Br. 14. Dubrovnik 30. marta 1911. God. XX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- 1 eegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostala zemlje kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; da po i četvrt godine uuruzmjerno. | Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi e ne vrućuju. Nefrau- kovna pisma ne primaju se. — U DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, račuuska izvješću i »li- čne objave plaća 8e 1% para po petitnom retku (sitnijeh slova) Ako ge više puta uvršćuju, onda po po- godbi — Za priposlanu, izjave i avne zahvale plaća se od peuitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dabravniku Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik _Kristo P. Dominković. [ZZ Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. »srpski ili hrvatski“ ili hrvatski ili srpski“!? Pitanje formule službenog na- ziva jezika u Bosni i Hercegovini podiglo je veliku prašinu u svima zemljama Austro-Ugarske _monar- hije u kojima žive naš narod srp- skog i hrvatskog imena. Ova po- java nije neznatna kao što u prvi mah izgledaju neznatni njeni u- zroci; to je svakako naša stara bolest, koju za vremena treba li- ječiti, ali ne na način da se uspjeh unaprijed onemogući. A braća Hr- vati pošli su izgleda ovim pogrje- šnim putem. Hrvatski poslanici u Bosni i Her- cegovini podnijeli su saboru na pretres projekt zakona o upotrebi i nazivu službenog jezika i pi- smena. Po njemu formula naziva jezika: ,hrvatski ili srpski“ pred- viđa i utvrđuje prvenstvo hrvat- skom imenu, a upotreba pismena zapostavlja ćirilicu. Srpski narodni poslanici, kao predstavnici većine, izjavili su negodovanje i proti- vnost, odlučivši ujedno da svim sredstvima spriječe prihvaćanje i sankciju ovog zakonskog projekta. Odlučna i nepokolebiva odluka srpskih narodnih poslanika dala je povoda svima Hrvatima, skoro bez izuzetka, da bez opravdanih razloga žigošu postupak Srba, dr- žeći se površnih konstatacija: da su Hrvati sasvim logično uradili kad su, kao takovi, dali prvenstvo svome narodnome imenu; zatim, da Srbi nemaju razloga prigova- rati Hrvatima i tražiti promjenu, ako stoje na principu narodnog jedinstva; dalje da Srbi nesvjesno podupiru intrige vlade protiveći Se prvenstvu hrvatskog imena i latinice; najposlije, da Srbi pre- više zalaze s puta narodnog je- dinstva i lutaju kroz trnje svog ekskluzivizma i svojih separati- stičkih težnja. Sa razlozima ova- kih premisa hrvatski listovi suge- riraju hrvatskom dijelu naroda za- ključke, koji padaju na štetu na- roda srpskog imena; koji sve više raspaljuju stari međusobni anta- gonizam, i koji, nesumnjivo, svemu drugome mogu da posluže samo ne ideji narodnog jedinstva. Apstrahirajući prilike i dogođaje i tretirajući ovo pitanje sa čisto teoretskog gledišta principa na- rodnog jedinstva, možemo kao ne- pokolebivi privrženici i idejnog i realnog jedinstva Srba i