IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her. cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10: na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini. straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Nefran- kovna pisma ne primaju se. — o a E UBROVNIK God. XXII. Dubrovnik, 20. februara 1913. POJEDINI BROJ£20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Austrija i Rusija. Qd aneksije Bosne i Hercego- vine zaoštrili su se odnosi između Austro-Ugarske monarhije i Ru- skoga carstva. Od tada pa do danas ti odnosi nijesu nikada kre- tali nimalo u bolje. Te diferencije, koje su kroz ove četiri godine samo bivale, nijesu se ni u je- dnoj prilici tako znatno a snažno pokazale kako sada u doba bal- kanskog rata. Austro-ruske dife- rencije iskočile su tako jako, da su uprav one i podvojile_evrop- ski sklop velevlasti u dvije stran- ke — protivnice. Rusija je odlučno istupila — što do sada ne običavaše — u korist i obranu Balkanaca; ona jeu pitanju granica Arbanije još uvijek nepopustljiva, a tako isto i za Skadar da. bude crno- gorski, Austro-ruski odnosi došli su dotle, da su obje strane izvršile sve pripreme za svaku eventu- alnost, i bilo je dana kad je svak isčekivao rat svakog časa. Nara- vno, da bi takav sukob bio ne- dogledan u posljedicama, i da taj rat ne bi značio drugo nego op- šti evropski rat. U čitavom ovom sporu, naime, Rusija predstavlja Trojni Sporazum, Austrija Trojni Savez. še Princ Hohenlohe ponio je u Petrograd ruskom caru svojertično pismo cara Frana Josipa. Iz Petro- grada je donio u Beč imperatorov odgovor. Sto je u tim pismima, to niko ne zna tačno. Sigurno je samo to, da su se pisma odnosila na rusko-austrijske odnose. Sva- kako, kad dođe do izmjene vla- darskih pisama, znači da je to je- dno od posljednjih sredstava, pa je bilo očekivati ili da će se_od- nosi sasvim urediti, ili da će se sporovi riješavati drukčije. Kombinacije novinstva s prvog početka, odmah poslije prinčeve misije, bile su vrlo optimističke, pa se je nekom sigurnošću dono- silo, da će započeti obostrano ot- puštanje reservista, dakle .svođenje Vojne snage, odnosno demobili- zovanje. Ali — ostalo je još na samim riječima. Neke novine govore o prinče- Voj misiji da je uspjela, a nekoje opet da nije. Kojoj bismo od ove dvije versije radije povjerovali ne možemo još da kažemo, ali, po WMome kako se stvari razvijuju, | h Tadije bismo poklonili vjerojatnost oj potonjoj. A što govore slu- žbeni comunique-i? Tih za pravo i nema onakovih, kako se je bilo nadati. Bečki Premdenblatt, kad je carevo pi- “mo bilo tek došlo do Petrograda, Pisao je, da se od toga ipak ne “miju isčekivati bogzna kakve pro- mjene. A poslije povratka princa Hohenlohe (koji se međutim od- mah razbolio i još do danas nije mogao podati Nj. V. tačna izvješća!) isti list donosi zanimiv comunique. Tu se kaže, da je danas Balkan Već balkanski, da Balkanci su go- spodari Balkana, da će Balkanci dijeliti Balkan. I po tomu, prama današnjem stanju stvari, da nema razloga da postoji ikakav rusko- austrijski spor, da Balkanci sami određuju sudbinom Balkanovom. Pri tome Fremdenblatt ističe, da će Austrija gledati svoje interese, u koliko je jedna devetina bal- kanske države. > Službena petrogradska Rossija donosi Fremdenblatovo saopštenje i nadodava: da je Austrija uvijek tako zastupala devizu:-Balkan bal- kanskim narodima, da se od spora austro-ruskog ne bi u opšte ni- kada ni bilo došlo. Novoje Vremja koje se smatra poluzvaničnim listom ruske vlade, u više se članaka pozabavilo mi- sijom princa Hohenlohe. Petro- gradski list se ne izjašnjuje, da li je ta misija uspjela ili ne, nego ističe da bi najbolji način uređenja