GODINA XXIV izlazi svake subote“ pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Mustraliju Din f44'— Pojedini broj din 1- M MORENO PA Mag uz a s RUJ y f ; Up, L4 12 ksa plaćena u gotovu : DR. | Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukosgisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO | Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. Fi Nešto o samoljublju Samoljubije je prirodno dušev- na osjećanje svakog čovjeka, ko- ji drži do svoje časti, Povodeći se za uglednim ljudima i njiho- vim vrlinama, on - traži kako će da im se kulturno i moralno što više približi, polažući na to, da po tim istim vrlinama, budu i drugi njega cijeniti i poštovati. Samoljublje nije egoizam, nije samoživost, nego ponos, pošto- vanje samoga sebe 1 nagon pre- ma što većem kulturnom i du- hovnom savršenstvu. Ako čovjek nema toga ponosa, ni toga na- gona, on ne može da cijeni kako treba ni vrline. drugoga, niti osjeća potrebu da se u njih u- gleda, pa stoga nema poštovanja ni prema samom sebi, on nema samoljublja. U takom se čovjeku rađa zloba 1 zavist prema svako- me boljemu od sebe, potejenjiva- nje, klevetanje 1 naslada u ruše- nju ljudi od ugleda, bez ik: opravdanog razloga, iz proste konstatacije superiornosti tih ljudi nad sobom, iz čega nastaje pome- tenost u njegov:m mislima 1 ne- stalnost karaktera. va Ima i kod nas takih ljudi, —— bilo ih je, i nažalost biće ih koji danas izdižu do zvijezda ne- koga, naročito ako je na nekom istaknutom mjestu, sa istom la- koćom, kojom ga sjutra obaraju. Kao za Hristovo doba »hozana« i »respni ga«, jednakim se ubi- jedenjem i oduševljenjem i danas Sustižu jedno za drugim. 1 vrlo Se često s ovakim ekscesima su- Stećemo u javnoj štampi, na jav- um zborovima i sastancima, bez obzira, bez milosti, bez pomišlja- Nja kako je odvratna taka nedo- Sljenost, kako je nepošteno ta- 0 držanje, koje je za svakoga Jsno da potječe iz strasti. Mi ovo kažemo iz principa. Baška politika a baška dužnost a se i prema najljućem nepri- Jateiju odnosimo kao ljuti. Mo- “*mo kritikovati i osuditi vjego- "U politiku s kojom se nećemo Nikako slagati, biti mu odlučni Protivnici, ali lojalnim načinom, "e davati povoda tuđinu da nas “abo cijeni, da nas drži da smo Pedorasli za politiku i da nema- No toliko ponosa, da se među- Sobno, ma da protivnici, ne umi: mo poštovati kao ljudi. . Državnik je čovjek koji dok jona vladi, najviše je izložen jen ja JEDJE idogo pie, bok ia ličnih interesa njegovih djeci oška koji hoće da dođu na naa mjesto, ili. prohtjevima MA. Sreće i slučaja. Najmanje genje njegovo .sa intencija- 1 ' | | | | | | smrtnog čovjeka. | ra koji ma vladara, vlade, parlamenta, može da ga u čas obori 1 vrati na pređašnje stanje Ali dok nije svojom krivnjom, ili stjecajem prilika, izgubio povjerenje fakto- ga je na to mjesto po- stavio, on je bio najpodesniji čovjek, koji je u nekom stanovi- tom momentu nađen za resor koji mu je bio određen. Pa ako jema s kog uzroka morao da otstupi sa svog mjesta, samo ako nije kompromitovao svoju čast, — on ostaje ipak vrijedan i če- stit čovjek koji je i ranije bio, sposoban da do potrebe opet do- đe na ono mjesto. Samoljublje svakog čestitog čovjeka buni se na tako nedosljedno, opre čno mišljenje o nekome, ko- ga smo do juče poštovali i pri- zvavali mu velike sposobnosti. Treba se zapitati. što