Dubrovnik 29. jula 1910. God. XIX. Br. 58. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se adrcini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. UBROVN POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako a8 više puta uvršćuju, onda po po- Kgodbi. — Za priposlana, izjave i' javne zahvale plaća se od petitacg retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. # Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA — Ć. k. Okružni Sud u Dubrovniku, kao tiskovni sud na prijedlog 6. k. državnog odvjetništva u Dubrovniku sudio je: 1. a) sadržaj ulomka članka ,,Nesnosne prilike“ štampana u 8.em stupcu I.e strane od riječi »Mahnito bi bilo“ do riječi ,Malo objasne“ periodičnog časopisa ,Dubrovnik“ br 57. objelodanjenog dneva 26 jula 1910 u Du- brovniku tiskom ,srpske dubrovačke štam- parije Dr. M. Gracić i dr.“ pod odgovornim uredništvom Nikole L. Brkića, sačinjava zločin smetanja javnog mira po S. 65 slovo a. k.z. — b.) sadržaj triju ulomaka istog članka, koji počimlju: 1.) riječima ,Žandari pratili“ a svršava ,Opomenu barem“, 2.) od riječi ,oružnici još uvijek“ do ,izrazitije bandite“, 3.) od riječi ,A oružnici?“ do ,če- stitih građana“, štampanih u 8.em i 4.tom stupcu I.e strane, te ulomka koji počimlje riječima , Međutim ono što“ a svršava ,Me- so razdiru“ štampanog u Lom stupcu ILe strane spomenutog šasopisa, sačinjavaju pre- stupak bunjenja proti vlastima i njenim organima predviđenog u $. 800 k. z. — II. Potvrđuje izvršenu zapljenu. — III. Odre- đuje zabranu daljnjeg širenja lista u pogle- du zapljenjenih ulomaka. — IV. Određuje uništenje zaplijenjenih istisaka, kao i onih koji bi se slučajno još zaplijenili; rastavu dotičnog štamparskog sloga i objelodanjenje ove osude na prvoj stranici rečenog lista, a to sve na temelju S. 493 k. p. i S. 20 Zako- na o štampi. Razlozi. Očito je da se sa ulomkom od I. a.) na- stoji razdraživati proti načinu vladanja, učin ovaj koji se oznaćuje zločinstvom po S. 65 ak. z., a očito je također da se zapljenje- nim ulomcima pod I. b. nastoji grđenjem i izopačivanjem stvari razdraživatt druge na mržnju proti oružništvu, učin koji se ozna- čuje prestupkom po 8. 3800 k. z. pak je s toga red bilo suditi kao gori. C. k. Okružni Sud u Dubrovniku, odio IV, dneva '27 jula 1910. Bojanić. Sloboda državnih činovnika. Ni jedna klasa ljudi na Primorju ne stoji pod gorim socialno-nacio- nalnim prilikama no što stoje dr- žavni činovnik ' ma kojoj struci ili pozivu pripadau. Dok se kod dru- gih klasa može da opazi izvjesna sloboda kretanja i dosta jaka tež- nja za što potpuniju emancipaciju, dotle kod državnih činovnika od- skače izrazita žica skučenosti, koja im oduzimlje znatan dio društvene slobode i gotovo potpuno svaku inicijativu ili pokušaj rada izvan dužnosti, skopčane