* Br. 78. Dubrovnik 24. novembra 1910. God. XIX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosuu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu (2oru K 15; za sva ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pć i četvrt godins surazmjerno Pretplata i oglasi šalju sa admini- straciji lista a dopisi uredništvu Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Zu priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. PZA Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Erental pred sudom Evrope. Gosp. Prof. Toma Masarik je teško optužio austro-ugarsku diplomaciju pred austrijskom delegacijom radi smišljenog krivotvorenja isprava, na štetu svojih podanika, pomoću age- nata, tuđih državljana. Ti su doku- menti služili, da tobož pokažu Evropi, da je srpski narod politički nelojalan, da teži preko granica, te da je s toga potreba pripojiti Herceg-Bosnu mo- narhiji. Ovo je gotovo nevjerovatno za one te ne poznavaju naše prilike, ali nas ne čudi ni najmanje. Ovaj je sustav vladanja započet, koliko nam je poznato, od Bajsta i Frana Deaka, 1867. prilikom sklapanja austrougar- ske nagodbe, koja je bila nametnuta Slovenima protiv njihove volje. Od toga se vremena provlači, čas jačom, čas slabijom snagom, dok ne izbi na površinu sasvim za Lekse od Eren- tala, isusovačkog gejenca iz Feldkir- hena. Nećemo da opetujemo što su donijele novine o samoj stvari, jer to i onako poznato iz drugih novina, nego ćemo/ da iz svega toga, izve- demo samo logičan zaključak. Erental je u škripeu, o tome nema sumnje. Vasić je već sve ispovidio, a što je najgore po Erentala, on je, uz austrij- sku diplomaciju, priveden pred sud, i to ne ni Srbije ni Austrougarske, nego pred sud cijeloga svijeta. Sva je sila oči uprta na ,Ballplatz“. Gle- daoci s ,Pjevčeva mosta“ prijete; sa Downing-streeta, i ako sasvim hladne prirode, zgražaju se; sa Orsejske obale (quai d' Orsay) još ne vjeruju svojim očima, da bi ih jučerašnji prijatelji, kojijem su pozajmili toliku silu novca, od jednom prevarili; ,Consulta“ gleda ispod oka velikim nepovjerenjem, da se i njoj možda i gore ne dogodi, premda joj se izdavaju za prijatelje ; sa Wilhelmsstrasse bacaju svu krivicu na saveznicu, premda su i sami su- krivci, i Evropa im ne vjeruje; — a sad tek dolaze oni mali, oernjeni, sa .Terazija“, koje su mislili, da će da progutaju jednijem zalogajem . . . Ovi trljaju ruke i veseli su, jer su se kle- vete svalile na njihove protivnike a oni su i čišćeg i svjetlijeg obraza, nego li su bili od prije. Mi pako austrijski Sloveni, osobito Srbi i Hrvati, možemo biti sretni, što se je našao jedan naš sin, g. Frano Supilo, a uz njega i brat Čeh, gosp. Masarik, koji su najviše doprinijeli, da je potamnjela slava ohologa .au- strijskog Bizmarka“, koji će, ako bude zdrava razuma i osjećaja pravde, biti svrgnut sa svog položaja, ostavljajući za sobom tragove dostojne