će svijet reći, kakav će sud stvoriti o na- ma io našem karakteru, kad smo tako prevrtljivi, nedosljedni i neozbiljni. Kakvo će povjerenje imati 1 sam naš nared u nama i u najboljim našim ljudima, kad ga mi sami natjerujemo da po- stane skeptičan _ 1 nepovjerljiv prema svakome, jer ne zna ko mu je prijatelj, a ko nije, dok ga međutim neprekidno salijeću razni demagozi i usrećitelji, ve- ćiaom ličnosti sumnjive vrijed- nosti, bez duše 1 bez savjesti, običnog | koji mu tako ubjedljivim tonom govore ništa manje nego o ure- đenju države, a sami ruše državu i red koji u njoj postoji. Oni samo zbunjuju narod svojim po- grešnim teorijama, koje se ne slažu ni sa napretkom svijeta, ni sa dobro shvaćenim interesi- ma našega naroda i naše države. Samoljublje našega poštenog 1 razumnog seljaka, koji je u ovim krajevima još pod pritiskom nedavne nesrećne prošlosti, neće ipak zastati da se otrese nametni- ka koji ga zavode 1 ne žele mu dobra. Naročito naš dubrovački seljak, koji je uvijek odvajao svojim bistrim umom i skladno- šću s koje je bio cijenjen na da- leko, a nacionalno toliko ispra- van, da mu nije nikad trebalo tutora i lažnih savjetnika, znaće se i unaprijed upravljati onako kako ga njegov prirodni osjećaj ljubavi i poštovanja prema svo- me narodu bude vodio, a sa- moljublje 1 ponos držaće ga da- leko od neobuzdanih demagoga i šarlatana, koji siju mržnju me- đu braćom; pa nemajući ničim da pritvrđe svoja pogrešna shva- ćanja o narodu i državi, se nedozvoljenog sretstva vjere, da mu jače pomute pamet 1 za- robe njegovu savjest, da ga tim lakše potčine svojoj samovolji, zbog ličnih svojih interesa 1 am- bicija. Usfani Stjepane Radiću Hrvaliska ie zovel..... Ne pišemo ovo mi. S toga nam niko, — pa ni oni koji kao neki do- pisnici svojim glasilima znaju da pod- vale, — ne može prigovorit, da smo napisali iz plemenske mržnje. Nikako. Mi sve prave i čestite Hrva- te ne samo da smatramo, cijenimo i poštujemo kao svoju rođenu braću, već nećemo i ne damo da se pravi neka razli a između njih i nas, i kad ovo donosimo, ne radimo to da se naslađujemo nesređenosti, zave- ienjaštvu i sljepilu jednog dijela Hr- vata, već to činimo e da bi se _ taj zavedeni dio istinski osvijestio i na- pokRon uvidio ko mu je pravi prija- telja ko dušmanin pod firmom ,pri- jatelja“. Ovo što donosimo, kako rekosmo, ne pišemo mi, već pišu ljudi iz onih redova Hrvata, kojima se ne može odreći tačno. poznavanje prilika u razvoju naše domaće politike većine hrvatskog dijela našeg naroda. Zagrebački hrvatski obiteljski tjed- nik za grad i selo ,,Danica“ u svo« me br. 52 od 8 ov. mj., na čelu lista donosi vrlo interesantan članak po- vodom obljetnice smrti Dr. Stjepana Radića, pod natpisom: , Politička baština hrvatskog naroda“. Cla- nak je napisao urednik gosp. Matošić Zbog skučena prostora do- nosimo samo jedan i to završni dio članka, koji glasi: Maček je tipičan provincijski fiš- kal, koji redovito gubi parnice, u kojima treba solidnog znanja, i spre- me, a rijetko ih. . . . dobiva ito sa- mo — onda, ako zbilja protustranka sama priznaje da je Rriva 1 onda traži — sporazum i nagodbu. Citava njegova politika je u tome da Rljuka po — sporazumu kao ćo- rava Roka po buništu. Kad čovjek preuzme vodeće .nje- sto i kad sam vidi, zna i dokaže, da je za to mjesto — nesposoban, onda karakterni ljudi sami