Hrvata pustiti bez prigovora ovaj zahtjev, i ako nam niko ne bi mogao za- mjeriti kad za nj ne bismo pre- uzeli inicijativu. Ali, kako danas stvari stoje i razvijaju se na sa- vršeno suprotnoj osnovi, ne samo što ovaj zahtjev ne možemo šu- tnjom odobriti, nego moramo da Protivu njega najenergičnije usta- nemo i da ga pobijamo. Braća Hrvati se najviše i najčešće po- zivlju na ideju narodnog jedinstva, a ujedno joj čine najveće nepravde. U svemu pa i u ovome pitanju, Hrvati identificiraju svoj ekskluzi- vizam i svoje separatističke težnje f sa idejom narodnog jedinstva, a to nije ni korektno ni bratski. Da se, baru konkretnom slu- čaju, koregiramo. Hrvatima je poznato, da je da- nas službena formula naziva jezika u Bosni i Hercegovini ,szpsko- hrvatski“; njima je poznato da je red u formuli udešen prema brojnom stanju jednoga i drugoga plemena. Pa kada im! je to po- znato, zašto prebacuju Srbima što ne dozvoljavaju izmjenu reda, koju bosansko-hercegovački Hrvati hoće da izvrše iz političkih razloga i jedinom tendencijom da zapo- stave srpsko ime?! Da im je stalo do narodnog jedinstva, da im je indiferentno prvenstvo imena u formuli naziva jezika, ne bi ni tražili promjenu, već bi se zado- voljili sa današnjim redom. Ali im to nije indiferentno, niti im je mnogo stalo do narodnog jedin- stva. Ako iko ima da nosi od- govornost za poremećenje odnosa između dva bratska plemena, mo- raju je nositi bosansko-hercegova- čki Hrvati, kojima nije po ćudi prvi red u formuli naziva jezika ..sa_prvenstvom srpskoga imena, a ne Srbi, koji hoće da spriječe ne onaivnu nego jednu skroz, egoisti- čku namjeru braće Hrvata protivu srpskih svetinja. Jasno je da su Hrvati učinili ovaj svoj pokušaj protivu Srba daleko i od pomisli da time posluže ideji narodnog jedinstva, već u namjeri da na nju učine atentat sa predumišljajem. Ovaj početak ima i svoj nasta- vak. Da sakriju pravu tendenciju svojih napadaja na Srbe, Hrvati priznaju, da u Bosni i Hercego- vini Srbi imaju većinu i da prema tome imaju pravo na prvenstvo imena u jezičnoj formuli, ali uje- dno dodaju, da Hrvati sa _musli- manima predstavljaju većinu u ze- mlji, pa pošto muslimani pristaju na formulu kakvu su Hrvati pre- dložili, da je i opravdano i logi- čno kad Hrvati traže od Srba da se pokore zahtjevima većine. Hr- vati izgleda ne vide, ako to na- mjerno ne čine, da se služe na- cionalnim sofizmima ; oni neće da razumiju da u ovome i leži fatal- nost i nepravednost tretiranog pitanja. : Ko predstavlja većinu u zemlji ? Hrvatsko - muslimanska koalicija. Zar Hrvati ne vide da je to na- cionalni anahronizam, pravi naci- onalni apsurdum ? Nacionalizam i konfesionalizam adruženi predstav- ljaju nacionalizam većine ! ? Ala je to neozbiljno ! Muslimani su, kao takovi, nacionalno nesvjesni. U radu ih ne rukovode nacionalni principi, kao što ih nijesu rukovo- dili ni u stvaranju hrvatsko-musli- manske koalicije. Ovaj