Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din.“ 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96, za Enolesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- Dubrovnik, 3 Juli 1057 UL Broj 253 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 Uspomeni Meda Pucića dubrovačkog vlastelina O 55-godišnjici njegove smrti Kroz duge vjekove svog slo: bodnog života Dubrovnik je, kao primorje Hercegovine, iako od nje politički odvojen, i pored svih | suprotnih prilika ondašnjih vre- mena, bio i ostao uvijek duhovno sastavni dio svog prirodnog zale- đa. Istim elementima tog svoga bližeg i daljeg zaleđa, kojima je bio naseljen i cio njegov terito- rij, Dubrovnik je jedino popu- njavao praznine nastale usljed grdnog pomora od gladi, kuge i drugih boleština, i jezikom nje- govim čistim narodnim sticao u- slove za svoju samostalnu knji- ževnost i obranu od odnarođe- nja, koje bi inače bilo moglo nastati pod silom i uplivom za- padne kulture. Najbolji prestavnici dubrovač- kog duha i karaktera, njegova vlastela; to sw vrlo dobro osjeća- la, ali taj osjećaj njihov došao je do čistog.i otvorenog | izražaja tek u 19. vijeku. u eri narodno- | izvan svih tuđinskih upliva i o- sti, akon t1 republike, kad je čežnja a milom i zlatnom slobodom bila ne manje jaka no i ljubav prema njoj, kad su si novi Dubrovnika uživali sve nje- zine plodove i blagodati. "Ta se je čežnja sve više budi- la, u koliko je većeg. maha za- hvatio ustanak Šumadijske raje protiv Turaka, a srce pravih i dostojnih sinova Dubrovnika sve se je više priljubljivalo najboljim prestavnicima našeg nacionalnog duha i zatočnicima Slobode, -—— Vileškom Voždu Karađorđu i njegovim divnim borcima i juna- cima. U doba dakle preporoda u nacionalnom duhu, nije nikako čudo, što je Dubrovnik, pod u- Plivom osjećaja krvi i porijekla, zadahnut duhom Slobođe, pristu- Pio odmah ostalim Srbima, svo- jim sunarodnicima, želeći da po- kaže ujedno pravi put i ostalim djelovima naroda, čija svijest pod Silom suprotnih prilika bijaše za: mrla, — i to sve pod. svetim d Spasonosnim geslom : pBrat je mio, koje vjere bio!“ i , Baška vjera, a baška narodnost! . Pokretač i vođa tog preporoda u srpskom dahu bio je Medo Pu- Cić, rođen 12 marta 1821. On je svršio licej u Mlecima, a pra- va slušao u Padovi i Beču. Po- slije svršenih nauka bio je neko Vrijeme društveni vitez i odvora- nin u Italiji na dvoru Burbonca Karla Ljudevita, vojvode o Luke, a poslije komornik vojvode od arme. Od 1849 stanovao je stalno u Dubrovniku, osim čestih Putovanja po svima zemljama Evrope. Od 1868—1872 bio je čak i odgojiteljem maloljetnom srpskom knezu, docnije kralju Milanu. Od 1872 do smrti. 30 juna 1882 živio je opet u .Du- brovniku, radeći neprestano u duhu svoje uzvišene ideje. Bio je najugledniji među dubrovačkom vlastelom, najveći pjesnik nakon propasti republike, naučenjak Svjetskoga glasa, istoričar, pisac raznih i političkih rasprava i naj- bolji poznavalac prošlosti dubro- vačke kao i najbolji razumjeva- lac pravih potreba Dubrovnika. Svoju grandioznu zamisao počeo je izvoditi od god. 1849 preko »Dubrovnika, cvijeta narodnoga kujiževstva“, pa preko , Dubrovni- ka, zabavnika Štionice dubrova- čke“, te preko drugih svojih pjes- | ničkih, povjesničkih i. političkih radova. Taj prepored u srpskom-duhu, kome je Medo Pucić bio začet- nikom, osnovan na ideji čistog nacionalizma i slobode narodne kvira, ubrzo je bio zahvatio go- tovo svu vlastelu i cvijet dubro- vačke inteligencije i građanstva. Njemu je bio smijer, da otvori oči i prosvijetli pamet svima ne- prosvijećenim i zavedenim, — ne samo u Dubrovniku, no _ 1 na dugo i široko oko njega, svud gdje su u našem narodu zlotvori narodni vjerom i plemenskim raz- likama razdvajali braću i potica- li ih na međusobnu borbu. Taj pokret, koji je išao za tim, da sjedini duhovno svu raznovjernu braću, i da ih orjentiše jedinoj i spasonosnoj ideji na- rodnoj, oličenoj u Pjemontu na- rodnom, obnovljenoj državi srp- skoj, naiđe ubrzo na goleme smetnje i zapreke i čitav siste- matski plan udruženih dušman- skih sila, austrijske državne vlasti i pionira bogumrske i protuna- rodne vjerske mržnje, te, najveće naše — uz neslogu — nesreće narodne. Teška je i duga bila borba, u kojoj su utrošene mno- ge energije, mnoge materijalne žrtve podnesene, mnoge patnje okušane, ali je zdrava ideja na kraju ipak triumfovala. Katoličko Srpstvo, koje je ci- jelu ovu borbu izvodilo, cijenilo je nakon rata borbu završenom 1 da će ono mirno bez borbe i bez zapreka moći, u jedinstvu i slo- bodi, nastaviti