siđu sa svog položaja i demisijoniraju Ako okolina i zainteresirani vide, da dotični hoće ostati na svome mjestu makar bio nesposoban, onda je muževno i dostojno dotičnih, da najprije ovog potsjete na demisiju, da se zahvali. Ako pak neće, onda nastane postulat, da se istog svrgne. U političkoj i vojnoj povijesti bilo je slučajeva, kada su inače vrlo spo- sobni ljudi doživjeli neuspjeh, odno- sno da nisu izvojevali pobjedu. U tom slučaju ili su se sami za- laćaju: Joe hvalili ili su dotični svrgnuti silom. Kada nije išlo milom. Francuski generalissimus za vrije- me rata Jofire nije se pokazao na visini svog mjesta i makar je inače u mirno doba pokazivao velike spo- sobnosti, on je za vrijeme rata — zatajio. : Svrgnut je naravno. I da nije do- šao Foch možda Francuzi nebi po- bijedili na Marni, te tako spasili Pa- tiz i Francusku! Maček je isto tako sposoban za »mirnodobsku« politiku, ali mi živi- mo u doba kada se riješava sudbi- na naroda ion ovoj borbi očito nije dorasao, da vodi i da bude vođa. Njegova teoretska i mirno- dobska strategija pokazala i doka- zalaje da vodi rasulu i propasti fronte, stoga mora slijediti sudbinu generalissimusa Joffre-a. Hrvati će naći i izabrati svoga Focha, koji će ih povesti slavi i ri- ješiti hrvatsko pitanje. Dr. Maček. ima još jedan veliki MINUS, koji ga degradira na rang običnog politikanta, te dokazuje da ne posjeduje kvalitete dobrog poli- tičara. On ne zna da izabere ljude svoje okoline, a to dolazi odatle što ne- ma razvijen intelekt za poznavanje ljudi. On nije nikakav ,Mensehen- kenner“, ito je jedan od dokaza . da nema uvjete rodnika i vođe. Da se opet sjetim Lloyda Georgea koji u svojem djelu »War Memoirs«, ističe kao nedostatak i pogrješku za ljude većeg kalibra. Lloyd Geurge pišući u tom svom djelu o Lordu Kiteheneru ministru rata Velike Britanije, koji je na putu za Rusiju torpediran na Rrstašu »Hampshire“ — veli, da Kitchner nije bio uopće organizator _i da ne špada u ,,vodeće ličnosti“, jer nije bio sposoban da za svoje pomo- ćnike odabere prave ljude. Tu nesposobnost je dokazao i Dr. Maček. Oko njega se formirao, od- nosno sam je odabrao štab ne po- luinteligenata, nego neinteligenata, ne- pismenih nereprezenlativnih i skroz te potpuno nesposobnih ne ljudi, nego čeljad, tako rekuć ,s brda s dola“, koje svojim sposobnostima drugi nebi poslavio ni za vratare. .Ti_ došljaci i nametljivci, koji za živog “Radića nisu ni smjeli doći u blizinu, a neki su u vrijeme Radiće- ve apostolske borbe bili čak i OR- JUNASI, ta čeljad sada pravi krug »Vođi i to je t zv. ,generalštab“, Roji bi imao danas sutra odlučivati o sudbini hrvatskog naroda. Covjek, koji ne zna _ da odabere društvo, i syoje_saradnike najbolje time dokazuje svoju neinteligenciju odnosno svoju nesposobnost. Dr. Maček je čovjek, koji se od- mah podvrene uplivu, onog kofi mu laska i udvara. Tu slabost imaju žene, i to je ne- gativna strana njegovog Raraktera. Zato žene i spadaju u — slabi spol! Mada možda zna, da mu laskavac laže on to svjesno prima za gotov groš i dotični onda uživa njegovo povjerenje. Ako mu. pak netko dotičnog la- skavca opiše u pravim bojama, ka- Ro zaslužuje — sine ira et studio — onda .se Izvrgava mogućnosti, da dotični, koji bi htio objektivno pri“ kazati laskavca, da taj pade u ne- milost i da laskavcu onda još više »skoči numera“.