sa vršenjem poziva. U nacionalnom pravcu stoje mnogo gore. Nemaju apso- 'lutno nikakve slobode; oduzeto im je svako pravo, koje je drža- vljanima zagarantovano temeljnim državnim zakonom ; stoje pod pri- tiskom nesuvremenog zahtjeva, koji je uveo praksu, da državni činov- nici moraju ograničiti svoje kre- tanje u granicama svog položaja i u duhu potpune servilnosti, pri svem tom što je činovništvo na Primoju regrutovano iz narodnih redova. I dok stvar stoji ovako sa činovništvom uopće, dotle opet onaj dio, koji pripada srpskoj na- Ciji, stoji izvan mogućnosti svake nacionalne, ma i najnevinije, ma- nifestacije. Otkuda i zašto jeto tako ? Uz- roke treba tražiti s jedne strane u policijskom sistemu, koji je kod činovništva našao najpouzdaniju primjenu, s druge pak u našim ne- sređenim prilikama, a s treće, mož- da sa najviše istine, u slabosti i popustljivosti samih činovnika. Znamo slučajeva, kad su se neki činovnici, u vrijeme balkanske krize, otuđivali od svojih najvećih prijatelja, očitujući otvoreno, da se boje zalaziti u njihovo društvo, s razloga što zauzimlju položaj za- zoran vlastima. Moramo priznati, da su neki činovnici shvaćali svoj položaj — kao što i danas shva- čaju — sasvim drukčije, a to nam baš dokazuje, da veći dio uzroka servilnog položaja leži na njiho- voj strani. Koliko i koliko je bilo naših omladinaca, koji su kao đaci vi- ših škola pokazivali smisla, volje i agilnosti u općem radu, obeća- vajući pri tome vrlo mnogo za budućnost, a docnije, kad su stu- pili u činovničku službu, sasvim se povukli, postavši servilniji no oni; kojima su nekada upućivali svoje prigovore! Zašto? Čovjek ne može od njih da zahtijeva, da se upuštaju u borbu, koja stoji u protivnosti sa ispravnim vršenjem poziva, ali ima prava tražiti, da se ne tuđe od one ideje, u čiji in- teres mogu raditiina drugi način. Svi slojevi društva nastoje da izvojuju što veću slobodu, samo naši činovnici — isključujući neke iznimke — srljaju sve više u po- nor potčinjenosti, pretpostavljajući da se karijera stiče sa više pro- babilitati na taj način, no po pravu i korektnosti u službi. Vlastodršci, naravno, podupiru takovo shvaća- nje i u praksi ga sve više učvr- šćuju. Njima je u interesu, da i- maju činovništvo, koje će i izvan službe ostati privrženo bolesnom policajnom sistemu. Stoga se i događa, da pri izborima činovni- štvo ostaje pasivno ili, ako vla- stodršci ,zažele“, da glasuje pro- tiva grupe, koja je vladi neprijatna. Danas živemo u jednoj nezdra- voj atmosveri i razvijamo se u ambijentu, koji nije ni malo po- desan za ozbiljan napredak. Naše društvo, uopće uzeti, sve se više truje i sve više propada, jer se ne bori za pravo, koje bi mu osigu- ralo budućnost u smislu ljudske zajednice, već troši svoju snagu za problematičnu