x U | A Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96- za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1-- m 4)s 93% md Dubrovnik, 3 maj 1937 INIH Broj 14 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Ruko; isi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 189% god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 Dubrovnik, Spasovo 1937 Ovih smo dana dobili preko novina jednu vrlo interesantnu vijest, koja nas nije iznenadila zato što serslične vijesti često pojavljuju 1 poriču, pa im se ne može poklanjati naročita pažnja, a i nemaju druge svrhe, nego tla uzbuđuju narod i da ga još jače dizorjentišu u našoj unutrašnjoj politici. Prema toj vijesti dakle, kao da je beogradska Udružena opozicija prihvatila većim dijelom uslove dra. Mačeka za riješenje »hrvatskoga pitanja“, naročito sa- ziv konstituante, odlučnije me- tode u rješavanju tog pitanja, i načelo složene države, Preina informaciji ,, Vremena“, značilo bi da su šefovi Udružene opozicije prihvatili. samo većim dijelom dr. Mačekove zahtjeve, dakle da ima još i dragih zah- tjeva, na koje opozicija nije pri- stala, ali da. je svakako šaziv konstitunante priivaćen, ma dase još ne zna kod kakvim uslovima i da lidr. Maček na njih pristoje. Mi ne možemo nego da sa ve- likom r servom primimo ovakve je liče na priču “o sto jer kako smo prije ka- zali, na njih smo navikli, pa ka- ko nas nijesu iznenadile kad su Se pojavile, tako nas neće izne- naditi ni kad buduđemantovane. Samo ušto ne možemo da po- vjerujemo, to je da bi poslije o- volikog vremena otkako se po- vlači ,,hrvatsko pitanje“, koje je zaokupilo sve naše odličnije po- litičare, stvar imala da svrši o- nako, kako je mogla da svrši na Prvom početku, bez ikakve po- trebe da se toliko odugovlači, da se duhovi bune i da se troši vri- jeme utomah. Ne to da žalimo toliko za izgubljenim vremenom, okoje se zaista moglo iskoristiti u bolje svrke, u ozbiljnijem radu na korist naroda i države; jer a- ko se pretpostavlja da je ,,hrv. Pitanje“ jedno veliko, vrlo kom- Plikovano pitanje kako ga neki drže, onda je sasvim ruzumljivo, da ono ne može preko noći da Se riješi. Ali da se poslije toliko muke i naprezanja dođe do o Vakve solucije, da se poslije dvi- je godine dana prihvaćaju a li- Mine zahtjevi dr. Mačka, to je nešto što ne možemo da razumi- jemo, ni da vjerujemo. Svakako da jedno ovako riješenje, ne bi bilo mnogo laskavo za Udru- ženu opoziciju. Ipak se ne može Pretpostaviti da je tome bio uz- Tok neumješnost, ili nedostajanje dobre volje, jer ljudi koji Su na Poslu ubrajaju se među najodlični- Je naše političare. Nego možda Je iznurenost, rastroj živaca koji im je ispred nelogične i ničim Ne opravdane upornosti naše bra- |će, oduzeo svu energiju i volju za dalji rad. Ali u tom slučaju Vijesti ] vukova, red bi bio da odustanu Sasvim od rješavanja takog pitanja i da prepuste drugima da se njim po- zabave. Nije vjerovatno da oni drže da ga sjem njih niko drugi ne može da riješi. Ako su i sa- mi o tome ubijeđeni, a željeli su da se stvar jednom privede kra- ju, mogli su posavjetovati braću da jednostavno napuste svoju do- sadanju apstinenciju i da uzmu udjela u radu skupštine, koja je jedini kompetentni forum za rje- šavanje legalnim putem: svakog njihovog pitanja, a da su sva druga sretstva samo smicalice, koje im ne donose 1uikakve ko- risti, nego samo štete. Mine vje- rujemov da im se mogao dati bo- lji savet od ovoga. Jer ma koli- ko se Opozicija zaista trudila i mučila kako će da se dođe do željenog sporazuma, mi ne uala- zimo jednakog oduziva, ni dobre volje kod dr. Mačka i njegovih ljudi, Dr. Maček se zaodjenuo nekim plaštom tajanstvenosti, ži- vi u oblacima i samo čeka da ga dobri bog uadahne uekom dob- roin idejom koja međutim nika- ko ne dolazi. A njegovi ljudi sa- ma galame, držeći da mogu vi- kom i bukom da svrćte na sebe pežnju cijeloga: svij Civično istupaju protiv svake ideje spo- razuma javnim demoustracijama. sAgituju putem štampe, crkve, Škole, svim dozvoljenim i nedo- zvoljenim sretstvima, šikaniraju Svakoga ko im je na domaku, a ko se ne krsti njihovim ittenom, tako da bi ih se moglo s pra- vom zapitati, kad već ne prizna- ju nikoga sjem sebe same, sa kime onda vode tu borbu, što treba još da od nas traže, kad smo šaka jada, o kojoj ne bi bi- lo potrebno da vode brigu ? I kako može da se u ovakvim prilikama nešto ozbiljno misli i radi, kad je sav naš javni život zaokupljen njihovim fantastičnim Pitanjima i pretjeranim zahtjevi- ma, pa i sa najboljom voljom i riješenosti da ih se zadovolji u granicama mogućnosti, onako ka- ko čovječji razum i ugled drža. ve i pravde mogu da dopuste — kad oni sa takom ležernošću se odnose naspram uašeg rada, ne