Taksa plaćena u gotovu
GODINA XXIV
TRA

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
1 tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96",
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144.—

Pojedini broj din 1'-

: a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Broj 31

Dopisi se šalju uredništvu

Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija :

Kraljice Marije br. 2

==

VIŠE RAZUMIJEVANJA, LJUBAVI

| LOJALNOSTI! |

U raspravljanju naših velikih
parodnih pitanja koja su na dnev-
nom redu i koja zasijecaju u ži-
votne interese cijelog naroda, sa
stanovite se strane ne pridaje
dovoljna važnost predmetu o kom
se radi; ne shvaća se njegov smi-
sao, niti se poklanja pažnja na
to, da li se jednostranim riješe-
ujem stanovitog pitanja, ne bi
nanijela šteta čitavom narođu,ili
bar jednom dijelu njegovom. Gle-
da se samo na svoj plemenski,
više puta stranački egoizam, za
koji se kroje razni planovi, koji
su ne samo nelogični, nepraved-
ni i neizvedljivi, nego bi ozbiljno
kompromitovali i samu državu,
kad bi se izvršili. Ipak ne pre-
staje se uporno tražiti ono što
se već toliko puta dokazažo da je
neprihvatljivo stoga što se ne sla-
že ni sa ujedinjenjem naroda, ni
sa definitivnim uređenjem ikon-
solidovanjem naše države, ili još
tačnije: .sa-.mogućnošću samog
njenog opstanka. Tako je prije
svega sa ,, Hrvatskim pitanjem“,
koje se zbog tiu uzroka nikako
ine miče sa mrtve tačke. Zašto?
— Jer se ne može glavom o du-
var. A niko nepristrani pame-
tan ne može da ne prizna, da se
Sa srpske strane tražilo na sto
načina, kako bi se to pitanje jed-
nom riješilo. Jedan dio naše hr-
Vatske braće ne razumije da se
u svim narodnim pitanjima treba
Osvrnuti na cjelinu. On ne misli
da je ova država, za koju baš
taj dio maše braće nije ništa žr-
tvovao, stvorena za sav naš troi-
meni jugoslovenski narod, namje-
Tom da svi u njoj bez razlike,
dudu zadovoljni, bez privilegija
ma kog dijela naroda: A za tu
ideju srpski se je narod žrtvovao
do krajne mogućnosti do koje
Može da se žrtvuje jedan slobo-
Ši i veliki narod odričući se i
Svega onoga što je sam, svojom
Magom, svojom vjekovnom bor-
2 stekao, što ga je učinilo ve-
kim i dalo mu sve uslove da
Se Upored drugih najvećih 1 naj-
Mavnijih naroda, i on, nezavisan
gospodar u svojoj kući, mirno
"Pravlja i razvija.

Šo je tako i sa drugim, vrlo
; “mm pitanjem koje nam zada-
E briga, a to je pitanje konkor-
bar od bi jedan dio hrvatske
bi € zaista bratski osjećao, om
nokie ovako delikatnom i važ-
Pe. morao sarađivati na
raže U pravoslavne srpske
već da kad ga je to pitanje
titika iko zagrijalo, da hoće da

uje srpsko-pravoslavno sve-
čustvo za njegovo stanovište
Prema konkordatu, trebalo je da

“Na vrijeme malo ozbiljnije po-

zabavi sa tim poslom, da zatim
provjeri pravi uzrok nezadovolj-
stva svoje braće, pa da i sam iz-
reče odlučno, slobodno, bez obzi-
ra na sakristiju, svoju mušku i
bratsku riječ. Jer rđave posljedi-
ce tog sporazuma sa rimskom cr-
kvom, — kad bi ih bilo, — ne
samo da bi bile štetne za Srbe,
nego i za Hrvate i.za Slovence,
ako ovi Hrvati ražumiju što je je-
dan narod, što je cjelina; jerma
koliko ani dražili svoje Hrvate
protiv srpskog brata, hrvatski je
narod ipak toliko dobar i pošten,
da nevolju svoga brata osjeća kao
svoju, buni se na njegov“ jauk,
koji odjekuje jednakim bolom i
u svom srcu. Isto kao što jedan
zdrav čovječji organizam, ne mo-
že da se veseli svome zdravlju ni
svome životu, ako se na ma kom
dijelu svoga tijela pojavi neka
sitna mrlja, kao predznak da će
na tom mjestu da podiđe vučac,
jer će to- osjetiti i drugi udovi
tijela, pa će u kraiko vrijeme da
nastrada i propane cijeli organi-
zam.

