*

Br. 78.

Dubrovnik 24. novembra 1910.

God. XIX.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosuu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu (2oru
K 15; za sva ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na pć i četvrt godins surazmjerno
Pretplata i oglasi šalju sa admini-
straciji lista a dopisi uredništvu
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Zu priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

PZA

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

Erental pred sudom Evrope.

Gosp. Prof. Toma Masarik je teško
optužio austro-ugarsku diplomaciju
pred austrijskom delegacijom radi
smišljenog krivotvorenja isprava, na
štetu svojih podanika, pomoću age-
nata, tuđih državljana. Ti su doku-
menti služili, da tobož pokažu Evropi,
da je srpski narod politički nelojalan,
da teži preko granica, te da je s toga
potreba pripojiti Herceg-Bosnu mo-
narhiji. Ovo je gotovo nevjerovatno
za one te ne poznavaju naše prilike,
ali nas ne čudi ni najmanje. Ovaj je
sustav vladanja započet, koliko nam
je poznato, od Bajsta i Frana Deaka,
1867. prilikom sklapanja austrougar-
ske nagodbe, koja je bila nametnuta
Slovenima protiv njihove volje. Od
toga se vremena provlači, čas jačom,
čas slabijom snagom, dok ne izbi na
površinu sasvim za Lekse od Eren-
tala, isusovačkog gejenca iz Feldkir-
hena. Nećemo da opetujemo što su
donijele novine o samoj stvari, jer to
i onako poznato iz drugih novina,
nego ćemo/ da iz svega toga, izve-
demo samo logičan zaključak. Erental
je u škripeu, o tome nema sumnje.
Vasić je već sve ispovidio, a što je

najgore po Erentala, on je, uz austrij-

sku diplomaciju, priveden pred sud,
i to ne ni Srbije ni Austrougarske,
nego pred sud cijeloga svijeta. Sva
je sila oči uprta na ,Ballplatz“. Gle-
daoci s ,Pjevčeva mosta“ prijete; sa
Downing-streeta, i ako sasvim hladne
prirode, zgražaju se; sa Orsejske obale
(quai d' Orsay) još ne vjeruju svojim
očima, da bi ih jučerašnji prijatelji,
kojijem su pozajmili toliku silu novca,
od jednom prevarili; ,Consulta“ gleda
ispod oka velikim nepovjerenjem, da
se i njoj možda i gore ne dogodi,
premda joj se izdavaju za prijatelje ;
sa Wilhelmsstrasse bacaju svu krivicu
na saveznicu, premda su i sami su-
krivci, i Evropa im ne vjeruje; — a
sad tek dolaze oni mali, oernjeni, sa
.Terazija“, koje su mislili, da će da
progutaju jednijem zalogajem . . . Ovi
trljaju ruke i veseli su, jer su se kle-
vete svalile na njihove protivnike a
oni su i čišćeg i svjetlijeg obraza,
nego li su bili od prije.

Mi pako austrijski Sloveni, osobito
Srbi i Hrvati, možemo biti sretni, što
se je našao jedan naš sin, g. Frano
Supilo, a uz njega i brat Čeh, gosp.
Masarik, koji su najviše doprinijeli,
da je potamnjela slava ohologa .au-
strijskog Bizmarka“, koji će, ako bude
zdrava razuma i osjećaja pravde, biti
svrgnut sa svog položaja, ostavljajući
za sobom tragove dostojne svojih
djela. Vješala, namijenjena pedeset i
trojici i zagrebačka kazniona, to je
aureola Forgača i Erentala.

Bilo, što bilo, mi smo zadovoljni,
jer je Evropa uvidjela, ko je laža, a
ko je istina. Gosp, je Masarik uni-
štio Erentala, kojemu to nije bilo do-
sta, već je, kako kaže bečka ., Zeit“
dobio zadnji udarac energičnom di-
plomatskom izjavom g. Milovanovića.
Sad je dakle razumljiva ona Veker-