drugi dio odnosi se potpuno i na braću Hr- vate. Muslimani su se vezali s Hrvatima, jer su im Hrvati obećali pomoć protivu Srba u agrarnom pitanju; a Hrvati su se vezali s muslimanima, jer su im muslimani obećali pomoć pro- tivu Srba u separatističkim na- cionalno - političkim pitanjima. Po našem dubokom osvjedočenju, ovaka većina, sastavljena od na- cionalnih i anacionalnih elemenata, sa egoističkim i narodnom _jedin- stvu protivnim težnjama i namje- rama, nema pravo da odlučuje u čisto nacionalnim pitanjima. Bosansko - hercegovački —musli- mani bili su toliko godina sa Sr- bima, dok ovi nijesu stavili zahtjev obligatnog riješenja agrarnog pita- nja, a sada su prešli Hrvatima, čim su ovi ekonomske momente za- postavili političkom šivinizmu. Ta- kav elemenat, koji je nacionalno potpuno nesvjesan i koji na sličan način trguje sa tuđim nacionalnim principima, ne može imati _presu- dan uticaj u čisto nacionalnim pi- tanjima. Da su Srbi pristali da svoje kmetove ostave na milost i nemi- lost aga i begova, muslimanima ne bi došlo u pamet da pristanu na zahtjeve Hrvata, za koje su do prije godinu dana govorili da ih je od okupacije Austrija importirala u Bosnu i Hercegovinu. Joše gore stvar stoji sa postup- kom bosansko-hervegovačkik Hr- vata. Oni su bili isto tako sa Sr- bima; s njima su što više uglavili i potpisali sporazum. To je, u ostalom, najbolje odgovaralo je- dinstvu Srba i Hrvata. Kad od jednom, Hrvati se, bez ikakva po- voda, iznevjeruju “Srbima, svojim kmetovima i ideji narodnog jedin- stva! Zašto ? Samo zato da mogu ugoditi vladi i da mogu zadovo- ljiti svojim egoističkim političkim prohtjevima. Kako se jasno vidi, ova dva elementa u Bosni i Hercegovini — hrvatski i muslimanski — udružuju se s vladom i megju- sobno protivu Srba i u politi- čkom i u ekonomskim pitanjima. Kao rezultat ovog udruženja pojavio se i projekt zakona o jeziku sa formulom naziva koja predvigja prvenstvo“ hrvatskom imenu i sa otvorenim zapostav- ljanjem ćirilice. A da li je i to učinjeno saglasno ideji narodnog jedinstva? Ne pita se smiju li Srbi, nego smiju li Hrvati kojima je stalo do narodnog jedinstva do- zvoliti i pustiti neožigosan ovakav postupak bosansko-hercegovačkih Hrvata? Da li je bratski napa- dati Srbe što neće da sankci- onišu rezultate jednog nebrat- skog ortakluka protivu sebe P — Volimo vjerovati da su svi napa- daji hrvatske štampe na Srbe po- tekli iz egoističke povodljivosti no da su svjesno i namjerno udešeni, jer bismo u protivnom slučaju mo- rali doći do ubjeđenja da Hrvati nijesu još zreli za ideju narodnog jedinstva, ili da mi Srbi moramo abdicirati i na svoju pamet i na svoju nacionalnu individualnost, ako želimo i dalje mlatiti praznu slamu i po što po to stvarati ne- moguće narodno jedinstvo! Mi smo, ponavljamo, na čisto s idejom narodnog jedinstva. Svje- sni smo da je ona najozbiljnija garantija naše zajedničke budućno- sti; svjesni