Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV TRA Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje 1 tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96", za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144.— Pojedini broj din 1'- : a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Broj 31 Dopisi se šalju uredništvu Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija : Kraljice Marije br. 2 == VIŠE RAZUMIJEVANJA, LJUBAVI | LOJALNOSTI! | U raspravljanju naših velikih parodnih pitanja koja su na dnev- nom redu i koja zasijecaju u ži- votne interese cijelog naroda, sa stanovite se strane ne pridaje dovoljna važnost predmetu o kom se radi; ne shvaća se njegov smi- sao, niti se poklanja pažnja na to, da li se jednostranim riješe- ujem stanovitog pitanja, ne bi nanijela šteta čitavom narođu,ili bar jednom dijelu njegovom. Gle- da se samo na svoj plemenski, više puta stranački egoizam, za koji se kroje razni planovi, koji su ne samo nelogični, nepraved- ni i neizvedljivi, nego bi ozbiljno kompromitovali i samu državu, kad bi se izvršili. Ipak ne pre- staje se uporno tražiti ono što se već toliko puta dokazažo da je neprihvatljivo stoga što se ne sla- že ni sa ujedinjenjem naroda, ni sa definitivnim uređenjem ikon- solidovanjem naše države, ili još tačnije: .sa-.mogućnošću samog njenog opstanka. Tako je prije svega sa ,, Hrvatskim pitanjem“, koje se zbog tiu uzroka nikako ine miče sa mrtve tačke. Zašto? — Jer se ne može glavom o du- var. A niko nepristrani pame- tan ne može da ne prizna, da se Sa srpske strane tražilo na sto načina, kako bi se to pitanje jed- nom riješilo. Jedan dio naše hr- Vatske braće ne razumije da se u svim narodnim pitanjima treba Osvrnuti na cjelinu. On ne misli da je ova država, za koju baš taj dio maše braće nije ništa žr- tvovao, stvorena za sav naš troi- meni jugoslovenski narod, namje- Tom da svi u njoj bez razlike, dudu zadovoljni, bez privilegija ma kog dijela naroda: A za tu ideju srpski se je narod žrtvovao do krajne mogućnosti do koje Može da se žrtvuje jedan slobo- Ši i veliki narod odričući se i Svega onoga što je sam, svojom Magom, svojom vjekovnom bor- 2 stekao, što ga je učinilo ve- kim i dalo mu sve uslove da Se Upored drugih najvećih 1 naj- Mavnijih naroda, i on, nezavisan gospodar u svojoj kući, mirno "Pravlja i razvija. Šo je tako i sa drugim, vrlo ; “mm pitanjem koje nam zada- E briga, a to je pitanje konkor- bar od bi jedan dio hrvatske bi € zaista bratski osjećao, om nokie ovako delikatnom i važ- Pe. morao sarađivati na raže U pravoslavne srpske već da kad ga je to pitanje titika iko zagrijalo, da hoće da uje srpsko-pravoslavno sve- čustvo za njegovo stanovište Prema konkordatu, trebalo je da “Na vrijeme malo ozbiljnije po- zabavi sa tim poslom, da zatim provjeri pravi uzrok nezadovolj- stva svoje braće, pa da i sam iz- reče odlučno, slobodno, bez obzi- ra na sakristiju, svoju mušku i bratsku riječ. Jer rđave posljedi- ce tog sporazuma sa rimskom cr- kvom, — kad bi ih bilo, — ne samo da bi bile štetne za Srbe, nego i za Hrvate i.za Slovence, ako ovi Hrvati ražumiju što je je- dan narod, što je cjelina; jerma koliko ani dražili svoje Hrvate protiv srpskog brata, hrvatski je narod ipak toliko dobar i pošten, da nevolju svoga brata osjeća kao svoju, buni se na njegov“ jauk, koji odjekuje jednakim bolom i u svom srcu. Isto kao što jedan zdrav