odnosa bio — djelo a ne riječi, Isti list vidi znakova slabosti, pa se ne bi reklo, da jei malo opti- mistična mišljenja. Njemački listovi takođe vole gledati neuspjeh u misiji princa Hohenlohe, a bečka je Zeit čak naziva ,ein Schlag ins Waser“. Pitanje je: u koliko su odnosi rusko-austrijski drukčiji sada nego prije ručnih pisama? — Odgovor bi bio: ako se iz rezultata misije može povući samo taj zaključak, da je njome stvorena baza daljeg pregovaranja, onda su odnosi o- stali — na istome! Kponuka. IlojuTuKa y sonapxuju npama jy- »«uumM CjraBeuuma_yBujek he ocraru ucra. Hu _3a /IVIaKY Ce He Mnujema, YNpKOC A Cy H OHH CAaMH NOHEJIH V- BuljaTu HEBAJbAJIOCT TE INOJIHTUKE. IlO- HOBHO, YIIpaBO OBO zana, GeuKu JIH- CTOBH, H TO OHM TE CE CMATPAjy Mje- POJABHUM H VIIHBHHM, TIOJIMKY Ce NpOTHB IIOJIHTHKE NPOTAIbARA M IIH- KAHHPAWA; OIIOMMIbY BJIAJLY IA yCNO- craBu ycraBie onguoce y LlysajeBy namaJyKy; npenouyjy joj nmorpe6y MuHjetbaipa Kypca; noruuy je, za ypenu YHYTPALIBE IIHTAIbE jyTOCIIABEHCKO, ITA IipaMa TOME la BOJIM BAIBCKY IOJIH- THKY IIPAMA IBHXOBHM CYIIJIEMEHUNUMA HTJI., — Na, CBE OCTaje HA HCTOME M ocrakie. Y gasa gana rpunaecr uy zeca ! Ozo- GpaBa ce ocHuBawe iza1ujancKoe yuu- BepsureTa ca cjejunireM y Tpcry, y3 ymjer: ga ce yBeuy #emauke napa- JEK HA IOMOPCKOj IIKOJIH y TpCIy. Turacyje ce u IIpe/ula»e BaJbAHOCT UCIIHTA NOJIOXKEHHX HA YHHBEPCAMA y Fbemaukoj, a ooGuja ce npujemior 3a Npu3HABAibC BAJBAHOCTH MCNHTA y 34- rpe6y. Bapyn Jleonoji KJIyMETCKH HATuCAO je y Oesterreichische Rundschau UJIA- mak o Benukoj An6annju. : Ugraolu MOTy OJIMAX 3AMHCJIHTH muro je MOrao a HAIIHIIE TOCNOJMH GapyH o TOM ruramy. On kae: Ay- crpuja Tpe6a a CIBOPH u yaupau Benuky AnGanujy; AdCanmujy koja he ce Molim MjepuTu ca NoBehamom Cp- GujoM. CrBapawe u y3Apxaibe Te Agm- Ganuje, — nakje, Ta Benuka AgnGa- Huja — neonxojma je niorpeGa aycrpo- IBEMAUKE IIOJIHTHKE ; TE IbeMauKA AJI- Gauuja rpeć6a na Gy/le oGpanGćenu GejeM NnpoTuB CJaBeHcTBa. To emu rocnojua 6apyu. JIujeno. Anu r. GapyH Guhe BaJb/a NpoMuCJIMO, a 6u Ty AnGanujy MOpanu 6pauuru CnaBenu, a nporuB CiiaBencrBa. Tpaxu Ji TO r. GapyH ? s Kpo3 BpujeMe u3MjeHe Buaapckux nucaMa upao ce y Ilerporpany c1a- Bencku Gankeit. Orane je nocnar 6p- 30jaBHu nosnpaB pycKom napy Hu- KOJIH. Y no3snpaBy ce ucruue caocje- haie pyckor Hapoja Ca craBenckuM GAJIKAHCKHM HAPOJUMA HM BeCeJbE HAJI IBHXOBHM cjajium moGjenama. Ilap je HukoJa 6p3ojaBuo ojwroBo- PHO H NO3IpaBHO CAKYIJBEHE CA BPJIO 3Hnauajuum pujeuuma. ,Hosoje Bpemja“ Tianiyhu o Tome u3HocH: za je ro mp- BH Nyr iro je pycku Nap nosjpaBuo jeman cacranak KOj4 HMa uucTO ro- JIHTHUKYCBPXy. Y eBpornckoj ce NITAMIIH MHOFO KO- MEHTApHILIE NapeB TeJTerpam. * Premdenblatt y KOMYHHKBC-y, O KOjeM FOBOpuMO HA lpyroM Mjecry, Kaxe: na jeo genenuja ysujek Guya NOJIHTUKA HaLIC BAE OHa: Balkan bankaniuma, u za Ce ero cama raj IbeH NporpaM ocrBapyje. — MucJumo na uac 360r oBora neke 3anmniujemuru »Pa/IH H30NnauuBaiba... — jep To ro- BOpH Fremdenblatt! Gospodarstvo. Rad za promicanje Uljarstva u Dalmaciji. To je naslov izvještaju Uljarskog Odsjeka Zemaljskog Go- spodarskog Vijeća u Zadru o dosa- dašnjem radu i poslovanju. Iz toga vidimo da u Dalmaciji rade već 15 uljarskih zadruga sa investicionim kapitalom od 992.000 K, a da se pri- premaju za rad još 6 zadruga sa ka- pitalom od 295.000 K, te bi svega u Dalmaciji bilo 21 uljarska zadruga sa 1,300.000 K kapitala. Da se uljar- ska produkcija potpuno organizira, trebalo bi po mišljenju Uljarskog Odsjeka osnovati još oko 30 zadruga po raznim mjestima Dalmacije. Ču- dnovato nam izgleda, da Uljarski Odsjek ne predvida potrebitom ni jednu novu uljarsku zadrugu u Boki Kotorskoj i ako bi ih moglo