Br. 60. avgusta 1910, God. XiX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce. govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na p6 i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBA Dubrovnik 5. POJEDINI BROJ. i0 PARA Zan oglase, računsku izvješću i «li- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slovu). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- Kodbi. — Za priposlana, izjave i “javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. PZA Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Jedna opasnost. (Od osobe izvan uredništva). Napokon se je i kod nas išča- hurila jedna klerikalna stranka sa čisto političkim programom, uvije- nim u plašt primamljivog gesla: za vjeru i otadžbinu. Do danas se je opažao lagani povjetarac kleri- kalne struje, a od danas istupa kao vihor, koji je u toliko opasniji, što je izbio tako naglo, da se na- rod, u vrtlogu partizanskih trzavi- ca, nije mogao na nj potpuno pripraviti. Nije bez ikakve važnosti činjenica, da se klerikalstvo išča- hurilo u isto vrijeme po svim ze- mljama monarhije, gdje obitava narod srpskog i hrvatskog imena, a jedan dio ozbiljnosti predleži i u pojavi, da se ortači i sa đavo- lom, samo da pojača svoje redove. U Hrvatskoj i Slavoniji pojačani su pošljednjim ostatcima frankova- ca, u Bosni i Hercegovini isto ta- ko, a u Dalmaciji stavila im se u službu cijela pravaška stranka. Danas, kako se vidi, treba ra- čunati sa jednom ozbiljnom činje- | : i a eamn SE naš narod. u ime“ Boga izra- > nicom. Klerikalstvo nije više samo na papiru. Ono postoji kao jedna organizovana stranka, koja ima zadatak, da zapriječi ili uspori pri- rodnu kulturnu i političku evolu- ciju našeg naroda i da ga stavi pod jaram stalnog izrabljivanja, a to sve pod izlikom, da je vjera u opasnosti od modernih ideja su- vremene kulture. Ne ćemo da se upuštamo u pobijanje neosnovane izlike, da da- našnje društvo radi na zator vjere i njene mogućnosti, jer je danas ja- sno svakome laiku, koji misli svo- jom glavom, da je to običan veo, s kojim se hoće da pokrije prava tendencija klerikalne organizacije i da se zaslijepi naivna prostota. Kad bi zbilja klerikalna izlika mogla da vrijedi i kao osnovana pretpostavka, ne bi nikako nala- zila razloga činjenica, što se kle- rikalstvo ne organizira u vjerske zajednice, već jedino i isključivo u političke stranke sa zadatkom da u društvu izvojuje privilegovani i vladajući položaj. Zloupotrebe, koje su činjene u ime i na račun Vjere, uzdrmale su prednost jednog staleža, koji je uzurpirao pravo, da govori i radi u ime Boga. 1 sada se ide za tim, dase povrate ona vremena, kad su i narodi i vladari sagibali šiju ispred samo- Volje ljudi, koji bi, prema vjer- Skim principima, morali biti po- šljednji između pošljednjih. Danas to ne ide tako lako kako je išlo u srednjem vijeku, kad je duho- vna vlast uzela ulogu apsolutne svjetovne vlasti, ne žacajući se u- potrebe ni okrutnih sredstava je- dne inkvizicije. Nastupila su vre- mena, kad se anatema smatra uvrje- dom, a inkvizitorska nasilja zloči- nom. I pošto su stara sredstva nemoguća, klerikalstvo se u istu svrhu laća modernih političkih or- < ganizacija. Bacilo je mrežu po či- tavome svijetu, — negdje .sa više, negdje sa manje, a negdje opet i bez ikakva uspjeha, — pa je i na nas bacilo pogled, da nas »uisreći“ i sputa pod jedan skroz nenarodni jaram. Čitav kulturni svijet ustao je protiva ove po društvo razorne struje. Francuska, učiteljica