo suštine real-
nog rada predstavnika slavenskih
naroda, pa da u njemu tražimo
razloge svoga stanovišta; vidimo
ih na pretek u ogorčenju, koje je
u pošljednje vrijeme izbilo sa stra-
hom slavofopskih predstavnika.

Još prije kongresa počeli su
njemački listovi da sa stalnim vi-
jestima, čas iz Petrograda, čas
iz Sofije, a čas opet iz Beograda,
pobijaju važnost kongresa. U po-
šljednje vrijeme, neposredno pred
i u vrijeme otvaranja kongresa, izliše
svoju žuč na ovaj, bez ikakvog
značaja, kako bi oni kazali, sasta-
nak, ne mogući nikako skriti svoj
strah od složnih slavenskih naroda
i svoju mržnju prema njima. ,Neie
Freie Presse“, ,Pester Lloyd“ i svi
veći i manji, znatniji i neznatniji
organi otvoriše stalne rubrike i
nervozno izviješćuju i izvrću, sa-
vjetuju i psuju, preporučuju i na-
paduju, a predstavnici slavenskih
naroga u Sofiji mirno raspravljaju
i zaključuju, rade i utiru put pra-
voj, istinskoj i toliko potrebnoj
slavenskoj uzajamnosti.

Ovako držanje i pisanje njema-
čke štampe ne datira od jučer;
ono je uvijek nalazilo primjenu,
kad god su slavenski narodi po-
kušavali udariti ispravnijim putem
k svojoj boljoj i sigurnijoj buduć-
nosti. U tome su dotle dotjerali,
da su — na svoju veliku žalost
— otvorili oči onima, koje su
htjeli uspavati. Slavenski narodi
mogu se sada sa svom pouzdašću
upravljati po barometru, koji obi-

lježava stanje vremena njemačkih
političkih tendencija. Ako njemački
listovi pišu bijelo, Slaveni moraju
držati da je crno, i obratno.

U jednom od pošljednjih svojih
brojeva donosi ,Neie Freie Pres-
se“ žučljiv članak protiva kongre-
sa, naperen u prvom redu protiva
delegata iz Austro-ugarske. Spomi-
njemo ga naročito stoga, što se
u njemu pjevaju slavospjevi Po-
ljacima, koji su sa svojom  pasiv-
nošću zadovoljili slavofopske po-
litičke tendencije, a da im zato
nije rumen stida udarila u lice.
Iz inata prema službenoj ruskoj
birokraciji Poljaci su se ogriješili
o svoju slavensku solidarnost, po
onoj narodnoj: ,Za inat se Marko
poturčio !“

Slične pojave: da njemačka
štampa žučljivo ustaje na svaku
ozbiljnu manifestaciju slavenske
uzajamnosti ili na ma kakav ozbi-
ljan slavenski rad, nijesu tako ri-
jetke, kao što su Slaveni neuvi-
đavni. Sa svim tim možemo im
se radovati, jer, makar da je ne-
uviđavnost. opšta slavenska odlika,
one će, ubijeđeni smo, dosta ko-
ristiti. Ako sami Slaveni ne umiju
da odaberu ispravan put u svome
zajedničkome djelovanju, mogu da
nađu dovoljno pouke u držanju
onih, kojima zdravo Slavenstvo
toliko smeta. Danas im barem mo-
ra biti jasno, da je put protivan
onome, koji im preporučuju ,za-
brinuti“ prijatelji u Beču i u Ber-
linu.

Možda nijednom slavenskom
narodu ne može tako i toliko
dobro da posluži istinska i stvarna
pouka, koja se nameće sa ovakim
držanjem  pangermanske štampe,
kao nama Srbima i Hrvatima. Sva-
ki jači separatizam, svaki među-
sobni sukob i nesporazum, svaki
nepromišljeni korak, koji bi ciljao
na to, da se na razvalinama je-
dnoga dijela naroda gradi egzi-
stencija drugoga, može samo da
štetuje i da koristi onima, kojima
naš mir i naša sreća tako duboko
leže na srcu, da im neprestano i
demonski zvrče na ušima. Boljega
nam dokaza ne treba od žučljivog
bjesnila prilikom  sveslavenskog
kongresa u Sofiji. I kad kongres
ne bi imao nikakav drugi uspjeh,
morao bi da nas djelomično za-
dovolji time, što je dao povoda,
da se sa nekih naših , prijatelja“
zdere lažna obrazina i da se po-
kažu u pravoj slici. Ko pošteno i
slavenski misli, mora da je sa o-
vim na čistu.

Nu

Ilacmo u3 CpGuje.

(Oz namer u3BjecruTe/ba).
Ha nyTy Beorpau-Huu, 9. VII.