svojih djela. Vješala, namijenjena pedeset i trojici i zagrebačka kazniona, to je aureola Forgača i Erentala. Bilo, što bilo, mi smo zadovoljni, jer je Evropa uvidjela, ko je laža, a ko je istina. Gosp, je Masarik uni- štio Erentala, kojemu to nije bilo do- sta, već je, kako kaže bečka ., Zeit“ dobio zadnji udarac energičnom di- plomatskom izjavom g. Milovanovića. Sad je dakle razumljiva ona Veker- lova prijetnja srpsko-hrvatskim de- legatima, da ima ,armaturu“ koja bi mogla da upropasti mnoge najodli- čnije Srbe i Hrvate. To je bilo, kad je Košut spremao pragmatiku, da se naši delegati prepanu, te da popuste madžarskim .velikodušnim“ zahtje- vima. To je ona .armatura“, o kojoj je Dr. Josip Frank pet sati govorio sa Vekerlom. To je ona državna taj- na, za koju se je krio eksponenat ugarske vlade, kako ga je nazvao Vekerle, barun Rauh, saučesnik pri krivotvorenju ove zadnje isprave, ko- ja je htjela da uništi zdravu i neovi- snu narodnu politiku, sin bana Le- vina Rauha, onog te je bio udioni- kom pri pravljenju drugog falsifikata, zajedno sa Franom Deakom 1867 na štetu našega naroda u Hrvatskoj i Slavoniji, jer je onaka nagodba, ka- kva je u istinu sklopljena, bila proti načelima zdrave narodne politike. 1 pod Forgačevim nadzorom pravljeni su krivi dokumenti, onog istog, koji je izjavio jednom prilikom, da je oda- vna uvjeren, da nema veleizdaje u Hrvatskoj i Slavoniji. Kako se je slagala ta Forgačeva di koja bi morala da bude odraz rentalova mišljenja, sa najžešćim progonima Srba, baš u ono isto doba ! Taj upit ne stavljamo na grofa .Azeva“, a još manje na Nastićeve, Frtunićeve, Kukićeve, Štajnhartove i Vasićeve prijatelje: Svjetohovskog Tifenbaha, Ota Franka i Gauča Njih ne pitamo, jer im se više ništa ne vjeruje, nego ćemo se ,usuditi“, da upitamo g. Erentala. Ali ,austrijski Bizmark“ šuti, i ne tare ruke poput »željeznog kanćelara“, kad mu je upalilo, da falsifikuje onaj emski br- zojav, koji je pospiješio franeusko- pruski rat. Doista, još bi izjava For- gačeva mogla nekako i proći da se gospoda na .Ballplatz*-u nijesu ra- skrinkala parnicom Nastićeva druga Fridjunga, pa i sad otkrićem prof. Ma- sarika; ali poslije svih ovih otkrića, Forgačeva izjava nam kaže ono, što on u istinu i vjeruje, a s njim i .lei- tende Stellen“. Ovo je najveći falsifikat, što do sa- da postoji u Austrougarskoj monarhiji. “I prije je bilo parnica proti ».veli- kih izdajnika“ u Austrougarskoj: pro- tiv Malih Rusa u Galiciji, da šuruju s Rusijom; protiv Rumunja u Ugar- skoj; protiv Talijana, pa čaki protiv austr. pangermana. E, ali protiv njih se nije strogo postupalo. A zašto? — To su ,gospodski posli“, kako bi odgovorila dubrovačka vlastela pu- čanima. kad bi se miješali u ono, što ih, po mnijenju vlastele, nije išlo. Ali mi ćemo dati tačniji odgovor, biva: jer je pokrovitelj pangermana, pa ma gdje se oni nalazili, sam nje- mački ćesar