lova prijetnja srpsko-hrvatskim de-

legatima, da ima ,armaturu“ koja bi

mogla da upropasti mnoge najodli-
čnije Srbe i Hrvate. To je bilo, kad
je Košut spremao pragmatiku, da se
naši delegati prepanu, te da popuste
madžarskim .velikodušnim“  zahtje-
vima. To je ona .armatura“, o kojoj
je Dr. Josip Frank pet sati govorio
sa Vekerlom. To je ona državna taj-
na, za koju se je krio eksponenat
ugarske vlade, kako ga je nazvao
Vekerle, barun Rauh, saučesnik pri
krivotvorenju ove zadnje isprave, ko-
ja je htjela da uništi zdravu i neovi-
snu narodnu politiku, sin bana Le-
vina Rauha, onog te je bio udioni-
kom pri pravljenju drugog falsifikata,
zajedno sa Franom Deakom 1867 na
štetu našega naroda u Hrvatskoj i
Slavoniji, jer je onaka nagodba, ka-
kva je u istinu sklopljena, bila proti
načelima zdrave narodne politike. 1
pod Forgačevim nadzorom  pravljeni
su krivi dokumenti, onog istog, koji
je izjavio jednom prilikom, da je oda-
vna uvjeren, da nema veleizdaje u
Hrvatskoj i Slavoniji.

Kako se je slagala ta Forgačeva
di koja bi morala da bude odraz

rentalova mišljenja, sa najžešćim
progonima Srba, baš u ono isto
doba !

Taj upit ne stavljamo na grofa
.Azeva“, a još manje na Nastićeve,
Frtunićeve, Kukićeve, Štajnhartove i
Vasićeve prijatelje:  Svjetohovskog
Tifenbaha, Ota Franka i Gauča Njih
ne pitamo, jer im se više ništa ne
vjeruje, nego ćemo se ,usuditi“, da
upitamo g. Erentala. Ali ,austrijski
Bizmark“ šuti, i ne tare ruke poput
»željeznog kanćelara“, kad mu je
upalilo, da falsifikuje onaj emski br-
zojav, koji je pospiješio franeusko-
pruski rat. Doista, još bi izjava For-
gačeva mogla nekako i proći da se
gospoda na .Ballplatz*-u nijesu ra-
skrinkala parnicom Nastićeva druga
Fridjunga, pa i sad otkrićem prof. Ma-
sarika; ali poslije svih ovih otkrića,
Forgačeva izjava nam kaže ono, što
on u istinu i vjeruje, a s njim i .lei-
tende Stellen“.

Ovo je najveći falsifikat, što do sa-
da postoji u Austrougarskoj monarhiji.

“I prije je bilo parnica proti ».veli-
kih izdajnika“ u Austrougarskoj: pro-
tiv Malih Rusa u Galiciji, da šuruju
s Rusijom; protiv Rumunja u Ugar-
skoj; protiv Talijana, pa čaki protiv
austr. pangermana. E, ali protiv njih
se nije strogo postupalo. A zašto? —
To su ,gospodski posli“, kako bi
odgovorila dubrovačka vlastela pu-
čanima. kad bi se miješali u ono,
što ih, po mnijenju vlastele, nije išlo.

Ali mi ćemo dati tačniji odgovor,
biva: jer je pokrovitelj pangermana,
pa ma gdje se oni nalazili, sam nje-
mački ćesar i njemačka sveučilišta,
koja su nadahnuta sa Wilhelms-
strasse.

Najviša smo pak progonstva do-
življeli mi Srbi. Već je davno, odkad
nas kleveću, a i mi smo Srbi Du-
brovčani bili dobrano na nišanu. Za
Kalajeve ere tužilo nas se je. da na-
ginjemo Crnoj Gori; Srbiju se je šte-
dilo, dok je u njoj vladao kralj Milan,
nesvjestan agenat gospode na ,Ball-

platz“-u. Nije davno bilo, kad je ži-
vio u Dubrovniku, kao tobože dopi-
snik Berlinskog Dnevnika* (Berli-
ner Tagblatt), a u istinu Kalajev a-
genat — Kaćanski. I mi smo ,imali
udjela* u .velikom planu“ za stva-
ranje Dušanova carstva od Jadrana
do Carigrada. Ta, kako i ne! — kad
je u Dubrovniku šest mjeseca pro-
bavio kapetan Milan Vasić, .da
proučava razmještaj austrijske voj-
ske“. Ovo je sadržavao jedan doku-
menat.

