Br. 53. Dubrovnik 12. jula 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI. BROJ 10 PARA Za oglase; računska izvješća i sli- čne objave plaću se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale pluća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. _ Sveslavenski kongres. U Sofiji, prijestonici nove, slo- bodne Bugarske vijećaju delegati sviju slavenskih naroda sjem Po- ljaka koji su potrebu slavenske uzajamnosti potčinili zategnutim odnosima sa birokratskom službe- nom Rusijom. Odsutnost Poljaka ma kako bila osjetna ne može da ovome kongresu ospori važnost u pitanju buduće tješnje i jače uzajamnosti svih slavenskih pleme- na, tim manje što je sticajem pri- lika zasnovan na široj osnovi i što je poprimio veći opseg svojih pret- postavaka: slavenski novinarski i liječnički kongres i slet slaven- Skih sokolskih društava. Shvaćajući ispravno istinu, da međusobno upoznavanje pojačava toleranciju i umanjuje spornu vri- jednost ma kakvih tendencija, mo- ramo priznati fakat, da važnost ovoga kongresa ne stoji izvan mo- gućnosti uspjeha postepenog osva- janja uviđavnosti. Nije nam po- trebno da se laćamo suštine real- nog rada predstavnika slavenskih naroda, pa da u njemu tražimo razloge svoga stanovišta; vidimo ih na pretek u ogorčenju, koje je u pošljednje vrijeme izbilo sa stra- hom slavofopskih predstavnika. Još prije kongresa počeli su njemački listovi da sa stalnim vi- jestima, čas iz Petrograda, čas iz Sofije, a čas opet iz Beograda, pobijaju važnost kongresa. U po- šljednje vrijeme, neposredno pred i u vrijeme otvaranja kongresa, izliše svoju žuč na ovaj, bez ikakvog značaja, kako bi oni kazali, sasta- nak, ne mogući nikako skriti svoj strah od složnih slavenskih naroda i svoju mržnju prema njima. ,Neie Freie Presse“, ,Pester Lloyd“ i svi veći i manji, znatniji i neznatniji organi otvoriše stalne rubrike i nervozno izviješćuju i izvrću, sa- vjetuju i psuju, preporučuju i na- paduju, a predstavnici slavenskih naroga u Sofiji mirno raspravljaju i zaključuju, rade i utiru put pra- voj, istinskoj i toliko potrebnoj slavenskoj uzajamnosti. Ovako držanje i pisanje njema- čke štampe ne datira od jučer; ono je uvijek nalazilo primjenu, kad god su slavenski narodi po- kušavali udariti ispravnijim putem k svojoj boljoj i sigurnijoj buduć- nosti. U tome su dotle dotjerali, da su — na svoju veliku žalost — otvorili oči onima, koje su htjeli uspavati. Slavenski narodi mogu se sada sa svom pouzdašću upravljati po barometru, koji obi- lježava stanje vremena njemačkih političkih tendencija. Ako njemački listovi pišu bijelo, Slaveni moraju držati da je crno, i obratno. U jednom od pošljednjih svojih brojeva donosi ,Neie Freie Pres- se“ žučljiv članak protiva kongre- sa, naperen u prvom redu protiva delegata iz Austro-ugarske. Spomi- njemo ga naročito stoga, što se u njemu pjevaju slavospjevi Po- ljacima, koji su sa svojom pasiv- nošću zadovoljili slavofopske po- litičke tendencije, a da im zato nije rumen stida udarila u lice. Iz inata prema službenoj ruskoj birokraciji Poljaci su se ogriješili o svoju slavensku solidarnost, po onoj narodnoj: ,Za inat se Marko poturčio !