smo da samo ime ne može da stvara posebnu narodnu individualnost; svjesni smo, naj- poslije, svega onoga što _ ističe ideju narodnog jedinstva. S toga nam je u normalnim prilikama in- diferentno, da li srpsko ili hrvat- sko ime dolazi na prvo mjesto, naravno u koliko red ne ruši har- moniju narodnog jedinstva, kao što je slučaj sa pitanjem formule naziva jezika u Bosni i Hercego- vini. Predložena je formula, kako smo prije rekli, rezultat šovinizma i jednog komplota bosansko-her- cegovačkih Hrvata protivu Srba. U principu nam je indiferentna, ali nam nije inditerentna_ u kon- kretnom slučaju, kao što nam nije indiferentno ni držanje ostalih Hr- vata u ovom pitanju. Ako je iko trebao da pokaže svoju nepoko- lebivu privrženost ideji narodnog jedinstva, da dokaže da mu je do ideje a ne do forme, to su u ovom pitanju trebali učiniti braća Hrvati, iz obzira da im se ne prebaci da su zastranili tražeći za se prvenstvo i ondje gdje su u većini 1 ondje gdje su u ma- njini, i napadajući one koji tra- že prvenstvo bar ondje gdje su u većini. U zajedničkim naci- onalnim pitanjima, a u dana- šnjim prilikama, naći će ideja narodnog jedinstva realnu pri- mjenu samo onda, kad se bude vodila savršeno narodna politika zasnovana na pravednosti. Mi od braće Hrvata ne tražimo drugo nego da budu više svoji i narod- ski i da prema nama ne budu kao sada i kao do sada — nepravedni. Naši su zahtjevi skromni, savr- šeno opravdani i ostvarljivi. Do braće je Hrvata, da nas dobra volja — ne iznevjeri. E Ilacmo u3 CpGuje. — OJ Haier cTaJIHOr_1omucHuKa, — Y Beorpany, 27. mapra llanac je jacHo 3a cBakora ra je CpGuja ruraHTckHM KOPAKOM nomIJA y CYCP€T CBOT CTAJIHOT HANpeTKA y CBHM NpaBijuMa cBor pasBurka. H cnoganuiwu H VHYTpalItbH OJIHOCH H3MHjeHyJIH Cy ce Y ibeuy Kopucr. Cp6uja uuje ume OHO WTO je Guma npuje Tpu rone, a a Ce H HC TOBOpH O BpeMeHy Kajr cy je crušaju ynapu jean 34 1pyrum. M KYATyPno, M EKOHOMCKH, HP noJH- TH4KH, H BOjumuku CpGuja je nmorny- Ho npenopoljena. Ynapuaa je myrem Koju joj npyxa rapanruje zra he ne CaMO CauyBaTu oHo Wwuro je zo cama NOCTHTJIA HETO HAK H za he OCTBApHTH OHO INTO je, Gap 3a cajla, BaH _tibeHor JoMamaja, aKO HC NOTILYHO OHO CBa- KAKO pjeuMHUHO. X TOJIHKO CTBOpHJA je uBpcTy u jaky 6a3y 34 nojusae u ycaBpiiaBaie cBoje cnare. Ckopo y cBuma_ Kpajesama CpGuje NOJIMIKY CE NIKOJIC, CABPEMCH€ MH MO- JepHe, KakBe uMajy caMo uajuanpen- Huju uapojiu. AKO C& y TOME HaCTABH KAKO CE IIOHCJO, A HMA MBrJeNA na xohe, CpG6uja he Kpo3 uerupu 10 ner rojuna Guru jeua usmeljy _ onux pu- jerkux npxaBa koje umajy uajsehu Opoj 1ukoga. Y_MHoruM Kpajesuma Ha- Tjeuy ce omuruue ca npxaBpoM Koja he OJ IBHX BHIIE YUHHHTH y INKOJI- CKHM TIHTAIbHMA. JACI AKyje CIOMEHYTH, Na KYJITYPHH pajr uuje orpauuueH ca- MO HA LIKOJE: IBEFA HCTO TOJIHKO, AKO H€ PEJNATUBHO H MHOYO BHIIE, BpulE u npuBarue opranu3anuje, nak uaK u tiojenuuuu. Hma Oprauu3anuja ca uu- IB€M PAJIA