Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- Dubrova, Zimi, 17 Din 937 JUBNONIK Broj 11 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo 1 administracija : Kraljice Marije br. 2 Ža naše unutrašnje sređivanje Posljedni uvodnik o našem u- nutrašnjem sređivanju na svom je mjestu, ali nije potpun. Tač- no je, da su već nastupile tako- ve prilike, koje omogućavaju pozvanim, da se počne po malo, ali intezivno i radikalno, sređi- vati naše unutrašnje prilike, ko- je, silom prilika a u vezi sa od- nosima vanjske politike, nijesu se zavidno razvijale. Baš ovako- ove vanjske prilike, koje su do nedavno u našem susjestvu vla- dale, s jedne su strane pružale zgodno tlo zaklona rušilačkim i ekstremnim elementima, a sdru- | ge strane sputavale su slobodu , pravilnog unutrašnjeg upravljanja | ljudima na vlasti, koji ni pokraj najbolje volje nijesu mogli da | pokažu efikasnost u našem unu- | trašnjem sređivanju. Njihovi o- | bični odgovori, — koji su nam po- b čeli da izgledaju i kao njihovo | pravilo kada bi na. mnoge, u- | mjesne-i potpuno opravdane pri- | govore opšteg značaja, odgovara- a, znamo mi to; sve su to vaše | lokalne i lične zadjevice,— nijesu | u glavnom bili rezultat neshva- ćanja svega onoga na što im se je prstom upiralo, već je to po- ostala njihova obična fraza, sa ko- jom su dobronamjernim sa jedne strane htjeli da opravdaju svoj negativni stav a s druge strane, ona taj su način odlagali pravilan akciju rada za bolja vremena, 0koja evo nastupaju i koja su u | glavnom već nastupila. Od- | nose sa našim susjedima smo pretežno uredili na način kako destruktivnim elementima više neće biti moguće, da iz nepo- sredne blizine provode svoje o- | pake namjere protiv naše države, njenog unutrašnjeg mira, uređe- nja i sređenja. Sada, kada poz- vani mogu slobodnije, bez bo- jazni nekog vanjskog sukoba, da sređuju naše unutrašnje prilike onako kako, saglasno sa zakoni- ma, najbolje odgovara opštedr- žavnim interesima, mislimo, da se jedna stvar ne bi nikako smje- la gubiti iz. vida. U prošlom članku je kazano, da se sada mo- ra pokloniti velika pažnja činje- nici, da se razorni i ekstremni elementi trude i nalaze načina, kako će se, prikazujuć se u ja- njećoj koži, uvući u naša nacio- nalna društva, da tu, u zgodnom momentu, operišu u prividno pa- triotskoj formi sa svojim pogub- onim zadatkom unošenja zabune i svađe. Njih neće biti teško uo- čiti i odmah ih treba onemogu- ćiti. Ali s time ne svršava sve. Jer se napokon može zakonitim putem eliminisati sve one ele“ mente i koji se uvlače u nacio- nalna društva i one koji se šu- ljaju kroz seljački neuki narod, pa opet će se osjetiti, da negdje teško zapinje. Država i državno uređenje sli- čno je nekom vrlo __komplikova- nom aparatu, sa sijaset točkova a na svakom točku grdno mnogo zubaca. Ako točkovi nijesu tačno postavljeni na svoje pravo mjesto, i ako zupci ne odgovaraju tač- noj veličini, ili ih nije tačno o- noliko koliko je potrebno, aparat neće funkcionisati, ili će vrlo rđavo raditi. — Nijesu samo na- cionalna udruženja u koja su se uspjeli uvući ili kušaju da se u- vuku ekstremni i razorni elemen- ti; oni rade i kušaju na sve mo- guće načine da zamijene ili tcč- kove ili barem zupce na aparatu državnog uređenja, i netom se osjeti da negdje teško zapinje, to sigurno dolazi od njih. U o- vom listu već je bilo prilike da se govori o aktoritetu vlasti. Je- dino: auktoritet vlasti može “ da sređuje državu, jer zakoni daju vlastima snagu da ih primjenju- ju, a istovremeno upućuju