čovječji organizam, ne mo- že da se veseli svome zdravlju ni svome životu, ako se na ma kom dijelu svoga tijela pojavi neka sitna mrlja, kao predznak da će na tom mjestu da podiđe vučac, jer će to- osjetiti i drugi udovi tijela, pa će u kraiko vrijeme da nastrada i propane cijeli organi- zam. Međutim jednom dijelu naše hrvatske braće dovoljno je kad Srbi imaju jednu brigu više na svojim leđima; pa mjesto da im priskoče u pomoć da je se lakše otarase, oni im otežavaju borbu pretstavljajući je kao ,,hajku na konkordat, koju je podigla srp- sko-pravoslavna hijerharhija, iz čisto veliko-srpskih ideja“. To je dakle ono što bez ikakva raz- loga smeta hrvatskcj brači i zbog čega tako žestoko napadaju na one, koji se bore protiv ratifika- cije konkorćata zato što su to Sr- bi. Oni jašu vrlo rado na toj kri- latici, jer drže da njom mogu da manevrišu i prema svojim Hrva- tima koji ne misle kao oni, i prema katolicima u opšte radi e- fekta i, najposlije, da drže na uz- di i jedan dio jugoslovena, koji zbog jugoslovenstva i kstoličkog klerikalizma, ne smiju da se _is- tiču u otporu protiv konkordata, a još manje u odbrani srpstva. Međutim svakome je jasna ta nji- hova prikrivena tendencija, pa se stoga i prelazi preko nje sa sa- žaljenjem. Jer nije ,,velikosrpstvo“ nagnalo srpski narod na otpor, nego — ponavljamo — srpsko- pravoslavna crkva, koja bi prema shvaćanju svom i uzbuđenog srp- skog naroda, bila povrijeđena u nekim svojim pravima, pa traži da se to izmijeni. Ništa više. A na to i sama srpsko-pravoslavna crkva, kao narodna crkva, i sam srpski narod kome je ona sveti- nja zato što je narodna, imaju pravo, isto kao što bi i Hrvati mogli da ustanu u odbranu pra- va svoje rimske crkve, kad bi o- na bila ma u čem povrijeđena. Neka nas gospodin državni tu- žilac ne shvati u rđavom smislu, nego ga molimo da položi svoju crvenu olovku, jer pišemo u naj- boljoj namjeri. Mi ne možemo da govorimo _ u opšte ništa o konkordatu, jer je on još ,,sub judice“. Gospodin ministar pret- sjednik sam je kazao da će ono što ne velja i što stvara neza- dovoljstvo, ispraviti amandmani- ma, koje će on iznijeti u Sena- tu, kad bude za to vrijeme. Ne- mamo ne samo nikakva prava da u to posumnjamo, nego čak po- uzdano vjerujemo, da će on sve to urediti na opšte zadovoljstvo. Mi samo svraćamo pažnju na o- nu bratsku štampu, kojoj je kon- konkordat dao prilike da se obo- ri na ,,veliko srpstvo“, dok u is- to vrijeme tješi Srbe da se ne- maju čega bojati konkordata. To je donekle tačno i neka hrvatska braća vjeruju da ga se Srbi ne boje, jer srpska-pravoslavna vje- ra koja je održala do danas naš narod, održaće ga i u naprijed. Ona ga je vjekovima krijepila 1 vodila putem spasenja itoliku je životnu snagu u sebi imala i do danas zadržala, da je ona — Sve- tosavska crkva — najposlije oču- vala i braću Hrvate, jer da nije bilo Svetosavske misli i Srpske crkve, ue bi se danas za Hrvate ni znalo. Srbi se dakle ne boje i ne bune zbog samog konkor- duta, nego zbog toga, što se je- dan dio Hrvata toliko zagrijeva za nj; a poznavajući dobro ras- položenje i duh koji u konkor- datu vlada i laku zavedljivost neupućene i klerikalski fanatizo- vane mase, predviđaju da će po- sljedice biti štetne po vjersku snošljivost, međusobni mir i lju- bav bratsku, pa zato im je to zagrijevanje Hrvata za konkordat, padoztivo i stvara revolt. Stoga bi najprirodnije bilo, da se