cijeloga svijeta i kolijevka napretka i civi- lizacije, ustala je prva i emanci- povala se od svakog klerikalnog uticaja. Za njom su pošle i dru- ge, pa najzad i najklerikalnija Špa- njolska, koju je klerikalstvo bilo dovelo do ruba propasti. A zar mi da nesmetano gledamo, kako bljuje, drži u mraku neznanja i sve više zaglupljuje ? Klerikalstvo stoji u službi ne- narodnih i tuđinskih težnja. Naš narod hrvatskog imena iskusio je to u tolikoj mjeri, da nam ne tre- ba navoditi nikakva dokaza. A da to i nije tako, istorija je osveštala nesumnjivu istinu, da klerikalstvo nije nikada i nijedan narod usre- ćilo, već, naprotiv, da je na svaki razorno djelovalo. Je li nam po- trebno, da i dalje na svojim le- đima stičemo još toliko iskustva, oda nam svako oporavljenje bude nemoguće ? I našem je narodu naviještena borba. Navijestilo je organizovano klerikalstvo, koje ne preza ni od kakvih sredstava, pa ni od odna- rođavanja. Borbu moramo svi bez razlike prihvatiti i zauzeti ne samo defenzivni nego i ofenzivni polo- žaj. To iziskuje opstanak i napre- dak zajedničkog nam naroda. E Tpehu 360p 3aupyra. CaBe3 Cpnckux TIpuBpezuux 3aupyra Ha IlpuMopjy pasacnao je no3uB Ha Tpehu 360op 3aupyra uro he ce oup- *KATH 22. 0. M. /y Koropy. Vjejido cy pašacnaTu u3aBjeriTaju, koje he yrpaBa nojunjeru 360py 3aupyra. H3 u3sBje- iraja npouajasu za je nponye ro- JuHe CaBe3 u3BpliHuo 23 penoBne u 14 Banpenuux peBuanja, za je ozip»aH jena 341pyrapcku KypC, KOju Cy 10- Bpluujiu_ 18 cnyiaona. Y npupacry = 341pyrapcrTBa. u37oxeHo je iuupewe 34 1pyrapcTBa OJ IoueTKa na zo 30. iyua 0.r. H3rTora caujenu, na je 1904. (y noueTKy paza) Guo caMo 15 saupyra (10 3seM/bOpajiuuukux 4 5 HoBuanux 34B0/14), a cala ux y CaBe3y uma 40 (29 3eMJBOpaHHUKHX, 8 HOBUAHHX 3A- BOJA, '2 »«yibapcke u 1 puGapeka), a OCHM TOTA NpOTOKOJIHCAHE Cy 2 Be- MJBOPAJIHHUKE, 4 2 Cy y OCHHBAEy. IlocnoBaime 3aupyra usgowxemo je y NOCEGHHM TIPELJIE/LHMA H CTATHCTHUKUM NOJLATLJUMA, 43 KOjux BanumMo cJuje- nee: ymora Ha iuregey Guo je 2,070.147:77 K (semsbOpaji. 3aupyre: 106.876:89 K npama 55.986:30 K mpo- IJE TOJIHH€), CTAJIHA HO jeuuja iuire- Jiba 25.682'21 K (3em. 341. 2.443:67 K), ynjenu unanoBa 472.462:49 K (3em. 3411. 37.667 K), pesepBuu doni 92.971:96 K (sem. 341. 10.169:34 K), uucr_goGuTaK 59.505:65 K (3em. 3a11. 1.138:64 K, miro ozroBapa 2:6%/, Ha BJIACTHTH KATIHTAJI), pašu 3ajMOBu 3,434.679:49 K (sem. 3a1. 207.276:10 K npama 129.433:58 K npone rojuHe), sauxpyrapa 4.317 ca 7.568 ynjena (3em. 3ag. 1310 sazpy- rapa). Cse cy 3a1upyre npukyruje 3,228.565'08 K, og uweca ornazla H 3eM. 3a/1. 158.357:09 K. j ž 3JEMJbOPAJIHHUKE 34UpyTe Cy O/p- *KAJIC 28 cacTaHaka ca IpenaBaiumMa, Ba anajibaGercka KYpCa, NAJIe Cy Ha uuraie 336 kibura 4 77 JIHCTOBA, a NpHMHPHTEJBHH CY NOBH CY PHjeLIHJIH 162 cnopa, naG6aBune cy 3a cBoje 3a- Epyrape pa3uux norpe6a 3a 45.141:41K (upama 3.63205 K nponiye rojuHe). HaGaB;bawe u pacnauaBaibe NoJ6ONpH- BpenHux norpe6a jaue 6u ce pa3BHJio la 3€MAJBCKO roCNOJApCKO BHjehe uuje 3AKIBYUHJIO, NA Ce Taj mocao Bpiiu CAaMO CA WIAHOBHMA KOTAPCKHX TOC. 341pyra 4 NpeKO HCTHX y3 CHMXeH€ uujeue. Tum je Ta BpJIO BaXHA rpaHa NOC/IOBAIbA_MOHOIIOJIHCAHA 34 KOTAPC. roc. 341pyre, Te cy oi 6)arozaTu 1p- *KABHHX _ IIPHIOMOhH HCKJbBYU€HH CBH HCUJIAHOBH KOT. TOCII. 