y CBHM NIPOCBjeTHHM, 31paB- CTBEHHM, IIPHBPEJIHHM H CKOHOMCKHM NpaBuuMa_Hanperka. Bpao je mano cena y Cp6uju ruje namac nema 3em- “BOpaJiHuKA 3Zanpyra; jom mawe je 3aupyr4 Koje ue ogroBapajy nornyuo CBOME 34/4TKy. CpGuja naHac npen- CTABIbA jenaH BeJuKH caBe3 3anpyra. Bnana oBaj 3anupyrapcku pan nony- Nupe BpJIO H3JAIHO, KAO IITO NOJY- NiHpe M CBE OCTAJIE PANOBE y 1MJBY OTIITET HanpeTKa. Zlokne mkoje u 3JemIopajiiuuke 3anpyre Bpiue cBoj yrunaj ua Hapon u csojy Mucujy y Hapony, gorje omer nojeuuuuu u pašsne oprauu3anuje ney- MOpno paze 43 cBoje uuuuujaruBe. H CBE TE YCTAHOBE H CBH TH NOjeNuHLH pale CBaKH Ha CBOjy pyKy u oner CBH, KAO NO NOTOBOPy, HAY yNopeo, He npkocehu Beh nonyi»yjyhu ce me- byco6no. IlIkoJe nomaxy y caeMy mo- jemuHue u nmpuBarne opranusanuje ; u npuBarHe opranu3anuje_nouynupy uIKOJE 4 3aupyre; jeguom pujeujy : CBH pale napajejHo na nocruruy je- NAH HCTH IIMJB. Jbekapu, NoJuTKHYapu, npaBnuiuu, NPHBPEeLHHUH HT. JI. MY NO CeJHMA, IPiK€ pa3Ha npejaBajba yue Hapoji u BacnuraBajy ra 3a Gynyhnuocr; cpemmee LIKOJIe WIA/by CBOje. jake y uapoj ma ry npoyuaBajy u na ra noyuaBajy: bhauu Hapojiy roBope 0 cBeMy: u o NOJIHTHUH M O EKOHOMHjH Hu O Npu- BPenu 4 O CB4HA OCTAJHM NPYLITBE- HHM IIHTAIbHMA, a npodecopu mpare, Na3e M NOMAXKY I6HXOB PAN, XBaJehu Ode ljake KOju Ce y TOME NOKAXY Bpe- AHuju u MapsbuBuju. Pa3sua yupye- iba u nojenuauu nuimuy u yMnowxaBajy IOy4H€ KIbHTE, H3JAjY HOBHHC 34 HA- Pol u pacrypajy ux Kpo3 macy jedp- TuHO u GecnaarHo. H Taj KuBOT, TO KpeTaie 6yju u Gpyju CBy/a, No cBuM mjecruma, npenopakajyhu napoji Kyd- TYPHO, NOJMXKyhH Fa Ha HHBO OCTAJIHX KYJITyPHHX, KYJITYPHHjuX u HAjKY Ty p- Hujux uapojia, Hema jemue ceocke Kyhe y CpGuju, y kojoj uehere nah KibHuua 3a Ha- POL M NoyuHux JucToBa. H napon cBe TO uHTA, CJIYILIA M O CBEMY pa3roBapa. TaKO Ce MOXe pacryMauuTH, uro ,Ha- poze HoBune“, JimcT 34 Hapojiio upo- cBjehuBawe, uro u3naje aruiHu, ue- CTHTH, H NOXKPTBOBHH NpujaTe/b Hapo- uu upo. 2KuBojuu O. Ilauuh, uze y HApOuL y jeguoM 34 HAC HECXBATJBHBOM 6pojy, iuro ce pacrypyje — uyjre u NuBure ce! — y 100.000 (croruuy xu- bala) ersemmjapa, u umro Hapojna OGpana Moxe Jako, 6e3 MyKe 34 ne- THA€CT AHA, A pašTypH 34 roTose nape npeko 50.000 noyuHux Kimxuna. Tako ce, eTo, pau ua NpocBjeTHoM noJy. Baru BaM ngonacuuk muje uu NpuOJMKHO ONPTAO CBE OHO INTO 3a- cnyxyje onucaTu u oupraru. Cnome- Hyhe panu nornynocru jom caMo TO, Na BJAJa CBC PANHHKE HP CBAKY OJ OBHX akuuja nomaxe u uarpakyje ; na oma npenopyuyje oBaj m oBakaB pan H HanuMa, u yuHTe/HMA, M cBemre- HHIHMA, H NpOdecopuma, u cBuMa u CBAKOME, KO TOL MOXKE H KO TOL XOhe na pau Ma y KOM mpaBuy. Bam je NONHCHHK NOJIAZHO Y nOTKLAj Ca MHO- ruM Hanuma, ma ce je Morao OcBjeno- "HTH, A CY OHH BACIHTAHH KAO CHO- GOLHH JBYAM A He KaO WurpeGepu; na oHu, Kao banu, ue goGuBajy y mou 3Hafb€ NOBPIIHO H JIAGABO, OHAKO Ca- MO Za C€ H3BYKY H3 KZyNa, Beh ga ce npunpaBe 34 «HBOT, no onoj na-