ih na dužnost kako će ih se pravilno i savjesno primjenjivati. Ali ka- ko vlast nije apstraktno biće, ne- go je pretstavljaju grješni lju- di, treba otvoriti dobro oči pri postavljanju ljudi, koji imaju da pretstavljaju vlast, da govoreirade, sude i presuđuju u ime vlasti. Jer ako se s te strane ne bude savjesno, pravedno i tačno pri- mjenjivati zakon jednako prema svakome, već se ili. mavlaš ne postupi po zakonu prema nekim poznatim elementima, ili ako se nastoji da se zakon izigra na bi- lo koji način, znači da_je to s toga, što se i među pretstavnike vlasti uspjelo uvući elementima, koji imaju zadatak da koče pra- vilno funkcionisanje državnog a- parata, i koji takovim radom da- vaju potstreka onoj masi razor- nih elemenata da sa kuražom ne priznaje auktoritet prave državne vlasti ni njenih pretstavnika. Sva- ko neprimjenjivanje zakona u svim slučajevima kada je zakon- ska intervencija potrebna, ili sva- ko mimoilaženje zakona gdje je njegova primjena potpuno nužna u interesu reda, mira i napretka, izazivlje u ekstremnoj masi uvje- renje o nemoćnosti vlasti, i u ve- zi s time potpuno ignorisanje vlasti kao takove i njenog auk- toriteta, a kod rodoljubivih i če- stitih elemenata ubija mogućnost pravilnog sređivanja naših unutrašnjih prilika. Svakoga pravog rodoljuba, bio ou ma koji funkcioner vlasti ili obični građanin, sveta je dužnost, da nikada ne prestane voditi ra- čuna, da li svi točkovi isvi zup- ci na aparatu države i državnog uređenja tačno i pravilno rade. Sve ono što koči pravilan rad oko našeg unutrašnjeg sređivanja treba potpuno eliminisati sa onog mjesta na kome se nalazi i sa kog smeta, nalazilo se to u gra- đanskim zajednicama ili na _ ma kojem mjestu, sa kojeg se govo- ri, radi, pazi, sudi i prosuđuje u ime države i državne vlasti. Svakom pravom patrioti je duž- nost. da strogo pazi i ne dopusti penetraciju. izvjesnih elemenata u: sastav državne aparature, jer do- klegod se oni znaju održavati na položajima, stalno će se osjećati teško zapinjanje točkova na štetu rada u našem unutrašnjem sređi- vanju. Xy. Za doba najžešće inajbezobzirnije naše međusobne borbe koju smo mi Srbi i Hrvati pod Austrijom vodili, priznavali smo pošteno jedni drugi- ma, u svijetlim momentima prisebno- sti, da smo prava braća, sinovi jed- noga istoga naroda, — možda naj više zato, da protumačimo svijetu koji se za nas ponsšto interesovao, značenje i filozofiju one naše naro- dne pitalice: ,Ro ti iskopa oko ? — Brat. — Zato je tako duboko!“. — Ali tu su istinu, taj aksiom prizna- li u isto vrijeme i svi najveći naši ljudi, narodni vođi, n. p. sa hrvatske strane (da Srbe i ne spominjemo) je- dan Strosmajer, jedan Rački, jedan Radić, pa među ostalima i Radićev učenik i nasljednik dr. Maček. Svi su oni svakom prilikom isticali to načelo i potrebu našeg narodnog je- dinstva, Rao bezuslovnu potrebu na- šeg narodnog opstanka. I narod ih je slušao i oduševljeno primao R sr- cu njihove teorije i onda, kad bi u istom času razni demagozi i narodni se borio i ginuo za svoju usrećitelji zabadali malo dublje nož u slabinu svoga brata. Danas kad smo slobodni ljudi, u slobodnoj državi našoj, kad nemamo više tutora koji su pirili vatru u na- šoj borbi, kojima je bila mrska i sa- ma pretpostavka da smo jednokrvna braća i strepili od same pomisli da bismo jednog dana mogli biti jedan narod, — danas jedan dio naše hr- vatske braće, onaj isti koji pod Au- strijom dizaše kuku i motiku na svo- ga brata, pa i danas je oran da za- meće kavgu jer ne može da zabo- ravi