Cilj je gospode na ,leitende Stellen“
bio, da slomiju narodni otpor Srba
i Hrvata. Tomu su kumovali i Ma-
džari : liberalni grof Baćanji, košu-
tovski narodni poslanici Zoltan Len-
đel i svećenik Ivan Hok, koji su u
Biogradu 1906. godine ljubili srpsku
zastavu.

Kako je primila štampa ovu zadnju
blamažu bečkih i peštanskih aristo-
krata, poznato je. .Nova slobodna
presa“ i ,Peštanski Lojd“ šute kao
zaliveni, i ako gdjekad pomalo kriknu
kao zmija iz proeljepa. Značajna je
izjava organa dvorskih krugova , Va-
terlanda* u kojemu se priznaje da
su isprave krive i da je Forgač dao
tobožnjem donosiocu.60000 kruna, što
će biti barem triput toliko. Tim in-
direktno napada i diplomaciju, koja
nije bila toliko uviđavna, da uvidi
lažnost isprava. ,Zeit“ je u nekoliko
uvodnih članaka napala  Erentala,
dokazujući, da mu je g. Masarik dao
smrtni udarac. Socijalistička , Arbei-
ter Zeitung“ u nekoliko članaka o-
štro kritikuje Erentala. ,Novi bečki
list* (,Neus Wiener Journal“) nije
nimalo blaži. Madžari mukom šute.
Francuski ,Sičele“ oštro napada gg.
na ,Baliplatzu“ i Erentala. Diplo-
matski vladin .Temps“ kritikuje u
rukavicama. Echo de Paris“, dobro
ižviješten o prilikama u Austro-ugar-
skoj, predbacuje Erentalu kukavičluk.
Klerikalni .Gaulois* nosi pod naslo-
vom .Austro-ugarska diplomacija u
škripeu“ vrlo oštar članak. London-
ski ,Times“ ima iscrpan članak od
svog bečkog dopisnika g. Stida vrlo
lijep članak, u kojem se obara na
Forgača i njegove kumove. Ruska
štampa kaonoti bratska, odavna ogor-
čena na Erentala, sva ustaje na 0-
branu oklevetane slovenske braće.
U prvom redu .Novoje Vremja* i
.Moskovskija Vjedomosti“, i .Corrie-
re della Sera* ima opširan izvještaj
od svog bečkog dopisnika, dosta vjer-
no prikazan, ali kao da je ipak za-
brinut za odnošaje s monarkijom, te
donekle i pristran. Osim Srba, od
Hrvata se je najviše nišanilo na g.
Supila, jer se čini da on ima najšire
poglede, te da dobro shvaća položaj.
Sjećamo se, kako je stara lisica ,No-
va slobodna presa“ pisala o g. Su-
pilu poslije svjedočanstva Hlumeckoga
te radosno kliknula: .Vor uns liegt
die Leiche des toten Mannes“ (Supila),
a g. Supilo sa svim poštenim Srbima
i Hrvatima sada može uskliknut:
Pred nama leže lješine  Erentala,
Forgača, Jetela i mnogih drugih...

Diplomaticus.

Y cnoMeH 3acTynHuKy
nok. MMXAJHJIY BJEJIAJHHOBHRY.

KakBa pas/uKa OJ BeCemor nana
OHOT, KAL Y POJHH Tu PucaH owa
GjecMO, Ia My HeCTHTAMO uACT, a TEĆE,
Muxajune, za Kao TeK usaGpaHor no-
CIIAHHKA HAIIET NOJApABHMO H HECTH-
TAMO TH Hapojuo noBjepeie, Koja Ju
Pa3/HKA KO OBOT KAJIOCHOT JAHALIIETA
NaHa, KAJ LOCMO, JA CE XKAJOCHOM, y
UpHuHH 34 TOGOM 34BHTOM Pucuy y
XKAJIOCTH HAheMO, IA TE C IbHM OXa-
JIHMO, OIJIAHEMO M C TOGOM CE 34 y-
Bujek ONpocTuMO |