“ Slične pojave: da njemačka štampa žučljivo ustaje na svaku ozbiljnu manifestaciju slavenske uzajamnosti ili na ma kakav ozbi- ljan slavenski rad, nijesu tako ri- jetke, kao što su Slaveni neuvi- đavni. Sa svim tim možemo im se radovati, jer, makar da je ne- uviđavnost. opšta slavenska odlika, one će, ubijeđeni smo, dosta ko- ristiti. Ako sami Slaveni ne umiju da odaberu ispravan put u svome zajedničkome djelovanju, mogu da nađu dovoljno pouke u držanju onih, kojima zdravo Slavenstvo toliko smeta. Danas im barem mo- ra biti jasno, da je put protivan onome, koji im preporučuju ,za- brinuti“ prijatelji u Beču i u Ber- linu. Možda nijednom slavenskom narodu ne može tako i toliko dobro da posluži istinska i stvarna pouka, koja se nameće sa ovakim držanjem pangermanske štampe, kao nama Srbima i Hrvatima. Sva- ki jači separatizam, svaki među- sobni sukob i nesporazum, svaki nepromišljeni korak, koji bi ciljao na to, da se na razvalinama je- dnoga dijela naroda gradi egzi- stencija drugoga, može samo da štetuje i da koristi onima, kojima naš mir i naša sreća tako duboko leže na srcu, da im neprestano i demonski zvrče na ušima. Boljega nam dokaza ne treba od žučljivog bjesnila prilikom sveslavenskog kongresa u Sofiji. I kad kongres ne bi imao nikakav drugi uspjeh, morao bi da nas djelomično za- dovolji time, što je dao povoda, da se sa nekih naših , prijatelja“ zdere lažna obrazina i da se po- kažu u pravoj slici. Ko pošteno i slavenski misli, mora da je sa o- vim na čistu. Nu Ilacmo u3 CpGuje. (Oz namer u3BjecruTe/ba). Ha nyTy Beorpau-Huu, 9. VII. Y ueTBpTak je Beorpan, kako cam Tenerpadcku jaBHO, HMAO HCKH CBeuAH H3rJe; Gujame HeoGuuHo uB H CaB ucKkuheH CJraBeHcKHM 3acraBama. [Io yauuama je BpBjena nyGauka u ojy- UICBJbB€HO INOBJIPABJIBAJIA CJIABEHCKE CO- KOJIOB€. PpeHeTHuHo KJuuame: ,)Ku- Bje/t0 = CPIICKO-XpBaTCKO = jeUHCTBO |“ NnpojaMaJIo ce ua ce crpane. Hukaja HHjeCaM JLOXHBHO JBETILIC MaHHeCTA- uuje craBeucke y3ajMHOCTH; HHKAJLA nak HujecaM BH/IHO cnouranuje MaHu- decranuje jemuucrsa Cp6a u XpBara. CBu OHH CCKIY3HBHCTE, KOjM CY CHJIOM CTBApaJiH_ HapojiHe pa3šnuke 360r JiBa HapO/iHa uMEHA, MOTJIH Cy Ce yBjepuTu, na cy cBe pasnuke ymjeTHo crBopene, na nac pasnBoje u za nam ancop6yjy cHary mMetjycoG6uom 6op6om. Orumao GuxnpeBuiue Ha 1yr0, Kaji Gux Husao cBe oHe yrucke, KOju cy ce Kao naGyjaja pujeka cuujeBaju y Halla pa3iparana cpua, a me hy ja NOHABJBAM HH OHO ILTO je TETErpadbcKH jaB;beHo. 3azpxahy ce na oHome, niTo je cBujy uajBuumie pasnparajo. Y ueTBpTaK nocauje Noine ozrpiaH je y Topiem Ipany jasan uac. Oko 3 cara mocauje nojie kpenysa ce oz »CaBuje“ nenperseuna noBopka Co- KOJA, Koje je Npe/BoJIMJIa My3HKA Kpa- sbeBe rap. Ily6auka je cBya c eH- Ty34ja3MOM IIO3ApABJIBAJIA XpaGpe CJA- BeHCK€E CokomoBe, Koju cy cmjeno u C NOJ3/AIEM CTYIIAJIH, KAO ZA HI HA CBETO HapojiHO Gojumre. Hcnpen yuu- BEP3HTETA NOBOpKA Ce 3aycraBuJa. Ty je Cuna umMnpoBusupana rpu6uua 3a GEOTPAJICKO OMIITHHCKO YNIPABHTEJB- cTBO. Hanpujen, npen rpuGuny, ucry- nue Ha jegHoM IpeJcrTaBHHuu noje- NHHHX COKOJIA, A NOPEI IHX H3HH- jenie ce zacraBe. Y ume Hexa roBopuo je lip. Bawnuek, crapocra uemKux CokoJa, u NOS3IpABHO NpCJICTABHHKE raBuora rpaza cno6onue CpGuje, cno- MHIbyhiH _CIABHY NPOLITOCT CPNCKY, UH- juMm ce nperuuma u decu noHoce. 21 ibuM je roBopuo ]Ip. Opaxiwe, crapo- CTA CIOBEHAUKHX COKOJA, Na OHjaA jena XpBar u najnocanje JIp. JI. Tlo- noBui, craperuuna Dpyrikoropcke xcy- ne. OzroBopuo um je npencjenuuk oniurune Kocra TyaBunuhi. CBu cy No3sapaBu Guju nonpahenu ca ojyime- BIBEHHM: ,Ha 3sznap!