34/1. M CBE 3a- Ipyre, Koje ue he za npaMe y uaH- CTBO THX 3a1pyra. YnpaBa CaBesa CBpahia Naxy CBHX 341pyra Ha OBo BAXKHO TIHTAH€, O KOME he Ce Ha 360py MOpATH OIMIIHPHO H CTBApHO :pacipa- BJbATH. Hsa omurer u3Bjemiraja noJa3u H3- Bjeturaj y3 34KJ6VUHH pauyH, M3 KOjera CIHjeM, NA ZAKIBYUHH (DOHJI H3HOCH 10.620 K, a pesep. ponu. 2.126:50 K. Ilomro CaBe3 go cBpxe roguHe uuje NpHMHO UHO H3HOC IpXKABHE IPHIO- MOhu, Hacrao je ryGuTrak on 576'64 K, WTO he ce NnoKkpHTH #3 34/PYXKHOF donja, KOME je ponije rojiuHe 10- laro 2.620 K. 3aTuM noja3u u3Bjemuraj ca npen- pauyuomM 3a 1910—11. moc. roziudHy, y KOME CE IIpenmlax«e zgonpuuoc šaipyra on 2000 K, immro je nojujesbeHo npaMa (unanuujekoj cua3su nojenuHux 3a- upyra. £ Y ouu 36opa 3aupyra, Hejjesa mo none 21. aBrycra oupxahe ce y u- CTOM MjeCTy Ipyra penoBHa rJaBHa CKYTIITUTHHA — Ileurpane Kace 3a OLOGpPeIbE 3ZAKIbYUHHX _ paHyHA _NpBe NOCNOBHE TOJIuHE. O TOME heMO y Ha- pezuomM 6pojy. Naš gimnazij. Dubrovnik jula 1910. Nezgodna i nezdrava zgrada u ko- joj je smješten današnji naš gimnacij, mnogo je zabrinjavala roditelje radi svoje djece, koja su bila prinuđena da punih osam godina pri naporu mozga udišu onaj nezdravi zrak i kvare svoje zdravlje u najosjetljivi- jem godinama. Mjesni listovi još oda- vna bili su se zauzeli i zahtjevali pravednu stvar, koja se je i onako odavna osjećala, da vlada povrati stari ,Collegium Ragusinum“ ili da zida novu zgradu, kakova treba da bude naročitim pogledom na zdravlje mladosti. Zauzela se je i Općina, te je na svrhu svrha, poslije nama obi- čnih obećanja, sa strane vlade kona- čno riješeno da se gradi nova gimna- Zijska zgrada. Pa kako kod vlade i konačno rijesenje za nas vrijedi go- tovo jednako kao i prosto obećanje, tako eto još neprestano čekamo da se već jednom počne sa gradnjom gimnazijske zgrade. Izgleda ovo po- tonje vrijeme da je to ,konačno ri- ješenje“ izgubilo ustrpljenje vječnog čekanja, te kako nam javljaju, na svrhu se je vlada smilovala te je odredila za godinu 1910. sumu od 150 hiljada kruna i poslala svog mijernika, koji, kako nas izvje- šćuju baš ovo dana radi nacrt tog našeg budućeg gimnazija. Namjera mi je da rečem nekoliko riječi baš o samoj zgradi. Treba od- mah imati u vidu da se naš grad nalazi na putu postepenog napretka, te prema tome samo mjesto i građani dolaze sasvim prirodno i do većih potreba. Našem gradu treba dobrih, valjanih i izučenih trgovaca, jednako valjanih mjernika, ekonoma itd. Iz gimnazija, — a većina pohađa gi- mnaziju jer druge škole kod kuće nemamo — izlazi mladost, koja svo- ju budućnost položi u ruke činovni- čke kvjetance. Osim one izgubljene slobode, volje rada i mladenjačkog idealisanja, on, kao činovnik, ostaje vječiti siromah, pa ma kako napre- dovao u svome rangu. Obično svaki činovnik počimlje svoju karijeru sa neznatnom platom, od koje većim di- jelom za dugo godina treba otkidati za dugove. Kasnije kad dobije prili- čne povisice usljed unapređenja, obi- čno dolazi ženitba. Kako zatim raste plaća tako uza nju rastu sve jači izdatci za familju, i činovnik ostaje uviiek siromah. Biti nešio drugo a ne činovnik to je teško, jer se nema drugih škola ni drugog načina da se osigura ekzistencija. Potreba i za drugim školama davno se je osjetila, a i o tome se je pisalo kroz mjesne novine. Ta potreba pokazaće se je- dnog dana tako jaka, da će i vlada uvidjeti da mora nešto da uči- ni. Tada će ona opet da pristupi običnim obećanjima koja će se razbi- jati oko toga što se za to nema zgrade, a zgradu će moći dočekati naša praunučad dok se na kraju krajeva ne sastavi jedan budžet, u u kome će tek biti izneseno na gla- sovanje, kolika svota da se votira.