Onuna Becezu, uro ce je noHoc 60-
KeIIKH jou jegHOM CBE4aHO OYHTOBAO,
WTO je HAPOJL CXBATHO MH YUHHHO IY-
XKHOCT CBOjy; — Nou GjecMo, na Te >
yBjepuMo o onaHocTu Haioj; o ysje-
petey, na hem Ham GuTH NpaBum 34-
CTYIIHHKOM; O HAJIH, A hEII HAM CBHMA
6e3 pasnuke Guru jenmuako cBoj; 0
XKeJbH, La heru norpeć6e naure cBojcku
HCIIHTHBATH MH HA UAPCKOM HX IHBAHY
npuuaTu; na hem, Ba3sna jeuuakO He
oGaBujerureHe ynpaBuuke Haile, 06a-
BjernihaBaTH O TEIIKHM NPHJIHKAMA HA-
LIHM.

H TH CH, y KPATKOM POKJy 3ACTyTl-
CTBA TBOF, NOTNyHO OnpaBnao nosje-
PEC HAPOJIHO, HHTH CH MY Halaibe
Bapao; 6e3 pasnuke CBaKOME jelHaKO
cBoj u npucrynauan, 4 H36OpHHM Npo-
THBHHLHMA CBOjHM ILOJIA3ZHO CH CBOjCKH
Y CYyCPET, M OCTABHO MHOTO CBjenouaGa,
la cu“ce y nuTaiey orheM, HapoJiHoM,
3H40 M XTHO yBujeK M3NHHH HAJI HA-
WIHM  HECYT/IACHIJAMA, — PAZMHPHIJAMA.
Csuma 3ajenHo M CB4aKOME ONOCE OJI-
3HBaO CH Ce C MjecTAa H OJIMA, HM
Gu Te no3Baiu u nomMoh TBojy 3arpa-
XKHJIH, HHTH CH Y TOME JIJUHO KAY OZ
UHIHHIpA, DPAK OI TYE>HHC, HH UH3ME
cBujerae or zakor onaška. H3 uapoja
HHKA0, 34 HApOJL CH KHBHO H JIHCAO
MH CA CYJIHHUKE KATEIPE H Ca 34CTy-
NnHHuKe CTOJIKLE, H GraKeHHM Ce OCcje-
haime, ka y Hapon TBoj satu hame,
Ja TH LyNIYy KaXe H Cpue oTkpnje.
IluBuo cu cxBahao nosuB TBoj u 6ec-
npujekOpHO HOCHO TeIIKO Gpeme no-
Bjepeia uapojuor. HegocraTKe Be/H-
KOT FOBOPHHKA HM /IYKABOT JIHILJIOMATE
HajtoknaljaBaO CH  NOBOJ/bBHO 2KHBOM
XEJBOM TBOJOM 34 NOGPO HApOJA TBOT;
NO IIEMEHHTOM CPLIY TBOME H BpeZoj
JbyGaBu npama wemMy, no ocjehajuMa u
CBOjCKOM 34y3HMaiby 34 #, NO CBHje-
TOM KapakTEpy H uOjcTBy TBOME, 6HO
CH BCEIHK, MOXJIA BehH H OJ HajBehux
napnameHrapana. 3aTo TH XBAJA, HACT
u cnaBa!

To TH je uapon TBOj cBe npusao
na je momao eBo, za Tu 6zarozapu,
na ce cBujeraoj ycnomeHu TBojoj no-
KZOHH, na yBjepu Gpahy cBojy, cBojTy
u npujarebe o uujeiu, KOJOM Te 1H-
jealue; la C IbHMA XKAJIOCT H TYTy
3a TOGOM nojujenu; la Ty«HOj TH
ynoBuuu u Gujenuoj cupouanu y Hey-
TjexH 34 TAKBHM IPYTOM H POJIHTE/bEM
yrjexe npyxu; na ojakenoj janmuoj Tu
Majilu Cy3e 34 TAKBHM CHHOM yGpHIIe;
na BujemueM  GJarogapHocrTu  OKHTH
panu Tu rpo6; na Tujeso TBoje caxpauu
Y XJAJIHY 3eM/by, KOjy CH Bpyh€, HC-
THHCKH, HeCeEGHUuHO u  HeJuueMjepio
IbyGuO, a y CpPly CBOME, Ja NOHece