priznajući i drugima jednaka pra- va koja za sebe traže, ignorišući čak.i našu narodnu skupštinu, je- dino kompetentno mjesto gdje bi mogli da izlože sve svoje želje | ako su samo opravdane. | “Ako Udružena opozicija nije uspjela u svom mučaom predu- = LE. S A e Za | mirne duše prepustiti | staje biti «jenili, — bio bi zeću da jedan dio naše braće privede razumu i shvaćanju na- rodnog jedinstva, to će biti je- dan dokaz više, da je radila le- alno sve što je mogla, da odvra- ti braću od upornosti, koja po- pomalo i smiješna. Neuspjeh Opozicije ne znači ka- pitulaciju, nego časno odustaja- nje od daljih teških napora i bezuspješnih briga, koje može drugima. Ali prihvaćanje zahtjeva koje bi nam braća htjela imperativno nametnuti bez ikakvog logičnog razloga, bez ikakva prava, nego iz puke obijesti — jer im jei odviše dobro, jer imaju ono što nijesu ni sanjali, ovu slobodnu i veliku državu, koja je naša isto kao i njihova, za koju da su što žrtvovali i stradali bolje bi je ci- težak grijeh protiv svoje savjesti za svakog pravog sina ove napaćene zemlje, kome je povjerena sudbina ove države, za koju su se i oni sami borili, stradali i pregorjeli živo- te svojih najmilijih; bio bi .neo- prostivi grijeh koji bi zadrmao temeljnim zakonima ove države, a taj grijeh — mi smo ubijeđeni — neće maknuti na svoju dušu nijedan razborit € pošten čovjek Iz knjige: Što ireba Prema pobjeđenom nepri- jatelju, koji se preda, budite čovečni i milostivi, jeronta- da prestaje biti neprijatelj, nego ostaje samo čovek, a prema čoveku treba bi- ti čovečan. — Kuće, imanja, čast i obraz pobeđenog ne- prijatelja i njegove porodice štedite i štitite, kao i kuće, imanja i čast svoga šopstve- nog naroda, jer to zahteva ne samo čovečnost i naša kršćanska vera, nego to i“o- likuje junacima... Viteški Kralj Ujedinitelj Aleksandar I Karađorđevic svojim junacima kad su prešli staru tursku granicu 1912 godine. — Stosunaši po Srbiji čini- li? — Đalili,. ubijali,- rušili“i svako zlo kao nekrštene ži- vine. Reči ćeš: io su Mađari i Nemci! — Ali ne _pravdaj se, bilo je i naših izdajica, koji su im pomagali. A Srbi? bDošli u našu zem- lju, pobednici i za stotine muka ne osvećuju, već kao pravi kršćani se ponašaju. Da su Srbi hteli, mogli su nas za robove uzeti, ali ne, oni hoće da nam budu bra- Ca. Dr. Lovro Katić direktor katoličke privatne gimnazije u Splitu i historičar (, ZORA“ — list za narod — 1919 g). Kad je rat, niko nikom nije brat — stara je reč. Ali postoji pravilo! zarobljenik nije neprija- telj već prijatelj. ,,Posle bitke nema više neprijatelja — svi su ljudi“ — rekao je Napoleon, da se zna Međunarodni ugovori o zarob- ljenicima za austrougarsku voj- ničku komandu nisu postojali ka- da jeu pitanju bila Srbija i srpski zarobljenici. Mučenje kapetana Koste To-' dorovića najverniji je dokaz o nečoveštvu, da ne rečemo divlja- štvu austrijskih horda. Zarobiše ga teško ranjenog u septembru 1914 godine. Nisu ga odveli na previjalište već su ga u gustoj bosaaskoj šumi ,kulturni oficiri“ apostolske carevine, živa ispekli. — Nije nam toliko bilo teško | gledati porušene i popaljene do- move, koliko nam je teško bilo slušati austro-ugarskih sprovodnika — jadikovaše Srbi zarobljenici. — Na našem ježi- Rd psovali su što nam je naj- milije i najsvetije. Jugoslovenska književnica Zor- ka Kveder Demetrović, koja je Živela i radila u Zagrebu, u svo- jem predavanju prvih godina iza oslobođenja (predavanje je odr- žala u Zagrebu), bez uzla na je- ziku, otvoreno i muški, rekla je, kako su za vreme velikog rata nekoje otmene zagrebačke gos- pođe, nezaštićenim srpskim za- .robljenicima pljuvale u lice i do- bacivale svakojake uvrede. psovke Danom oslobođenja i ujedinje- nja na sve se zaboravilo kao da ništa nije ni bilo. — Zaboravimo na sve jade u koju nas survaše naši neprijatelji, a pregnimo da što bolje i lepše uredimo zajedničku kuću — po- ručiše srpski ratnici. — Pa onda čemu i zašto se posle 18 godina iznašaju crne uspomene iz teških dana? — ka- zaće mnogi čitaoci. $ Iznašamo za to, jer se idanas baca blatom na srpske svetinje. I danas nesavesni agitori una- šaju u naša sela zlonamerne neistine. Zato je nužno _ da se čoveštvu i plemenitosti srpskog dela našeg naroda. Nuž- no je da se hrvatskim seljacima iznese istina: kako su srpski rat- nici i neratnici postupali sa svo- jim zarobljenicima i kako su u- vek bili zadojeni ljubavlju prema bratu svome bez razlike imena i zna o vere. Maloj ali časnoj Kraljevini Sr- biji, priznali su prijatelji i ne- prijatelji da je sa zarobljenicima postupala čovečno. Mnogobrojne izjave nemačkih i austrijskih o- ficira, kao i priznanja ratnih pi- saca i izvestitelja, služe na čast zemlji junaka i mučenika. S. Roca ia