i dovršiti velike zamisli svog velikog učitelja Me- da na spas i napredak zajedni- čke domovine. Dočekalo je na žalost grdnih razočaranja i sone strane, od koje se moglo i na- dati, kao i od one od koje se prema | nije nikako nadalo. Izmoreno du- gom borbom, zanemareno, oslona, videći sve bješnje i dr- skije nasrtaje starih dušmana, bez zapreke i ustuka, nije čuda što se pometoše za neko vrijeme... Bogu hvala već se pribiraju sta- ri borci za narodnu ideju, a mno- gim se slijepim kod očiju poma- lo oči otvaraju te počimlju gle- dati pravu stvarnost i prema to- me se upravljati... U ovom momentu, prigodom 55- godišnjice smrti velikog Meda, dozivlju nam se same sobom u uspomenu ove znamenite opro- štajne riječi drugog našeg velika- na, pok. profesora Pera. Budma- nija, izrečene pri sahrani Puci- čevoj na groblju sv. Mihajla u Lapadu: ,,Dok bude svijeta, dok jedno naše srce bude kucati, tvoje. će slavno ime, spojeno s Njegoševim i Brankovim, biti neumrlo!... Kunemo ti se, da će- mo svagda tvoje stope slijediti, i obećavamo ti, da iskra, što si nam u srce ukresao, neće nigda se ugasiti i da se plodno sjeme neće nigda izjaloviti, što si u na- še duhove bacio!“... Te zakletve na grobu Medovu nije riješen ni jedan pravi sin ovijeh strana, iako se je već postigao naš najveći ideal: po- litička sloboda i ujedinjenje na- šeg naroda. Mi smo sada baš više no ikad dužni da neuke prosvjećujemo, da zavedene izvodimo na pravi put, da novi naraštaj toliko utvr- dimo u duhu Medove nauke, pra- ve ideje narodne, da ne uzmogne više ni nicati, a kamo li bujatii napredovati i pogubne plodove davati pogano sjeme tuđinštine, mržnje i razdora, koje je od pri- je ljuto morilo, a i sad još teško dosađuje zdravom nasadu na pra- voj njivi narodne sreće i napretka. Tek kada to sve postignemo, možemo mirno isa zadovoljstvom istaći ove stihove velikog našeg Meda Pucića: Što je Srbin bez Hrvata? Što i brat bez brata! A bez Srbina Hrvat? Što bez brata brat! Što će Kranjac bez njih dvoje? Što i svoj bez svoje! A bez Kranjca njihov broj? Što bez svoje svoj! Samo kada oni troje Jedno sviju hčro, "Tek onda smo jedan rod, Slovinski narod! bez | IstokiDubrovniRk Ima elemenata kod nas, koji- ma je hrvatsko ime samo srestvo, jer za hrvatstvo oni i ne haju ij | ne osjećaju, no zaklonjeni iza le- \đa njegovih provađaju ciljeve | protunarodne politike. Takovi bi htjeli, ističući svoje ,,zapadnjaš- | tvo“ i hvaleći i uznoseći u sve- mu Zapad i sv» što je zapadno, | kao tobožnja čeda zapadne kul- | ture, prikazati Srbe kao sinove | Orijenta (Istoka), po njima u sve- | mu zaostala i nenapredna, i još kao nedostojne, da s njima tobož civilizovanim, naprednim, žive | pod jednim krovom i u državnoj | i općenarodnoj zajednici. Ne osvrčući se u ovom mo- mentu na te i suviše žalosne po- jave, i ustežući se. od _ svakog svog mišljenja o njima, te ostav- ljajući svijesnim i zdravim ele- mentima da prosude čemu sve o- vo vodi, ako se pusti da i dalje nastave zavoditi ovakvim načinima prost, neupućen i lakovjeran svi- jet, mi ćemo se. ograničiti na same neke konstatacije istorij- skih istina u vezi s ovim pred- metom, a budemo li izazvani, progovorićemo i jače i potpunije. Prije svega srpski dio našega naroda, ne može se i ne smije identifikovati s Istokom na na- način, kako bi to htjeli da pri- kažu neki naši, na silu zapadnjaci. Za Srbe istočne crkve ne mo- že se reći ni da su bili prihva- tili neku istočnjačku kulturu, vi- zantijsku ili drugu. Oni su na- stojali — vazda da budu koliko je više moguće samostalni, kao u političkom i vjerskom, tako i u kulturnom smislu, te su se i prama jedinoj njima pristupnoj istočnjačkoj kulturi, biva vizan- tijskoj, držali dosta rezervisano, Stari srpski spomenici arhitek- turni pokazuju utjecaj vizantijski samo u nekoliko, dok su mnogi proizvod čiste 1 originalne srpske umjetnosti. Manastir srpski Hi- lendar u Svetoj Gori bio je cen- tar srpske književnosti do ko- sovske katastrofe kao što je bio od god. 1410 za Visokog Steva- na (sina cara Lazara) manastir Manasija. Srbi se nijesu obazira- li na pretsudne, kulturne i vjer- ske faktore, jer su se i protiv jednovjernih Grka borili ne sa- mo politički, no i crkveno-hierar- histički. U tom je zaista sv. Sa- va bio i najveći političar i naj- veći nacionalistički svetac i obra- nitelj. Od onih srpskih književ- nika i neumornih naučnih trud- benika, koji su se iza kosovske propasti bili preselili u Rusiju, mitropolit Kiprijan prvi je po- ložio pravilan osnov ruskoj lite- raturi radi daljeg njezinog raz- vića.