Međutim jednom dijelu naše
hrvatske braće dovoljno je kad
Srbi imaju jednu brigu više na
svojim leđima; pa mjesto da im
priskoče u pomoć da je se lakše
otarase, oni im otežavaju borbu
pretstavljajući je kao ,,hajku na
konkordat, koju je podigla srp-
sko-pravoslavna hijerharhija, iz
čisto veliko-srpskih ideja“. To
je dakle ono što bez ikakva raz-
loga smeta hrvatskcj brači i zbog
čega tako žestoko napadaju na
one, koji se bore protiv ratifika-
cije konkorćata zato što su to Sr-
bi. Oni jašu vrlo rado na toj kri-
latici, jer drže da njom mogu da
manevrišu i prema svojim Hrva-
tima koji ne misle kao oni, i
prema katolicima u opšte radi e-
fekta i, najposlije, da drže na uz-
di i jedan dio jugoslovena, koji
zbog jugoslovenstva i kstoličkog
klerikalizma, ne smiju da se _is-
tiču u otporu protiv konkordata,
a još manje u odbrani  srpstva.
Međutim svakome je jasna ta nji-
hova prikrivena tendencija, pa se
stoga i prelazi preko nje sa sa-
žaljenjem. Jer nije ,,velikosrpstvo“
nagnalo srpski narod na otpor,
nego — ponavljamo —  srpsko-
pravoslavna crkva, koja bi prema
shvaćanju svom i uzbuđenog srp-
skog naroda, bila povrijeđena u
nekim svojim pravima, pa traži
da se to izmijeni. Ništa više. A
na to i sama srpsko-pravoslavna
crkva, kao narodna crkva, i sam
srpski narod kome je ona sveti-
nja zato što je narodna, imaju
pravo, isto kao što bi i Hrvati
mogli da ustanu u odbranu pra-

va svoje rimske crkve, kad bi o-
na bila ma u čem povrijeđena.
Neka nas gospodin državni tu-
žilac ne shvati u rđavom smislu,
nego ga molimo da položi svoju
crvenu olovku, jer pišemo u naj-
boljoj namjeri. Mi ne možemo
da govorimo _ u opšte ništa o
konkordatu, jer je on još ,,sub
judice“. Gospodin ministar pret-
sjednik sam je kazao da će ono
što ne velja i što stvara  neza-
dovoljstvo, ispraviti amandmani-
ma, koje će on iznijeti u Sena-
tu, kad bude za to vrijeme. Ne-
mamo ne samo nikakva prava da
u to posumnjamo, nego čak po-
uzdano vjerujemo, da će on sve
to urediti na opšte zadovoljstvo.
Mi samo svraćamo pažnju na o-
nu bratsku štampu, kojoj je kon-
konkordat dao prilike da se obo-
ri na ,,veliko srpstvo“, dok u is-
to vrijeme tješi Srbe da se ne-
maju čega bojati konkordata. To
je donekle tačno i neka hrvatska
braća vjeruju da ga se Srbi ne
boje, jer srpska-pravoslavna  vje-
ra koja je održala do danas naš
narod, održaće ga i u naprijed.
Ona ga je vjekovima krijepila 1
vodila putem spasenja itoliku je
životnu snagu u sebi imala i do
danas zadržala, da je ona — Sve-
tosavska crkva — najposlije oču-
vala i braću Hrvate, jer da nije
bilo Svetosavske misli i Srpske
crkve, ue bi se danas za Hrvate
ni znalo. Srbi se dakle ne boje

i ne bune zbog samog  konkor-

duta, nego zbog toga, što se je-
dan dio Hrvata toliko zagrijeva
za nj; a poznavajući dobro ras-
položenje i duh koji u  konkor-
datu vlada i laku  zavedljivost
neupućene i klerikalski fanatizo-
vane mase, predviđaju da će po-
sljedice biti štetne po vjersku
snošljivost, međusobni mir i lju-
bav bratsku, pa zato im je to
zagrijevanje Hrvata za konkordat,
padoztivo i stvara revolt. Stoga
bi najprirodnije bilo, da se Hr-
vati ozbiljnije pozabave ovim pi-
tanjem i radeći složno sa svojom
braćom, pomognu im riješenje
na opšte dobro. — Govori seda
se je i hrvatski vođa dr. Maček
izrazio protiv konkordata, u što
opet drugi ne vjeriiju, nego na-
vode da se izjavio tako, da po-
što se konkordatom ,,hrvatsko pi-
tanje“ ne miče sa mrtve tačke,
da je za njega konkordat indi-
ferentan i ne misli da zauzme
stav ni za, ni protiv konkordata.