Y ueTBpTak je Beorpan, kako cam
Tenerpadcku jaBHO, HMAO HCKH CBeuAH
H3rJe; Gujame HeoGuuHo uB H CaB
ucKkuheH  CJraBeHcKHM 3acraBama. [Io
yauuama je BpBjena nyGauka u ojy-
UICBJbB€HO INOBJIPABJIBAJIA CJIABEHCKE CO-
KOJIOB€. PpeHeTHuHo KJuuame: ,)Ku-
Bje/t0 = CPIICKO-XpBaTCKO = jeUHCTBO |“
NnpojaMaJIo ce ua ce crpane. Hukaja
HHjeCaM JLOXHBHO JBETILIC MaHHeCTA-
uuje craBeucke y3ajMHOCTH; HHKAJLA
nak HujecaM BH/IHO cnouranuje MaHu-
decranuje jemuucrsa Cp6a u XpBara.
CBu OHH CCKIY3HBHCTE, KOjM CY CHJIOM
CTBApaJiH_ HapojiHe pa3šnuke 360r JiBa
HapO/iHa uMEHA, MOTJIH Cy Ce yBjepuTu,
na cy cBe pasnuke ymjeTHo crBopene,
na nac pasnBoje u za nam ancop6yjy
cHary mMetjycoG6uom 6op6om.

Orumao GuxnpeBuiue Ha 1yr0, Kaji
Gux Husao cBe oHe yrucke, KOju cy
ce Kao naGyjaja pujeka cuujeBaju y
Halla pa3iparana cpua, a me hy ja
NOHABJBAM HH OHO ILTO je TETErpadbcKH
jaB;beHo. 3azpxahy ce na oHome, niTo
je cBujy uajBuumie pasnparajo.

Y ueTBpTaK nocauje Noine ozrpiaH
je y Topiem Ipany jasan uac. Oko
3 cara mocauje nojie kpenysa ce oz
»CaBuje“ nenperseuna noBopka Co-
KOJA, Koje je Npe/BoJIMJIa My3HKA Kpa-
sbeBe rap. Ily6auka je cBya c eH-
Ty34ja3MOM IIO3ApABJIBAJIA XpaGpe CJA-
BeHCK€E CokomoBe, Koju cy cmjeno u
C NOJ3/AIEM CTYIIAJIH, KAO ZA HI HA
CBETO HapojiHO Gojumre. Hcnpen yuu-
BEP3HTETA NOBOpKA Ce 3aycraBuJa. Ty
je Cuna umMnpoBusupana rpu6uua 3a
GEOTPAJICKO  OMIITHHCKO  YNIPABHTEJB-
cTBO. Hanpujen, npen rpuGuny, ucry-
nue Ha jegHoM IpeJcrTaBHHuu noje-
NHHHX COKOJIA, A NOPEI IHX H3HH-
jenie ce zacraBe. Y ume Hexa roBopuo
je lip. Bawnuek, crapocra uemKux
CokoJa, u NOS3IpABHO NpCJICTABHHKE
raBuora rpaza cno6onue CpGuje, cno-
MHIbyhiH _CIABHY NPOLITOCT CPNCKY, UH-
juMm ce nperuuma u decu noHoce. 21
ibuM je roBopuo ]Ip. Opaxiwe, crapo-
CTA CIOBEHAUKHX COKOJA, Na OHjaA
jena XpBar u najnocanje JIp. JI. Tlo-
noBui, craperuuna Dpyrikoropcke xcy-
ne. OzroBopuo um je npencjenuuk
oniurune Kocra TyaBunuhi. CBu cy
No3sapaBu Guju nonpahenu ca ojyime-
BIBEHHM: ,Ha 3sznap!“ u ,3upaBo!“
Kaz je nak goBpuimo cBoj roBop K.
TgaBuuuh, Mysuka je uuTOHHpaJa cBe-
CIaBeHCKy XuMHY ,Oj CnaBeuu!“ Ily-
Cnuka je npuxBarua u craja njeBaru.
A «Kaz je njecma NOBpiiena, nacra yp-
He6ecHo «uunawe: ,Hasnap!“ u ,2)Ku-
Bjemu!“ Ba3snyx ce rpecao oz oHor
FPOMOTJIACHOT  KJIHILAHA _H3 HEKOJIHKO
XHJBAJLA FPJIA.

Ox yHuBep3suTeTa_NoBOpKA Ce ynyTH
no Topiwer Tpaza, koju je Guo Bpno
aujeno uckuhen senenunomM. Ha npo-
crpanoj  novbanu  Gujaxy nojurnyrTe
TpuGuue 3a nmy6nuky. Y cpenuun je
Guja KpasbeBa goa. Ceujera Ce Ha-
rpuysto oko 15.000 ca cBuM THM HITO
je Kuuua pomuwana. Oko 4!/, cara
cTHrao je nmpecroJoHanibenuuK Age-
KCannap ca _npuuuesomM JenenoM. CBu
NpucyTHu_npupejmuiue um 6ypue oBa-

uje. Y iuxOBOj zoxu Gumu cy jom
MHHHCTPH H pyCKH NOCIAHHK XAPTBHT.