udobnost, koja razriva temelje svakog napretka. Časna borba za opstanak i na- predak nije isto što i sumnjiva borba za privremeni život. Pod uticajem današnjih prilika ovo se pitanje na žalost drukčije shvaća. A naše činovništvo u tome prednjači. Znamo, da je položaj činovnika takav, da im je nemoguće od jed- nom izvojevati ono, što su tije- kom vremena izgubili, ali sa više volje, ponosa i smisla za ljudska prava, mogli bi postepeno doći do položaja, koje su činovnici napre- dnijih naroda davno izvojevali. L lponarana NpoTuB npaBocJaBHux GnaBeHa. »C1noB. Hapoji“ 1OHOCH HJIaHAK NOJI HACJIOBOM ,KaATOJIHUKA IIpONaTAKLA HA BajikaHy H HALI CBHjeT“, TE CIIOMHIPE, KaKkO je puMcKkOoj KYPHju CTAJIO O TOTA na Mey npaBocJaBHHM jyxKHuM Cna- BeHHMA Tjepa KATOJIHUKY NponaraH1y NOMOHy KATOJIHUKHX ClaBeHa, Te Ja KATOJIHUKE CJaBeHe OpraHu3Hpa rTpo- THB NpaBOcIaBHux CnaBena. H ynpaBo OL TE Nponmaranne puMcke KypHje IO- Jla34, nume ,C. H.“, na cy KJepu- KAJIHH CnaBeHu HajBehu NnpoTHBHHIH CJIABEHCKOT NOKpEeTA. HspyraBajy ce CBAKOM KOPAKY, KOj4 6u Morao 367uxuTu CraBene. Jlenyuuupajy na HAjNOJVIHju HAUHH, AKO BHJE, JA. CE OXUBOTBOPyjy NpujaTeJCKH CaCTAHNH H, Up. Mey CaoBeHuuma #4 .Cp6uma. A cBeMy Tome je y3pok To, iuro je puMcka nunjomManuja saxrujeBajJia, Ja Ce MOpA KATOJIHUKE CIIABEHE XYIIKATH NpoTuB npaBocnaBuux. Ilo cBumMa cJa- BEHCKHM 3eMJbAMA PABIIJIČJIH Cy pa3HH Guckyrnu cBojy aruranujy. YcraHOBJBY- jy ce upyiuTBa, Koja nmoGupy cBake TOJIHHE€ OTPOMH€ CBOTE HOBALLA-34_IIPO- naraHny u aruTauujy Mehy NpaBocJaB- HuM CnaBenuma ua Bankany. H mMety CnoBeHuumMa mocrToju TaKOBO GOjOBHO KJIEPHKAJIHO IPyIITBO NOJL HMEHOM »AnmocTOJICTBO cB. hupuna u Merona“. To je IpyruTBO OCHOBAHO NO HajBu- uioj upkBenoj sanoBje/iu, Te cTOju oj NOKPOBHTEJbCTBOM JbYGJBAHCKOTA GuC- Kyna Jerguha. OBO IPylITBO Huje MOXJA IPYINTBO NIPHBATHHKA, KOj4 43 CaM€ JbyGaBH CIIpaM IIPABOCIIABHHX jy»xuux CgraBena npoBatjajy KAaTOJIHUKY nponaranny, Beh je ciyx6eHo ympaB- I6AHO APYILTBO, KOj€ NOGHBA CBE IIO- NATKE OL HAjBHLIHX UPKBEHHX KPYTOBA Te Koje cBe cBoje uaBjenuraje u 3a- KJbyuke oGjenojai»yje y UpKBEHOM CJIyKGeHOM ,llIKOQHjCKOM JIHCTY“. Oz mjecena jya zo nenem6pa 1909. T. j. y noJa rojiHHe, yImucaJjo ce y To IEPYIITBO OKO JEeCeT THCyha UJIAHOBA, Koju maakajy cBojy uranapuHy. YKyr- Hu noxojak 6uo je 3010 kpyua. Oz Te cBoTe Guo je Ha pacnojarawe y aruTanuoHe cBpxe 2315 KpyHa. Ta cBo- Ta pašsnujemena je oBako: 3a MucH- jonape y Makenonuju K 350, 3a 6y- rapcke Mucujomape Acymnuuonucre_K 1015; 3a karojuke y bocuu 200 K, 3a yuujare 300, 3a BeJmexpajicKy aKa- neMujy 250 K. On6op je 3akJbyumo, na he Behuuy noxojaka ynorpeGuTu 3a ucrouHe T. j. Gajkaucke Mucuje u 3a uHcruTyuuje, koje HMa1y CBPXy pa- NuTH OKO cjemuiewa o6ujy upkaBa. Taj zak/byuak “fioTBpuuo je. 6uckyn 11. deGpyapa 1910. Ta