Hr- vati ozbiljnije pozabave ovim pi- tanjem i radeći složno sa svojom braćom, pomognu im riješenje na opšte dobro. — Govori seda se je i hrvatski vođa dr. Maček izrazio protiv konkordata, u što opet drugi ne vjeriiju, nego na- vode da se izjavio tako, da po- što se konkordatom ,,hrvatsko pi- tanje“ ne miče sa mrtve tačke, da je za njega konkordat indi- ferentan i ne misli da zauzme stav ni za, ni protiv konkordata. Mi držimo da je taj dezintere- sman dr, Mačeka neopravdan i za žaljenje, jer znači da mi_ on ne shvaća svu važnost konkorda- ta za sav naš narod. — A sla- ganje Hrvata u ovom slučaju sa srpskom braćom, zabilježilo bi toliko željemi preokret u među- sobnom našem odnosu, da bi ga sav narod sa oduševljenjem poz- dravio kao preteču srećnijih da- na bratske ljubavi i ubijeđenja, da svako naše narodno pitanje treba da raspravljaju sa malo više razumijevanja, lojalnosti i ljubavi, inače se nijedno neće riješiti onako, kako se želi. U razgovoru sa e. Ivanom Palandačićem Na Rosama u Boki Kotorskoj, bo- ravi naš novinar, publicista i pred- sjednik stranojezične štampe u Či- kagu, g. Ivan Palandačić, koji je ta- kođer i vlasnik jedinog našeg turis- tičkog biroa, među Amerikancima u Americi. Pre dvije godine g. Dalanda- čić je, pored izdavanja ,Jugoslavije“ »Ujedinjenog Srpstva“ i svojih dru- gih publikacija i preduzeća, uspos- tavio svoj Radio program na jed- noj od jačih stanica, koji redovno radi iu kojem učestvuju najbolje naše umjetničke sile. Preko ove sta- nice g. Palandačić priprema i dava naučna i patriotska predavanja na našem i Engleskom jeziku za popu- larizovanje naših turističkih krajeva, među našim i Američkim svijetom. Gospodin Palandačić je doputovao sa jednom velikom ekskurzijom na- žih zemljaka i Amerikanaca, koju je organizovao i dopratio Palandačića: turistički biro. Ova grupa je stigla u Dubrovnik sa lađom Saturnia, 7 av- gusta. Po dolasku u našu državu, naši zemljaci su se razišli svojim rod- nim krajevima, a Amerikanci, posli- je nekoliko dana u Dubrovniku i o- kolici, produžili su svoje putovanje PO našim lijepim turističkim predjeli- ma na Primorju i unutrašnjosti zem- lje. Naši gosti se vraćaju u Ameriku sa istom lađom Saturnia, iz Dubrov- nika 22 septembra. U ovoj grupi ima i nekoliko novinara. U razgovoru sa g. Palandačićem, sa kojim je doputovala i njegova gospođa, koja je rođena Amerikanka,: a koja često, sa svojim mužem po- sjećuje naše Rrajeve, saznali smo da je njihova posjeta ove godine pr- venstveno zbog odmora i da će ve- ći dio odmora provesti u Boki Ko- torskoj i nešto malo na Bledu. Ali, pre odlaska posjetiće Split, Zagreb, Ljubljanu i Beograd. «O stanju naših emigranata u Ame- rici g. Palandačić nam je doneo do- bre glasove, izražujući se ovako: »Naš dobri narod, u posljednje vri- jeme, bolje zarađuje i bolje živi. Sa restoracijom prosperiteta on će _bo- lje zarađivati i obilnije pomagati svo- je u starom hRraju, jer on nikada ne zaboravlja svoju rodbinu i svojudo- movinu. U tome se naši iseljenici odlikuju. Oni, razmijerno prema bro- ju, pomažu svoju Otadžbinu novča- - nim pošiljkama, bogatije nego i je- dan drugi strani narod u Americi. Tu ljubav prema svome rođenom kraju najbolje svjedoče brojne po- sjete koje čine naši zemljaci pojedi“ načno i u manjim i u većim grupa- ma. Uvjeren sam, da sada, kada su naše organizacije počele interesovati svoje članove i u većim grupama