uspješno “poslovati još barem 4, osim one tri u općini Paštrovskoj. No ovdje mo- ramo nadodati, da baš krivnjom sa- mog Uljarskog Odsjeka u Boki od tri postojeće zadruge posluje samo jedna. A zašto? Valjda stoga što je Boka do sada u svakom poslu bila zanemarena i od boga i od ljudi?! Iz izvještaja razabiremo, da je kroz sezonu 1911/12. predano odsjeku na zajedničku prodaju 277.090 kle. ulja od česa je 251.069 fino ulje. Utješlji- va je pojava da proizvodnja finog ulja neprestano raste, ali čini nam se da ukupna predaja odsjeku nije ni iz bliza onolika, kolika bi morala biti. Odsjek bi o ovome morao malo više računa voditi, te dobro progle- dati, da li on možda tome nije kriv, pa ako je, tada bi trebao sve moguće preduzeti, da toga nestane i da se količina ulja bar. primakne ukupnoj produkciji ulja u pokrajini, jer samo tako i samo u tom slučaju može se računati na pravi i potpuni uspjeh i na stalne dobre cijene. Cijene prodatog ulja vrlo su po- voljne: 165-185 K franko Trst i Beč. Drugo je pak pitanje, da li su sa ci- jenom, koju Uljarski Odsjek plaća zadovoljni producenti. Nama se čini, da nijesu, jer cijena od 125 K, kako nam je poznato da je jednom produ- centu zaračunani je baš tako vi- soka, a da se i na drugi način ne bi mogla postići. Možda i ovdje leži je- dan razlog, zašto se Uljarskom Od- sjeku ne predava veća količina ulja. O tome bi se svakako dalo raspra- vljati. Moramo istaći, da je državna u- prava jako pomogla organizaciju u- ljarskih zadruga dosta znatnim pri- pomoćima, koje iznose od 25-80%, investicionog kapitala, ali uza sve to moramo primjetiti, da je podizanje za- družnih uljarnica vrlo skupo. Zar se nije mogao naći drugi plan, po kome bi podizanje uljarnica bilo jevtinije, a ne da se mora uložiti po 50-150 hilj. K u jednu uljarnicu?! to je biti jedan razlog više, što teško ide sa osni- vanjem novih zadruga a to će možda fatalno i za sami uspjeh ovih zadru- ga, a onda za sve naše uljarstvo, koje je jedna od najačih naših pri- vrednih grana. To se još jače osjeća, što su ove zadruge, u koliko nam je poznato, osnovane sa dosta malenim vlastitim kapitalom, pa moraju da sklapaju ve- like dugove, na koje moraju plaćati visoke kamate. Možda će im se u tom pomoći tim, što je zemljišno vje- resijski zavod pristao da_ uljarskim zadrugama dava hipotekarne kredite. U izvještaju nema ništa o radu za- druga, o njihovim vlastitim i tudim kapitalima, o članovima, o pripomo- ćima, o proizvodnji, postignutim us- pjesima i t. d., pa se tim na žalost ne možemo niti da pozabavimo, a to bi bilo vrlo interesantno, jer bi se iz toga mogao da izvede sud o opstan- ku i napretku tih zadruga. Rat na Balkanu. Sa ratišta na Balkanu dolaze vije- sti, koje se gotovo ne daju kontroli- rati, jer one iz bugarskog izvora kao i one iz turskog govore svaka u svoj prilog. Pobjeđuju Bugari ali pobjeđuju fi Turci. Ipak, prama posljednjim vi- jestima ima vrlo dosta izgleda da su turske vijesti o. pobjedama bile više udešene samo riječima, e da bi kako- god povukle Evropu da opet zametne ponovne pregovore o miru, jer se Turska i u drugom dijelu rata nalazi u vrio opasnom stanju. Bilo je od- mah sumnjivo, kako to da se sa strane Turske traži intervencija velevlasti za pregovore o miru, a u isto vrijeme se puštaju vijesti iz Carigrada koje govore o turskim pobjedama. I kad su velevlasti odbile da se odazovu želji Turske, onda su i sa turske strane počele stizati vijesti o neuspje- sima turske vojske, naročito one na Galipoli i na obalama Marmorskog mora. Prama potonjim vijestima doznaje se da je manevar Enver-beja, da is- krea vojsku na nekim tačkama pot- puno neuspio, čak ima vijesti da su Enver-beja i ubili. Oko