stari inad i staru mržnju, odri- če se bratstva sa srpskim bratom i stvara neku neozbiljnu teoriju od dva naroda, priznavajući za sada samo iz oportuniteta državne granice i sve ono ostalo, što bi ga javnim isticanjem kompromitovalo ispred dr- žavnih zakona i cijelog kulturnog svijeta. I sa tim pronalaskom od ,dva naroda“ (kako da se narodi stvaraju “kada i kako ko hoće), dovodi se u vezu toliko razglašeno ,,hrvatsko pi- tanje“, jer naravski svaki narod koji slobodu, krv lio na potoke i izdisao na vje- vjeru u. šalima, traži da bude i priznat kao narod i da mu budu obezbijeđena sva prava koja je mukom stekao To je bez sumnje vrlo dostojno i pravedno za svaki narod koji je to- liko stradao. Ali da taj narod, ili tač- .nije da jedan dio toga naroda ne pomišlja da valjda ima još neko na svijetu, koji bi, dođavola, imao bar toliko isto prava da traži to istošto on traži, to ne može da ide u glavu nikome, ko trijezno misli i pravo su- di. Zato Srbi nijesu nikad ni pret- postavljali da može biti u opšte ne- Rog ,,hrv. pitanja“, držeći uvijek da među braćom ne može i ne smije da se ma od čega pravi pitanje, Rad smo svi ravnopravni građani jedne iste i zajedničke države, u Ro- joj uživamo svi jednaka prava, bez ikakvih privilegija i separatnih tež- nja; da nema, niti smije biti u de- mokRratskoj državi građana prvoga i drugoga reda, nego da za sve vlada potpuna jednakost i sloboda, pa da živimo u bratskoj ljubavi i zadovolj- stvu, onako kako nam je Bog dao i kuća. Prema tome, mi pitamo i želimo da nam braća otvoreno kažu: vjeruju li oni teoriji svojih učitelja mrtvih i živih koje smo gore spomenuli, koji su priznavali da smo jedan narod, ili ne vjeruju? Ako vjeruju, čemu da se ne drže njihovih principa, pa da se tada i hrv. pitanje riješi u čas; ili ne vjeruju, pa onda znači da oni od svojih učitelja nijesu ništa naučili i da je za njih teorija onih velikih ljudi krahirala, te ne znamo zašto ih i spominju i slave, ako nije samo zbog parade? Pitamo nadalje kako oni zamišlja- ju da se inače može riješiti hrv. pi- tanje? Velika je razlika u tome kad jedan homogeni, ujedinjeni narod ho- će da uredi svoju državu, a drugo je kad to uređenje traže dva etero- gena naroda. U prvom slučaju stvar je vrlo jednostavna i laka; ali u dru- gom slučaju, nama izgleda vrlo teš- ka jer bi trebalo da se za tako oz- biljno pitane angažuje bogme i dru- štvo naroda, ili haški sud; ili kad se možda ne bi imalo dovoljno povje- renja u te ustanove, da se stvori je- dan treći kompetentni forum ad hoc, da ispita prije svega opravdanost takog traženja; zatim da se poslije duge debate o tome, pređe na redi= govanje ugovora i da se zato daje glavobolje cijeloj evropskoj diplo- maciji, jer,nije šala, gdje narodi pra- ve ugovore, tu treba svaka riječ da se izmjeri na apotekarskim terazija- ma, svaka eventualnost da se na te- nane dobro promozga i predvidi, kako jedan od ugovorača ne bi s vremenom našao načina da podvali drugome i da se na neki način ev- ropska diplomacija nađe prevarena. Ili naprotiv, da se poslije toliko mu- ke i naprezanja konstatuje da su -ta- nji kraj izvukli ugovorači, a ne_ev- ropska diplomacija. Treba u tom po- slu biti vrlo oprezan! Du se razumijemo Nastavljajući izlaženjem lista »Dubrovnika“ mi smo, proniknu- ti starim predratnim tradicijama, ustali samo protiv razornog rada srpskih odroda i nedostojnih i- mena hrvatskoga, koji su to ime na sebe uzeli kao izliku za ci- ljeve potpuno oprječne pravim ciljevima i interesima i hrvatskim i jugoslovenskim.