anocroJcTBa Guhe 4 y IpyruM GuckyriujaMa 4 TaKO 6u- CKYTIH, je3yHTH HM KJIEPHKAJILH H3MAM- I6Yjy OJ CIOBEHCKOT CeJBAKA, KOjH Gu TOJIKKO KOJI Kyhe Tpe6ao HoBaua 3a Hapojny o6paHy; u3pa6.byjy KPBaBuM *KYJ6BEBHMA CTEYH€H HOBALI, A IbHME TIO- NyIIHPy CTAaHOBHTy nponaraHliy, Koja je caMO IIO HMEHY KATOJIHUKA, A 3a- NpaBo IpoBojuH CKPO3 IPyT€ UHJbEBE. Knepukanuuma JerjuheBe, IlIranepo- Be u lllapuheBe nake ouHro je 3a- 30pHO, IITO Cy NPABOCIABHH jyKHH CJIaBEHH 3ZHAJIH CAHYBATH CBOjy HAPOJLIHY CIIOGOJIY H NPAKABHY HC34BHCHOCT MH Tpe6a Te HesaBucHe u cno6ojiHe Jip- XKABE HANyuHTH pa3HHM je3yHTCKHM, TPAIIHCTHUKHM H APYTHM NIpONarAH LAMA Koje he pacrpajaTu Hare HapoJiHe cure BjepcKOM GOp6oM H HTpATH NOJ KPHH- KOM Bjepe ysore Hajokopjenujux Ty- )uuckux usmehapa. IlIro je pasne Je- TJIHH€ MH EbHXOBE IIOMATAYH€ TOJIHKO GpHure 3a crnac 1yuia ,pacKkoJIHAKA“ ? Heka paije oma uyBajy HoBau u zajy ra fupuniy u Meroiy umu y'ipyre ZOMOJ6Y6H€ CBpX€. Ho npaBoM 1oBH- Kyje ,CgoB. Hapon“: ,lliro je crajo HANIHM KJIEDHKAJILHMA 34 Halle HApO- IHO-KYJATypHe noTpe6e? Onu nosnajy CAMO HEIITO: KJEPHKAJIHO FOCIIOACTBO, H Ib€MY Ce MOPA CBE XKPTBOBATH!“ Pismo iz Bosne. SE Sarajevo, 24 jula. Gotovo sam i zaboravio na obeća- nje, i da me nijeste podsjetili, ne bih se, vjerujte, ni sada odlučio da udo- voljim svome obećanju. A, da vam istinu kažem, nijesam za posljednjijeh nekoliko dana posjećivao sabor, a vaskoliki naš život usredotočen je u njemu, pa nijesam ni sam znao, o čemu bih vam pisao. Poznata vam je izjava sviju saborskijeh poslanika, kojom su vladi predočili svoje zah- tjeve, da se prošire ustavna prava, sa kojima statut potpuno oskudijeva. Izjava je (ili, kako bi oni kazali, re- solucija) sa osobitijem zadovoljstvom primljena u svijem društvenijem slo- jevima. A nije, bogme, ni čudo. Na- rodu je dojadio neustavni i apsolu- tistički režim. Nego zakonska osnova o riješenju agrarnog pitanja, najviše je raspalji- vala znatiželjnost našega svijeta, 0g0- bito našega seljaka. I vlada je tu osnovu podnijela saboru na pretres. Ali kakvo razočaranje! Zakonska osnova predviđa samo neobvezatan otkup; u glavnome ostavlja našega seljaka, toga vječitoga kmeta i roba, u istom položaju, u kome je i do sada bio, jer ono neobvezatno otku- pljivanje, koje je moglo da se vrši i prije zakonske osnove, ne znači drugo nego odgađanje riješenja agrarnog pitanje na nedogledno vrijeme. Veći- na se ne slaže sa ovijem. Srbi i na- predniji Hrvati stoje na stanovištu, da otkup kmetova mora biti obvezatan, i oni će prema tome udesiti svoje držanje kad osnova dođe na pretres. Nema sumnje da će tada doći do oštra sukoba između Srba i musli- mana, Za ljubav i prijateljstvo s mu- slimanima Srbi ne mogu i ne smiju pustiti svoj narod u položaju, koji ga čini robom u svakom pogledu.