i njemačka sveučilišta, koja su nadahnuta sa Wilhelms- strasse. Najviša smo pak progonstva do- življeli mi Srbi. Već je davno, odkad nas kleveću, a i mi smo Srbi Du- brovčani bili dobrano na nišanu. Za Kalajeve ere tužilo nas se je. da na- ginjemo Crnoj Gori; Srbiju se je šte- dilo, dok je u njoj vladao kralj Milan, nesvjestan agenat gospode na ,Ball- platz“-u. Nije davno bilo, kad je ži- vio u Dubrovniku, kao tobože dopi- snik Berlinskog Dnevnika* (Berli- ner Tagblatt), a u istinu Kalajev a- genat — Kaćanski. I mi smo ,imali udjela* u .velikom planu“ za stva- ranje Dušanova carstva od Jadrana do Carigrada. Ta, kako i ne! — kad je u Dubrovniku šest mjeseca pro- bavio kapetan Milan Vasić, .da proučava razmještaj austrijske voj- ske“. Ovo je sadržavao jedan doku- menat. Cilj je gospode na ,leitende Stellen“ bio, da slomiju narodni otpor Srba i Hrvata. Tomu su kumovali i Ma- džari : liberalni grof Baćanji, košu- tovski narodni poslanici Zoltan Len- đel i svećenik Ivan Hok, koji su u Biogradu 1906. godine ljubili srpsku zastavu. Kako je primila štampa ovu zadnju blamažu bečkih i peštanskih aristo- krata, poznato je. .Nova slobodna presa“ i ,Peštanski Lojd“ šute kao zaliveni, i ako gdjekad pomalo kriknu kao zmija iz proeljepa. Značajna je izjava organa dvorskih krugova , Va- terlanda* u kojemu se priznaje da su isprave krive i da je Forgač dao tobožnjem donosiocu.60000 kruna, što će biti barem triput toliko. Tim in- direktno napada i diplomaciju, koja nije bila toliko uviđavna, da uvidi lažnost isprava. ,Zeit“ je u nekoliko uvodnih članaka napala Erentala, dokazujući, da mu je g. Masarik dao smrtni udarac. Socijalistička , Arbei- ter Zeitung“ u nekoliko članaka o- štro kritikuje Erentala. ,Novi bečki list* (,Neus Wiener Journal“) nije nimalo blaži. Madžari mukom šute. Francuski ,Sičele“ oštro napada gg. na ,Baliplatzu“ i Erentala. Diplo- matski vladin .Temps“ kritikuje u rukavicama. Echo de Paris“, dobro ižviješten o prilikama u Austro-ugar- skoj, predbacuje Erentalu kukavičluk. Klerikalni .Gaulois* nosi pod naslo- vom .Austro-ugarska diplomacija u škripeu“ vrlo oštar članak. London- ski ,Times“ ima iscrpan članak od svog bečkog dopisnika g. Stida vrlo lijep članak, u kojem se obara na Forgača i njegove kumove. Ruska štampa kaonoti bratska, odavna ogor- čena na Erentala, sva ustaje na 0- branu oklevetane slovenske braće. U prvom redu .Novoje Vremja* i .Moskovskija Vjedomosti“, i .Corrie- re della Sera* ima opširan izvještaj od svog bečkog dopisnika, dosta vjer- no prikazan, ali kao da je ipak za- brinut za odnošaje s monarkijom, te donekle i pristran. Osim Srba, od Hrvata se je najviše nišanilo na g. Supila, jer se čini da on ima najšire poglede, te da dobro shvaća položaj. Sjećamo se, kako je stara lisica ,No- va slobodna presa“ pisala o g. Su- pilu poslije svjedočanstva Hlumeckoga te radosno kliknula: .Vor uns liegt