“ u ,3upaBo!“ Kaz je nak goBpuimo cBoj roBop K. TgaBuuuh, Mysuka je uuTOHHpaJa cBe- CIaBeHCKy XuMHY ,Oj CnaBeuu!“ Ily- Cnuka je npuxBarua u craja njeBaru. A «Kaz je njecma NOBpiiena, nacra yp- He6ecHo «uunawe: ,Hasnap!“ u ,2)Ku- Bjemu!“ Ba3snyx ce rpecao oz oHor FPOMOTJIACHOT KJIHILAHA _H3 HEKOJIHKO XHJBAJLA FPJIA. Ox yHuBep3suTeTa_NoBOpKA Ce ynyTH no Topiwer Tpaza, koju je Guo Bpno aujeno uckuhen senenunomM. Ha npo- crpanoj novbanu Gujaxy nojurnyrTe TpuGuue 3a nmy6nuky. Y cpenuun je Guja KpasbeBa goa. Ceujera Ce Ha- rpuysto oko 15.000 ca cBuM THM HITO je Kuuua pomuwana. Oko 4!/, cara cTHrao je nmpecroJoHanibenuuK Age- KCannap ca _npuuuesomM JenenoM. CBu NpucyTHu_npupejmuiue um 6ypue oBa- uje. Y iuxOBOj zoxu Gumu cy jom MHHHCTPH H pyCKH NOCIAHHK XAPTBHT. Mago #34 NoJacKa NpecroJoHanie- nuuKa nouene cy sBjex6e. Hajnpuje *KEHCKH, IA OHJIA MYIIKH NOJIMJIAJLAK u najsax onpaciu 3ajegumuku u no rpynamMa. CBe cy Bjex6e usBezeHe Ta- UHO H CA MHOTO CMHCJIA; OCOGHTO Ce nonasa ,Moperka“ Cp6a Ckornbana- ua, BjexGe ca korvbuma Coona (ppy- IIKOTOpCKE XKYIE H paJI OCMEpHIe ue- CKHX COKOJOBA, KOju 6e3 OJIMOPA H3- Bpuiuiie 600 pasuux najrexux u naj- Crowxemujux _nokpera. To cy one Bje- e, koje cy uemkum CokoJuma npu- GaBune npBo mjecro ua JIOHLOHCKOJ YTAKMHILIH. Ilomro je novena nazaru «uina, BjexGe cy Gume npekuuyre u ojro- ene 3a jyuep. Ilocnuje BjexaGa npe- CTOJIOHAIIJBEJIHHK Ce je pa3roBapao ca COKOJICKHM IIPC/ICTABHHIIHMA O COKOJI- CKOM NOKPETy. — YCbEI KHuIE uuje Ce MOT40 OJLPKATH HH 34KHa34HH KOH- uepaT, Te je Guo ojyroxeH 3a jyue. Jyuep u3 jyrpa Guju cy cokojmu NpHMJb€HH y NBOpy HM morolmihenu. Kpas ce nuje noka3ao, jep je Guo majo npexmabjeH. Ilocnuje nogue y 4 cara 6uo 'je jasan uac y FT OpibeM Tpany. BjexGamu cy Behum zujesom XPBaTCKH_COKOJIOBH, KOju NpBOra Jana uujecy crurju, Be Tek jyuep npuje nojie. Ilociuje cake Bjex6e Guju Cy CypHo nosupaBibenu. Y sBeuep je Guo GankeT kog ,Hmnepujana“, Koju je npupenuna GeorpancKka Ormuiruua. Ilano je mekouKo Jujenux u onyieB- JbEHHX 3/PABHILA. | Jyrpoc cMo nom 3a Codujy, uc- npaheHu Oz MHOlITBa Georpaucke ny- Cruke. OJ NOKJHKA M OJVNICBIBEHHX 103/PaBa jeJIBA CE LITO MOTJIO pa343HATH. Hnak je cauma MOrJIO OCTATH_y maMeTH OHO HCKpeHO GeorpazeKo : , 10 Buhjeia Ha IlerpoBzaH |“ * Ilokyiuao caM na OrnuineM OBO co- KOJICKO CJAB/b€. /la uujecaM y Tome YCnHO — He Tpe6a za roBopuM. Ko MOX€ la KAKE CBE OHO NITO Ce CaMO ocjeha? Ko Moxe za onuuie ono uc- KPEHO CPIICKO FOCTONpuHMCTBO? Ko MOK€ Ja NPEICTABH = OJIJIIEBJIBEIbE, Koje je cBa CJaBeHcKa cpua y jeuuo CIHJIO? — 3naM u ocjehaM cBe, aju H€ yMHjeM, H€ MOTy na KaXKeM. Tume CaM pekao MHoro! C. _—— Naši dopisi. Kotor, 9. jula. U zadnjim brojevima zadarskog »Narodnog Lista“ učestaše dopisnici i vijesnici ,znamenitih“ događaja u Kotoru. Nekome mnogo leži na sreu ponašanje Srba daka mjesne gimna- zije. Kotorski dopisnik ,N. L.“ že- stoko osuduje Srbe gimnazijaliste, da su oni tobože napali na Hrvatice, koje, okićene sa hry. kokardama, dođoše izletom, zajedno sa svojim dumnama, iz jednog zavoda u Hrvatskoj. Ja sam očevidae tog djetinjeg, ali ipak veoma žalosnog prizora i dužnost mije stati na put klevetanju i omalovažavanju čestitih kotorskih Srba gimnazijalaca po našim listovima. Znam stalno, da dopisnik ,Nar. Lista“ mnogo ,voli“