Mago #34 NoJacKa NpecroJoHanie-
nuuKa nouene cy sBjex6e. Hajnpuje
*KEHCKH, IA OHJIA MYIIKH NOJIMJIAJLAK
u najsax onpaciu 3ajegumuku u no
rpynamMa. CBe cy Bjex6e usBezeHe Ta-
UHO H CA MHOTO CMHCJIA; OCOGHTO Ce
nonasa ,Moperka“ Cp6a Ckornbana-
ua, BjexGe ca korvbuma Coona (ppy-
IIKOTOpCKE XKYIE H paJI OCMEpHIe ue-
CKHX COKOJOBA, KOju 6e3 OJIMOPA H3-
Bpuiuiie 600 pasuux najrexux u naj-
Crowxemujux _nokpera. To cy one Bje-
e, koje cy uemkum CokoJuma npu-
GaBune npBo mjecro ua JIOHLOHCKOJ
YTAKMHILIH.

Ilomro je novena nazaru «uina,
BjexGe cy Gume npekuuyre u ojro-
ene 3a jyuep. Ilocnuje BjexaGa npe-
CTOJIOHAIIJBEJIHHK Ce je pa3roBapao ca
COKOJICKHM IIPC/ICTABHHIIHMA O COKOJI-
CKOM NOKPETy. — YCbEI KHuIE uuje
Ce MOT40 OJLPKATH HH 34KHa34HH KOH-
uepaT, Te je Guo ojyroxeH 3a jyue.

Jyuep u3 jyrpa Guju cy cokojmu
NpHMJb€HH y NBOpy HM morolmihenu.
Kpas ce nuje noka3ao, jep je Guo
majo npexmabjeH. Ilocnuje nogue y 4
cara 6uo 'je jasan uac y FT OpibeM
Tpany. BjexGamu cy Behum zujesom
XPBaTCKH_COKOJIOBH, KOju NpBOra Jana
uujecy crurju, Be Tek jyuep npuje
nojie. Ilociuje cake Bjex6e Guju
Cy CypHo nosupaBibenu. Y  sBeuep je
Guo GankeT kog ,Hmnepujana“, Koju
je npupenuna GeorpancKka Ormuiruua.
Ilano je mekouKo Jujenux u onyieB-
JbEHHX 3/PABHILA. |

Jyrpoc cMo nom 3a Codujy, uc-
npaheHu Oz MHOlITBa Georpaucke ny-
Cruke. OJ NOKJHKA M OJVNICBIBEHHX
103/PaBa jeJIBA CE LITO MOTJIO pa343HATH.
Hnak je cauma MOrJIO OCTATH_y maMeTH
OHO HCKpeHO GeorpazeKo : , 10 Buhjeia
Ha IlerpoBzaH |“

*

Ilokyiuao caM na OrnuineM OBO co-
KOJICKO CJAB/b€. /la uujecaM y Tome
YCnHO — He Tpe6a za roBopuM. Ko
MOX€ la KAKE CBE OHO NITO Ce CaMO
ocjeha? Ko Moxe za onuuie ono uc-
KPEHO  CPIICKO FOCTONpuHMCTBO? Ko
MOK€ Ja NPEICTABH = OJIJIIEBJIBEIbE,
Koje je cBa CJaBeHcKa cpua y jeuuo
CIHJIO? — 3naM u ocjehaM cBe, aju
H€ yMHjeM, H€ MOTy na KaXKeM. Tume

CaM pekao MHoro!
C.

_——
Naši dopisi.
Kotor, 9. jula.

U zadnjim brojevima zadarskog
»Narodnog Lista“ učestaše dopisnici
i vijesnici ,znamenitih“ događaja u
Kotoru. Nekome mnogo leži na sreu
ponašanje Srba daka mjesne gimna-
zije. Kotorski dopisnik ,N. L.“ že-
stoko osuduje Srbe gimnazijaliste, da
su oni tobože napali na Hrvatice, koje,
okićene sa hry. kokardama, dođoše
izletom, zajedno sa svojim dumnama,
iz jednog zavoda u Hrvatskoj. Ja sam
očevidae tog djetinjeg, ali ipak veoma
žalosnog prizora i dužnost mije stati
na put klevetanju i omalovažavanju
čestitih kotorskih Srba gimnazijalaca
po našim listovima. Znam stalno, da
dopisnik ,Nar. Lista“ mnogo ,voli“