die Leiche des toten Mannes“ (Supila), a g. Supilo sa svim poštenim Srbima i Hrvatima sada može uskliknut: Pred nama leže lješine Erentala, Forgača, Jetela i mnogih drugih... Diplomaticus. Y cnoMeH 3acTynHuKy nok. MMXAJHJIY BJEJIAJHHOBHRY. KakBa pas/uKa OJ BeCemor nana OHOT, KAL Y POJHH Tu PucaH owa GjecMO, Ia My HeCTHTAMO uACT, a TEĆE, Muxajune, za Kao TeK usaGpaHor no- CIIAHHKA HAIIET NOJApABHMO H HECTH- TAMO TH Hapojuo noBjepeie, Koja Ju Pa3/HKA KO OBOT KAJIOCHOT JAHALIIETA NaHa, KAJ LOCMO, JA CE XKAJOCHOM, y UpHuHH 34 TOGOM 34BHTOM Pucuy y XKAJIOCTH HAheMO, IA TE C IbHM OXa- JIHMO, OIJIAHEMO M C TOGOM CE 34 y- Bujek ONpocTuMO | Onuna Becezu, uro ce je noHoc 60- KeIIKH jou jegHOM CBE4aHO OYHTOBAO, WTO je HAPOJL CXBATHO MH YUHHHO IY- XKHOCT CBOjy; — Nou GjecMo, na Te > yBjepuMo o onaHocTu Haioj; o ysje- petey, na hem Ham GuTH NpaBum 34- CTYIIHHKOM; O HAJIH, A hEII HAM CBHMA 6e3 pasnuke Guru jenmuako cBoj; 0 XKeJbH, La heru norpeć6e naure cBojcku HCIIHTHBATH MH HA UAPCKOM HX IHBAHY npuuaTu; na hem, Ba3sna jeuuakO He oGaBujerureHe ynpaBuuke Haile, 06a- BjernihaBaTH O TEIIKHM NPHJIHKAMA HA- LIHM. H TH CH, y KPATKOM POKJy 3ACTyTl- CTBA TBOF, NOTNyHO OnpaBnao nosje- PEC HAPOJIHO, HHTH CH MY Halaibe Bapao; 6e3 pasnuke CBaKOME jelHaKO cBoj u npucrynauan, 4 H36OpHHM Npo- THBHHLHMA CBOjHM ILOJIA3ZHO CH CBOjCKH Y CYyCPET, M OCTABHO MHOTO CBjenouaGa, la cu“ce y nuTaiey orheM, HapoJiHoM, 3H40 M XTHO yBujeK M3NHHH HAJI HA- WIHM HECYT/IACHIJAMA, — PAZMHPHIJAMA. Csuma 3ajenHo M CB4aKOME ONOCE OJI- 3HBaO CH Ce C MjecTAa H OJIMA, HM Gu Te no3Baiu u nomMoh TBojy 3arpa- XKHJIH, HHTH CH Y TOME JIJUHO KAY OZ UHIHHIpA, DPAK OI TYE>HHC, HH UH3ME cBujerae or zakor onaška. H3 uapoja HHKA0, 34 HApOJL CH KHBHO H JIHCAO MH CA CYJIHHUKE KATEIPE H Ca 34CTy- NnHHuKe CTOJIKLE, H GraKeHHM Ce OCcje- haime, ka y Hapon TBoj satu hame, Ja TH LyNIYy KaXe H Cpue oTkpnje. IluBuo cu cxBahao nosuB TBoj u 6ec- npujekOpHO HOCHO TeIIKO Gpeme no- Bjepeia uapojuor. HegocraTKe Be/H- KOT FOBOPHHKA HM /IYKABOT JIHILJIOMATE HajtoknaljaBaO CH NOBOJ/bBHO 2KHBOM XEJBOM TBOJOM 34 NOGPO HApOJA TBOT; NO IIEMEHHTOM CPLIY TBOME H BpeZoj JbyGaBu npama wemMy, no ocjehajuMa u CBOjCKOM 34y3HMaiby 34 #, NO CBHje- TOM KapakTEpy H uOjcTBy TBOME, 6HO CH BCEIHK, MOXJIA BehH H OJ HajBehux napnameHrapana. 3aTo TH XBAJA, HACT u cnaBa! To TH je uapon TBOj cBe npusao na je momao eBo, za Tu 6zarozapu, na ce cBujeraoj ycnomeHu TBojoj no- KZOHH, na yBjepu Gpahy cBojy, cBojTy u npujarebe o uujeiu, KOJOM Te 1H- jealue; la C IbHMA XKAJIOCT H TYTy 3a TOGOM nojujenu; la Ty«HOj TH ynoBuuu u Gujenuoj cupouanu y Hey- TjexH 34 TAKBHM IPYTOM H POJIHTE/bEM yrjexe npyxu; na ojakenoj janmuoj Tu Majilu Cy3e 34 TAKBHM CHHOM yGpHIIe; na BujemueM GJarogapHocrTu OKHTH panu Tu rpo6; na Tujeso TBoje caxpauu Y XJAJIHY 3eM/by, KOjy CH Bpyh€, HC- THHCKH, HeCeEGHUuHO u HeJuueMjepio IbyGuO, a y CpPly CBOME, Ja NOHece