Mi držimo da je taj dezintere-
sman dr, Mačeka neopravdan i
za žaljenje, jer znači da mi_ on
ne shvaća svu važnost konkorda-
ta za sav naš narod. — A sla-
ganje Hrvata u ovom slučaju sa
srpskom braćom, zabilježilo bi
toliko željemi preokret u među-
sobnom našem odnosu, da bi ga
sav narod sa oduševljenjem poz-
dravio kao preteču srećnijih da-
na bratske ljubavi i ubijeđenja,
da svako naše narodno pitanje

treba da raspravljaju sa malo
više razumijevanja, lojalnosti i
ljubavi, inače se nijedno neće

riješiti onako, kako se želi.

U razgovoru sa e. Ivanom Palandačićem

Na Rosama u Boki Kotorskoj, bo-
ravi naš novinar, publicista i pred-
sjednik stranojezične štampe u Či-
kagu, g. Ivan Palandačić, koji je ta-
kođer i vlasnik jedinog našeg turis-
tičkog biroa, među Amerikancima u
Americi. Pre dvije godine g. Dalanda-
čić je, pored izdavanja ,Jugoslavije“
»Ujedinjenog Srpstva“ i svojih  dru-
gih publikacija i preduzeća, uspos-
tavio svoj Radio program na  jed-
noj od jačih stanica, koji redovno
radi iu kojem učestvuju najbolje
naše umjetničke sile. Preko ove sta-
nice g. Palandačić priprema i dava
naučna i patriotska predavanja na
našem i Engleskom jeziku za popu-
larizovanje naših turističkih krajeva,
među našim i Američkim svijetom.

Gospodin Palandačić je doputovao
sa jednom velikom ekskurzijom na-
žih zemljaka i Amerikanaca, koju je
organizovao i dopratio Palandačića:
turistički biro. Ova grupa je stigla u
Dubrovnik sa lađom Saturnia, 7 av-
gusta. Po dolasku u našu državu,
naši zemljaci su se razišli svojim rod-
nim krajevima, a Amerikanci, posli-
je nekoliko dana u Dubrovniku i o-
kolici, produžili su svoje putovanje
PO našim lijepim turističkim predjeli-
ma na Primorju i unutrašnjosti zem-

lje. Naši gosti se vraćaju u Ameriku
sa istom lađom Saturnia, iz Dubrov-

nika 22 septembra. U ovoj grupi ima
i nekoliko novinara.

U razgovoru sa g. Palandačićem,
sa kojim je doputovala i njegova
gospođa, koja je rođena Amerikanka,:
a koja često, sa svojim mužem po-
sjećuje naše Rrajeve, saznali smo da
je njihova posjeta ove godine pr-
venstveno zbog odmora i da će ve-
ći dio odmora provesti u Boki Ko-
torskoj i nešto malo na Bledu. Ali,
pre odlaska posjetiće Split, Zagreb,
Ljubljanu i Beograd.

«O stanju naših emigranata u Ame-
rici g. Palandačić nam je doneo do-
bre glasove, izražujući se ovako:
»Naš dobri narod, u posljednje vri-
jeme, bolje zarađuje i bolje živi. Sa
restoracijom prosperiteta on će _bo-
lje zarađivati i obilnije pomagati svo-
je u starom hRraju, jer on nikada ne
zaboravlja svoju rodbinu i svojudo-
movinu. U tome se naši iseljenici
odlikuju. Oni, razmijerno prema bro-
ju, pomažu svoju Otadžbinu novča- -
nim pošiljkama, bogatije nego i je-
dan drugi strani narod u Americi.
Tu ljubav prema svome rođenom
kraju najbolje svjedoče brojne  po-
sjete koje čine naši zemljaci pojedi“
načno i u manjim i u većim grupa-
ma. Uvjeren sam, da sada, kada su
naše organizacije počele interesovati
svoje članove i u većim grupama