Bulaire na Galipoli vodile su se i vode se jake borbe u kojima su Turci grdno stra- dali. Po najnovijim vijestima izgleda da su Turci izgubili nekoliko utvr- đenja, te bi bugarska vojska mogla brzo da se nađe i kod samog grada Galipoli, i tako otvori prolaz grčkom brodovlju kroz Dardanele. * Oko Čataldže saveznička bugarska i srpska vojska drže pozicije i ne do- puštaju Turcima nikakav ofensivn! napadaj. Tu i ne dolazi do jačih su- koba a teško da više i dođe. Oko Drinopolja samo su topovi u akciji. Srapneli padaju u grad i pro- uzrokuju požare. Čeka se još koji dan dok stignu srpski teški opsadni topovi:i pojačanja srpske vojske, te će preći na opći napad i Drinopolje će morati pasti. Jednako se i oko Skadra bije krvav boj. Ovo dana nastalo je neko zatišje dok se doyuku veliki topovi. Sa is- točne strane koncentruje se srpska vojska i njena artiljerija a sa zapadne i južne crnogorska, te se isčekuje još kojih 5—6 dana dok se izvede opšti napad na Taraboš i Skadar. Prošlih dana bio se je krvav boj oko Barda- njola, kog su Crnogorci uz prilično teške gubitke osvojili. Boj je bio vrlo žestok. ,Toac Lpuoropna“ ovako opi- suje zauzeće Bardanjola: Pojedinosti bitke na Bardanjolu sve više pletu lavorove vijence slavi er- nogorskog oružja. Neprijatelj je bio utvrdio Bardanjol izvrsno. Bio se is- koristio svijema sredstvima savremene tehnike i njenim pronalascima. Opkopi na Bardanjolu i njegovi šančevi sa- vršenstvo su današnje. poljske fortifi- kacije. General Vukotić odmah po- slije svršenog boja pregledao je sva utvrđenja. Njegov i njegova štaba izvještaj glasi, da se svako mora ču- diti kako je takvo utvrđenje bilo mo- guće zauzeti kad se uzme u obzir i poznata hrabrost turskog vojnika. Odsudni boj, odnosno pokolj u šan- čevima Bardanjola trajao je više od dva sata. Neprijatelj se bio zaklonio u rovove metar duboko sa vrećama punim pijeska, koje su spolja služile kao grudobrani. Naši hrabri vojnici najprije su ispresijecali prepone i tri reda žica i neustrašivo izvršiše svoju dužnost, padahu pod kišom neprija- teljskih kuršuma, ali ne uzmicahu. Oficiri pokazivahu čuda hrabrosti: u prvim redovima ispred vojnika ska- kahu preko raznih prepona, polažući ispred šančeva svoje glave. Ogorčenje, žestina i opšti junački polet zahvatio je redove naših vojnika, noseći ih kao vihor u sigurnu smrt. U nedjelju 10. ov. mj. u 1 sat i 40 minuta do- spješe do krajnjih rubova neprijatelj- skih šančeva. Nasta strahoviti metež. Tri crnogorska barjaka zalepršaše na prvim vrhovima Bardanjola. Kralj, Našljednik i Knjaz Petar sa uzvišenja na Grujemiru prate potonji čin krvave bardanjolske drame. Otpoče i juriš. Kroz durbine se vide mase naših vojnika kako se razlijetaju po šanče- vima. Kralj silno uzbuđen i svi sa njime, skida kapu u znak uzvišenosti i svetinje istorijskog trenutka kad njegovi hrabri vojnici u masi polažu Život za domovinu, odlučujući svojim jurišem pobjedu na Bardanjolu. Ne potraja četvrt sata a telegrafski izvje- štaji od generala Vukotića i generala Berića saopštiše, da je vrh Bardanjola zauzet. Liješine napuniše prostrane i dugačke opkope. Iz donjih položaja Turci nagoše u divlje bjegstvo niza stranu. Neprestano ih stizahu i dese- tkovahu šrapneli naših topova, koji su odlično gadali i u redovima ne- prijatelja stvarali stravu. Poslije pola sata moglo se na durbinu vidjeti u masama bjegstvo neprijatelja u praveu varoši. Komora, konji, ranjenici, voj- č nici, kari — sve se pomiješalo u opšti nered i zabunu. Uticaj naše pobjede bio je na neprijatelja silan i porazan. Broj žrtava na našoj strani još se ne može tačno utvrditi, ali u sva tri dana bitke cijeni se da smo imali oko 2500 mrtvih i ranjenih.